Epistemologija

Paul K. Moser
za svoje premise i zaklju~ke te time protusloviti svome zvani~nom stajali{tu.
(Takav bi se ishod ticao onoga {to skeptici moraju pretpostaviti, a
ne samog skepticizma kao teze.) Pri tom se postupku skepticizam katkad
optu`uje za samoreferencijalnu nedosljednost ili kakvo druk~ije samopobijanje.
Istinitost te optu`be ne bi sama po sebi potkrijepila umjereni
realizam, ali bi obesna`ila skepti~ko osporavanje usmjereno na filozofe
koji te`e obraniti realizam. Mo`da skepti~ko osporavanje iz ovog poglavlja
pati od neke vrsti samopobijanja, zahvaljuju}i nekim svojim implikacijama.
Javljaju se dva pitanja. Prvo, moraju li skeptici pretpostaviti da njihovo
osporavanje realizma ne izaziva bit pitanja, bilo s obzirom na njihova
vlastita pitanja ili s obzirom na pitanja {to ih postavljaju realisti? Drugo,
izaziva li skepti~ko osporavanje iz ovog poglavlja i sâmo bit pitanja na
na~in koji podriva njegov epistemi~ki zna~aj? ^ak i jedno pitanje mo`e,
uslijed svojih implikacija, izazivati bit pitanja.
Razlikujmo dvije skupine skeptika: skeptike koji naprosto postavljaju
neugodna antirealisti~ka pitanja (kao {to su ona iz ovog poglavlja koja
se ti~u epistemi~ke potpore) i skeptike koji iznose antirealisti~ke teze i
dokaze. Nazovimo one prve interogativnim skepticima a potonje deklarativnim
skepticima. Deklarativni skeptici koji od umjerenih realista zahtijevaju
epistemi~ku potporu iznose shvatljive teze i ~ak argumente.
Mo`emo, dakle, pitati moraju li deklarativni skeptici predmnijevati da
same njihove teze ne izazivaju bit pitanja i da, osim toga, po~ivaju na
toj potpori. To pitanje izaziva drugo: moraju pretpostaviti – radi ~ega?
Vjerojatan je odgovor: moraju pretpostaviti da bi skepti~ko osporavanje
uspjelo. Skeptici, dakako, mogu iznositi teze samo radi dokazivanja, kako
bi iz antiskepti~ke pozicije izvukli neugodan ishod.
S obzirom na skepti~ko osporavanje iz ovoga poglavlja, interogativni
i deklarativni skeptici uspjet }e onda i samo onda ako, prema uzoru na
njihovo antirealisti~ko osporavanje, ne raspola`emo zna~ajnom naznakom
epistemi~ke potpore umjerenom realizmu. Ne postoji, dakle, zahtjev
za pretpostavljenim ili stvarnim epistemi~kim statusom protivnim skepticizmu.
Je li, me|utim, rije~ o na~elu lakovjernosti za skeptike i stoga o
dvostrukim mjerilima u nadmetanju izme|u skeptika i realista? Jesmo li
proizvoljno i nepravedno prebacili epistemi~ki teret sa skeptika na realiste?
Nesumnjivo }e se mnogi realisti na to po`aliti.
Interogativni skeptik, koji iznosi izazovna antirealisti~ka pitanja ne
nude}i teze ili dokaze, ne potrebuje na~elo lakovjernosti za skepticizam.
110