Epistemologija

3. [to je znanje?
nagrada se ne daje ljudima koji su u krivu. 29 Samo zadobivanje spoznaje
svojevrsna je nagrada, dijelom za to {to se jest u pravu.
Usto, zgoljni uspjeh u postizanju cilja motiva iz vrline u odre|enom
slu~aju nije dostatan za najvi{u pohvalu nekog ~ina ili vjerovanja, ~ak i
kad ono ima neka druga, upravo utvr|ena hvalevrijedna obilje`ja. Va`no
je da do uspjeha u postizanju cilja dolazi uslijed drugih hvalevrijednih
obilje`ja toga ~ina. Cilj mora biti postignut zbog tih drugih obilje`ja. To
je stoga {to postoje eti~ke analogije Gettierovim slu~ajevima, premda,
koliko znam, eti~ari to nisu uo~ili. Opisat }u jedan takav slu~aj.
Pretpostavimo da neki sudac, odvagav{i dokaze protiv optu`enog
ubojice, besprijekornim postupkom i motiviran pravdom odredi da je ~ovjek
kriv. Mo`emo pretpostaviti da taj sudac ne samo da ~ini sve {to bi
trebao ~initi nego i o~ituje sve kreposti prikladne u toj situaciji. Ipak, ~ak
i oni najvrliji mogu na~initi pogre{ku, upravo kao {to smo vidjeli da se
intelektualno najja~ima mo`e izjaloviti induktivno zaklju~ivanje u slu~aju
dr. Mari}. Pretpostavimo da je to jedan od takvih slu~ajeva. Optu`en je
pogre{an ~ovjek. Sudac ne ~ini pogre{ku uslijed neke svoje slabosti, bilo
moralne ili intelektualne; radi se naprosto o nesre}i. Stvari su o~ite po{le
po krivu, i to je dovoljno da taj ~in nazovemo pogre{kom pravde. Su~ev
~in nije ~in pravde, premda ga ~ak ne bismo okrivili za pogre{ku te bismo
ga ~ak pohvalili za pravi~no djelovanje. Unato~ tome, sam ~in ne zaslu`uje
najvi{u pohvalu. Nedostaje mu ne{to moralno zna~ajno.
Da bismo dobili problem Gettierova stila dodali smo element sre}e,
obilje`je sre}e koje ukida nesre}u, a istim se postupkom mo`emo poslu`iti
i ovdje. Pretpostavimo da je stvarni ubojica potajno zamijenjen s ~ovjekom
za kojega sudac misli da ga osu|uje, tako da sudac naposljetku slu~ajno
osudi pravog ~ovjeka. Jedan slu~aj poni{tava drugi, pa je kona~ni ishod
onaj po`eljni, dakle ka`njavanje krivca. Vjerujem da u toj situaciji ne
bismo su~evom ~inu iskazali pohvalu koja bi bila doli~na da je isprve
pravog ~ovjeka proglasio krivim. Naravno da nam je laknulo {to nevin
~ovjek nije ka`njen, no iako je krajnji ishod onaj kojemu je sudac te`io
te iako je on bio vrijedan hvale u svojim motivima i postupcima, to nije
dostatno da bi njegov ~in bio ~in koji zaslu`uje najvi{u moralnu pohvalu.
Prethodna razmatranja pokazuju nam da trebamo pojam ~ina koji
sve dovodi u red, ~in koji je dobar u svakom pogledu. A vidjeli smo koji
29 »Moral Luck«, u: Mortal Questions (Cambridge: Cambridge University Press,
1979), n. 11.
135