Neka saznanja o žrtvama trgovine ljudima na Kosovu radi prostitucije

V. Glasnović Gjoni: Neka saznanja o žrtvama trgovine ljudima Primljeno na Kosovu 1. radi siječnja prostitucije 2005. 

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 1/2005, str. 253-263. Prikaz 

Mr. sc. Vera Glasnović Gjoni * 

NEKA SAZNANJA O ŽRTVAMA TRGOVINE 

LJUDIMA NA KOSOVU RADI 

PROSTITUCIJE 

1. UVOD 

Prostitucija kao višeznačna društvena pojava, tijekom povijesti, neprestano 

je bila u žarištu društvene pažnje, posebice zbog svoga kauzalnog odnosa s 

društvenim promjenama. Kao primarna društvena pojava prostitucija najranije 

postaje pravno utemeljena ustanova. 

Pravni režim uređivanja prostitucije ovisio je o dominantnom društvenom 

shvaćanju njezine osobitosti. U okviru zakonskog uređivanja prostitucije, reglementacija 

tu pošast tretira kao slobodnu profesiju podložnu strogom nadzoru 

sanitetskih vlasti. Zatim se, pod utjecajem društvene anateme, primjenjuje prohibicija, 

odnosno zabrana, s elementima represivnog sankcioniranja. I napose, 

primjena sustava abolicije kad se konačno shvatilo da je prostitucija suodnosna 

društvena pojava odnosno njezin korelat. 

Pojava novih modaliteta prostitucije, prije svega onih s kriminogenim elementima, 

u uvjetima tranzicije i globalizacije društva, podrazumijeva porast 

broja žrtava trgovine ljudima. Zapravo, takvi oblici prostitucije upućuju na to 

da je na pomolu alternativna ropska prostitucija u kojoj svodnik ostvaruje profitnu 

nezajažljivost, korisnici usluga svoja htijenja zadovoljavaju gnusno, beskrupulozno, 

a prostitutke kao žrtve metamorfiraju u suvremene robove. 

Uređivanje prostitucije utemeljeno na nacionalnoj legislativi postaje nedovoljno 

bez uključivanja novih saznanja na međunarodnoj razini i s tim u svezi 

uvažavanja važećih dokumenata. U tom smislu glede zaštite ljudskih prava 

ugroženih trgovinom ljudima treba dosljednije primjenjivati kako zakonske 

tako i politički obvezujuće dokumente, primjerice ratificirane multilateralne i 

bilateralne ugovore. 

Saznanja o prostituciji neprestano se proširuju i ovise o mnogim odnosima 

u društvenom razvoju. Najnoviji podaci o prostituciji pokazuju veću ozbiljnost 

te pošasti kojom je obuhvaćeno više desetina milijuna ljudi širom svijeta koji 

se zlostavljaju i izrabljuju radi profita. Mitološko značenje sankcije zbog djela 

* Mr. sc. Vera Glasnović Gjoni, sutkinja Općinskog suda u Puli 

253

V. Glasnović Gjoni: Neka saznanja o žrtvama trgovine ljudima na Kosovu radi prostitucije 

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 1/2005, str. 253-263. 

ogrešenja prvog čovjeka u raju, gubljenjem egzistencijalnih prava i sloboda 

protjerivanjem iz raja, danas bi bilo, u neku ruku, spas u odnosu prema onom 

što doživljavaju žrtve trgovine ljudima, posebice ako ne uspiju prijeći “rajski” 

labirint prostitucije. 

Nastanak prostitucije u pravom smislu riječi uvjetovan je pojavom privatne 

svojine kao izraza začetka imovinske nejednakosti na višem stupnju barbarstva, 

kad profesionalna prostitucija slobodnih žena postaje oblik najamnog robovskog 

rada. To znači da je robovlasništvo kolijevka prostitucije i paradigma da se ona 

u suvremenim društvenim uvjetima vraća svojim korijenima. 

Kauzalitet između društvenog razvoja i prostitucije održao se do današnjih 

dana, jer je prostitucija, kao sociopatološka pojava, kako u etiološkom tako i u 

fenomenološkom smislu, ali i u pogledu društvene reakcije, ostala u osnovici 

ista i uvijek bila utemeljena na postojećim društveno-ekonomskim prilikama i 

razvoju društvene nadgradnje odnosno političko-pravnog ustrojstva društva. 

254 

2. POJAVNI OBLICI ŽRTAVA TRGOVINE LJUDIMA 

U UVJETIMA PROTEKTORATA NA KOSOVU 

Kriminalizacija prostitucije intenzivirana je koncem prošlog i početkom 

21. stoljeća pod utjecajem burnih zbivanja u istočnoeuropskim zemljama, kad 

su naglo izmijenjeni društveno-ekonomski i politički odnosi, što podrazumijeva 

vlasničku transformaciju društvenog kapitala u privatni i ukidanja stege 

komunističkog sustava radi slobodnog kretanja ljudi i kapitala. 

Proces tranzicije imao je široke razmjere. Prvo je zahvatio istočnoeuropske 

zemlje nestankom ere komunizma na prostoru Europe započet rušenjem Berlinskog 

zida 1989. godine, kad se ujedinjuje razdvojena Njemačka. Taj događaj 

utječe na ubrzani početak raspada SSSR-a i secesije pojedinih republika iz 

jugoslavenske državne zajednice koja je, nažalost, eskalirala ratom 1991.-1995. 

Tada su stvorene samostalne države: Slovenija, Hrvatska, Makedonija i Federacija 

Bosne i Hercegovine, dok su Srbija i Crna Gora još uvijek u procesu 

konstituiranja zbog neriješenog statusa južne pokrajine Kosova, koja se u međuvremenu 

našla pod međunarodnim protektoratom. To je važan dodatni razlog 

što se ovaj dio Balkana smatra rizičnim područjem. 

Navedena globalna događanja intenziviraju nužne promjene na planu 

političkih, društveno-ekonomskih odnosa, privatizacije društvenog kapitala, 

prilagođivanja ustavnopravnog sustava radi ostvarivanja većih građanskih prava 

i sloboda, neprikosnovenosti privatne svojine, prava na rad, pune jednakosti i 

ravnopravnosti u ostvarivanju vjerskog, kulturnog, obrazovnog i drugog identiteta, 

sukladno trendovima globalizacije i težnjama za priključenje Europskoj 

uniji i dr. Te promjene još više potiču motive za pokretanje ljudi iz manje razvijenih 

prema razvijenim europskim ali i izvaneuropskim zemljama radi zapoš-



ljavanja i ostvarenja boljih uvjeta života. Otuda, siromašni, nezaposleni i oni 

nezadovoljni svojim ekonomskim statusom nastoje promijeniti životnu sredinu 

ne birajući načine i sredstva, čime pridonose umnožavanju zloporaba, posebice 

onih na planu trgovanja ljudima radi prostitucije, prometa drogom i drugih 

kriminogenih radnji. 

Kad je riječ o saznanjima u svezi s prostitucijom, treba naglasiti da ona nisu 

u dovoljnoj mjeri pratila pojavu sve veće kriminalizacije prostitucije. To utoliko 

prije što su tranzicijske zemlje, posebice one u kojima su se događala ratna 

zbivanja, manje ili više suočene s problemom trgovine ljudima radi prostitucije. 

Tako se koncem 20. stoljeća pojačavaju ilegalne migracije na tim prostorima 

pod okriljem kriminalnih skupina i pojedinaca, najčešće s tragičnim posljedicama. 

U takvom trendu rasta prostitucije razvija se trgovina ljudima, posebice 

ženama i djecom. Procjenjuje se da na globalnoj razini predmetom te trgovine 

svake godine postaje oko 700 tisuća žena i djece. 1 

Rezultati istraživanja IOM-a o žrtvama trgovine ljudima s pravom pobuđuju 

pažnju svih društvenih subjekata koji su, na neki način, odgovorni što se ta 

društvena pošast sve više razvija i širi. 

Suvremena prostitucija funkcionira po sustavu “štafete”, u kojem prostitutke 

kao štafetne palice, vođene svodnicima, svoj put kalvarije prolaze etapno, od 

mjesta do mjesta poput robova namijenjenih prodaji i iskorištavanju. Takav 

sustav prostitucije, reklo bi se, olako prolazi pukotinama tranzicije i globalizacije 

društva kao nešto što se podrazumijeva. 

Istraživanje prostitucije koji je proveo IOM Kosova ozbiljan je pothvat 

primjeren aktualnim društvenim zbivanjima i u suglasnosti je s uobičajenom 

metodologijom istraživačke prakse. Nazire se problem i predmet istraživanja, 

jasno je postavljena definicija žrtava trgovine ljudima. Ta je definicija suglasna 

s protokolom UN o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, ženama 

i djecom. 2 To podrazumijeva da se trgovina ljudima shvaća kao “organiziranje, 

transport, transfer, skrivanje ili prihvaćanje osoba, primjenjujući silu, 

otmice, prijevaru i lukavstva, prisilu, zloporabu sile, dajući i primajući novac 

ili neku drugu korist da bi se uspjelo kontrolirati drugu osobu u cilju eksploatacije”. 

3 

Definicija veoma sažeta i jasna. Njome su taksativno naznačeni delikti i 

izvršitelji, što je za društvenu reakciju veoma značajno jer se pospješuje i usmjerava 

kaznena politika namijenjena suzbijanju kriminalnih radnji u svezi s prostitucijom 

odnosno trgovinom ljudima. 

1 IOM, International Organization for Migration, Opšti pregled psihološke podrške i usluga 

pruženih žrtvama prostitucije, Priština, 2003, str. 1. 

2 Isto, str. 2. 

3 Isto. 

255



Istraživanje IOM-a usmjereno je na sagledavanju psihološke podrške i usluga 

koje IOM na Kosovu pruža žrtvama trgovine ljudima uključenih u lancu prostitucije. 

Zapravo, riječ je o sagledavanju zastrašujućih posljedica za žrtve takve 

trgovine, koje se izražavaju višestruko: kao povrede, infekcije, traume koje 

izazivaju fizička, zdravstvena i mentalna oštećenja. 

Konkretizacija aktivnosti IOM-a na području Kosova u smislu podrške i 

usluga žrtvama trgovine ljudima koncipirana je i artikulirana u Projektu povratka 

i reintegracije tih žrtava. Bez takve programirane aktivnosti teško bi se ostvario 

potpun oporavak žrtava, zbog dubokih tragova nastalih od doživljenih povreda 

dok su bile pod “zaptom” trgovaca, makroa, svodnika. 

Reintegracija će postati efikasna onda kad žrtve trgovine smognu snage da 

svoje traume i strahove podrškom uspješno razriješe, što će ujedno biti i sigurna 

brana suprotstavljanju eventualnim iskušenjima za povratak u svijet prostitucije. 4 

U metodološkom smislu Projekt povratka i reintegracije obuhvatio je glavne 

programirane odrednice psihosocijalne pomoći koje je implementirao IOM 

Kosova koja se ostvarivala savjetovanjima za vrijeme boravka žrtava trgovine 

u prihvatilištima dok su čekale repatrijaciju. 

Osnovna svrha programa bila je višestruka: 

1. Sagledavanje i procjena prošlosti žrtve, kao i određivanje determinirajućih 

čimbenika koji su pridonijeli kasnijem iskorištavanju žrtve. 

2. Utvrđivanje psihološkog utjecaja, iskustava te trgovine i analize trauma u 

svezi s tim. 

3. Osiguranje usluga savjetovanja, koristeći se metodama za prevladavanje 

trauma i uspješniju eventualnu reintegraciju. 5 

Tako struktuiranim aktivnostima pristupilo se utvrđivanju “psihološkog profila” 

žrtve kako bi se sastavio plan individualne pomoći radi reintegracije žrtve 

trgovine. 6 

Saznanja o prošlosti žrtve utemeljene na emocionalnom životu iz perioda 

ranog djetinjstva i adolescencije u obiteljskoj sredini veoma su značajna za 

bio-psihološku opstojnost i psihološku perspektivu. 

Ako roditelji kao najvažniji oslonac pokazuju poštovanje prema dječjoj individualnosti 

i dostojanstvu, dijete se osjeća vrijednim i poštovanim; u njemu se 

razvija samopoštovanje i samostalnost. Razvija se sposobnost samokontrole i 

reguliranja ponašanja. Međutim, svaki poremećaj na relacijama tih odnosa u 

smislu nebrige, fizičke distancije, nestabilnosti roditeljskog ponašanja, fizičke 

ili emocionalne nestabilnosti zasigurno može narušiti individualno osjećanje 

256 

4 Isto. 


6 Isto.



izazivajući anksioznost i druge psihičke probleme izražene kao frustracije, traume 

i dr. 7 

Za psihološku perspektivu odnosno reintegraciju žrtava trgovine prijeko je 

potrebno uzeti u obzir ne samo traume iz prošlosti već i one nastale dok su 

žrtve bile predmetom trgovanja. 

Istraživanje IOM-a na Kosovu, provedeno u Prihvatilištu metodom savjetovanja 

sa 105 žrtava trgovine, potvrđuju pretpostavljenu korelaciju između teškog 

života u prošlosti i olakog priključenja lancu trgovine ljudima. 

Rezultati istraživanja pokazuju da je od 105 ispitanih žrtava trgovine njih 

70 ili 67% bilo traumatizirano u prošlosti i da su prihvatile putovanje u “bolji 

život”, dok je njih 35 ili 33% putovanje prihvatilo iako su živjele u normalnom 

životnom okružju. 

Ostali čimbenici koji pridonose porastu žrtava trgovine ljudima su društveni 

i ekonomski pritisci, odnosno slabo materijalno stanje, kao i nepovoljni društveni 

status i nemogućnost zapošljavanja u svojoj zemlji. Svi oni motiviraju na 

ilegalna migracijska kretanja k drugim zemljama. Tim se htijenjima obilato 

koriste trgovci ljudima. Po pravilu obećanja završavaju u bordelima ili straćarama 

u kojima najčešće stradaju pridošle žene. 

Rezultati ispitivanja žena kao žrtava trgovine koje je proveo IOM Kosova 

pokazuju da je slabo ekonomsko stanje obitelji tih žena važan razlog napuštanja 

svoje zemlje. 


ˇ 

257



258 

Ekonomsko stanje ispitanih žena bilo je sljedeće: 8 

EKONOMSKO STANJE 

Najveći udio tih žrtava su žene iz kategorije veoma siromašnih, što je u 

skladu s očekivanjima. 

Razlozi odlaska u inozemstvo su sljedeći: 9 

RAZLOZI ODLASKA U INOZEMSTVO 

Iz navedenih podataka vidi se da dominiraju razlozi zapošljavanja i oni koji 

osiguravaju bolji i lakši život. Ispitivanjem je utvrđeno da je među ženama 

žrtvama trgovine bilo i onih koje su već imale iskustva u takvoj trgovini (povratnice). 

One su bile svjesne rizika, ali su smatrale da mogu kontrolirati situaciju 

i da nemaju drugih mogućnosti. 10 


9 Isto. 

10 Isto, str. 8.



Druga važna svrha Programa sastojala se u utvrđivanju psihološkog utjecaja 

prihvaćanja takve transakcije. Utvrđeno je da su uglavnom korištene ogavne, 

brutalne i prisilne metode s primjenom fizičkih tortura, iznuđivanja gladovanjem, 

iscrpljivanjem, izolacijom, obmanama, prijetnjom smrću i dr. 11 , što je 

izazivalo težak emocionalni pritisak kod žrtve trgovine ljudima. 

Primjena takvih metoda utjecala je na podčinjavanje žrtve koje su u tom 

smislu prihvatile konformističko ponašanje, što podrazumijeva poslušnost bez 

ostatka, jer su bile u okružju totalnog nepovjerenja u kojem su vladali zakoni 

surove osvete. 

Psihološka saznanja pokazuju da uvjeti stalne prisile izazivaju u ponašanju 

jedinke uznemirenje, depresiju i fizičku slabost. Na kraju gubi se volja za promjenom 

sredine, što dokazuje da su žrtve postale nesposobne da bi shvatile 

svoju situaciju. Takvo je ponašanje dr. Martin Seligman nazvao “naučena bespomoćnost”. 

12 

Isto tako, prema Rothbaumu, navode se dva moguća oblika kontroliranja 

događanja. Prvi je “primarna kontrola”, kad se žrtve pokoravaju da promijene 

sredinu da bi udovoljile sebi. Drugi je “sekundarni”, kad pokušavaju promijeniti 

sebe da bi udovoljile sredini. 13 

Prema tom saznanju, žrtve čine pokušaje primarne kontrole, međutim, kako 

je taj pokušaj rizičan, najčešće se izbjegava, pa se svodi na sekundarnu kontrolu. 

14 To potvrđuje da su žrtve postale pasivne, da im je urušeno samopoštovanje 

i dr. Gubitak volje za kontrolom upućuje na stanje beznađa, to utoliko prije ako 

žrtva ostaje bez osobnih dokumenata s lažnim identitetom. 

Saznanja o kliničkim posljedicama i simptomima prouzročenim nasiljem 

takve trgovine ljudima utječu na koncipiranje programske strukture savjetovanja. 

U tu skupinu posljedica ubrajaju se traumatski slučajevi koji ugrožavaju 

život ili pak narušavaju fizički integritet žrtve. Reagiranja na opasnosti takve 

vrste imaju biološki i psihološki karakter. Pod utjecajem osjećaja opasnosti i 

straha dolazi do povećanja protoka adrenalina i početka blokada i panike, pažnja 

je usmjerena na konkretnu situaciju. Stvaraju se jake emocije straha koje, po 

pravilu, paraliziraju ili mobiliziraju, stavljajući osobu pred izbor između bježanja 

i borbe. 15 

Svaki traumatski događaj proizvodi tjelesna i duševna oštećenja. Prva u 

obliku bolova, znojenja, ubrzanog rada srca, poremećaja spavanja, slabljenja 

imunološkog sustava, odavanja alkoholu i konzumiranja droga i dr. 16 Druga, 


12 Isto. 

13 Isto. 

14 Isto. 

15 Isto, str. 11. 

16 Isto. 

259



psihička, u obliku straha, razdražljivosti, zabrinutosti, mora, izoliranosti i ravnodušnosti, 

bespomoćnosti, gubitka kontrole, nezainteresiranosti za svakodnevna 

događanja, bezosjećajnosti i dr. 17 

Žrtve trgovine ljudima koje su prošle kroz savjetovanje IOM-a Kosova 

utemeljeno na programu CT (terapijska seansa), u svezi s preživjelim traumama 

govore o “osjećanju ranjivosti i emocionalne boli”, 18 koji su doživjele kao žrtve 

trgovine, posebice one koje su u djetinjstvu doživljavale slična zlostavljanja. 

Te su žrtve pri savjetovanju obično izvještavale o određenim reakcijama 

nakon proživljenih trauma: akutna reakcija na stres, posttraumatski stresni poremećaj, 

depresija, granični poremećaj ličnosti i pokušaji samopovređivanja 

radi eventualnog bijega iz ustanova, hospitalizacije. 19 

Programom savjetovanja žrtava trgovine ljudima istraživane su ove tri 

posljedice: posttraumatski stresni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj 

i disocijacija te odnos disocijacije i povređivanja. Posttraumatski stresni poremećaj 

(PTSP) 20 novija je dijagnostička kategorija u američkoj psihijatriji (1980). 

Taj poremećaj, prepoznatljiv kao odgođeno i/ili produljeno reagiranje (odgovor) 

na stresno stanje izuzetno jake ugroženosti, “može biti naročito težak i dugotrajan 

kada je izazivač stresa čovjek”. 21 Emocionalno stanje žrtve te trgovine 

izražavalo se osjećanjima nemira i anksioznosti do stanja apatije i neprestane 

tuge. 22 S produljenjem takvog emocionalnog stanja traume će biti sve teže i 

trajnije. 23 

Istraživanjem je utvrđeno da između posttraumatskih stresnih poremećaja i 

disocijacije postoji odnos koji se bivalentno izražava u obrambenoj ili adaptivnoj 

funkciji. To znači da je “disocijacija” proces u kojem se prekidaju prethodno 

postojeće veze između pojedinih dijelova osobnosti. 24 Tada nastaje “privremena 

17 Isto, str. 12. 

18 Isto. 

19 Isto: “Akutna reakcija na stres je prolazni poremećaj značajne težine koji se razvija kao 

odgovor na izuzetan fizički ili mentalni stres - Svjetska zdravstvena organizacija, 1992. U tipičnim 

epizodama osoba obično pati od depresivnog raspoloženja, gubitka interesa i zadovoljstva, 

smanjene energije, što dovodi do povećanog zamora i umanjene aktivnosti. Ova osoba ima 

izraženu potrebu ka impulzivnim radnjama bez razmišljanja o posljedicama i s afektivnom 

nestabilnošću koja može uzrokovati ponavljanje emocionalne krize i može biti udružena s 

naporima da se izbjegne odbacivanje kao i serijom suicidalnih prijetnji ili postupaka samoprovređivanja”, 

bilješka 11-14. 

20 Isto, bilješka 15, str. 14. 

21 Isto. 

22 Isto, bilješka 16. 

23 Isto. 

24 D. Krstić, Psihološki rečnik, Savremena administracija, Beograd, 1991, str. 101. 

260



izmjena normalnih i integrativnih funkcija svijesti identiteta ili pamćenja”, 25 iako 

je disocijacija instinktivna reakcija u funkciji obrane sebe od bolnih i neželjenih 

uspomena, ona je veoma važna jer određuje poremećaj multiple ličnosti, koju 

karakterizira postojanje dviju ili više različitih ličnosti u iste jedinke. 26 

Istraživanja su utvrdila vezu između disocijacije i postupka samopovređivanja. 

Kako je disocijacija prisutna kod mnogih slučajeva ekstremnog i impulzivnog 

ponašanja, ona se često zlorabi putem samopovređivanja, raznim 

zloporabama supstancija i bulimijom odnosno prekomjernim unošenjem hrane, 

što je česta pojava kod žrtava trgovine ljudima u stanjima obuzetim tugom i 

očajem, odnosno kad se osjete bespomoćnim zbog zatvorskih uvjeta ili kad su 

im dokumenti o identitetu oduzeti. U takvim se emocionalnim stanjima samopovrjeđuju. 

Međutim, te žrtve češće nalaze izlaz u korištenju alkohola i droge. 

Pojave u smislu samopovređivanja, konzumiranja alkohola, droge i dr. bile 

su prisutne i u ranijim ispitivanjima prostitucije zbog lošeg ponašanja svodnika 

i vlasnika javnih kuća, ali i teških uvjeta obiteljske sredine u ranoj mladosti. 27 

Metodologija savjetovanja u organizaciji IOM-a Kosova, koncipirana za 

individualne i grupne psihoterapijske seanse, namijenjena je prevenciji i suzbijanju 

trgovine ljudima za seksualno iskorištavanje, odnosno pomoći povratku 

normalnom životu dostojnom čovjeka. Pokazana spremnost za vraćanje sigurne 

atmosfere za nesmetano slušanje iskustava žrtve trgovine te saživljavanja i 

uživljavanja (empatija) u funkciji saznajne projekcije u strukturi procesa druge 

ličnosti - žrtve trgovine u mnogome su pomogli da se unaprijede komunikacijske 

sposobnosti žrtava odnosno vrati osnovni osjećaj povjerenja u druge, kao uvjet 

za uspješan povratak i ponovnu socijalnu integraciju. 

Saznanja iz osobnih ispovijesti žrtava trgovine upućuju na loše uvjete obiteljskog 

života prije uključivanja u lanac te trgovine, na surovosti koje su doživljavale 

od trgovaca svodnika odnosno vlasnika javnih kuća u kojima su boravile, 

metode mučenja kako bi započele s prostituiranjem, načine eksploatacije, 

bolesti, preprodaje i ostalo, poistovjećivanje s ljudskim robljem do fizičkog i 

psihičkog uništavanja. 

3. UMJESTO ZAKLJUČKA 

Žrtve trgovine ljudima postaju sve raširenija pojava jer je ta trgovina 

isprepletena s migracijama ekonomskog karaktera, koje postaju sve intenzivnije 

25 J. A. Flaherty i saradnici, Psihijatrija, dijagnoza i terapija, Savremena administracija, Beograd, 

1992, str. 343. 

26 Isto, str. 347. 

27 V. Glasnović, Prostitucija kao oblik sociopatološkog ponašanja, kriminološko i pravno 

gledište, magistarski rad, Pravni fakultet u Prištini, Priština, 2000, str. 234. 

261



između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Te su migracije najčešće ilegalne 

jer se ne ostvaruju u suglasnosti sa zemljama prijma radne snage. Pod pritiskom 

socio-ekonomskih čimbenika, trgovci ženama i djecom nalaze svoj ekonomski 

interes za unosan posao ilegalnog prometa radi širenja prostitucije. Uvjeti tog 

prometa su krajnje ponižavajući jer su žene svedene na robove, od prvog se 

dana eksploatiraju, prisiljavane su najsurovijim metodama jer trgovci i svodnici 

i vode javne kuće, a i sami su ogrezli u kriminal, pa tu, nazovidjelatnost, svode 

na najcrnju eksploataciju s elementima zločina. 

U toj ljudskoj tragediji vrijedna je pozornosti aktivnost IOM-a Kosova u 

cjelini, koji ulaže napore za stvaranje sigurnog terapijskog okruženja gradeći 

odnose povjerenja tako da žrtve postaju voljne i sposobne da se suoče s tragedijom 

koja ih je snašla. Tako se posljedice trauma ublažavaju ili nestaju, a 

potiču se motivi za normalnu integraciju u društvo. 

Ta pomoć ostat će bez očekivanog učinka ako se žrtvama ne pruži određena 

pomoć i u zemljama porijekla i odgovarajuća podrška nevladinih udruga. Treba 

se zalagati da identificirani negativni čimbenici, na osnovi ovog i prethodnih 

istraživanja, koji potiču prostituciju, budu eliminirani u najvećoj mogućoj mjeri. 

Valja nastojati inkorporirati u obrazovne programe sadržaje koji će biti i u 

funkciji edukacije mladih. Međutim, društvena reakcija namijenjena prevenciji 

i suzbijanju prostitucije i trgovine ljudima mora biti odgovornija i koordiniranija 

na međudržavnoj razini, koje će središte biti Organizacija ujedinjenih naroda i 

Europska zajednica. Starija zakonodavnopravna regulativa nije predviđala kazneno 

djelo koje bi se odnosilo na trgovinu ljudima jer takvo kazneno djelo nije 

bilo aktualno. Postojalo je, ali nije bilo masovno. 

Što se prostitucije tiče, na prostoru bivše SFRJ ta inkriminacija bila je regulirana 

pozitivnim materijalnim zakonodavstvom, s različitim tretmanom i neujednačenim 

mjerama sankcije. I društvena reakcija radi prevencije i suzbijanja 

nije bila izjednačena zbog različitih gledišta društva odnosno nejednakog pravnog 

režima uređivanja prostitucije. 

U međuvremenu, zbog svih događanja na prostoru bivše Jugoslavije i drugih 

država u okružju i šire, problem prostitucije sve se više isprepleće s trgovinom 

ljudima, dobivajući drastična obilježja kriminaliteta. 

Međutim, tu pojavu nije pratila adekvatna nacionalna zakonska regulativa 

u svezi s otkrivanjem, procesuiranjem i sankcioniranjem kriminaliteta u području 

trgovanja ljudima, a posebno nije bilo usklađivanja te zakonske regulative s 

konvencijama UN i protokolom protiv transnacionalnog organiziranog kriminala. 

Prijeko je potrebno proširiti aktivnosti u funkciji pomoći i zaštite žrtvama 

trgovanja ljudima te usavršiti organizaciju postojećih stručnih službi u njima. 

Trebalo bi pospješiti društvenu reakciju u suzbijanju prostitucije kao i trgovanje 

ljudima. U tom smislu unapređivanje sustava edukacije radi samozaštite i 

sprječavanja trgovine ljudima ima posebno značenje. 

262

LITERATURA 



1. A. Stulhofer, Z. Raboteg-Šarić, L. Marinović, Trgovanje ženama i djecom u svrhu seksualnog 

iskorištavanja, Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva, Međunarodna organizacija 

za migracije, Zagreb, 2002. 

2. A. Cockburn, J. Cobb, Robori, 21. stoljeće, National geographic, 2003. 

3. D. Ačimović, Prostitucija rata, Donald, Jagodina, 1997. 

4. IOM Kosova, Jedinica protiv trgovine ljudima, Projekt za povratak i reintegraciju. Izveštaj, 

Priština, 2002. 

5. IOM Kosova, Opšti pregled psihološke podrške i usluga pruženih žrtvama trgovine ljudima, 

Priština, 2003. 

6. I. Kovčo Vukadin, D. Jelinić, Trgovanje ljudima, kriminološki i kaznenopravni aspekt, 

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu, 

Zagreb, vol. 10, broj 2, 2003, str. 679. 

7. J. A. Flaherty, R. C. Chanon, J. M. Davis, Psihijatrija, dijagnoza i terapija, Savremena 

administracija, Beograd, 1992. 

8. V. Glasnović Gjoni, Prostitucija kao oblik sociopatološkog ponašanja, Kriminološko-pravno 

gledište, Pravni fakultet Priština, Priština, 2000. 

9. Vlada Republike Hrvatske, Nacionalni plan za suzbijanje trgovine ljudima, Zagreb, 2002. 

263

Neka saznanja o žrtvama trgovine ljudima na Kosovu radi prostitucije

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?