Epistemologija

Laurence BonJour
Ovdje, reklo bi se, imamo posla upravo s onom vrstom »suo~enja«
pojmovnog opisa i nepojmovnog odsje~ka zbilje {to ga on ima opisati,
a koje su mnogi filozofi, me|u njima – avaj! – opet i ja, odbacili kao
nemogu}e. Takvo je suo~enje nedvojbeno mogu}e jedino u slu~aju kada
je zbilja o kojoj je rije~ sâma neko svjesno stanje i kada se doti~ni opis
odnosi na svjesni sadr`aj toga stanja, no u tom se veoma specifi~nom
slu~aju doima posve neproblemati~nim. Na taj se na~in ispostavlja kako
je mogu}e da nepojmovno iskustvo pru`i opravdanje za vjerovanja o
samom isku{enom sadr`aju. Zaklju~ujem da ovdje, na kraju krajeva, ipak
nije rije~ o mitu!
6. Problem povratka vanjskoga svijeta
No takav nas rezultat sam po sebi ne odvodi suvi{e daleko, jer dva krupna
pitanja ostaju nerije{ena. O~evidnije, i u kona~nici va`nije, pitanje
glasi: Da li i kako dani sadr`aj mo`e igrati epistemi~ku ulogu pri opravdavanju
vjerovanja o vanjskome materijalnom svijetu, i tako pru`iti
odgovor na drugi glavni prigovor fundacionalizmu o kojemu smo ranije
raspravljali (u 2. odjeljku). No pitanje kojim se valja prethodno pozabaviti
jest kako dani nepojmovni opa`ajni sadr`aj ispravno opisati ili formulirati,
{to se o~ito mora u~initi ako ovaj treba igrati opravdavaju}u
ulogu u sveukupnoj kognitivnoj ekonomiji odre|ene osobe. Ako je na{a
ugra|ena svijest o tome nepojmovnom sadr`aju u na~elu kadra opravdati
apercepcijska vjerovanja ~ija je svrha da ga opi{u, koje su vrste apercepcijskih
vjerovanja na taj na~in zapravo opravdane? U preostalom
dijelu ~lanka usredoto~it }u se poglavito na posljednje od tih dvaju pitanjima,
i tek }u se na samom kraju nakratko vratiti na ono prvo.
Pitanju o kojem je rije~ bilo bi razmjerno lako pristupiti kada bi bilo
plauzibilno pretpostaviti da smo kadri pojmovno formulirati dani sadr`aj
u fenomenolo{kim pojmovima koji su {to je mogu}e bli`i o~itom karakteru
samoga danog iskustva – ne~ime nalik jeziku ~istih osjetilnih podataka
ili pojmova kakav su ranije tijekom dvadesetog stolje}a razni filozofi
imali na umu. Pobornici takvih gledi{ta obi~no su pretpostavljali da bi
se rezultiraju}i opis npr. vizualnog iskustva sastojao od obojenih ploha
raspore|enih u dvodimenzionalnom vizualnom prostoru, a ja trenuta~no
ne kanim osporavati takvu sliku. I dok ima mnogo filozofa koji bi odbacili
ideju da takav ~isto fenomenolo{ki opis mo`e precizno obuhvatiti
168