Epistemologija

2. Realizam, objektivnost i skepticizam
problem, temu od filozofijskog interesa, ili u »istinitom« vidjeti pojam
kojim se nagra|uje »analiza«. »Bit istine« je beskorisna tema, koja u tom
pogledu nalikuje na »bit ~ovjeka« i »bit Boga«, a razlikuje se od »biti
pozitrona« i »biti edipovske fiksacije«. 30
Rorty zahtijeva da rje~nik tradicionalne epistemologije nadomjestimo
novim pragmatisti~kim rje~nikom koji }e nam omogu}iti da »prestanemo«
s tradicionalnom epistemologijom, uklju~uju}i filozofijsko istra`ivanje o
skepticizmu. Rorty tako nudi epistemolo{ki analogon eliminativnome
materijalizmu, gledi{tu prema kojemu uobi~ajeni psihologijski rje~nik
valja nadomjestiti »boljim«, materijalisti~kim rje~nikom.
Nazovimo Rortyevo antiepistemolo{ko, antireprezentacionalisti~ko
gledi{te eliminativnim pragmatizmom. Njegova je glavna negativna teza
da su rje~nik, problemi i ciljevi tradicionalne epistemologije beskorisni i
da su im potrebni pragmatisti~ki nasljednici. Njegova je glavna pozitivna
teza da je »sve {to bi filozofija trebala ~initi uspore|ivanje i suprotstavljanje
kulturnih tradicija«, to jest »prou~avanje komparativnih prednosti
i nedostataka raznih na~ina govorenja {to ih je na{a vrsta izumila«. 31
Eliminativni pragmatizam zastupa filozofijsku bespotrebnost pitanja o
tome kakav svijet doista jest te preporu~a sredi{nju filozofijsku va`nost
onoga {to je unosno, probita~no i korisno. Rorty nagla{ava korisnost, ne
mnijenje ve}ine. Kao {to ka`e: »Ne sje}am se da sam ikad, ~ak ni kad
bih najdublje zabrazdio, govorio bilo o zajam~enoj ili o istini odre|enoj
glasovima ve}ine.« 32
Javlja se niz pitanja: korisno za koga? Na koji na~in korisno? Korisno
u kojoj mjeri i koliko dugo? Budu}i da se Rorty ne bavi tim pitanjima, njegov
eliminativni pragmatizam odupire se preciznoj formulaciji. Re~eno
gledi{te, me|utim, izaziva ozbiljniji problem. Razmotrimo pretpostavku
eliminativnog pragmatizma prema kojoj je neka tvrdnja za nas prihvatljiva
onda i samo onda ako nam je korisna. (Dopustimo Rortyu da odabere
bilo koje shva}anje korisnog koje nalazi korisnim.) Taj je pristup prihvatljivosti
eksternalisti~ki utoliko {to ne iziskuje niti da budemo svjesni niti
da budemo kadri pristupiti korisnosti onoga {to nam je prihvatljivo.
Puka korisnost, prije negoli dostupna korisnost, odre|uje prihvatljivost.
30 Rorty, Contingency, Irony, and Solidarity, str. 8.
31 Rorty, Consequences of Pragmatism, str. xxxvii, xl.
32 Rorty, »Putnam and the Relativist Menace«, str. 454.
103