Epistemologija

3. [to je znanje?
izno{enja lockeovske realne definicije iz koje ima proiza}i neka nu`na
istina mo`e se poku{ati ostvariti pomo}u vi{e metoda. Desetlje}ima se
preferirala metoda analize uvjeta istinitosti, prema kojoj se navodno
nu`ni i dostatni uvjeti za primjer znanja predla`u i provjeravaju metodom
protuprimjera (Chisholm, Klein, Plantinga i dr.). U novije vrijeme ta se
metoda napada op}enito 9 i u konkretnom slu~aju znanja. Na primjer,
recentna teorija kontekstualizma ne pristupa znanju kao prirodnoj vrsti
niti te`i otkriti niz nu`nih i dostatnih uvjeta. 10 Edward Craig, ~ini se,
odbacuje ne samo metodu analize uvjeta istinitosti nego i svrhu u pozadini
te metode. Craig smjera na to da utvrdi osebujne zna~ajke spoznaje
propituju}i njenu pragmati~nu svrhu u zajednici informatora. Postupak
revizije definicije putem ispitivanja protuprimjera nije dio njegove
metode. 11 Hilary Kornblith tako|er odbacuje metodu analize uvjeta
istinitosti, ali ne i svrhu izno{enja realne definicije. On vidi spoznaju kao
prirodnu vrstu, ali vjeruje kako iz empirijskog istra`ivanja mo`e proiza}i
nu`na istina o njoj, ba{ kao {to nas empirijsko istra`ivanje mo`e navesti
da otkrijemo nu`ne istine o odre|enim fizi~kim i biolo{kim vrstama
poput zlata ili vode. Alvin Goldman primjenjuje analizu uvjeta istinitosti
na pojam znanja, ali dr`i da su i empirijske metode primjenjive na nj,
jer vjeruje kako su pojmovi psiholo{ke strukture ~iji je sadr`aj podlo`an
empirijskoj provjeri. On sumnja da }e iz toga proiza{la definicija biti
nu`na istina i ne te`i realnoj definiciji. 12 Goldman, dakle, zadr`ava metodu,
ali ne i re~enu svrhu.
Aristotel utvr|uje vrstu definicije koju ~ini »formula {to izla`e uzrok
postojanja neke stvari«. Kao primjer on definira oblak pomo}u njegova
djelatnog uzroka kao ono {to se javlja »jer se vatra gasi u oblacima«. 13
9 Vidi John Pollock, »A Theory of Moral Reasoning«, Ethics 96 (travanj 1986): 506-
-23. Pollock tvrdi da pojmovi nisu individuirani analizom uvjeta istinitosti, ve} onim
{to on naziva njihovim pojmovnim ulogama.
10 Za primjere kontekstualizma v. David Annis, »A Contextualist Theory of Epistemic
Justification«, American Philosophical Quarterly 15 (1978): 213-19; Keith De Rose,
»Contextualism and Knowledge Attributions«, Philosophy and Phenomenological
Research 52 (1992): 913-29; David Lewis, »Elusive Knowledge«, Australasian
Journal of Philosophy 74, br. 4 (prosinac 1996): 549-67.
11 Nisam sigurna smatra li Craig da u svojoj knjizi iznosi definiciju spoznaje. Ipak, on
nastoji odgovoriti na pitanje »[to je spoznaja?« Tako je uo~ljiva razlika izme|u njegovih
svrha i metoda te onih uobi~ajenijih u suvremenoj epistemologiji izravno
povezana s temom ovoga ~lanka.
12 U osobnoj prepisci.
13 Analytica posteriora II, 94a1-5.
119