Epistemologija

Laurence BonJour
da su ti uvjeti zadovoljeni s obzirom na ostatak sustava, a to je sve ~ega
se koherentist legitimno ima dr`ati, taj prigovor ostaje na snazi.
Usput primje}ujem da bi, naravno, bilo mogu}e izbje}i taj drugi prigovor
konstruiranjem opservacijskog zahtjeva kao eksternalisti~kog zahtjeva,
~ije zadovoljenje ne mora biti interno odmjerivo. No eksternalizam
mi se, iz razloga u ~ije pojedinosti zbog manjka prostora ovdje ne mogu
ulaziti, ~ini jednako neprihvatljivim; u svakom pak slu~aju, kao {to je gore
primije}eno, eksternalisti~ka verzija koherentizma ne bi imala dijalekti~kog
smisla, jer bi, ako bi eksternalizam bio na drugi na~in prihvatljiv, fundacionalisti~ka
verzija bila mnogo jednostavnija i lak{e obranjiva.
Tre}e. Tre}i prigovor odnosi se na temu koja jo{ nije izri~ito dotaknuta
u na{oj raspravi o koherentizmu, ali koja je ipak vitalno povezana s odr`ivo{}u
toga gledi{ta. Kao {to implicitno stoji u raspravi o prigovoru alternativnih
koherentnih sustava u tre}em odjeljku, teorija koherentnosti
mora se pozivati ne samo na koherentnost u nekom trenutku, nego na
koherentnost tijekom nekog razdoblja i, {tovi{e, na barem relativno dugi
rok. Potrebno je neko vrijeme da bi koherentnost nekog proizvoljno
smi{ljenog sustava bila razorena novim opa`anjima; a pri nastojanju da
se utvrdi veza izme|u koherentnosti i istine, samo se za dugoro~nu ili
barem relativno trajnu koherentnost mo`e ~initi da iziskuje istinitost kao
obja{njenje. 29 No tada se javlja pitanje kako, sukladno teoriji koherentnosti,
opravdati vjerovanja iz pam}enja i na koja se svaki pristup ~injenici
kontinuirane koherentnosti mora oslanjati. Mnogi su filozofi iznijeli
teorije koherentnosti opravdanja vjerovanja iz pam}enja, no za takav je
prikaz razvidno da je upleten u za~arani krug ako jedini razlog za mi{ljenje
da koherentisti~ko opravdanje vodi istinitosti, i stoga da su vjerovanja
iz pam}enja zasebi~no istinita, po~iva na postojanju koherentnosti kroz
vrijeme i otuda na samim tim vjerovanjima iz pam}enja. Ishod je taj da
nema ne-cirkularnog na~ina na koji bi se koherentist pozvao na trajnu
ili dugoro~nu koherentnost, {to ~ini jo{ te`im i, rekao bih, nemogu}im
odgovoriti na prigovor alternativnih koherentnih sustava ili se zalagati
za povezanost koherentnosti i istinitosti.
^ak ni onime {to je dosad re~eno ne iscrpljuje se litanija prigovorâ
koherentizmu, ali to je svakako dostatno da se neodr`ivost sredi{njega
koherentisti~kog gledi{ta poka`e posve bjelodanom.
29 V. SEK, pogl. 8.
162