Epistemologija

Linda Zagzebski
kao i da je usto pouzdano uspje{an u postizanju cilja svoga motiva iz
vrline. No to {to ima dispoziciju za neki motiv ne zna~i da uvijek ima
taj motiv u relevantnim okolnostima, a to {to je pouzdano uspje{an ne
zna~i da je uvijek uspje{an. ^injenica da ima vrlinu ne podrazumijeva,
dakle, da njegove pojedina~ne radnje i uvjerenja moraju biti pozitivno
vrednovani. U isti mah, netko tko nema vrlinu mo`e unato~ tome ~initi
radnje i imati uvjerenja koja su vrijednosno pozitivna. Vrednovanje radnji
i uvjerenja, dakle, iziskuje daljnje uvjete.
Katkad neki ~in ili vjerovanje imaju pozitivnu vrijednost naprosto
zato {to je to ono {to bi vrla osoba kao takva u~inila u datim okolnostima,
bilo to kreposno motivirano ili ne. Postoji stanovit smisao ispravnog
koji podrazumijevamo kad ka`emo da je netko postupio ispravno dav{i
to~an ostatak kupcu, iako uop}e nije motiviran moralnom skrbi. Sli~no
tome, postoji izvjestan smisao opravdanosti kad ka`emo da netko opravdano
vjeruje kako je Zemlja okrugla, iako nije izna{ao vlastite razloge za
to vjerovanje. Uvjerenja i ~inove tako|er vrednujemo iz aspekta ~initeljeve
motivacije. Neki ~in ili vjerovanje koje je motivirano vrlinom
zaslu`uje po{tovanje, premda ga ozna~ujemo vrlim i kad ne uklju~uje
~injenje/vjerovanje u pravu stvar.
Neki ~in mo`e biti pozitivno vrednovan na obojim temeljima, a da
ipak nema ono {to u moralnom pogledu od njega zahtijevamo. Tako se
on, ~ak i kad je doli~no motiviran i predstavlja ono {to bi vrla osoba
u~inila u datim okolnostima, mo`e izjaloviti s obzirom na svoj cilj. Kad
se to dogodi, ~inu nedostaje ne{to moralno po`eljno. Moralni uspjeh se
vrednuje pozitivno ~ak i kad je donekle izvan kontrole ~initelja. To je
jedan od na~ina na koji smo svi mi `rtve moralne (ne)sre}e. Tako, na
primjer, neka osoba mo`e biti motivirana velikodu{no{}u i djelovati na
na~in svojstven velikodu{nim osobama u nekim okolnostima, recimo
daju}i novac prosjaku na ulici, no ako se ispostavi da je taj prosjak zapravo
bogat i glumi prosjaka da bi dobio okladu, pomislit }emo da tom
~inu u moralnom pogledu ne{to nedostaje. To, naravno, ne zna~i da
}emo se suzdr`ati od pohvale ~initelja, ali njegov ~in ne}e zaslu`iti onoliku
pohvalu kao kad bi prosjak doista bio potrebit. Isto se odnosi i na
intelektualne radnje. Netko mo`e biti motiviran intelektualnim vrlinama
i djelovati na na~in intelektualno vrlih osoba nastoje}i do}i do spoznaje,
no ako ne uspijeva do}i do istine, njegovu epistemi~kom stanju nedostaje
ne{to hvalevrijedno. To zna~i da postoji neka vrst epistemi~ke sre}e
analogne moralnoj sre}i. Kao {to je primijetio Thomas Nagel, Nobelova
134