Epistemologija

4. Dijalektika fundacionalizma i koherentizma
vjerovanja za koja se na temelju proizvoljno smi{ljenog sustava vjerovanja
prosu|uje da su vjerojatno istinita s vremenom zapravo biti koherentna
s tim sustavom, a stoga niti razloga za mi{ljenje da }e takav sustav
ostati koherentan. 22 I ovdje se ~ini da koherentist ima barem sr` odgovora,
adekvatnog prima facie, na prigovor o kojemu je rije~, iako }emo
i to pitanje iznova razmotriti u nastavku.
Tre}i i najosnovniji me|u standardnim prigovorima zapravo je izazov
koherentistu da pru`i razlog za mi{ljenje kako je za usvajanje vjerovanja
na temelju koherentisti~kog opravdanja vjerojatno da }e dovesti do
vjerovanja u istinu, {to je o~ito klju~no ako koherentnost ima biti pravom
osnovom za epistemi~ko opravdanje. Jedan od odgovora na taj problem,
koji sam implicitno ve} odbacio, jest usvajanje koherentisti~ke teorije
istine. Jedina vidljiva alternativa koja preostaje koherentistu jest iz (empirijske)
premise da je dani sustav vjerovanja koherentan (i zadovoljava
zahtjev opa`anja) zaklju~iti da su sastavna vjerovanja u odgovaraju}em
stupnju vjerojatno istinita. Takav }e zaklju~ak o~ito morati biti aprioran
po karakteru, budu}i da bi se svako empirijsko pozivanje (mimo premise
da sustav jest i ostaje koherentan) sâmo moralo opravdati pozivanjem na
koherentnost, uslijed ~ega bi zaklju~ivanje dospjelo u za~arani krug. 23
Drugdje sam poku{ao s takvim »metaopravdavaju}im argumentom«, 24 u
~ijem je sredi{tu ideja da bi jedino pribli`na istinitost mogla objasniti
~injenicu kona~ne koherentnosti (pod pretpostavkom ispunjenja zahtjeva
opa`anja), ali u pojedinosti tog poku{aja ne mo`emo ovdje ulaziti. Bilo
22 Za daljnju raspravu v. SEK, str. 143-6.
23 Ovdje se mo`e ustvrditi kako nema ni~ega prigovorivo cirkularnog u pogledu teorije
koherentnosti koja se poziva na koherentnost da opravda tvrdnju kako koherentnost
vodi k istinitosti, i {tovi{e kako se svaka teorija opravdanja mora analogno
pozvati na svoje temeljno mjerilo (pod prijetnjom da napusti svoju tvrdnju kao
obuhvatan prikaz opravdanja). Da u tom odgovoru ne{to nije kako valja mo`e se
primijetiti i po tome {to je takvo sebe-prizivaju}e opravdanje tvrdnje o vo|enju k
istinitosti jednako dostupno mnogim bjelodano nezadovoljavaju}im gledi{tima o
opravdanju (uzmimo samo gledi{te prema kojemu je moje vjerovanje mjerilo opravdanja,
pri ~emu ja isto tako vjerujem da su sva moja vjerovanja istinita). Pravi je
zaklju~ak, mislim, taj da samo gledi{te koje se poziva na izravan uvid ili zahva}anje
istine mo`e izbje}i taj problem – {to paradigmatski fundacionalisti~ka gledi{ta,
poput onoga iznesenog u nastavku ~lanka, nastoje ~initi. Koherentisti~ko bi se
gledi{te moglo pozvati na takav izravan uvid u istinu samo usvajanjem one vrste
koherentisti~ke teorije istine koja je kratko spomenuta u tekstu. (Johnu Grecu dugujem
{to mi je skrenuo pozornost na to pitanje.)
24 SEK, pogl. 8.
159