Epistemologija

4. Dijalektika fundacionalizma i koherentizma
5. Povratak fundacionalizmu
Pod pretpostavkom da sam u pravu kad smatram da je koherentizam
posve neodr`iv – i tako|er, premda tu to~ku nisam ovdje pretresao, da
je eksternalizam jednako neprihvatljiv – o~ito se name}e pitanje za{to se
takva gledi{ta uzimaju tako ozbiljno i za{to su prili~no {iroko usvojena,
osobito s obzirom na to da su problemi na koje sam ukazao na kraju, a
mo`da ~ak i na po~etku, razmjerno lako razaberivi? Odgovor je, dakako,
u tome da su koherentizam, kao i eksternalizam, njegovi pobornici vidjeli
kao jedino preostalo dijalekti~ko pribje`i{te, s obzirom na uo~enu neodr`ivost
klasi~noga internalisti~kog fundacionalizma. Problemi koje smo
ustanovili u vezi s koherentizmom tako pru`aju sna`an motiv za ponovno
razmatranje optu`be protiv fundacionalizma kako bi se vidjelo je li ona
doista tako mo}na kao {to se ~esto ~ini.
Kao klju~ni prigovor koji ovdje valja ponovno razmotriti predla`em
dilemu iznesenu u drugom odjeljku glede poimanja karaktera iskustva:
ako se karakter iskustva poima u vjerovanju sli~nom ili u propozicijskom
vidu, onda se on ~ini kadrim pru`iti razlog za mi{ljenje da su daljnja
propozicijska vjerovanja istinita, ali mu samome tako|er treba opravdanje;
do~im, ako se karakter iskustva ne poima kao vjerovanju sli~an ili
propozicijski, pri ~emu se to konstruira tako da ne uklju~uje bilo kakvo
poimanje toga da doti~no iskustvo ima ovakav a ne nekakav drugi karakter,
potreba za opravdanjem je izbjegnuta, ali po cijenu da se ispostavlja
kako je to poimanje o~igledno nemo}no da pru`i opravdanje za bilo kakvu
daljnju vjerovanju sli~nu ili propozicijsku tvrdnju. Uvijek mi se ~inilo
da ta dilema tvori najosnovniji prigovor fundacionalisti~kom pozivanju
na iskustvo i otuda samome internalisti~kom fundacionalizmu. Ima li
ikakva na~ina da se na nj odgovori?
Postupak koji `elim predlo`iti bit }e barem malko lak{e sagledati ako
se na trenutak usredoto~imo na specifi~an slu~aj u kojemu je (navodno)
bazi~no vjerovanje o kojemu je rije~ (premda }e se ta oznaka zapravo ispostaviti
kao pogre{na) – metavjerovanje da imam stanovito specifi~no
slu~ajno vjerovanje. Prirodno podru~je u kojemu valja potra`iti opravdanje
za takvo metavjerovanje jest iskustvo posjedovanja vjerovanja koje se
na taj na~in javlja. A klju~na ~injenica koja ovdje dopu{ta izmicanje upravo
raspravljenoj dilemi jest ta da moje najosnovnije iskustvo ili svijest o
jednom od mojih slu~ajnih vjerovanja nije niti apercepcijsko vjerovanje
163