Epistemologija

2. Realizam, objektivnost i skepticizam
Tradicionalna epistemologija mo`e, dakle, napredovati ~ak i na temelju
eliminativnog pragmatizma. [tovi{e, eliminativni pragmatizam pokre}e
pitanja klju~na za tradicionalnu epistemologiju, uklju~iv{i skepti~ka pitanja.
Ovdje, dakle, ne postoji problem za tradicionalnu epistemologiju ili
za skepti~ko osporavanje o kojemu govori ovo poglavlje.
[to je sa statusom samog eliminativnoga pragmatizma? Predmnijeva
li se da on nudi istinit iskaz o prihvatljivosti? Te`i li karakterizirati zbiljsku
narav prihvatljivosti, to kako s prihvatljivo{}u zapravo stoji? Pretpostavimo
da jest tako. On tada iznosi karakterizaciju koja se kosi s njegovim
vlastitim mjerilima. U tom slu~aju, eliminativni pragmatizam je u opreci
spram vlastite pretpostavke da bismo iz filozofije trebali ukloniti pitanja
o tome kako sa stvarima doista stoji. On uslijed toga na neugodan na~in
pobija sama sebe te ~ini ono za {to ka`e da ne bi trebalo ~initi. Time
kr{i vlastiti normativni standard za teorije. Stabilne teorije, u filozofiji i
drugdje, izbjegavaju svaku takvu gre{ku samopobijanja. 33 U skladu s
prethodnim primjedbama, mo`emo tako|er pokrenuti tradicionalna
skepti~ka pitanja o samom eliminativnome pragmatizmu. Primjerice,
dade li se tvrdnja eliminativnog pragmatizma o prihvatljivosti epistemi~ki
poduprijeti tako da se ne izazivanja pitanja?
Ako eliminativni pragmatizam ne pru`a, ili ~ak ne te`i pru`iti, karakterizaciju
stvarne naravi prihvatljivosti vjerovanja, za{to bismo se njime zamarali
ako nam je cilj karakterizirati prihvatljivost vjerovanja? S obzirom na
taj cilj, ne bismo se njime trebali zamarati, jer je on tada irelevantan, beskoristan
za na{u svrhu. Razmatranja o korisnosti, za pragmatizam svagda zna-
~ajna, mogu se tako primijeniti protiv samog eliminativnoga pragmatizma.
Pragmatisti previ|aju tu potencijalnu pote{ko}u za svoj pragmatizam. Ako
je uistinu antireprezentacionalan, Rortyev pragmatizam imat }e pote{ko}a
pri usvajanju bilo kakva govora o prihvatljivosti vjerovanja, jer je vjerovanje
nepopravljivo reprezentacionalno. Mo`da je, dakle, njegov pragmatizam
posve irelevantan za pitanja racionalnog vjerovanja ili rasu|ivanja.
Pred nama je sad jednostavna dilema u vezi s Rortyevim antiepistemolo{kim
stanovi{tem: ili eliminativni pragmatizam sama sebe pobija, ili
je irelevantan za tipi~nu epistemolo{ku potragu za prikazom epistemi~ke
prihvatljivosti ili opravdljivosti. Ta se dilema odupire lakim odgovorima
te ukazuje na to da eliminativni pragmatizam ne uspijeva osporiti
33 Za vi{e pojedinosti o samo-pobijanju i primjeni na naturaliziranu epistemologiju,
v. Moser i Yandell, »Against Naturalizing Rationality«.
105