Epistemologija

4. Dijalektika fundacionalizma i koherentizma
no uvjerljivim, toliko da bi mu se samo veoma te{ki problemi koji prate
proishode}u fundacionalisti~ku poziciju mogli razlo`no oduprijeti. Usto,
najstandardnija ina~ica fundacionalizma krajnje je plauzibilna s intuitivnog
ili zdravorazumskog stajali{ta: svakako se ~ini da imamo mnoga
opravdana kontingentna ili empirijska vjerovanja koja nisu opravdana
pozivanjem na druga vjerovanja, ve} prije pozivanjem na osjetilno i introspektivno
iskustvo. Tako je u najmanju ruku barem pomalo iznena|uju}e
da je sredi{nja tema novije epistemolo{ke rasprave, ~esto jedina to~ka oko
koje se filozofi {to se ina~e uvelike razilaze sla`u, uvjerenje da je internalisti~ki
fundacionalizam neodr`iva, dapa~e beznadna pozicija, koju valja
odbaciti `eli li se epistemolo{ki napredovati.
Postoje ozbiljni razlozi za takav zaklju~ak, od kojih }emo najva`niji
(po mome sudu) uskoro razmotriti. No valja tako|er primijetiti da je
dvojbeno postoji li neko sveop}e slaganje u pogledu manjkavosti fundacionalizma;
dapa~e, mnogi me|u onima koji ga odbacuju kao da nemaju
neki posve odre|en argument na umu. Tako se, kao {to se u filozofiji
zbiva alarmantno ~esto, odmak od fundacionalizma u otprilike posljednja
tri desetlje}a nerijetko doima manje kao razlo`ni dijalekti~ki napredak,
a vi{e kao pomodni stampedo. Taj odmak, naravno, zna~i i odbacivanje
internalisti~kog fundacionalizma koji pru`a glavnu motivaciju gledi{tima
poput koherentizma i eksternalizma, od kojih se ni za jedno ne bi moglo
tvrditi da su naro~ito privla~na kada ih njihovi pobornici ne bi smatrali
jedinom preostalom dijalekti~kom alternativom.
Koji su to, dakle, navodni problemi vezani uz internalisti~ki fundacionalizam?
Najva`niji me|u njima spadaju u dva glavna podru~ja, od
kojih se prvo odnosi na vezu izme|u pretpostavljenih fundacionalnih
vjerovanja i ostalih vjerovanja koja se imaju opravdati pozivanjem na
njih, dok se drugo odnosi na narav i opravdanje samih fundacionalnih
vjerovanja.
Prva vrsta problema vezana je uz navodnu opravdavaju}u vezu
izme|u bezuvjetno opravdanih fundacionalnih ili bazi~nih vjerovanja i
ne-osnovnih ili »nadogra|enih« vjerovanja, onako kako te dvije sastavnice
odre|uje bilo koja pojedina ina~ica fundacionalizma. Glavno je pitanje
ovdje je li na temelju fundacije odre|ene takvom pozicijom mogu}e
pru`iti adekvatno opravdanje za ostala vjerovanja koja obi~no dr`imo
opravdanima, ili barem za zna~ajan dio takvih vjerovanja. Fundacionalisti~ko
gledi{te, koje na tom podru~ju ozbiljno zakazuje, samo }e po
sebi odgovarati prili~no strogoj ina~ici skepticizma. Takav je skepti~ki
147