Epistemologija

3. [to je znanje?
Zamisao Howard-Snyderovih sastoji se u isklju~ivanju te mogu}nosti u
definiciji svojstva Q. Proizlaze}a definicija zdru`uje nedostatke prethodnih.
Poput definicije ne-slu~ajno istinito vjerovanje ona je nejasna, nedostaje
joj prakti~no zna~enje i malo {to je mo`e teorijski preporu~iti. Poput
definicije opravdano istinito vjerovanje koje nije Gettierov slu~aj, ona je ad
hoc. Osim toga, sadr`i probleme koji se javljaju pri tuma~enju uvjeta
istinitosti konjunktivnoga kondicionala kad bi bilo istinito, bilo bi ne-
-slu~ajno istinito. S druge strane, ~ini se da je barem ne-normativna, koje
bi obilje`je trebalo zadovoljiti filozofe {to te`e za definicijom znanja koja
ne sadr`i normativne elemente.
Ne-slu~ajnost nije po`eljan element u definiciji znanja, ali nam pokazuje
ne{to zanimljivo u vezi s procesom definiranja znanja. Ne-slu~ajnost
kao sastavnica spoznaje nije sugerirana zato {to bi bila identificirana
kao zna~ajka paradigmatskih slu~ajeva spoznaje, ve} zato {to je slu~ajnost
zna~ajka stanovitih dobro poznatih slu~ajeva ne-znanja. Nevolja je u
tome {to nam zamjedba kako je slu~ajna veza izme|u istinitosti i sastavnice
Q nedostatna za spoznaju ne govori {to jest dostatno za spoznaju.
Dakako, veza izme|u istinitosti i sastavnice Q mora biti ne-slu~ajna, no
to je samo ono najslabije {to o tome mo`emo re}i. Protuprimjeri su op-
}enito situacije u kojima se nedostatak neke definicije isti~e u krajnjem
obliku. No iz toga ne bismo trebali zaklju~iti da je sve {to nije krajnji
nedostatak dovoljno dobro. U ovom smo odjeljku vidjeli da veza izme|u
istinitosti i elementa spoznaje dodanog istinitosti mora biti ne samo ne-
-slu~ajna, ve} uop}e ne smije biti mogu}nosti jaza izme|u toga dvoga.
Zatvaranje jaza mo`e se izvr{iti na razne na~ine, od kojih svi ne iziskuju
preno{enje, i predla`em da bismo trebali odabrati na~in koji po{tuje ostale
po`eljne zna~ajke u definiciji. 24 Da bi se izbjegla ad hoc definicija, po-
`eljno je da postoji pojmovna veza izme|u istinitosti i drugog elementa
24 Ustvrdila sam da postoji nu`na veza izme|u sastavnice Q i istinitosti. Prema mom
zaklju~ku, me|utim, Q mora za sobom povla~iti istinitost, premda nisam rekla da
ta veza mora imati ~vrsto}u podrazumijevanja. Peter Klein mi je ukazao na to da
bi odnos nomi~ke nu`nosti izme|u Q i istinitosti mogao biti dostatan da se izbjegne
problem dvostruke sre}e. To jest, mogao bi biti dostatan da se jaz izme|u Q
i istinitosti zatvori u svakom mogu}em svijetu s na{im kauzalnim zakonima. Ovdje,
me|utim, ne}u slijediti taj pristup, budu}i da je odnos podrazumijevanja najjednostavniji
na~in ostvarivanja tra`ene veze nu`nosti izme|u dviju sastavnica spoznaje,
a ne vidim nikakva razloga za mi{ljenje da bi s teorijama podlo`nim formuli dvostruke
sre}e {to sam je ovdje ocrtala iole bolje stajalo uz zahtjev nomi~ke nu`nosti
umjesto uz onaj podrazumijevanja.
129