Epistemologija

Laurence BonJour
sustava vjerovanja odre|ene osobe. Jo{ je uvijek upitno, me|utim, je li
spoznaja samo o vlastitim vjerovanjima, ~ak i ako se brige {to proistje~u
iz razlikovanja slu~ajnog pojavljivanja i dispozicije stave na stranu, sama
po sebi dovoljna da pru`i odgovaraju}i temelj za spoznaju objektivnoga
fizi~kog svijeta. A u svakom slu~aju, po{to smo pokazali kako je mogu}e
fundacionalno poimanje sadr`aja vlastitih vjerovanja, postoji i analogna,
premda ne{to slo`enija i problemati~nija mogu}nost u pogledu sadr`aja
drugih vrsta iskustva, poglavito osjetilnog ili opa`ajnog iskustva, koju
valja razmotriti.
Uzmimo dakle neko stanje npr. vizualnog iskustva, kakvo ja imam
sada dok gledam kroz prozor svoje radne sobe. Kao i slu~ajno vjerovanje,
takvo je iskustvo, dakako, svjesno stanje. To, rekao bih, zna~i da, na na~in
usporedan s prikazom slu~ajnog vjerovanja koji je gore iznesen, ono automatski
uklju~uje konstitutivnu ili »ugra|enu«, ne-apercepcijsku svijest
osobite vrste o iskustvenom ili fenomenalnom sadr`aju. Nadalje, opet na
usporedan na~in, takva svijest ne potrebuje opravdanje te je uistinu nepogre{iva
u smislu da ne postoji vrsta pogre{ke koja bi za nju bila makar
relevantna. Tako je ta svijest o osjetilnom sadr`aju tako|er bjelodano
dostupna da igra fundacionalnu ulogu.
Me|utim, prije nego {to odve} ishitreno prigrlimo tu ideju, me|utim,
postoji daljnji prigovor kojim se valja pozabaviti i koji se, ako ni{ta drugo,
na mnogo jednostavniji na~in odnosi na slu~aj osjetilnog iskustva
nego na slu~aj vjerovanja. Taj prigovor, s razli~itom izri~ito{}u prisutan
u misli tako razli~itih filozofa kao {to su Popper, Davidson, Sellars i
Rorty, 31 po~inje sa shva}anjem prema kojemu je distinktivni sadr`aj
nekog osjetilnog iskustva, onaj sadr`aj svijest o kojemu ~ini to iskustvo
upravo tim iskustvom, po karakteru ne-propozicijski i ne-pojmovan. [to
to to~no zna~i, nije posve razvidno, ali zna~i barem to da ta najtemeljnija
svijest nije sama po sebi op}enita ili klasifikatorska, da ona nije propozicijska
svijest o tome da iskustvo potpada pod op}e kategorije ili univerzalije.
A iz toga se izvodi zaklju~ak kako takva svijest ne mo`e stajati ni
31 V. Karl Popper, The Logic of Scientific Discovery (New York: Harper, 1959), §§ 25-
-30; Donald Davidson, »A Coherence Theory of Truth and Knowledge«, u: Dieter
Henrich (ur.), Kant oder Hegel (Stuttgart: Klett-Cotta, 1983), str. 423-38; Wilfrid
Sellars, »Empiricism and the Philosophy of Mind«, pretiskano u njegovoj knjizi
Science, Perception and Reality (London: Routledge & Kegan Paul, 1963), i Richard
Rorty, Philosophy and the Mirror of Nature (Princeton: Princeton University Press,
1979), str. 182-92.
166