Epistemologija

Laurence BonJour
da je drugi problemi opovrgavaju ili ne, koherentisti~ka ina~ica takvog
argumenta ~ini mi se definitivno pobijena specifi~nijim prigovorima
koherentizmu o kojima se raspravlja kasnije u ovom odjeljku. 25
Iz prethodne rasprave koherentizam izlazi kao u najboljem slu~aju
krhka i problemati~na pozicija, dijalekti~ki u defenzivi od po~etka i pritisnuta
mno{tvom problema i prigovora za koje se ~ini da se u najboljem
slu~aju mogu samo odbiti, ali na koje se rijetko, ako uop}e, mo`e odlu~no
odgovoriti. S obzirom na snagu argumenata protiv fundacionalizma,
skupa s neprihvatljivo{}u (prema mom sudu) eksternalizma, koherentizam
se doima kao projekt vrijedan poku{aja, premda je od samog po~etka
o~ito u velikom zaostatku. Sada mi se, me|utim, ~ini da je vrijeme da se
ustvrdi kako nije uspio i gotovo sigurno ne mo`e uspjeti. Takav je rezultat
mo`da ve} dovoljno vidljiv u svjetlu prethodne diskusije, ali }u ga dodatno
poduprijeti raspravom o trima daljnjim prigovorima koherentizmu
koji mi se ~ine kobnima. Oni nisu nepovezani s problemima i prigovorima
o kojima smo ve} raspravljali, ali su ne{to u`i i fokusiraniji.
Prvo. Najo~itiji prigovor odnosi se na takozvano doksasti~ko preduvjerenje.
Ve} smo uo~ili problem pristupa sustavu vjerovanja u odnosu na
koji valja odmjeriti koherentnost te doksasti~ko preduvjerenje kao jedini
odgovor koji je bjelodano dostupan. No treba priznati da je ishod tog
postupka, kao {to su mnogi nastojali istaknuti, veoma duboka i nezgodna
verzija skepticizma, premda mo`da ne ba{ ona s kojom su filozofijski
odgovori na skepticizam uglavnom imali posla: skepticizam prema kojemu
nitko nema nikakva opravdanja simpliciter za bilo koje empirijsko
opravdanje, nego samo, u najboljem slu~aju, za uvjetnu tvrdnju da su, ako
je odre|ena neopravdana i neopravdljiva pretpostavka to~na, razna empirijska
vjerovanja vjerojatno istinita. 26 I dok mi se ~ini da su neki oblici
25 Rescher nastoji iznijeti pragmati~ki argument prema kojemu prakti~ni uspjeh koji
proizlazi iz uporabe koherentnog sustava ~ini vjerojatnim da su vjerovanja u sklopu
tog sustava barem pribli`no istinita. V. Nicholas Rescher, Methodological Pragmatism
(New York: New York University Press, 1977). No veza tog argumenta s koherentno{}u
sustava nije sasvim jasna, a u svakom bi slu~aju o~ito empirijska tvrdnja
o pragmati~kom uspjehu morala, za koherentista, biti i sama opravdana pozivanjem
na koherentnost, {to opet uvla~i argument u za~arani krug.
26 U nekoliko sam navrata ustvrdio da su, ako je ta pretpostavka doista istinita, razna
empirijska vjerovanja opravdana, budu}i da postoji razlog s kojega su ona vjerojatno
istinita. To je, me|utim pogre{no, jer iako bi takav razlog, tako re}i, postojao
apstraktno, bio bi jo{ uvijek nedostupan vjerovaocu – ili bilo kome drugome.
(Ljubazno inzistiranje Richarda Fumertona navelo me da uvidim tu prili~no o~itu
~injenicu.)
160