Epistemologija

3. [to je znanje?
na~in u posjedu znanja. No, vrijedi uo~iti koliko se taj stav razlikuje od
duga~koga niza rigoristi~kih prikaza, po~ev od Platonova u Fedonu i
Dr`avi. Platon je spoznaju u~inio mnogo uzvi{enijim stanjem od obi~noga,
a razlika izme|u njegova rigoristi~kog shva}anja i onoga popustljivijeg
suvremenog mo`e nas navesti da posumnjamo u to je li realna
definicija znanja mogu}a.
Isti se problemi javljaju kad ispitujemo smisao u kojemu je spoznaja
dobra, ~ime smo se bavili u prvom odjeljku. Vidjeli smo da se opa`ajna
spoznaja prvotno ~ini dobrom u smislu razli~itom od dobra one spoznaje
koja iziskuje razloge. Je li plauzibilno smatrati da su oba fenomena
primjeri iste vrste stvari? Neki su filozofi svjesno razdijelili vrste spoznaje
kako bi odrazili te razlike. 15 Isti se problem javlja u pristupu skepticizmu.
Kada globalni skeptik ka`e da ne zna nastanjuje li planetu Zemlju,
a ja ka`em da zna kako nastanjuje planetu Zemlju, je li razvidno da se
mi oko ne~ega ne sla`emo? Raspravljamo li mi o implikacijama jedinstvenog
pojma ili postoji vi{e od jednog pojma koji je u raznim vremenima
bio poznat ili se prevodio pojmom »spoznaja«? 16 Svi ti problemi
mogu nas navesti da se pitamo u kojoj je mjeri spoznaja jedinstveni
fenomen prije negoli niz razli~itih fenomena, u kojoj su mjeri granice te
vrste prirodne a ne konvencionalne i u kojoj mjeri je »spoznaja« filozofijski
pojam.
Vjerujem da bismo trebali krenuti od pretpostavke kako postoji
jedinstven pojam spoznaje o kojemu su filozofi tisu}lje}ima raspravljali
i kako trebamo te`iti nu`noj istini u na{oj definiciji dok ne budemo primorani
na odustajanje uslijed stalna neuspjeha u dosizanju tog cilja.
Manje sam uvjerena u to da je znanje jedinstvena prirodna vrsta na istoj
razini kao voda ili zlato, no primamljivo je nadati se da jest tako. U svakom
slu~aju, ako spoznaja nije prirodna vrsta, malo je vjerojatno da }emo
to otkriti ako joj ne poku{amo pristupiti kao da jest. Stoga }u probno
prihvatiti tradicionalni cilj te`nje za realnom definicijom znanja.
Osim svrha i metoda definicije, postoje neka uobi~ajena mjerila za
dobru definiciju koja ome|uju {to }e biti prihvatljivo, me|u kojima su
ona da definicija ne smije biti ad hoc, da ne smije biti negativna ako
15 Ernest Sosa razlikuje animalnu spoznaju i refleksivnu spoznaju u »Intellectual Virtue
in Perspective« i u »Reliabilism and Intellectual Virtue«, u: Sosa (1991).
16 William P. Alston je potaknuo ista pitanja o pojmu opravdanja u »Epistemic Desiderata«,
Philosophy and Phenomenological Research 53 (rujan 1993): 527-51. No on
ka`e kako vjeruje da u pojmu spoznaje ima vi{e »pu~kosti« (br. 15).
121