Epistemologija

Paul K. Moser
Neki filozofi skloni internalizmu dr`e da nam sve {to nam se o~ituje kao
racionalno prihvatljivo mora biti dostupno. To, me|utim, nije na{ problem.
Problem je u tome da }e nam, ako korisnost odre|uje prihvatljivost
na na~in {to ga podrazumijeva eliminativni pragmatizam, neko gledi{te
biti prihvatljivo onda i samo onda ako je istinito, dakle ako je ~injeni~no
slu~aj, da nam je to gledi{te korisno. Pozivanje na korisnost, dakle, podrazumijeva
ne{to u vezi sa stvarnim ~injenicama i zbiljskom istinom glede
korisnosti. Nazovimo to zahtjevom ~injeni~nosti koji se postavlja pred
eliminativni pragmatizam. Zahtjev ~injeni~nosti, premda ga Rorty zanemaruje,
pokazuje da eliminativni pragmatisti ne izbjegavaju – i, rekao
bih, ne mogu izbje}i – razmatranja o istinskoj naravi stvari, o tome kako
sa stvarima doista stoji. Takav implicirani minimalni realizam ne mogu
lako izbje}i ~ak niti pragmatisti.
Pragmatisti bi se zahtjevu ~injeni~nosti mogli suprotstaviti gledi{tem
da nas se treba ticati samo ono u {to nam je korisno (a ne istinito) vjerovati
glede onoga {to je za nas korisno. Moglo bi se ~initi da takav odgovor
promi~e pragmatizam, no on je u kona~nici manjkav, ako ne i neupotrebljiv.
On stvara dilemu: ili }e va`no pitanje ostati bez odgovora ili }e
do}i do neplauzibilnog regresa. Neodgovoreno a va`no pitanje glasi:
mora li, u odre|enom slu~aju, biti istina da je za nas korisno vjerovati
u ne{to glede toga {to je za nas korisno? Neplauzibilni regres proizlazi
iz primjene re~enog odgovora na sve razine ispitivanja toga mora li biti
istina da je korisnost valjana. Ishod je beskona~an regres sve slo`enijih
tvrdnji o tome {to je za nas korisno. Sam Rorty nije se priklonio takvom
regresu, i to mu slu`i na ~ast. Ista prijetnja regresa predstavlja nevolju
za svako pozivanje na puki sporazum oko toga {to je za nas korisno. Ako
stvarna ~injenica u vezi sa sporazumom izostaje, bit }emo prepu{teni
regresu glede spoznaje. Kao {to je uo~eno u prvom odjeljku, neizbje`nost
izno{enja tvrdnje s obzirom na ono {to je ~injeni~no odnosi se na svaki
iskaz, a ne samo na iskaze pragmatizma.
Budu}i da sprje~ava neplauzibilan beskona~an regres, zahtjev
~injeni~nosti je neizbje`an. Iz toga slijedi da eliminativni pragmatizam
prihvatljivost ~ini funkcijom toga kako sa stvarima doista stoji, barem u
pogledu stvarne korisnosti za nas. S obzirom na zahtjev ~injeni~nosti,
mo`emo lako o`iviti tradicionalna epistemolo{ka pitanja, uklju~uju}i ona
skepti~ka, o tome {to je zapravo korisno. Mo`emo, primjerice, pitati je
li istina da je neko gledi{te za nas korisno, imamo li ~vrste dokaze da je
to istina, pa ~ak i to imamo li ne-neispitanu potporu tome da je to istina.
104