Epistemologija

Linda Zagzebski
Budu}i da je vjerovanje djelatnost neke osobe, vjerovanja su se ~esto
tretirala kao analogna radnjama, prema ~emu su vjerovanja dobra u smislu
u kojemu su radnje ispravne. Ispravno vjerovanje se tradicionalno
poistovje}uje s opravdanim vjerovanjem. Znanje je, dakle, opravdano
istinito vjerovanje (OIV). 18 Ponekad, ali ne uvijek, to se shva}a kao istinito
vjerovanje zbog ispravnih razloga. Tijekom nekoliko desetlje}a silna se
pozornost usmjeravala na pojam opravdanja, jer se predmnijevalo da je
OIV definicija znanja manje ili vi{e precizna i da je pojam opravdanja
slaba karika u definiciji. Te su se rasprave ve}inom vodile pod pretpostavkom
da je cilj do}i do nu`ne istine i da je metoda kojom se pritom
valja koristiti ona analize uvjeta istinitosti. Zna~ajan niz protuprimjera
OIV definiciji znanja iznio je Edmund Gettier (1963), {to je dovelo do
brojnih poku{aja pobolj{anja te definicije bez propitivanja njene svrhe,
kao niti njene metode. U ovom }emo odjeljku razmotriti pouku
Gettierova prigovora.
Gettierovi primjeri su slu~ajevi u kojima je vjerovanje istinito i opravdano,
ali gdje nije rije~ o znanju jer je vjerovanje tek pukim slu~ajem istinito.
Autori koji pi{u o Gettieru obi~no ne govore {to je po njima pogre{no
sa slu~ajno{}u, ali zato to ~ini Aristotel kad ka`e: »Prepustiti slu~aju ono
najvi{e i najljep{e bilo bi odve} proma{eno.« 19 Aristotel ovdje misli na
eudaimoniju odnosno bla`enstvo, ali pritom on govori op}enito o dobrima,
barem velikim dobrima, a spoznaja je svakako veliko dobro. S vrijedno{}u
znanja nespojivo je da se cilj spoznavaoca, naime postizanje istine,
polu~i slu~ajno. To se rijetko osporavalo premda se, kao {to smo vidjeli,
smisao na koji se pritom misli svakako osporavao.
U jednom od standardnih Gettierovih primjera trebamo zamisliti
kako vam Pero pru`a obilje dokaza da posjeduje ford, a vi nemate dokaza
protiv toga. Tada posve opravdano stvarate uvjerenje da Pero posjeduje
ford. Iz toga zaklju~ujete kako je s tim nespojivo da je Branko u Barceloni,
pri ~emu je Branko poznanik za kojega nemate razloga vjerovati da je u
18 OIV definicija spoznaje povremeno se uspore|uje s onom Platonovom u Teetetu
201d, gdje Sokrat razmatra i potom odbacuje postavku da je spoznaja istinito mnijenje
(doxa) s obrazlo`enjem (logos). Me|utim, ne ~ini se vjerojatnim da je ono {to
je Platon mislio pod logosom odve} blisko onome {to suvremeni filozofi misle pod
opravdanjem. K tome, Platon u tom dijalogu ne raspravlja o propozicionaloj spoznaji,
ve} prije o spoznaji osoba ili stvari.
19 Nikomahova etika 1109b25. [Navedeno prema prijevodu T. Ladana, »Nikomahova
etika«, Hrvatska sveu~ili{na naklada, Zagreb 1992. Pravo mjesto je 1099b25 – prim.
prev.]
124