Epistemologija

2. Realizam, objektivnost i skepticizam
vjerovanja. Taj odgovor ne predstavlja, dakle, nikakvu prijetnju glavnom
skepti~kom izazovu. Drugo, re~eni odgovor priziva svojevrsnu racionalnost
spojivu s neizbje`nim prisustvom epistemi~ke cirkularnosti. [to,
me|utim, takva racionalnost uklju~uje i koji je njen epistemi~ki zna~aj?
Alston je ustvrdio da je racionalnost »prakti~na«. Ona po~iva na
sljede}em retori~kom pitanju {to ga je iznio Alston: »S obzirom na to
da u na{im intelektualnim nastojanjima ne mo`emo u~initi ni korak ne
upu{taju}i se u ove ili one doksasti~ke postupke, koja je razlo`na alternativa
prakticiranju onih koje intimno poznajemo?« 9 Tvrde}i da takve alternative
nema, Alston slijedi Thomasa Reida »kada sve na{e utvr|ene
doksasti~ke postupke dr`i kao takve prihvatljivima i nedu`nima dok se
ne doka`e da su krivi«. 10 »Utvr|eni« doksasti~ki postupci ovdje naprosto
ozna~avaju »uvrije`enu« doksasti~ku praksu, bez konotacije kakva
posebnog epistemi~kog statusa. Sr` Alstonove prakti~ne racionalnosti u
pogledu doksasti~kih postupaka dakle je dvojaka: tvore je teza da nema
alternative na{im uvrije`enim doksasti~kim postupcima i teza da su takvi
postupci nedu`ni dok se ne poka`u krivima.
Skeptici mogu osporiti tvrdnju da nema alternative na{im uvrije`enim
doksasti~kim postupcima, osobito ako su na{a uobi~ajena intelektualna
nastojanja prepu{tena izboru. U pogledu na{ih uobi~ajenih postupaka
(kao {to su kategoriziranje, obja{njavanje i predvi|anje), mi mo`da i
nemamo lake alternative na{im uobi~ajenim doksasti~kim postupcima.
Ipak, skeptici mogu osporiti epistemi~ki zna~aj na{ih uvrije`enih intelektualnih
nastojanja. Oni, posve razumljivo, mogu pitati pribavljaju li ta
nastojanja to~ne podatke o objektivnom svijetu. K tome mogu, isto tako
razumljivo, pitati ukazuje li ikakva potpora na to da prakti~na racionalnost
one vrsti {to je preporu~a Alston osigurava pouzdanost ili objektivnu
istinitost na{ih vjerovanja {to iz njih proishode. Prizna li tko nedostatak
takve potpore, njegovo je stajali{te sukladno i ne osporava skepticizam
one vrste koja je posrijedi. Ustvrdi li tko, pak, da raspola`e takvom om
potporom i iznese relevantan temeljni uvjet, skeptici mogu osporiti taj
temeljni uvjet na prethodno opisan na~in. Gore spomenuta ljudska kognitivna
situacija ovdje ne pru`a ohrabrenje.
Alston se o~ito sla`e u vezi s neu~inkovito{}u prakti~ne racionalnosti
kad je rije~ o osporavanju pronicavih skeptika. On priznaje:
9 Ibid., str. 125-6.
10 Ibid., str. 129.
93