Epistemologija

Laurence BonJour
Drugo, za puku je mogu}nost koherentisti~kog opa`anja prili~no o~ito
da je nedostatna za uklapanje uloge {to je opa`anje o~evidno igra u
na{emu kognitivnom `ivotu. Na{e je intuitivno uvjerenje da je opa`ajno
promatranje ne samo mogu}e nego i svepro`imaju}e te da je pozivanje
na opa`ajnu evidenciju, bilo izravno ili neizravno, presudno za opravdanje
barem kontingentnih vjerovanja o svijetu. Stoga teorija koherentnosti,
koja ne potire tu intuiciju, mora zahtijevati, a ne samo dopu{tati da supstancijalan
opa`ajni element bude prisutan u svakom opravdanom sustavu
koji uklju~uje takva kontingentna vjerovanja. To jest, ona mora nametnuti
ne{to srodno onome {to sam drugdje nazvao »opservacijskim zahtjevom«,
19 s tom svrhom da svaki opravdani sustav pretpostavljeno empirijskih
vjerovanja mora sadr`avati znatan udio kognitivno spontanih
vjerovanja za koja je, sukladno tom sustavu, vjerojatno da su istinita.
(iv) Poput ostalih elemenata o kojima smo ve} raspravljali, posljednji
je tako|er zapravo odgovor na prigovor koji prijeti opovrgavanjem koherentisti~ke
pozicije prije no {to ona uop}e za`ivi. Ako o svim pitanjima
empirijskog opravdanja valja odlu~iti pozivanjem na koherentnost u
odnosu na ne~iji sustav vjerovanja, onda internalisti~ka teorija koherentnosti
iziskuje da vjerovatelj adekvatno sagledava ili predo~uje svoj sustav
vjerovanja, budu}i da o pitanjima koherentnosti, a otuda i opravdanja,
valja odlu~iti s obzirom na taj sustav. Takvo bi sagledavanje po svoj prilici
poprimilo oblik skupa metavjerovanja (ili jednoga obuhvatnog metavjerovanja)
koji bi specificirao sadr`aj sustava vjerovanja. Uo~ljiva se,
pak, pote{ko}a sastoji u tome da koherentisti~ko gledi{te tako|er o~ito
unaprijed isklju~uje bilo koji na~in na koji bi metavjerovanja {to tvore to
sagledavanje i sama bila opravdana. Takva su vjerovanja bjelodano empirijska
i kontingentna po karakteru, pa ipak bi se svako pozivanje na koherentnost
njihova opravdanja ~inilo nedvojbeno cirkularnim ili spornim,
jer je u pitanju odre|ivanje samog sustava vjerovanja u odnosu na koji
se koherentnost ima odmjeravati. Ve}ina koherentista nije uspjela izri~ito
prepoznati taj problem, no ipak mi se ~ini da se koherentisti~ko stajali{te
mora na neki na~in njime pozabaviti.
U svojoj se vlastitoj ina~ici koherentizma na toj to~ki pozivam na
ono {to nazivam »doksasti~kim preduvjerenjem«. Premda mi taj korak
sada izgleda prili~no o~ajni~kim (gledi{te do kojega su mnogi drugi
nesumnjivo do{li puno prije mene), jo{ uvijek ne znam za bolji na~in
19 V. SEK, str. 140-3.
156