Epistemologija

John Greco
rekosmo, gotovo nitko zapravo ne zauzima skepti~ko stajali{te. Oni su
uvjerljivi u tom smislu da se svaki korak u dokazivanju intuitivno ~ini
ispravnim. To je u stvari ono {to skepti~ke dokaze ~ini filozofijski zanimljivima;
oni nas suo~avaju sa smjerom zaklju~ivanja koji mi sami
nalazimo intuitivno uvjerljivim, ali koji vodi do zaklju~ka {to ga dr`imo
apsolutno neuvjerljivim. Zada}a epistemologa jest prepoznati i protuma~iti
pogre{ku.
Williams tvrdi da postoje dvije {iroke skupine skepti~kih dokaza. Prva
potje~e od starih Grka i koristi se naizgled bezazlenom ~injenicom u vezi
s na{im pojmom spoznaje. Mi, naime, mislimo da bismo morali biti sposobni
pru`iti dobre razloge kada tvrdimo da ne{to znamo. [tovi{e, mi
uvi|amo da takvi razlozi mogu izazvati novo osporavanje i iziskivati da
iznesemo daljnje dobre razloge za vjerovanje u one prve. Uzmemo li ozbiljno
taj vid spoznaje, tvrdi skeptik, otkrit }emo da na{e tvrdnje zapravo
nisu valjano utemeljene. Ustrajno propitivanje razloga na{ih spoznajnih
tvrdnji vodi ili (a) u beskona~ni regres, (b) dogmatsku pretpostavku za
koju nismo voljni ili sposobni dati daljnje razloge, ili (c) u ponavljanje
nekog ve} iznesenog razloga, i stoga u kru`no zaklju~ivanje. Williams tu
skepti~ku problematiku naziva »Agripinom trilemom«, prema anti~kom
skeptiku koji joj je prvi dao jasan izraz.
Druga skupina skepti~kih argumenata je kartezijanska. Naj~uveniji
me|u njima ti~e se na{e spoznaje materijalnog svijeta, ali osnovni obrazac
tog argumenta mo`e se ponavljati u sklopu raznolikih vidova skepticizma,
uklju~uju}i skepticizam u pogledu drugih svijesti, pro{losti i budu}nosti.
U prvom koraku dokazivanja tvrdi se da neka ciljana skupina vjerovanja
zahtijeva dokaze neproblemati~ne vrste (to jest, neproblemati~ne kad je
u pitanju predmetno dokazivanje). Primjerice, izjavljuje se da spoznaja
svijeta mora biti izvedena iz spoznaje na{eg osjetilnog iskustva. Drugo,
skeptik tvrdi da je valjano deduktivno ili induktivno zaklju~ivanje iz relevantnih
dokaza prema ciljanim vjerovanjima nemogu}e. Napokon, skeptik
zaklju~uje da se doti~na vjerovanja ni na koji na~in ne mogu dokazati
i da nam stoga nedostaje odgovaraju}a spoznaja.
Williams propituje nekoliko tradicionalnih odgovora na dvije skupine
skepti~kih dokaza i ustanovljuje da su svi oni neprimjereni. To je stoga
{to tradicionalni pristupi dijele pogre{ne pretpostavke koje vode pojavi
skepti~kih dokaza. Usto, {to du`e te pretpostavke ostaju neosporene,
skepti~ko zaklju~ivanje ~init }e se intuitivnim i uvjerljivim dok }e se tradicionalni
odgovori doimati nategnutima i ad hoc. Williamsova vlastita
4