ŠKOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE s pitanjima za maturu i - Hinus

ŠKOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE 

s pitanjima za maturu i prijemne

Nakladnik 

HINUS 

Zagreb, Miramarska 13 b 

tel.: 615 41 96, tel./fax: 611 55 18 

e-mail: hinus@zg.hinet.hr 

Urednik 

Hrvoje Zrnčić 

Recenzenti 

Prof.dr.sc. Mirjana Kalafatić 

Mirjana Martek, prof. 

ISBN 978-953-6904-26-6 

Copyright © Hrvoje Zrnčić 

Knjigu možete besplatno preuzeti samo za osobnu upotrebu, a ne smijete je 

stavljati na druge mrežne stranice, umožavati ili je koristiti za bilo koju 

komercijalnu svrhu.

Sanda Ilić 

Lela Zadražil 

Ljubica Kostanić 

ŠKOLSKI 

LEKSIKON 

BIOLOGIJE 

s pitanjima za maturu i prijemne 

HINUS

SADRŽAJ 

PREDGOVOR...........................................................................................7 

LEKSIKON ...............................................................................................9 

PITANJA ...............................................................................................159 

ODGOVORI ..........................................................................................253 

DODATCI .............................................................................................279 

DODATAK 1...................................................................................281 

DODATAK 2...................................................................................289 

DODATAK 3...................................................................................295 

DODATAK 4...................................................................................297 

DODATAK 5...................................................................................299 

DODATAK 6...................................................................................301

PREDGOVOR 

Onome tko se želi brzo i kvalitetno pripremiti za polaganje razredbenog 

ispita iz biologije, na bilo kojem od fakulteta na kojem se polaže biologija, ovo 

će biti izuzetno korisna literatura. Ova knjiga ne predstavlja samo pomoć za 

brzo i dobro pripremanje razredbenih ispita već i nešto više od toga. Naime, ona 

sadrži leksikon pojmova iz biologije koji će biti korisno štivo još dugo nakon 

polaganja razredbenih ispita. 

Knjiga se u osnvi sastoji od tri dijela. Prvi dio je leksikon pojmova iz 

biologije temeljen na srednjoškolskom gradivu. Leksikon podrazumijeva abecedni 

poredak bioloških pojmova i njihovih sažetih opisa što omogućuje brzo 

snalaženje prilikom pripreme za polaganje razredbenih ispita. Drugi dio sadrži 

više stotina pitanja s proteklih razredbenih ispita s uputama za njihovo rješenje. 

Upute se prije svega odnose na savjet koji pojam odnosno koje objašnjenje 

treba pročitati da bi se razjasnilo rješenje zadatka kojega se rješava. Ovdje treba 

posebno naglasiti da Leksikon omogućuje i brzo razjašnjenje zbog čega neki 

pretpostavljeni odgovor na zadatak koji se rješava nije točan. To se postiže tako 

da se tumačenje ključnog pojma iz pretpostavljenog odgovora također potraži u 

Leksikonu. Treći dio čine dodaci koji pojašnjavaju bilo pojmove sadržane u 

Leksikonu bilo rješenja zadataka s proteklih razredbenih ispita. 

Dvije su vrste kratica uporabljene u tekstu koji slijedi. To su, prije svega 

kratice naziva različitih kemijskih spojeva. Uz potrebna pojašnjenja, rabe se 

kratice naziva nukleinskih kiselina, aminokiselina, nukleotida, hormona i dr. 

prema engleskom nazivu. Zatim su tu i uobičajene kratice koje su vezane uz 

način uporabe. U tekstu se rabe samo dvije uobičajene kratice: v. i isp. Kratica 

v. znači vidi i redovito dolazi ispred pojma o kojem treba pročitati osnovne 

informacije. Kratica isp. znači ispitaj i dolazi uz pojam o kojem treba potražiti 

dodatne informacije. 

Dakle, ova se knjiga odlikuje jednostavnim razjašnjenjima zašto je neki 

odgovor u danom zadatku točan, ali isto tako i zašto neki drugi odgovor nije 

točan. Tako se brzo ovladava gradivom i stječe sigurnost neophodna za 

uspješan izlazak na razredbene ispite.

____________________________________________________ ŠKOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE 

A 

ABBE, E. njemački znanstvenik i izumitelj 

koji je u 19.st. unaprijedio mikroskop 

povećavši njegovu moć razlučivanja. 

ABIOTIČKI ČIMBENICI, jedna od skupina 

ekoloških čimbenika. To su različiti 

fizikalni i kemijski čimbenici okoliša koji 

utječu na život nekog organizma, npr. 

temperatura, voda odnosno vlaga, svjetlost 

itd. 

ABISAL, dubokomorski (oceanski) sloj, 

izvan granice prodora svjetla i pod visokim 

tlakom. Život u abisalu ovisi o gornjem 

osvjetljenom sloju u kojem se odvija 

primarna organska proizvodnja (bioproizvodnja) 

procesom fotosinteze. 

ACETIL-CoA, početni spoj Krebsova ciklusa. 

Sastoji se od acetilne skupine vezane 

na koenzim A (Co A). Spoj sadržava 

tioestersku vezu bogatu energijom. Ima bitno 

značenje u izmjeni tvari jer nije samo 

produkt razgradnje ugljikohidrata već i 

masnih kiselina te aminokiselina. 

ACETILKOLIN, neurohormon kojeg parasimpatički 

živac-vagus luči na živčanim 

okončinama. On se oslobađa kada je smanjena 

potreba za kisikom (npr. kada spavamo) 

smanjujući udarni volumen srca. 

ACIDO - BAZNA RAVNOTEŽA, ravnoteža 

kiselina i lužina u tijelu, regulira se 

puferskim svojstvima tjelesnih tekućina, 

plućima i bubrezima, v. puferi. Normalna 

koncentracija vodikovih iona (pH) arterijske 

krvi je oko 7.4. Pluća sudjeluju u održavanju 

te ravnoteže izdisanjem ugljikovog 

dioksida, a bubrezi izlučivanjem 

vodikovih iona mokraćom. 

ACIDOFILNE (kremene) BILJKE, biljke 

koje rastu na kiselim tlima (pH 4,5 - 

5,5). To su npr. rododendron, pitomi kesten, 

kiselica i borovica. 

ACIDOZA, stanje sniženih pH vrijednosti 

tjelesnih tekućina (normalan pH je oko 

7.4), v. acido - bazna ravnoteža. 

ADAPTACIJA OKA, prilagodba oka na 

svjetlo ili tamu, v. bjeloočnica. 

ADAPTACIJA, v. prilagodba. 

ADAPTIVNA OBOJENOST, v. zaštitna 

obojenost, upozoravajuća obojenost i mimikrija. 

ADAPTIVNA RADIJACIJA, v. makroevolucija. 

ADENIN, organski spoj s dušikom iz skupine 

purinskih baza. Sadržan je u najvažnijem 

pohranjivaču i prijenosniku energije 

u živoj stanici, u ATP-u. Sudjeluje i u 

izgradnji nukleotida odnosno nukleinskih 

kiselina. 

NH 2 

N 

C 

C 

C 

H N 

C 

N 

H 

N 

C 

ADENOHIPOFIZA, prednji režanj žlijezde 

hipofize koji izlučuje hormon rasta, 

gonadotropne hormone, adenokortikotropni 

hormon i tireotropni hormon. 

ADENOKORTIKOTROPNI HORMON 

(ACTH), hormon kojega izlučuje prednji 

režanj hipofize (adenohipofiza). Stimulira 

koru nadbubrežne žlijezde na izlučivanje 

kortikosteroidnih hormona kortizona i aldosterona. 

ADENOZIN-TRIFOSFAT, v. ATP. 

ADH, v. antidiuretički hormon. 

H 

9

ŠKOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE ____________________________________________________ 

ADHEZIJA, privlačna sila između molekula 

različitih tvari koje se dotiču. Povezanost 

molekula vode s drugim molekulama 

(npr. uz stijenku kapilara kod biljaka) 

omogućuje uzlazni tok vode u biljci. 

ADP (adenozin-difosfat), v. ATP. 

ADRENALIN, hormon kojega izlučuje 

srž nadbubrežne žlijezde. Pojačano se izlučuje 

u različitim stresnim stanjima, npr. 

šoku, strahu, bolu, jakom uzbuđenju itd. 

Njegovo djelovanje je višestruko i svodi se 

na podizanje svih važnih funkcija u organizmu 

na višu razinu kako bi organizam 

što bolje prebrodio stres. Tako adrenalin 

uzrokuje pojačani intenzitet rada srca, stezanje 

perifernih krvnih žila, širenje očnih 

zjenica, širenje bronhiola, pojačani intenzitet 

i brzinu disanja, stezanje mnogih mišića, 

povećani broj limfocita u cirkulaciji 

itd. 

ADULTNI HEMOGLOBIN, v. eritrociti 

ADVENTIVNO KORIJENJE, v. korijen. 

AERENHIM, v. osnovno staničja. 

AEROBAN, označuje prisutnost kisika; 

odnosi se na organizme, okoliš ili na stanične 

procese koji zahtijevaju prisustvo kisika. 

AEROBNA RESPIRACIJA, v. disanje. 

AGLUTINACIJA, pojava sljepljivanja 

krvnih stanica u slučaju primitka krvi 

neodgovarajuće krvne grupe. 

AGLUTININ, v. krvne skupine. 

AGLUTINOGEN, v. krvne skupine. 

AGRANULOCITOZA, bolest smanjenog 

ili zaustavljenog stvaranja granulocita u 

koštanoj moždini. Kao posljedica agranulocitoze 

često se javlja povećana sklonost 

bakterijskim i gljivičnim infekcijama. 

10 

AIDS (SIDA), engleska odnosno francuska 

kratica za sindrom stečene imunodeficijencije. 

Za AIDS je to smanjenje broja 

leukocita u krvi, smanjen broj limfocita u 

limfatičnim organima (limfnim čvorovima 

i slezeni), smanjen broj zrelih T limfocita, 

manja količina protutijela (Ig). Uzročnik je 

virus (retrovirus) koji napada i uništava T4 

- limfocite, nositelje stanične imunosti. 

Virus je nazvan HIV-om (Human Immunodeficiency 

Virus, humani virus nedostatka 

imuniteta), HIV se najčešće prenosi 

spolnim kontaktom i krvlju (transfuzijom, 

injekcijskim iglama), zatim sa zaražene 

majke kroz posteljicu na nerođeno dijete, 

te ženinim mlijekom na dojenče (sisanje). 

AIDS je za sada neizlječiva bolest imunološkog 

sustava za vrijeme koje nastaju vidljive 

promjene: (oportunističke infekcije) 

upala pluća i moždane ovojnice, gljivične 

bolesti i tumori. 

AKCIJSKI POTENCIJAL, v. električni 

potencijal. 

AKOMODACIJA OKA, prilagođavanje 

oka na gledanje blizu i daleko, v. leća. 

AKROMEGALIJA, nenormalan rast pojedinih 

dijelova tijela kao što su šaka, stopalo, 

pojedini zglobovi i dr. zbog povećanog 

lučenja hormona rasta. Javlja se u 

odraslo doba. 

AKROSOM, vršno tjelešce koje se nalazi 

na vršnom dijelu glave spermija. Sadrži hidrolitičke 

enzime i omogućuje prodiranje 

spermija u jajnu stanicu prilikom oplodnje. 

AKSON (neurit), v. živčana stanica. 

AKTIN, bjelančevinasta molekula koja 

izgrađuje miofibrile, v. poprečnoprugasti 

mišić. 

AKTIVAN PRIJENOS (aktivan transport), 

prijenos tvari kroz staničnu membranu 

iz područja manje koncentracije u 

područje veće koncentracije neke tvari. Taj


prijenos se može odvijati samo uz pomoć 

membranskih “prenositelja” i uz utrošak 

energije iz ATP-a. Klasični primjer aktivnog 

prijenosa je transport iona natrija 

(Na + ) iz stanice u međustanični prostor i 

iona kalija (K + ) iz međustaničnog prostora 

u stanicu, tzv. natrijeva i kalijeva pumpa. 

Ovaj oblik aktivnog prijenosa susreće se u 

membranama gotovo svih animalnih stanica. 

AKTIVNI TRANSPORT, v. aktivni prijenos. 

AKTIVNO STEČENA SPECIFIČNA 

IMUNOST, organizam nakon kontakta s 

određenim antigenom stvara specifične 

tvari imunološke reakcije (protutijela, limfocite 

T i dr.). Aktivna imunost može biti 

stečena prirodnim putom (ljudi koji su preboljeli 

neku zaraznu bolest imaju gotova 

specifična protutijela s kojima mogu uništiti 

isti antigen u slučaju ponovnog unosa 

u tijelo) ili umjetnim putom (cijepljenjem). 

ALANIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

ALANTOIS, kod amniota, druga zametna 

ovojnica koja obavija zametak. Prokrvljena 

je mnogim kapilarima te sudjeluje u 

disanju i hranjenju zametka. 

ALBINIZAM, nedostatak pigmenta u koži 

i/ili drugim organima. Nasljedno svojstvo 

koje se pojavljuje u čovjeka, ali i nekih 

životinja, na primjer u miševa, kunića, 

majmuna, a određuje ga recesivni gen koji 

se nalazi na autosomima (nespolni kromosomi). 

ALBUMIN, bjelančevina u krvi (oko 34 

do 50 g/L) koja sudjeluje u prijenosu 

različitih hormona. Sintetizira se u jetri 

odakle se otpušta u krv. 

ALDOSTERON, jedan od hormona kore 

nadbubrežne žlijezde. Taj hormon održava 

stalnu razinu iona natrija, klora i kalija u 

tijelu. Najvažniji podražaj za lučenje hormona 

je niska koncentracija iona natrija u 

izvanstaničnoj tekućini (npr. plazmi). Aldosteron 

koji je oslobođen u krvi, filtrira 

se u nefron, a to pojačava upijanje iona 

natrija u kapilare uz nefrone. 

ALELI, (alelni geni, homologni geni) su 

par gena koji određuju isto svojstvo, a 

nalaze se na paru homolognih kromosoma 

(isp.). Aleli pojedinih svojstava označuju 

se obično slovima abecede i to dominantni 

velikim, a recesivni malim slovima, npr. 

za jedno svojstvo A i a, za drugo B i b, itd. 

Ako dominantnost nije izražena aleli se 

mogu označavati s a1 i a2, b1 i b2, itd. U jednom 

organizmu za neko fenotipsko svojstvo 

mogu biti najviše dva različita alela. 

ALELNI GENI, v. aleli. 

ALERGENI , v. alergija. 

ALERGIJA (alergijska reakcija), specifičan 

oblik imunološke reakcije odnosno 

preosjetljivost (hipersenzitivnost) na neke 

tvari. Tvari koje uzrokuju alergije zovu se 

alergeni, a najčešći su pelud, neki lijekovi, 

prašina, neke vrste hrane (jagode, maline, 

sir), različita kemijska sredstva (detergenti, 

kozmetički preparati) itd. 

ALFA-AMILAZA, v. ptijalin. 

ALFA-MEZOSAPROBNE VODE, jedan 

od stupnjeva onečišćenja voda, a predstavlja 

snažno onečišćene vode. 

ALGAŠICE, gljive koje, poput alga, žive 

u vodi kao saprofiti ili paraziti. Njihove 

hife nemaju poprečnih stijenki pa sliče dugim 

razgranatim cijevima s puno jezgara. 

Stanična stijenka im je od hitina, a samo 

kod najprimitivnijih od celuloze. 

ALGE, autotrofne fotosintetske steljnjače 

među kojima postoje velike razlike. Skupine 

algi su bičaši, kremenjašice, zelene, 

smeđe i crvene alge. Od tih skupina samo 

11


crvene alge nemaju pokretne stanice s bičevima 

niti u jednom razvojnom stadiju. 

ALKALOZA, stanje povišenih pH vrijednosti 

tjelesnih tekućina (normalan pH je 

oko 7.4), v. acido - bazna ravnoteža. 

ALKAPTONURIJA, nasljedni nedostatak 

enzima zbog čega se nakuplja homogenetizirana 

kiselina u mokraći, a koja na zraku 

potamni. 

ALKOHOLNO VRENJE, v. kvaščeve 

gljivice. 

ALOPATRIJSKA SPECIJACIJA, specijacija 

kada su populacije odvojene zemljopisnom 

barijerom. Razvoj u novu vrstu 

zbiva se u prostorno izoliranim populacijama 

koje potječu od zajedničkog ishodišta, 

ali žive u raznim sredinama. Isp. specijacija. 

ALVEOLE, v. plućni mjehurići. 

AMBULAKRALNI SUSTAV, v. vodožilni 

sustav. 

AMEBNA DIZENTERIJA, v. dizenterija 

AMENOREJA, izostanak mjesečnice. 

Ako se ne pojave prve mjesečnice u pubertetu, 

govori se o primarnoj amenoreji, a 

ako izostanu mjesečnice kod žena koje su 

ih imale redovito govori se o sekundarnoj 

amenoreji. Razlozi su najčešće u poremećaju 

ravnoteže spolnih hormona i gonadotropnih 

hormona. 

AMERIA, v. beskolutićavci. 

AMFIPATSKE MOLEKULE, molekule 

koje na jednom svome kraju privlače vodu, 

a na drugom odbijaju vodu. Amfipatske 

molekule su npr. molekule fosfolipida. 

U molekuli fosfolipida električki nabijen 

kraj privlači molekule vode (hidrofilan), a 

električki nenabijen kraj s masnim kiselinama 

odbija vodu (hidrofoban). 

AMILOPLAST, v. leukoplasti. 

12 

AMINOKISELINE, organski spojevi koji 

izgrađuju bjelančevine. Svaka aminokiselina 

sadrži dvije karakteristične kemijske 

skupine: karboksilnu (COOH) i amino 

(NH2) skupinu, a međusobno se aminokiseline 

razlikuju po vrsti radikala. Poznato 

je oko 70 različitih aminokiselina, ali 

samo 20 dolazi u živim organizmima.To 

su: glicin, leucin, serin, aspargin, alanin, 

izoleucin, treonin, glutamin, valin, fenilalanin, 

cistein, asparginska kiselina, tirozin, 

metionin, glutaminska kiselina, triptofan, 

histidin,lizin, prolin i arginin. 

H 

H 

H 

N C 

R 

O 

C 

OH 

AMNION, kod amniota, prva unutarnja 

zametna ovojnica koja obavija i zaštićuje 

zametak od trešnje i pritiska. To je vrećasta 

tvorba ispunjena bjelančevinastom 

tekućinom u kojoj pliva zametak. 

AMNIOTA, skupine životinja (gmazovi, 

ptice i sisavci) kod kojih se pojavljuju tri 

zaštitne zametne ovojnice: amnion, alantois 

i seroza. Amniota nemaju stadij ličinke i 

njihov razvitak teče bez preobrazbe. Pojavili 

su se u karbonu, v. dodatak 5. 

AMP (adenozin-monofosfat), v. ATP. 

ANABOLIZAM, sintetički procesi u kojima 

se od malih građevnih elemenata izgrađuju 

ili polimeriziraju veće molekule. 

ANADROMNE SELICE, ribe koje žive 

u moru, a radi mriještenja zalaze u slatke 

vode, npr. lososi, v. selidba riba. 

ANAEROBAN, označuje odsutnost zraka, 

odnosno kisika; odnosi se na organizme, 

okoliš ili na stanične procese za koje nije 

potrebna ili je čak štetna prisutnost kisika.


ANAEROBNA RESPIRACIJA, v. disanje. 

ANAFAZA, stadij mitoze (isp.). Na početku 

anafaze svaki kromosom razdvoji se na 

dvije kromatide koje zatim putuju prema 

suprotnim polovima stanice vučene teznim 

nitima diobenog vretena. Anafaza završava 

kada kromosomi stignu na suprotne 

polove stanice. Za razliku od profaze i metafaze 

u kojima su kromosomi dvostruki, 

anafazni kromosomi su jednostruki odnosno 

sastoje se od jedne kromatide. 

ANAFAZA DRUGE MEJOTIČKE DI- 

OBE, v. anafaza II. 

ANAFAZA I, (anafaza prve mejotičke 

diobe, anafaza mejoze I), stadij mejoze 

(isp.). U anafazi I razdvajaju se homologni 

kromosomi i putuju prema suprotnim polovima 

stanice stezanjem teznih niti diobenog 

vretena. Kromosomi u anafazi I su 

dvostruki, odnosno, svaki je građen od 

dvije kromatide. 

ANAFAZA II (anafaza druge mejotičke 

diobe, anafaza mejoze II), stadij mejoze 

(isp.). Zbivanja u anafazi II su ista kao i u 

anafazi mitoze gdje se svaki dvostruki 

kromosom dijeli na dva jednostruka koji 

putuju na suprotne polove stanica. 

ANAFAZA MEJOZE I, v. anafaza I. 

ANAFAZA MEJOZE II, v. anafaza II. 

ANAFAZA PRVE MEJOTIČKE DIO- 

BE, v. anafaza I. 

ANAFILAKTIČKI ŠOK, teško alergijsko 

stanje u kojem drastično padne minutni 

volumen srca i arterijski tlak. Stanice 

imunološkog sustava ispuštaju histamin. 

Može doći do gušenja i smrti pri unašanju 

veće količine specifičnog alergena (npr. 

penicilina). 

ANALOGNI ORGANI, organi u raznih 

skupina organizama koji su različitog pod- 

rijetla, a funkcija im može biti slična, kao 

npr. krilo ptice i krilo kukca. Takvi su organi 

prilagodba na slične uvjete života. 

ANATOMIJA, znanost koja proučava 

makroskopsku građu tijela svih živih bića. 

ANDROGENI (muški spolni hormoni), 

hormoni koji se stvaraju u sjemenicima i 

kori nadbubrežne žlijezde, a u manjoj mjeri 

i u jajnicima. Sjemenici stvaraju i luče 

nekoliko spolnih hormona od kojih je najvažniji 

testosteron. Spolni hormoni koje 

luči kora nadbubrežne žlijezde zovu se 

adrenalni androgeni od kojih je najvažniji 

dehidroepiandrosteron. 

ANEMIJE, bolesti pri kojima su tkiva 

preslabo opskrbljena kisikom zbog smanjene 

količine hemoglobina i broja eritrocita 

u krvotoku. Simptomi su: bljedoća, 

umor, slabost, nesvjestica, gubitak daha i 

lupanje srca. Neke anemije uzrokuju genetski 

čimbenici, npr. srpastu anemiju. Ostale 

mogu biti posljedicom ubrzanog raspada 

eritrocita ili hemolize - hemolitička anemija, 

nedostatka željeza u hrani – sideropenična 

anemija ili manjka vitamina B - 

perniciozna anemija. 

ANEUPLOIDIJA, je promjena u broju 

samo jednog ili nekoliko kromosoma. Najčešće 

zahvaća spolne kromosome. Javljaju 

se abnormalnosti u razvitku, koje uglavnom 

nisu letalne. Npr. Turnerov sindrom 

45xo, ženska osoba s jednim x-kromosomom, 

spolno nerazvijena i nespolna (ima 

nerazvijene jajnike) ili Klinefelterow 

sindrom (47, xxy, 48 xxxy) kod muškaraca 

izaziva ženske osobine (mliječne žlijezde) 

i sterilni su. 

ANGINA PEKTORIS (stenokardija), nije 

bolest, nego se tako nazivaju boli koje 

nastaju kad srčani mišić ostane privremeno 

bez kisika. Povećane fizičke aktivnosti, 

uzbuđenje, velike i nagle temperaturne 

razlike povećavaju aktivnost srca (broj ot- 

13


kucaja) i potrebu za kisikom iznad mogućnosti 

koronarnog optoka. Kao posljedica 

javlja se jaka bol u prsima, koja uglavnom 

prestaje sa smanjenjem aktivnosti tijela. 

ANTENALNE ŽLIJEZDE, ticalne žlijezde, 

isp. rakovi. 

ANTERA, v. prašnik. 

ANTERIDIJI, muški rasplodni organi biljaka 

u kojima nastaju muške spolne stanice. 

Anteridija nema kod najprimitivnijih 

(bakterije, neke alge), i najsavršenijih (kritosjemenjače) 

biljnih skupina. 

ANTIBIOGRAM, mikrobiološka metoda 

kojom se ispituje djelovanje niza različitih 

antibiotika na izoliranu bakteriju uzročnika 

bolesti. Ovom metodom utvrđuje se najdjelotvorniji 

antibiotik za liječenje određene 

bakterijske bolesti. 

ANTIBIOTIK, kemijska tvar koja spriječava 

razvitak određenih vrsta bakterija. 

Mogu ih proizvoditi čak i neke vrste bakterija, 

npr. bakterije roda Streptomyces 

proizvode streptomicin. 

ANTIDIURETIČKI HORMON (ADH), 

hormon koji luči stražnji režanj hipofize 

(neurohipofize) ako u organizmu nedostaje 

vode. Ako krvna plazma postane hipertonična, 

podražuje središte za žeđ u mozgu, 

a to središte šalje impulse živčanim putem 

u stražnji režanj hipofize koja počne lučiti 

ADH. ADH se transportira krvlju u čahuru 

nefrona gdje djeluje na stanice stijenki 

kanalića nefrona da postanu propusnije za 

vodu. Dakle, povećava se respiracija vode 

iz filtra natrag u krv. Naprotiv, ako je krvna 

plazma hipotonična (popili smo previše 

vode) prestaje se lučiti ADH te se u nefronima 

voda neće reapsorbirati u krv, nego 

će se lučiti iz tijela mokraćom. 

ANTIGEN (imunogen), svaka tvar koja 

može izazvati imunološku reakciju organizma. 

14 

ANTIKODON (protušifra), skupina triju 

baza na molekuli transportne RNA (tRNA) 

koje su komplementarne bazama na molekuli 

glasničke RNA (mRNA). Antikodon 

raspoznaje, a zatim se spoji s kodonom (šifrom) 

na mRNA. 

ANTIPIRETICI (antipirogene tvari), sredstva 

koje snizuju povišenu tjelesnu temperaturu. 

ANTITETSKA IZMJENA GENERACI- 

JA, v. zelene alge. 

ANTITIJELA, obrambene bjelančevine 

koje stvara organizam kada u njega uđu 

antigeni. Većina antitijela stvara se u plazma 

stanicama i B limfocitima. 

ANTROPOLOGIJA, u najširem smislu, 

znanost koja proučava čovjeka, posebice 

ljudske rase, evoluciju, ponašanje i dr. 

AORTA, najveća arterija, izlazi iz lijeve 

klijetke srca, v. veliki optok. 

APENDICITIS, v. upala crvuljka. 

APIKALNA DOMINACIJA, pojava u 

kojoj vršni pup djelomično ili potpuno 

inhibira rast bočnih pupova. 

APIKALNI MERISTEMI, v. vršni meristemi 

APLASTIČNA ANEMIJA, bolest smanjene 

proizvodnje eritrocita u koštanoj 

moždini. 

APOMIKSIJA, razvitak sjemena bez oplodnje 

(nespolno razmnožavanje). U tom 

se slučaju jajna stanica samo diploidizira 

(udvostruči se broj kromosoma) bez oplodnje. 

Od nje se razvije zametak, sjeme i 

zatim biljka koja je potpuno jednaka kao i 

roditeljska biljka. Apomiksiju nalazimo 

npr. u maslačka. 

APOSEMIJA, v. upozoravajuća obojenost.


APSCIZINSKA KISELINA, biljni hormon 

koji inhibira rast, potiče dormanciju i 

pomaže biljci da preživi u stresnim uvjetima 

(regulirajući vodnu ravnotežu). Kontrolira 

završne razvojne stadije biljaka: starenje, 

otpadanje listova, venuće cvjetova, 

dozrijevanje plodova. Sintetizira se u stanicama 

koje sadržavaju kloroplaste ili amiloplaste. 

APSORPCIJA HRANE, upijanje hrane u 

probavnom sustavu iz probavila u krvotok 

i limfotok. Apsorpcija hrane se najvećim 

dijelom obavlja u tankom crijevu pomoću 

epitelnih stanica crijevnih resica, a djelomice 

u debelom crijevu gdje se uz konačnu 

apsorpciju hrane upijaju voda i minerali. 

ARCHAEOPTERYX, v. praptica. 

AREAL, prostor na kojem je raspoređena 

neka vrsta organizama ili opseg prostorne 

rasprostranjenosti neke vrste. Areali se 

razlikuju po obliku i veličini, npr. endemične 

vrste imaju vrlo mali areal. 

ARGININ, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

ARHEGONIJ, ženski rasplodni organi 

biljaka u kojima nastaju ženske spolne stanice. 

Nalazimo ga u mahovina, papratnjača 

i donekle u promijenjenom obliku u 

golosjemenjača. 

ARHENTERON (pracrijevo), prostor koji 

nastaje uvrtanjem (invaginacijom) endoderma 

u šupljinu gastrule, preteča je crijeva. 

Nastaje u jednoj od etapa embrionalnog 

razvoja složenih životinjskih organizama. 

ARILUS, v. tise. 

AROMORFOZA, v. megaevolucija. 

ARTERIJE, žile kucavice, ali i žile odvodnice, 

jer odvode krv iz klijetki srca. 

Smještene su u dubini organizma. Stijenke 

arterija građene su od vanjskog elastičnog 

omotača ispod kojeg se nalazi mišićni sloj, 

elastično tkivo i unutarnja stijenka (endotel). 

Povezane su s ograncima autonomnog 

živčanog sustava. Podraživanjem simpatikusa 

nastaje stezanje (vazokonstrikcija), a 

podraživanjem parasimpatikusa arterije se 

šire (vazodilatacija). 

ARTERIOSKLEROZA, v. ateroskleroza. 

ASIMILACIJA CO2, v. fotosinteza. 

ASKOSPORE, v. mješinarke. 

ASKUSI, v. mješinarke. 

ASPARGIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

ASPARGINSKA KISELINA, kemijski 

spoj iz skupine aminokiselina. 

ASTMA, čest oblik alergijske reakcije. 

Zbog oslobođenog histamina stežu se mišići 

dišnih putova i disanje je otežano. 

ATAVIZAM, pojava nekih obilježja koja 

se rijetko javljaju i to samo kod određenih 

jedinki neke vrste, a bila su svojstvena 

davnim precima. Primjeri atavizma u čovjeka 

su prekomjerna dlakavost cijelog tijela, 

veći broj mliječnih žlijezda, ostatak 

repa i dr. Atavizmi su važan dokaz evolucijskih 

procesa. 

ATEROM, v. ateroskleroza. 

ATEROSKLEROZA (arterioskleroza, 

ovapnjenje krvnih žila), bolest arterijskih 

krvnih žila. Starenjem arterije su sklone 

degenerativnim promjenama i otvrdnuću 

odnosno gubitku elastičnosti pa se zbog 

toga teže prilagođavaju održavanju stalnog 

krvnog tlaka. Glavni uzrok smanjenja elastičnosti 

jest taloženja masnoća u obliku jastučića 

(aterom) na unutarnjim stijenkama 

arterija zbog čega se smanjuje njihov 

promjer, a time i protok krvi. Ako jastučić 

pukne, na tom mjestu se stvara tromb koji 

se može otrgnuti (embol) i kolati krvlju 

15


sve dok ne začepi neku užu krvnu žilu. 

Posebno su ugrožene krvne žile mozga, 

bubrega i srca. Aterosklerotične promjene 

češće su u ljudi koji jedu masniju hranu, 

pušača cigareta i predebelih osoba, v. tromboza. 

ATP (adenozin-trifosfat), je spoj iz skupine 

nukleotida koji se sastoji od adenozina 

(purinska baza adenin + šećer riboza) na 

koji su vezane tri fosfatne skupine. 

16 

HO 

OH 

P O 

O 

OH 

P O 

O 

OH 

P 

O 

ATP 

N 

ADP 

NH 2 

N 

OCH 2 

N 

N 

O 

H H 

H H 

AMP 

OH OH 

Kemijske veze među fosfatnim skupinama 

sadrže veliku količinu energije. Ta se energija 

može osloboditi i koristiti za različite 

aktivnosti stanica, npr. sintetske aktivnosti, 

proizvodnja topline, kretanje i sl. Kada je 

stanici potrebna energija ona se iz ATP-a 

oslobađa odjeljivanjem treće fosfatne skupine. 

Pri tome nastaje energetski siromašniji 

spoj adenozin-difosfat (ADP). 

ATP → ADP + P + energija 

ADP → AMP + P + energija 

Odvajanjem druge fosfatne skupine opet 

se oslobađa energija i nastaje spoj adenozin-monofosfat 

(AMP). AMP nema niti 

jednu vezu bogatu energijom. 

Za sintezu ATP-a koristi se energija 

oslobođena u procesu staničnog disanja u 

mitohondrijima i svjetlosna energija apsor- 

birana molekulama klorofila u procesu fotosinteze. 

Proces sinteze ATP-a iz AMP-a 

i ADP-a naziva se fosforilacija: 

AMP + P + energija → ADP 

ADP + P + energija → ATP. 

ATPaza, katalizator mijene tvari koji sudjeluje 

u oslobađanju odnosno, priključivanju 

energijom bogatih veza između fosfatnih 

skupina u nukleotidima. 

AUKSINI, skupina biljnih hormona koji 

stimuliraju produžni rast stanica, sekundarni 

rast i razvoj plodova. Prirodni se 

auksin većinom sintetizira u vršnim meristemima 

i mladim listovima u razvitku 

odakle se prenosi u ostale dijelove biljke. 

AUSTRALOPITEKUS (Australopithecus, 

južni pračovjek), čovjekov predak s 

djelomice ljudskim osobinama. Najstariji 

nalazi australopitekusa stari su oko četiri 

milijuna godina. To su najstariji nalazi 

pravih hominida humane faze. Nađeni su u 

južnoj i sjevernoj Africi, v. dodatak 5. 

AUTOHTON, samonikao, koji od davnina 

živi u nekom kraju. 

AUTONOMNI ŽIVČANI SUSTAV, 

(vegetativni živčani sustav), dio živčanog 

sustava koji nije podložan djelovanju naše 

volje. Nadzire rad većine unutarnjih 

organa, npr. probavnih organa, pluća, srca, 

krvnih žila itd. Dijelimo ga na simpatikus i 

parasimpatikus. 

AUTOPURIFIKACIJA VODA, v. samoočišćenje 

voda. 

AUTORADIOGRAFIJA, metoda koja se 

koristi u znanstvenim istraživanjima, a sastoji 

se u tome da se u stanicu unose nestabilni, 

radioaktivni izotopi, te se posebnim 

postupcima prati njihov položaj i raspored 

u stanici. Ova metoda ima važnu ulogu u 

proučavanju kemijske građe stanice i staničnog 

metabolizma.


AUTOSOMI, kromosomi koji ne određuju 

spol, ali su nosioci gena za druga svojstva. 

AUTOTOMIJA, v. samosakaćenje. 

AUTOTROFI (autotrofni organizmi), organizmi 

koji su sami sposobni stvarati vlastite 

organske spojeve. Ako se za stvaranje 

takvih organskih spojeva koristi sunčeva 

svjetlost (fotosinteza) onda su to fotoautotrofi, 

a ako potrebnu energiju za stvaranje 

dobivaju od kemijskih reakcija (kemosinteza) 

onda su kemoautotrofi. Autotrofni 

proizvođači (producenti) čine temelj ishrane 

svake životne zajednice (biocenoze). 

Nalaze se na prvom mjestu hranidbenih 

lanaca u kojima nakon njih dolaze mnogobrojne 

serije potrošača (konzumenata). 

AUTOTROFNI ORGANIZMI, v. autotrofi. 

AUTOTROFNI PRODUCENTI, v. autotrofi. 

AUTOTROFNI PROIZVOĐAČI, v. autotrofi. 

AVERY, O.T. zajedno sa suradnicima 

1944. god. utvrđuje i pojašnjava rezultate 

Griffithovog pokusa dokazavši da je DNA 

tvar koja uzrokuje pretvorbu (transformaciju) 

pneumokoka. 

B 

BABINJE (puerperium), razdoblje nakon 

porođaja koje traje oko 4 do 5 tjedana. To 

je vrijeme koje je potrebno da se maternica 

smanji i vrati u normalno stanje. 

BACILI, v. bakterije. 

BAKTERIJE, jednostanični prokariotski 

organizmi (najjednostavnije građeni stani- 

čni organizmi) čija je prosječna veličina 1 

μm. Bakterijske stanice mogu biti različitog 

oblika, a obično razlikujemo četiri glavna: 

kuglaste (koki), štapičaste (bacili), 

oblika zareza (vibrioni) i spiralno savijene 

(spirili). Koki i bacili često stvaraju manje 

ili veće nakupine (diplokoki, streptokoki, 

stafilokoki i sl.) dok vibrioni i spirili 

dolaze pojedinačno. Tipična bakterijska 

stanica, kao i svaka prokariotska stanica, 

nema oblikovanu jezgru ni druge složene 

stanične organele, npr. mitohondrije i 

kloroplaste. Izvana je obavijena debelom 

staničnom stijenkom koja sadrži organsku 

tvar murein. Neke bakterije imaju i vanjsku 

ovojnicu polisaharidne građe koja izvana 

oblaže staničnu stijenku i zove se 

kapsula. 

Protoplazma bakterijske stanice 

obavijena je polupropusnom membranom 

lipoproteinske strukture. Osnovu protoplazme 

čini citoplazma u čijem je središtu 

nukleoid koji po funkciji odgovara jezgri 

eukariotske stanice jer čini genetički materijal 

bakterijske stanice. Nukleoid je građen 

od molekule DNA koja je zatvorena u 

prsten i gusto sklupčana. U citoplazmi se 

nalaze i ribosomi te pričuvne hranjive tvari 

(masne kapljice, polisaharidi), a kod fotosintetskih 

bakterija i posebne membrane 

na kojima se odvija fotosinteza. Njihovim 

fotosintetskim procesima nikada se ne oslobađa 

kisik. Fotosintetske membrane po 

funkciji odgovaraju kloroplastima eukariotske 

stanice. 

Bakterijska stanica sadrži i mezosome, 

nabore stanične membrane koji su po 

svojoj funkciji slični mitohondrijima. Prema 

načinu ishrane bakterije mogu biti 

autotrofi (fotosintetske, kemosintetske) i 

heterotrofi (saprofiti, paraziti). Općenito se 

dijele na aerobne i anaerobne. 

Najčešće se razmnožavaju vegetativno, 

diobom ili cijepanjem pri čemu od 

jedne bakterijske stanice, čija se DNK podijeli 

uzdužno, nastanu dvije nove stanice 

17


genetički posve jednake početnoj stanici. 

Neke bakterije imaju sposobnost da u nepovoljnim 

uvjetima iz aktivnog oblika 

prijeđu u trajne oblike ili spore koje su 

obavijene čvrstom ovojnicom. U obliku 

spora bakterije mogu preživjeti i tisuću 

godina te nakon toga u povoljnim uvjetima 

opet “proklijati” u aktivni oblik. 

BAKTERIJSKI VIRUSI, v. bakteriofagi. 

BAKTERIOFAGI (bakterijski virusi, fagi), 

posebna skupina virusa koja napada 

bakterije. Tipični bakteriofag građen je od 

glavice u kojoj se nalazi DNA ili RNA 

obavijena proteinskim ovojem. Na glavicu 

se nastavlja kontraktilni rep čiji je središnji 

dio poput šupljeg štapića izvana obavijenog 

stezljivim ovojem. Na dnu repa nalazi 

se pločica sa pipcima. Uz pomoć pipaka 

fag se prihvati na staničnu stijenku bakterije 

i stezanjem repa ubaci nukleinsku kiselinu 

u njenu unutarnjost. Pod kontrolom 

nukleinskih kiselina bakteriofaga stvaraju 

se u bakterijskoj stanici novi fagi. Nakon 

20 do 30 minuta proces razmnožavanja 

faga je završen, a bakterijska stanica se 

raspada te iz nje izlaze novonastali fagi. 

BAKTERIOLOGIJA, biološka znanost 

koja se bavi proučavanjem bakterija. 

BATALJICA, v. parapodij. 

BAZALNI METABOLIZAM, osnovni 

promet tvari i energije u organizmu koju 

tijelo troši za održavanje temeljnih životnih 

funkcija, tj. za rad srca, krvotoka, bubrega, 

dišnog sustava, mozga itd.. Važnu 

ulogu u bazalnom metabolizmu imaju hormoni 

štitnjače (tiroksin i trijodtironin), 

hormon prednjeg režnja hipofize (hormon 

rasta) i spolni hormoni. Povećana razina 

tih hormona u krvi povećava bazalni metabolizam. 

BAZIDIJ, v. stapčarke. 

BAZIDIOSPORE, v. stapčarke. 

18 

BAZOFILNE (vapnenačke) BILJKE, biljke 

koje rastu na tlima s relativno visokom 

pH vrijednošću (pH 6,5 - 7,5). To su 

npr. repa, kupus, luk, cvjetača, soja i špinat. 

BAZOFILNI LEUKOCITI, v. leukociti. 

BENTOS, životne zajednice vezane za dno 

jezera ili mora. U okviru bentoskih biocenoza 

neke se životinje pokreću vlastitom 

snagom - vagilni organizmi (rakovi, ribe, 

ježinci). Sjedilački ili sesilni organizmi su 

pričvršćeni za podlogu (alge jadranski bračić 

i jadranski klobučić). Hemisesilni organizmi 

se mogu kretati, ali uglavnom ostaju 

na istom mjestu (hobotnica). 

BENTOSKA BIOCENOZA, životna zajednica 

raznovrsnih organizama koji žive 

na morskom dnu. 

BESKOLUTIĆAVCI (Ameria), beskralježnjaci 

jednostavnog, nekolutićavog tijela. 

Uglavnom su bilateralno simetrične i 

pokretne životinje; osim žarnjaka. Prema 

zoologu Hadžiju razvili su se iz trepetljikavih 

mnogojezgrenih jednostaničnih oblika. 

Danas živi oko 170000 različitih vrsta. 

Prema građi tijela dijele se u skupine: plošnjaci, 

žarnjaci, oblenjaci, mekušci. 

BETA-BLOKATORI, skupina suvremenih 

lijekova koji snizuju krvni tlak smanjenjem 

snage kontrakcije srca. 

BETA-MEZOSAPROBNE VODE, jedan 

od stupnjeva onečišćenja voda, a predstavlja 

umjereno onečišćene vode. 

BEZGREBENKE, v. staročeljuske. 

BEZKRILCI, skupina kukaca koja ni u 

jednom stadiju života nemaju krila niti su 

ih imali tijekom evolucije. Najpoznatiji su 

skokuni i četinaši. 

BEZLATIČNICE, šira skupina dvosupnica 

koja obuhvaća porodice drvenastih 

biljaka značajnih u izgradnji šumske listo-


padne vegetacije. Imaju neugledne cvjetove 

bez latica, skupljene u rese. Prilagođeni 

su oprašivanju vjetrom. U porodicu bukve 

pripadaju bukva, pitomi kesten i različite 

vrste hrastova: kitnjak, lužnjak, cer, dub, 

medunac i vazdazeleni hrast crnika ili česmina. 

Bezlatičnicama pripadaju i porodica 

breze i lijeske s predstavnicima johe i graba. 

BEZLUBANJCI, v. svitkovci. 

BEZNOŠCI, skupina vodozemaca bez nogu. 

Žive u tropima, gdje gmižu kroz vlažno 

tlo. Poznata porodica su rijači. 

BEZREPCI, skupina vodozemaca čije je 

obilježje da odrasli oblici nemaju repa. 

Glavni predstavnici su žabe. Žive na 

kopnu i u slatkoj vodi. Stražnji par nogu 

duži je od prednjih, prilagođen za skakanje. 

Na nogama imaju razvijene plivaće 

kožice. Hrane se sitnim životinjama, najčešće 

kukcima. Preobrazba teče preko 

ličinke (v. punoglavac). Poznatije su žabe 

u našim krajevima: mukači, gatalinke, krastače 

i zelene žabe. 

BIČAŠI, praživotinje, imaju najčešće 1 ili 

2 biča koji im služe za pokretanje u vodi. 

Tipičan predstavnik je euglena (Euglena 

viridis). Tijelo im pokriva pelikula. Posebno 

je uočljiv organel očna pjega ili stigma. 

Razmnožavaju se najčešće nespolno, uzdužnom 

diobom. Spolno razmnožavanje je 

rijetko. Bičaši imaju posebno značajnu 

ulogu primarnih proizvođača hrane. Mnogi 

žive kao plankton slatkovodnih stajačica i 

u toplim morima. Kao prvi stanični organizmi 

s jezgrom, imaju neke osobine slične 

biljakama, životinjama i gljivama pa se 

pretpostavlja da imaju važnu ulogu i u 

njihovoj evoluciji. Bičaši koji pripadaju 

skupini biljnih bičaša su autotrofni jer u 

protoplazmi imaju kloroplaste. Druga velika 

skupina su životinjski bičaši. Heterotrofni 

su organizmi, žive slobodno u vodama 

ili zadružno, a mnogi su i nametnici na 

čovjeku i životinjama. Bičaš tripanosoma 

je uzročnik spavanja u tropskim krajevima, 

a trihomonas je čest nametnik u spolnom 

sustavu čovjeka. 

BIG BANG, v. veliki prasak. 

BIJELE KRVNE STANICE, v. leukociti 

i krvna tjelešca. 

BIJELO TIJELO (corpus albicans), višestanična 

tvorevina koja nastaje u jajniku 

10 do 14 dana nakon ovulacije u slučaju 

kada nije došlo do oplodnje jajne stanice. 

Bijelo tijelo nastaje propadanjem žutog 

tijela. U idućih nekoliko tjedana propada i 

bijelo tijelo, a njegovo mjesto ispunja vezivno 

tkivo te ostavlja ožiljak. 

BILATERALNA SIMETRIJA, v. dvobočna 

simetrija. 

BILIRUBIN, v. eritrociti. 

BILO, v. puls. 

BILJKE DUGOG DANA (kratke noći), 

biljke koje cvjetaju krajem proljeća, ili 

početkom ljeta kada su dani dugi, a razdoblje 

tame je kraće od kritičnog (npr.mnoge 

trave i žitarice). Te biljke trebaju dan duži 

od 12 sati, v. kritično razdoblje tame. 

BILJKE KRATKOG DANA (duge noći), 

biljke koje cvjetaju krajem ljeta, u jesen 

ili zimi kada su dani kratki, a razdoblje 

tame je dulje od kritičnog (npr. krizantema). 

Te biljke trebaju dan kraći od 12 sati, 

v. kritično razdoblje tame. 

BILJKE SLANIH STANIŠTA, v. halofiti. 

BILJKE, autotrofni fotosintetski eukarioti. 

Dijele se na steljnjače, niže biljke i stablašice, 

više biljke. Isp. stanica. 

BILJNA STANICA (fitocelula), v. stanica. 

BILJNA STANIČJA, (biljna tkiva), razvila 

su se u skladu s preuzimanjem najraz- 

19


ličitijih uloga u prilagodbi kopnenom 

načinu života, a mogu se uglavnom svesti 

na sljedeće oblike: tvorna staničja, kožna 

staničja, provodna staničja, potporna staničja, 

žljezdana staničja i osnovno staničja. 

BILJNA TKIVA, v. biljna staničja. 

BILJNI HORMONI (regulatori rasta), 

spojevi koji utječu na rast i diferencijaciju 

tkiva i organa. Učinci pojedinih biljnih hormona 

nisu specifični (za razliku od animalnih 

hormona). Postoje tri skupine koji 

stimuliraju rast i druge procese (auksini, 

citokinini, giberelini) i dvije vrste koji inhibiraju 

rast (apscizinska kiselina, etilen). 

Sintetiziraju se u vrlo malim količinama. 

BILJNI VIRUSI, v. virusi. 

BILJNO BOJILO (pigment), tvari koje 

apsorbiraju sunčevu svjetlosnu energiju i 

pretvaraju je u kemijsku energiju, koja se 

pohranjuje u kemijskim vezama šećera i 

drugih organskih molekula koje nastaju u 

procesu fotosinteze. Različiti pigmenti apsorbiraju 

različite valne duljine svjetlosti. 

Najvažniji su: zeleni klorofili (klorofil a i 

klorofil b), karotenoidi (žuti i narančasti) i 

ksantofil (žuti pigment). Od svih pigmenata 

u biljnom tkivu jedino klorofil a može 

neposredno sudjelovati u pretvorbi sunčeve 

energije u kemijsku. 

BILJOJEDI, v. herbivori, fitofagi. 

BINOMNA NOMENKLATURA (dvojno 

nazivlje), znanstveno nazivlje za biljke 

i životinje koje se sastoji od dva latinska 

imena. Prvo ime uvijek označava ime roda, 

a drugo ime vrste. Tako, npr. biljku bijeli 

dud ili bijela murva nazivamo Morus alba 

gdje Morus označuje rod (dud, murva), a 

alba vrstu (bijeli). Binarnu nomenklaturu 

uveo je u upotrebu u 18. st. poznati švedski 

prirodoslovac Carl Linné. 

BIOCENOLOGIJA, znanost o biocenozama, 

isp., tj znanost koja se bavi prou- 

20 

čavanjem odnosa članova u biocenozi i 

odnosima biocenoze i uvjeta okoliša. 

BIOCENOZA, v. životna zajednica. 

BIOCID, kemijska tvar koja se u ratarstvu 

i šumarstvu primjenjuje za uništenje populacije 

različitih “štetnika”. To su herbicidi, 

insekticidi i fungicidi. 

BIODIVERZITET, v. biološka raznolikost. 

BIOGENI ELEMENTI, v. Dodatak 3. 

BIOGEOGRAFIJA, znanost koja proučava 

rasprostranjenost biljaka (geobotanika, 

fitogeografija, biljna geografija) i životinja 

(zoogeografija) na Zemlji i uzroke te 

rasprostranjenosti. 

BIOGEOKEMIJSKI CIKLUSI, tijek 

kruženja različitih kemijskih elemenata u 

biosferi. Najvažniji biogeokemijski ciklusi 

su ciklusi ugljika, vodika, kisika i dušika. 

BIOKATALIZATORI, v. enzimi. 

BIOLOGIJA, znanost koja proučava živa 

bića. Predmet proučavanja biologije veoma 

je širok pa se ona dijeli na veliki broj 

užih biologijskih znanosti: botanika, zoologija, 

anatomija, citologija, molekulska 

biologija, histologija, fiziologija, genetika, 

embriologija, ekologija, znanost o evoluciji, 

paleontologija, sistematika ili taksonomija 

i dr. 

BIOLOŠKA EVOLUCIJA, v.evolucija. 

BIOLOŠKA OKSIDACIJA, v. disanje. 

BIOLOŠKA RAZNOLIKOST (biodiverzitet), 

se odnosi na raznolikost svih živih 

bića, biljnih i životinjskih organizama, koja 

je značajna za održavanje biološke ravnoteže 

svih živih sustava na Zemlji. Biološka 

raznolikost ima ekološku, društvenu, 

gospodarsku, znanstvenu, obrazovnu, kulturnu, 

rekreacijsku i estetsku vrijednost,


Međunarodni dan biološke raznolikosti je 

29. prosinca. 

BIOLOŠKI INDIKATORI ONEČIŠ- 

ĆENJA, biljne i životinjske vrste koje su 

osobito osjetljive na različite oblike onečišćenja. 

Njihov nestanak s određenog područja 

ukazuje na određen stupanj onečišćenja 

tog područja. Biljke koje su poznati 

biološki indikatori onečišćenja su lišajevi i 

većina četinjača, npr. borovi. 

BIOMASA, broj jedinki neke vrste ili 

njihova ukupna masa u suhom ili svježem 

stanju na nekom prostoru. Biomasa je 

mjerilo gustoće svake populacije. 

BIOMI, posebne skupine ekosustava koje 

se nalaze u većem pojasu kopna gdje su 

obilježja podneblja prilično izjednačena. 

Postoji određena pravilnost u redoslijedu 

bioma od sjevernog pola pa do ekvatora, 

npr. najprije pojas tundre, zatim tajge, 

zatim pojas listopadnih šuma itd. 

BIOPROIZVODNJA, proizvodnja organskih 

spojeva tj. biomase kod autotrofa i 

heterotrofa. Razlikujemo primarnu i sekundarnu 

organsku proizvodnju, isp. 

BIOSFERA (grč. bios = život, sfaira = 

lopta), tanak površinski dio Zemlje u 

kojem su prisutne zajednice svih živih bića 

i u kojem je moguć njihov opstanak. Biosfera 

obuhvaća litosferu (površinski sloj 

Zemlje), hidrosferu (sve vode na Zemlji) i 

prizemni sloj atmosfere - troposferu. Čine 

je svi ekosustavi. 

BIOTIČKI ČIMBENICI, jedna od skupina 

ekoloških čimbenika. To su uzajamni 

odnosi jedinki istih vrsta i jedinki različitih 

vrsta, npr. simbioza, parazitizam, odnos 

predatora i plijena itd. 

BIOTOP, v. stanište. 

BJELANČEVINE, v. proteini. 

BJELOOČNICA (sclera), bijela ovojnica 

koja obavija gotovo svu očnu jabučicu. Na 

prednjoj strani je prozirna rožnica (cornea). 

Ispod rožnice je šarenica (iris) s 

otvorom na sredini - zjenicom (pupilla). O 

količini pigmenta melanina u šarenici ovisi 

boja očiju. Šarenica refleksno stezanjem ili 

opuštanjem pupilarnih mišića otvara ili 

zatvara zjenicu, i time povećava ili smanjuje 

prolaz zraka svjetlosti u oko. To je 

tzv. pupilarni refleks odnosno prilagodba 

(adaptacija) oka na svjetlo ili tamu. 

BLASTOCEL, v. blastula. 

BLASTOCISTA, oblik zametka nastao na 

kraju procesa brazdanja zigote, a nalazimo 

ga isključivo u embrionalnom razvoju sisavaca 

(čovjeka). Blastocista ima oblik 

mjehurića sastavljenog od većeg broja stanica. 

Vanjski sloj stanica zove se trofoblast, 

a unutarnja masa stanica embrioblast. 

Blastocista čovjeka i drugih sisavaca 

odgovara blastuli nekih beskralježnjaka, 

npr. ježinaca i blastuli nižih kralježnjaka, 

npr. vodozemaca (žaba). 

BLASTODERMA, površinski sloj embrionalnih 

stanica koji okružuje šupljinu 

blastule. Nastaje za vrijeme brazdanja 

zigote, a u kasnijem stadiju embrionalnog 

razvitka iz njega će se razviti zametni listići: 

ektoderm, endoderm i mezoderm. 

BLASTOMERE, embrionalne stanice koje 

nastaju brazdanjem zigote. Te stanice 

izgrađuju površinski sloj blastule, blastoderm. 

BLASTOPORUS, otvor (uvrnuće) na površini 

gastrule vodozemaca koji vodi u 

šupljinu arhenterona ili pracrijeva. U vodozemaca 

nastaje na početku jednog od 

stadija embrionalnog ravoja nazvanog gastrulacija 

i to na taj način da se stanice 

animalnog pola utiskuju između ekvatora i 

vegetativnog pola blastule. 

21


U embrionalnom razvoju ježinaca 

blastoporus također nastaje na početku gastrulacije 

ali na vegetativnom polu blastule. 

BLASTULA, rani oblik zametka mnogih 

višestaničnih životinja, npr. ježinaca, žaba, 

kojim završava proces brazdanja oplođene 

jajne stanice, zigote. Blastula ima oblik 

šuplje kugle, a sastoji se od površinskog 

sloja stanica (blastoderma) koji okružuje 

šupljinu ispunjenu tekućinom (blastocel). 

Na blastuli razlikujemo animalni pol gdje 

je smješten veći broj manjih stanica i nasuprot 

njemu vegetativni pol gdje je smješten 

manji broj većih stanica. U ježinaca se 

blastocel nalazi u centru blastule, a u 

vodozemaca (žabe) na animalnoj polovici 

blastule. 

BOČNA PRUGA, osjetilni organ kojim 

ribe osjećaju strujanje vode. To je cjevčica 

koja se pruža duž strana tijela, ispod ljusaka. 

Preko mnogih otvora u vezi je s okolnom 

vodom. U cjevčici su osjetni pupoljci 

sastavljeni od osjetnih stanica. Primaju podražaje 

od strujanja vode i prenose živcima 

u mozak. 

BOČNI (lateralni) MERISTEMI, skupina 

meristemskih stanice raspoređenih u obliku 

valjaka u stabljici i korijenu pomoću 

kojih biljka raste u širinu (sekundarni rast). 

BOĆATA (brakična) VODA, voda slanosti 

(saliniteta) između slatke i morske vode, 

a nastaje njihovim miješanjem. 

BODLJIKAŠI, morske životinje iz skupine 

malokolutićavaca. Najpoznatiji su ježinci, 

trpovi, zvjezdače i zmijače. Polusjedilački 

su oblici. Većina ima peterozrakastu 

(pentaradijalnu) simetriju. Ispod epiderme 

je unutarnji kostur od vapnenih pločica na 

kojem su često bodlje (npr. kod. ježinca). 

Kod trpova su u koži (tjelesnoj stijenci) 

osikule. Između bodlji nalaze se štipaljke 

ili pedicelarije. Na tijelu se razlikuje usna 

22 

ili oralna strana (uz podlogu) i suprotna, 

vršna ili apikalna strana na kojoj je 

crijevni otvor. Dobro je razvijen vodožilni 

ili ambulakralni sustav, isp. Živčani i 

optjecajni sustavi su zrakasto raspoređeni. 

Sastoje se od okoždrijelnog prstena i 5 

zrakastih žila po tijelu. Dišu škrgama. Spolovi 

su razdvojeni. Oplodnja je vanjska. Iz 

oplođenog jajeta razvija se dvobočno 

simetrična slobodno plutajuća ličinka pluteus. 

Bodljikaši imaju veliku sposobnost 

regeneracije: zvjezdača može obnoviti krakove, 

a ježinac čahuru. 

BOGINJE (variola, crne boginje, velike 

boginje, šešva), vrlo teška zarazna bolest 

uzrokovana jednim iz skupine animalnih 

(životinjskih) virusa koji se širi dodirom ili 

kapljično. 

BOJENJE PO GRAMU, je vrsta bojanja 

heterotrofnih bezbojnih patogenih bakterija 

na temelju čega se dijele na grampozitivne 

i gram-negativne bakterije. One 

različito podnose tretman antibioticima. 

BORDOŠKA JUHA, v. peronospora. 

BOROVI, porodica drvenastih biljaka iz 

skupine četinjača (golosjemenjače). Najpoznatiji 

su rodovi: jela, bor, smreka, ariš i 

cedar. Listovi su igličasti. Ariš je jedina 

europska listopadna četinjača. Jela ima 

plosnate igličaste listove s dvije bijele pruge 

s donje strane, na grančicama poredane 

u dva reda, a češeri su uspravni. Smreku 

prepoznajemo po pravilnoj piramidalnoj 

krošnji, oštro igličastim listovima koji su u 

poprečnom prerezu četverobridasti i poredani 

okolo čitave grančice, te po češerima 

koji vise prema dolje. Listovi bora su također 

igličasti ali su, najčešće po dva, smješteni 

na kratkim ograncima. 

BOTANIKA, znanstvena disciplina koja 

se bavi proučavanjem biljnog svijeta.


BOTULIZAM, smrtno opasno trovanje 

otrovnim produktom koji luči bakterija 

Clostridium botulinum u loše konzerviranoj 

hrani ili mesu. 

BOWMANOVA ČAHURA, v. nefron. 

BRADIKARDIJA, stanje usporenog rada 

srca. Frekvencija pada ispod 60 otkucaja u 

minuti, manji je minutni volumen srca, pa 

tijelo pri povećanom opterećenju ne dobiva 

dovoljne količine krvi. 

BRADNJACI, v. malokolutićavci. 

BRAHIDAKTILIJA, nasljedni poremećaj 

izrazito kratih prstiju u ljudi. 

BRAKIČNA VODA, v. boćata voda. 

BRAZDANJE, početno razdoblje embrionalnog 

razvitka mnogih višestaničnih životinja, 

npr. ježinaca, žaba, u kojem se 

oplođena jajna stanica, zigota dijeli brzim 

uzastopnim mitotičkim diobama čime se 

broj novonastalih stanica povećava geometrijskom 

progresijom. Od jedne početne 

oplođene jajne stanice nastanu dvije stanice, 

od dvije stanice četiri, od četiri osam, 

od osam šesnaest stanica itd. Tijekom 

brazdanja zametak najprije poprima izgled 

ploda duda (lat. morus) pa se taj oblik 

zametka naziva morula. Na kraju procesa 

brazdanja zametak ima oblik šuplje kugle 

ispunjene tekućinom, a nazivamo ga blastula. 

BROGLIE, L. de, francuski fizičar koji je 

1924 god. otkrio da čestice koje se gibaju 

velikom brzinom imaju svojstvo vala. Što 

je brzina gibanja čestica veća, kraća je 

njihova valna duljina. Njegovo otkriće posebno 

je bilo važno za izgradnju elektronskog 

mikroskopa. 

BRONHIOLI, tanke cijevčice, završni dijelovi 

sustava dušnica (bronha) u plućima, 

v. dušnik. Bronhioli završavaju proširenim 

plućnim mjehurićima ili alveolama. 

BRONHITIS, upala sluznice glavnih dišnih 

putova (bronha i bronhiola). Kod akutnog 

bronhitisa upala je uzrokovana najčešće 

virusima i bolest načešće traje samo 

nekoliko dana. Kronični bronhitis uzrokovan 

je učestalim podraživanjem dišnih 

putova ili infektom ili drugim irititavnim 

čimbenicima (pušenje, onečišćen zrak). 

Označuje ga pretjerano lučenje sluzi u bronhima, 

sluznice bronha i bronhiola odebljaju 

, a dišne cijevi se začepe od stalne 

produkcije sluzi. Kašalj i iskašljavanje kod 

kroničnog bronhitisa traje najmanje tri 

mjeseca u godini i to dvije uzastopne 

godine. 

BROWN, R. (1773. – 1858.), britanski 

znanstvenik koji je 1831. god. otkrio staničnu 

jezgru. 

BRUSINA S. (1845.-1908), hrvatski zoolog, 

postavio temelje razvoju biologije u 

nas. Osnivač Hrvatskog prirodoslovnog 

društva. Posebno je proučavao recentne i 

izumrle mekušce. 

BRZINA SEDIMENTACIJE krvnih stanica 

ovisi o omjeru specifične težine 

krvnih stanica i specifičnoj težini plazme. 

Normalna brzina sedimentacije je od 2 do 

10 mm na sat. Povećanu sedimentaciju 

izazivaju upale i trudnoća, dok novorođenčad 

imaju smanjenu. 

BUBREG, (ren), parni žljezdani organ koji 

izlučuje mokraću. Leže ispod ošita (dijafragme) 

s obiju strana kralježnice. Služi i 

za održavanje homeostaze. Kroz oba bubrega 

protječe u svakoj minuti oko 1200 

mL krvi, odnosno oko 720 mL krvne plazme, 

a zadaća je bubrega regulirati i održavati 

stalnim koncentracijske odnose ione i 

vode u krvnoj plazmi. Bubrezima se izlučuju 

i sve suvišne i štetne tvari produkta 

metabolizma (ureja, bilirubin i drugi toksini). 

Bubrezi sudjeluju i u održavanju konstantnoga 

krvnoga tlaka, a posredno i u proizvodnji 

eritrocita, tako što luče hormon 

23


eritropoetin koji stimulira koštanu moždinu. 

Bubrezi su sastavljeni od vanjske kore 

i srži raspoređene u piramide. Osnovna 

jedinica građe je nefron, isp. 

BUBRENJE, fizički proces; sposobnost 

krutih tvari da upijaju vodu i pritom povećavaju 

volumen. Neki biljni dijelovi 

(npr. sjemenke) ili čitavi biljni organizmi 

(npr. lišajevi) primaju vodu pretežno ili 

isključivo bubrenjem. Bubrenjem stanice 

mogu samo ograničeno primati vodu jer su 

obavijene čvrstom celuloznom stijenkom. 

Ulaženje vode povećava unutarnji tlak 

stanice, tzv. turgor. 

BUBREŽNI KAMENCI, počinju se razvijati 

iz sitne krute čestice koja se istaloži 

u bubrežnoj nakapnici uz koju se nakupljaju 

različiti minerali, npr. spojevi kalcija, 

pa kamenac postaje sve veći. 

BULBILI, rasplodni pupovi koji nastaju u 

pazušcu ili na rubu lista. Isp. vegetativno 

razmnožavanje. 

C 

C 3 BILJKE, biljke u kojih prvi stabilni 

spoj koji nastaje u sekundarnim reakcijama 

fotosinteze (Calvinov ciklus) sadržava 

tri atoma ugljika. 

C 4 BILJKE, biljke u kojih sekundarne 

reakcije fotosinteze (Calvinov ciklus), odnosno 

sinteze ugljikohidrata, počinju sa 

spojem koji ima četiri atoma ugljika. 

CALVIN, M., (rođ. 1911.), američki biokemičar, 

otkrio puteve ugljika tijekom fotosinteze. 

Postigao rezultate koji su potvrdili 

rezultate Millera. 

CALVINOV CIKLUS, v. fotosinteza 

24 

CAM BILJKE (biljke s dnevnim kiselinskim 

ritmom), biljke koje noću primaju 

CO2 i ugrađuju ga u organske kiseline, a 

danju ga otpuštaju i upotrebljavaju u Calvinovom 

ciklusu. CAM biljke su sukulentne 

biljke prilagođene životu na suhim 

staništima (puči su danju zatvorene kako 

bi smanjile transpiraciju, noću otvorene), 

npr. kaktusi. 

CANIS LUPUS, stručni latinski naziv za 

vuka. 

CARSTVO, najviša i najšira jedinica u 

raspoređivanju živih organizama. Neki biolozi 

razvrstavaju organizme u dva osnovna 

carstva: biljno i životinjsko, a neki 

prema suvremenijim shvaćanjima u pet 

carstva: monera, protisti, gljive, biljke i 

životinje. Isp. filogenetski sustav. 

CELOM (sekundarna tjelesna šupljina), 

oblik tjelesne šupljine koja se razvija za 

vrijeme embrionalnog života, a obavijena 

je stanicama mezoderma. Celom postoji u 

razvijenih beskralježnjaka, npr. u bodljikaša, 

člankonožaca, kolutićavaca, djelomice 

i u mekušaca te u svih kralježnjaka (riba, 

vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca). 

CELULOZA, kemijski spoj koji nastaje 

međusobnim spajanjem 8 do 12 tisuća molekula 

šećera (saharida) glukoze pa stoga 

spada u skupinu polisaharida. Opća formula 

celuloze je (C6H10O5)n. Izgrađuje glavninu 

staničnih stijenki biljnih stanica. 

CENTRIOLI, stanični organeli valjkastog 

oblika građeni od tankih proteinskih cjevčica 

tzv. mikrotubula. Nalaze se u citoplazmi 

svih životinjskih stanica i nekih alga. 

Dolaze u paru, smješteni jedan u odnosu 

na drugi pod pravim kutom izgrađujući 

centrosom (isp.). Kao pojedinačna valjkasta 

tjelešca vidljivi su tek elektronskim 

mikroskopom. 

CENTROMERA, v. pričvrsnica.


CENTROSOM, stanični organel izgrađen 

od dva centriola (isp.) Nalazi se u citoplazmi 

svih životinjskih stanica i stanica nekih 

alga. Ima važnu ulogu u procesu diobe stanice 

gdje sudjeluje u formiranju diobenog 

vretena. Pod svjetlosnim mikroskopom 

centrosom se vidi kao svijetlo zrnce. 

CERKARIJE, v. ovčji metilj. 

CIJANOBAKTERIJE, v. modrozelene 

alge. 

CIJEPLJENJE, unašanje u organizam 

uzročnika bolesti ili njihovih produkata 

koji su izgubili patogeničnost (ne uzrokuju 

pojavu bolesti), ali su zadržali svoju antigeničnost 

(sposobnost imunizacije). Obvezno 

cijepljenje se u Hrvatskoj provodi već 

godinama protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, 

hripavca, rubeole, dlečje paralize i 

ospica. 

CIKAS, stara i razvojno primitivna golosjemenjača. 

Svojim velikim perastim listovima 

sliči palmi. Oplodnja se zbiva pokretnim 

muškim gametama, spermatozoidima. 

Podrijetlom je iz istočne Azije. 

CIKLUS LIMUNSKE KISELINE, v. 

Krebsov ciklus. 

CIRKADIJSKI RITMOVI (lat circa = 

približno, dies = dan), pravilni fiziološki 

ciklusi koji se ponavljaju u periodima od 

oko 24 sata. Prisutni u svih eukariota. Kod 

biljaka npr. periodično gibanje listova (danji 

i noćni položaj), puči i latica, aktivnost 

određenih enzima, odvijanje procesa fotosinteze 

i disanja. 

CIRKUMNUTACIJA, pojava obavijanja 

mladih vitica oko podloge zbog nejednakog 

rasta gornje i donje strane vitica. 

CIROZA JETRE, bolest postupnog propadanja 

funkcionalnog tkiva jetre. Najčešći 

uzrok ciroze u razvijenim zamljama je 

alkoholizam. Javljaju se izostanak apetita, 

gubitak težine, mučnina, povraćanje, opća 

slabost, loša probava i nadutost. Kod osoba 

koje se ne mogu odreći alkohola, može 

potpuno zatajiti funkcija jetre sa smrtnim 

ishodom. 

CISTEIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

CITOKINEZA, dioba stanične plazme 

koja uslijedi nakon diobe jezgre u mitozi i 

mejozi. 

CITOKININI, skupina biljnih hormona 

koji stimuliraju diobu stanica, odgađaju 

starenje, utječu na diferencijaciju, djeluju 

na sazrijevanje kloroplasta i sudjeluju u 

kontroli apikalne dominacije. Sintetiziraju 

se u tkivima koja aktivno rastu kao što su 

vrškovi korijena, embriji i plodovi. 

CITOKROMI, bjelančevine koje sadržavaju 

željezo; dio transportnog lanca elektrona 

u mitohondrijima i kloroplastima. 

CITOLOGIJA, znanost koja proučava 

građu i funkciju stanice. Najvažnije spoznaje 

s područja citologije dobijene su upotrebom 

svjetlosnog i elektronskog mikroskopa. 

CITOLOŠKE METODE, znanstvene metode 

koje se primjenjuju u istraživanjima 

građe i funkcije stanica. To su: svjetlosna 

mikroskopija, elektronska mikroskopija, 

autoradiografija, kultura stanica i tkiva i 

dr. 

CITOPLAZMA, osnovna tekuća faza stanice 

u kojoj se nalaze organeli. 

CITOPLAZMATSKO NASLJEĐIVA- 

NJE, nasljeđivanje osobina koje su determinirane 

izvankromosomskim genima koji 

se nalaze u citoplazmatskim organelima 

kao što su mitohondriji i kloroplasti. 

CITOSKELET, sustav tankih proteinskih 

vlakana i cjevčica u citoplazmi. On daje 

stanici mehaničku strukturu, omogućuje 

25


joj da zadrži svoj oblik, da ga mijenja, da 

se pomiče itd. 

CITOSOL, osnovna vodena koloidna otopina 

stanice koja preostane nakon odvajanja 

organela centrifugiranjem. 

CITOSTATICI, lijekovi kemijske proizvodnje 

koji se koriste u liječenju zloćudnih 

bolesti (kemoterapiji). 

CITOZIN, organski spoj s dušikom iz 

skupine pirimidinskih baza. Sudjeluje u 


kiselina. 

26 

O 

NH2 

N 

C 

C 

C 

N 

C 

H 

CORPUS ALBICANS, v. bijelo tijelo. 

CORPUS LUTEUM, v. žuto tijelo. 

CRICK, F., (rođ. 1916.), britanski fizičar 

koji je zajedno s američkim biologom Watsonom 

1953. god. opisao strukturu molekule 

DNA. 

CRIJEVNI NAMETNICI, nametnici koji 

mogu s hranom dospijeti u čovjekovo probavilo 

u obliku jaja ili ličinke. Nametnici 

mogu biti oblići (Nematodes) i trakavice 

(Cestodes). U tankom crijevu, osobito djece, 

može živjeti nametnik obična ili dječja 

glista (Ascaris lumbricoides), isp. Uzrokuju 

slabokrvnost, povraćanje, mučninu i 

grčeve crijeva. Trakavice nastanjuju pretežno 

tanko crijevo. Najčešće su goveđa 

(Taenia sagata) i svinjska (Taenia solium) 

trakavica, isp. 

CRNE BOGINJE, v. boginje. 

CROSSING OVER, v. krosingover. 

H 

H 

CRVENE ALGE, sadrže i druge boje 

osim klorofila, posebno crveni pigment, 

fikoeritrin. Te im boje omogućuju kromatsku 

adaptaciju. Odlikuju se posebnim oblikom 

razmnožavanja, spolnog gametama i 

nespolnog sporama pri čemu su rasplodne 

stanice uvijek nepokretne, tj. bez bičeva. 

To upućuje na srodnost s modrozelenim 

algama. Iz crvenih alga dobiva se agar, 

insekticid (zamjena za DDT), floridejski 

škrob (produkt fotosinteze) itd. Crvene alge 

roda Lithothamnion talože u svoje stijenke 

vapnenac pa je kao rezultat nagomilavanja 

u slojeve nastao litotamnijski vapnenac. 

CRVENE KRVNE STANICE, v. eritrociti 

i krvna tjelešca 

CRVOTOČINE, biljke iz skupine papratnjača. 

U crnogoričnim šumama raste prava 

crvotočina, a selagina ispod grmova u primorskim 

krajevima. Osim puzajućih stabljika 

imaju uspravne ogranke koji završavaju 

češerićima sa sporangijima i sporama. 

Kod selagine u izmjeni generacija sudjeluju 

dvovrsne spore i dva različita gametofita 

(muški i ženski). 

CVAT, skupina cvjetova na zajedničkoj 

cvjetnoj stapci. Po obliku razlikujemo: glavicu, 

grozd, klas, resu, štitac i gronju itd. 

(v. shematski crtež češćih cvatova). Vrijeme 

cvatnje je produženo jer svi cvjetovi 

jednog cvata ne cvatu istovremeno. Oblik 

cvata često karakterizira cijele porodice 

cvjetnica. 

CVIJET, generativni organ biljke kritosjemenjače. 

Sastoji se od cvjetne stapke, 

cvjetišta, ocvijeća, prašnika i tučka. Cvijet 

se nalazi na zadebljanom kraju cvjetne 

stapke, cvjetištu. Ocvijeće zaštićuje tučak i 

prašnike te primamljuje kukce oprašivače. 

Može biti razlučeno u čašku i vjenčić. 

Čaška se najčešće sastoji od zelenih listova 

(lapovi) koji prvenstveno štite cvjetni pup. 

Listovi vjenčića su latice. Ocvijeće čiji 

listovi izgledaju jednako zove se perigon,


a listovi tepala. Perigon i vjenčić mogu biti 

različito obojeni (ako se oprašuju kukcima) 

ili neugledni ako se oprašuju vjetrom. 

Cvjetovi su po izgledu višesimetrični ili 

jednosimetrični. Vjenčić je mnogih cvjetova 

prostolatičan, a drugih sulatičan (od 

sraslih latica). U nekih kritosjemenjača 

cvjetovi dolaze pojedinačno, a u drugih su 

skupljeni u cvat. Ženski je dio cvijeta 

tučak, a muški su prašnici. Cvjetovi mogu 

biti dvospolni (imaju i tučak i prašnike) ili 

jednospolni (imaju ili tučak ili prašnike). 

Biljke na kojima se razvijaju i ženski i 

muški cvjetovi nazivaju se jednodomne 

biljke. Dvodomne su biljke one koje imaju 

samo muške ili samo ženske cvjetove. 

1 2 3 4 

5 

8 

Shematski crteži češćih cvatova: 

1-grozd, 2-sastavljeni grozd, 3-gronja, 4-klas, 

5-sastavljeni klas, 6-klip, 7- štitac, 8- 

sastavljeni štitac, 9-glavica 

6 

9 

7 

Č 

ČEMPRESI, porodica biljaka iz skupine 

četinjača (golosjemenjače). To su stabla ili 

grmovi s igličastim ili ljuskavim listovima. 

Ovamo ubrajamo: čempres, borovicu i tuju. 

Češeri čempresa i tuje su tvrdi, drvenasti i 

okruglasti. Borovica ima mesnate, sočne 

češeriće koje sliče na bobu i zovu se pupuljice. 

ČETINJAČE, s nekoliko stotina vrsta 

najzastupljenija skupina golosjemenjača. 

Drvenaste biljke, većina sadrži smolu. Listovi 

su uglavnom tvrdi, igličasti ili ljuskavi; 

u pravilu vazdazeleni. Najčešće dolaze 

u okviru šumske vegetacije sjeverne polutke, 

kao stabla (ponekad vrlo visoka) ili 

grmovi. Cvjetovi su jednospolni. Muški su 

u obliku resa, obično maleni i mekani, a 

sastoje se od prašničkih listova s peludnicama 

(mikrosporangijima). Ženski cvjetovi 

sastoje se od plodnih (sjemenih) ljusaka sa 

"golim" sjemenim zamecima jer nisu zatvoreni 

unutar plodnice. Poslije oplodnje 

razvija se sjemenka, a ženski češer postaje 

tvrd i drvenast. U hrvatskoj flori zastupljene 

su s oko dvadesetak vrsta unutar porodica: 

borovi, čempresi i tise. Među četinjače 

pripadaju i najstarija drveća na svijetu 

(mamutovci, do 4000 godina) te najviša 

stabla (sekvoje, više od 80 m). 

ČETKASTI KROMOSOMI (lump brush 

kromosomi, kromosomi s petljama), kromosomi 

specifičnog izgleda koji se vide za 

vrijeme diobe stanice i to u profazi mejoze 

I u mnogih organizama, npr. jaju vodozemaca. 

S takvih kromosoma protežu se 

bočno niti koje se šire u petlje, a građene 

su od DNA. 

ČIR DVANAESNIKA, duodenalni ulkus, 

ozlijeđeno mjesto na sluznici dvanaesnika. 

Najčešći uzrok nastanka čira na dvanaesniku 

je djelovanje kloridne kiseline koja 

27


himusom prelazi iz želuca u duodenum. 

Javljaju se boli i grčevi u trbušnoj šupljini. 

Čir dvanaesnika češći je u pušača cigareta, 

kao i u osoba s pojačanim izlučivanjem 

kiseline u želucu (hiperaciditet). 

ČIR ŽELUCA, peptički ulkus, teže ozlijeđeno 

mjesto u sluznici želuca. Uzroci su 

uglavnom isti kao oni koji dovode do 

gastritisa. Kod čira želuca javlja se tupa 

žareća bol u gornjem dijelu trbušne šupljine. 

U težim slučajevima može nastati 

krvarenje iz čira. 

ČISTA LINIJA, skup genetičkih vrlo sličnih 

jedinki koje su nastale samooplodnjom 

jednog roditeljskog organizma. Takvi 

se slučajevi pojavljuju gotovo isključivo 

u biljaka. 

ČLANKONOŠCI (Arthropoda), beskralješnjaci 

iz skupine malokolutićavaca. Najbrojnija 

životinjska skupina kojoj pripadaju: 

klještari, rakovi i uzdušnjaci (stonoge i 

kukci). Nastanjuju sva moguća staništa. 

Osnovno obilježje su člankovite noge. 

Tijelo je pokriveno hitinskom kutikulom, 

često pojačanom vapnencem, odnosno 

vanjskim kosturom ili egzoskeletom (npr. 

kod rakova). Kolutići su se stopili u (dvije 

ili tri) cjeline: glavu, prsa i zadak. Živčani 

sustav je ljestvičav. Najvažnija osjetila su 

ticala i oči. Dišu škrgama i uzdušnicama 

(trahejama). Optjecajni sustav je otvoren. 

Dišni pigment je hemocijanin. Za izlučivanje 

služe ticalne žlijezde (preobraženi 

metanefridiji) ili Malpighijeve cjevčice. 

Razdvojenog su spola. 

ČOVJEČJA RIBICA, vodozemac iz skupine 

repaša. Živi u podzemnim vodama 

krškog područja i poznati je naš endem. 

Zbog stalnog boravka u mraku, koža joj je 

blijeda, a oči zakržljale. U staništima s 

temperaturom ispod 15 o C rađa žive mlade 

dok u toplijoj vodi odlaže jaja. Imaju vanjske 

škrge koje se zadrže tijekom čitava 

života, v. repaši. 

28 

ČOVJEK, KROMOSOMSKA GARNI- 

TURA, svi kromosomi pojedine stanice 

čovječjeg organizma. U tjelesnim stanicama 

čovjeka ima 46 kromosoma (diploidan 

broj) od kojih su 44 autosomi (ne određuju 

spol), a 2 spolni kromosomi. Žene imaju 

44 autosoma i 2 x spolna kromosoma, a 

muškarci 44 autosoma, 1 x i 1 y spolni 

kromosom. U gametama ili spolnim stanicama 

čovjeka nalaze se 23 kromosoma 

(haploidan broj) od čega su 22 autosoma i 

1 spolni kromosom. Tako ženske gamete 

ili jajne stanice sadrže 22 autosoma i 1 x 

spolni kromosom, a muške gamete ili 

spermiji sadrže 22 autosoma i 1 y spolni 

kromosom ili 22 autosoma i 1 x spolni 

kromosom. Broj kromosoma može biti i 

nenormalan, tj. veći ili manji od navedenog 

što uzrokuje pojavu različitih anomalija 

pa i smrti. Poznate su posljedice pogrešnog 

broja spolnih kromosoma: individue 

sa samo 1 x spolnim kromosomom bez 

para (xo) su ženske, ali nerazvijene i neplodne. 

Individue s xxy spolnim kromosomima 

su muške, ali neplodne i s nešto 

ženskih osobina. 

ČUČAVCI, mladunci nekih vrsta ptica 

(npr. ptica pjevica, golubova, kukavica, 

sokolovki) koji se izlegu slijepi, bez perja i 

nesposobni za samostalni život. Njih roditelji 

moraju hraniti sve dok ne napuste 

gnijezdo. 

ČUPAVO KORIJENJE, v. korijen. 

D 

DALEKOVIDNOST (hipermetropija, hiperopija), 

poremećaj vida u kojem je očna 

jabučica prekratka. Pri akomodaciji leće, 

slika pada iza mrežnice, te je neoštra. Da-


lekovidnost se ispravlja konveksnim lećama 

(pozitivna dioptrija). 

DALTONIZAM, v. sljepoća na boje. 

DANIELLI, J.F. i DAVSON, H.A. znanstvenici 

koji su 1936. god. predložili model 

membrane prema kojem se dvosloj lipida 

nalazi između dva sloja bjelančevina. 

DARWIN, Ch., (1809. – 1882.), engleski 

prirodoslovac, utemeljitelj selekcijske teorije 

evolucije. 

DAVSON, H.A., v. Danielli, J.F. 

DAŽDEVNJACI, v. repaši. 

DDT, diklor-difenil-trikloretan, insekticid. 

DEBELO CRIJEVO, cjevasti organ probavnog 

sustava, nastavak tankog crijeva, 

dugačko je 1,5 do 2 metra. Dijeli se na 

početni dio ili slijepo crijevo (caecum) na 

kojem se nalazi crvuljak (apendix), zatim 

na kolon (colon) i završava završnim crijevom 

(rectum) i čmarom (anus). Stijenke 

debelog crijeva građene su poput stijenki 

tankog crijeva, ali bez crijevnih resica i s 

manje žljezdanih stanica. Aktivnost debelog 

crijeva sastoji se od primanja himusa 

iz tankog crijeva, lučenja sluzi, reapsorpcije 

vode i minerala, te bakterijskog truljenja 

ostataka neprobavljene hrane, inaktiviranje 

štetnih produkata probave (indol, fenol, 

skatol), sinteze vitamina, formiranje i nakupljanje 

stolice (feces), te refleksnog i 

kontroliranog pražnjenja crijeva (defekacija). 

DECIDUA STANICE, stanice vanjskog 

sloja sluznice maternice koje sadrže hranjive 

tvari potrebne za razvitak zametka u 

ranim stadijima embrionalnog razvitka. 

DELECIJA, mutacija nastala gubitkom 

dijela kromosoma. 

DEM, v. vrsta. 

DEMEREC, M., (1895. – 1966.), hrvatski 

genetičar, koji se rodiou SAD, zaslužan za 

industrijsku proizvodnju antibiotika. 

DEMOGRAFIJA, znanost o kretanju broja 

stanovnika na Zemlji. 

DENDRITI, v. živčana stanica. 

DENITRIFIKACIJA, proces kojim se 

amonijak (koji nije pretvoren u nitrate 

procesom nitrifikacije) cijepa na slobodni 

dušik i vodik, te oba plina odlaze u zrak 

(atmosferu). Proces se odvija djelovanjem 

bakterija, naročito nekih anaerobnih, npr.u 

muljevitom i u vodom natopljenom tlu. 

DENITRIFIKACIJA, v. nitrifikacija. 

DEOKSIRIBOZA, v. dezoksiriboza. 

DEOKSIGENIRANA KRV (reducirana 

krv), krv koja transportira ugljikov dioksid 

prema plućima. Ugljikov dioksid se transportira 

na tri načina: mala količina je otopljena 

u krvnoj plazmi, dio je vezan na 

globinski dio molekule hemoglobina kao 

karbaminohemoglobin, a najveća količina 

se prenosi u obliku karbonatne kiseline. 

DEPLAZMOLIZA, pojava povećavanja 

obujma vakuole te potiskivanje protoplasta 

prema staničnoj stijenci. Kada je stanica u 

hipotonočnoj otopini, voda ulazi u stanicu 

i vakuolu, tj. mjesto niže koncentracije vode. 

Suprotan proces je plazmoliza. 

DEZOKSIRIBONUKLEINSKA 

KISELINA, v. DNA. 

DEZOKSIRIBOZA, kemijski spoj iz skupine 

monosaharida (jednostavnih šećera) 

pentoza opće formule C5H10O4, a strukturne: 

HOCH 2 

H 

H 

O 

OH H 

OH 

Izgrađuje nukleotide dezoksiribonukleinske 

kiseline (DNA). 

H 

H 

29


DIFERENCIJACIJA STANICA, proces 

usvajanja raznolikosti među identičnim 

stanicama, odnosno proces kada se od istih 

početnih stanica postupno razvijaju različite 

vrste stanica (po obliku, funkciji i molekulskom 

sastavu) koje se tako specijaliziraju 

za točno određenu funkciju u složenom 

biljnom i životinjskom organizmu. 

Tako, u biljaka iz meristemskih (embrionalnih) 

stanica nastaju stanice epiderma, 

korijenove dlačice, sitaste stanice, stanice 

zapornice itd., a u životinja diferencijacijom 

nastaju epitelne, živčane, koštane, 

krvne i druge stanice. 

DIFERENCIJALNA AKTIVNOST GE- 

NA, pojava aktivnosti samo male specifične 

skupine gena u nekoj stanici. Naime, 

svaka od diferenciranih stanica ima u sebi 

aktivnu samo malu, ali različitu skupinu 

gena koja određuje njezinu specifičnu građu 

i funkciju. Ova pojava tumači na koji 

način stanice koje u sebi imaju iste gene 

mogu biti po svom obliku i funkciji potpuno 

različite. Epitelna, mišićna, živčana i 

druge diferencirane stanice nose iste gene 

kao i stanica (zigota) od koje su nastale 

mitotičkim diobama. 

DIFERENCIJALNA KRVNA SLIKA 

(DKS), sastav različitih vrsta leukocita u 

krvi. Isp. leukociti. 

DIFUZIJA, proces gibanja čestica neke 

tvari iz područja njihove veće koncentracije 

u područje manje koncentracije do 

izjednačavanja koncentracije. 

DIHIBRIDNO KRIŽANJE S DOMI- 

NACIJOM, jedna od vrsta križanja (isp.) 

u kojem se prati nasljeđivanje dvaju svojstava. 

Za svako svojstvo postoje dominantni 

i recesivni aleli. Dominantni dolaze 

uvijek do izražaja u fenotipu, a recesivni 

samo ponekad (u slučaju homozigotnosti). 

U prikazima križanja početna roditeljska 

(parentalna) generacija označuje se 

uvijek s P, a generacije potomaka (filijal- 

30 

ne) prema redoslijedu s F1, F2, F3 itd. Aleli 

pojedinih svojstava označuju se slovima i 

to dominantni velikim slovima, a recesivni 

malim, npr. za jedno svojstvo A i a, a za 

drugo svojstvo B i b. 

Primjer: Dihibridno križanje pjegavog 

crnog i jednobojnog smeđeg goveda 

gdje su aleli za crnu boju i za jednobojnost 

dominantni, a jedinke u oba svojstva homozigotne 

(isp.). 

U ovom slučaju u P generaciji stvaraju 

se dvije vrste gameta, Ab i aB, a sve 

jedinke F1 generacije su crne i jednobojne 

(AaBb) jer se geni za vrstu i raspored boje 

nasljeđuju nezavisno jedan o drugome. U 

F1 generaciji stvaraju se 4 vrste gameta 

(AB, Ab, aB, ab), a njihovim međusobnim 

križanjem u F2 generaciji (tablični prikaz) 

nastaje 4 različita fenotipa u omjeru 

9:3:3:1. Dobivamo 9 crnih i jednobojnih 

jedinki, 3 crne i pjegave jedinke, 3 smeđe i 

jednobojne jedinke i 1 jedinka potpuno 

novog fenotipa, smeđe pjegavo govedo. 

U F3 generaciji, unatoč velikom 

broju gameta, broj fenotipova se ne povećava. 

(v. shemu u Dodatku 1) 

DIJABETES, v. šećerna bolest. 

DIJAFIZA, v. kost. 

DIJALIZA, postupak razdvajanja tvari 

kada molekule jedne otopljene tvari iz 

područja veće koncentracije prelaze u područje 

manje koncentracije kroz polupropusnu 

membranu kroz koju ne mogu proći 

molekule druge tvari. Njezinu praktičnu 

primjenu nalazimo pri liječenju teških bubrežnih 

bolesnika kojima se kroz umjetne 

probirne membrane u hemodijalizatoru 

(umjetni bubreg) iz krvi izdvajaju samo 

relativno male molekule štetne uree. 

DIJASTOLA, razdoblje kada je srce u relaksiranom 

stanju pa se klijetke pune krvlju.


DIJASTOLIČKI TLAK, tlak koji preostaje 

nakon prolaska sistoličkog tlaka (isp.) 

kroz arterije. 

DIJATOMEJSKA ZEMLJA, v. kremenjašice. 

DIKTIOSOMI (grč. diktyion – mreža i 

soma – tijelo), sastavni dijelovi Golgijeva 

tijela. Građeni su od plosnatih šupljina 

(Golgijevih cisterni) naslaganih jedna iznad 

druge, a odvojenih membranama. Promjer 

im je oko 1 μm. Na rubovima su šupljine 

proširene i od njih se odvajaju Golgijevi 

mjehurići obavijeni membranom. 

DIOBENO VRETENO, organizirani niz 

mikrotubula (sitnih proteinskih cjevčica) 

koje svaraju centrioli za vrijeme diobe 

stanice (mitoze, mejoze). Njegova je uloga 

da veže kromosome i omogući njihovo 

razdvajanje i kretanje prema suprotnim 

polovima stanice. 

DIPLOIDNA GENERACIJA, v. haploidna 

generacija. 

DIPLOIDNE STANICE, stanice koje 

imaju dvostruki broj ili diploidan broj (2n) 

kromosoma. Kromosomi u takvim stanicama 

smješteni su u homologne parove gdje 

je svaki član para nasljeđen od jednog 

roditelja. Diploidne stanice su sve tjelesne 

stanice onih organizama koji su nastali od 

dvaju roditelja oplodnjom. Takve stanice 

dijele se mitozom odnosno staničnom diobom 

koja omogućuje stvaranje novih stanica 

s jednakim, konstantnim brojem kromosoma 

koji je karakterističan za svaku 

vrstu. 

DIPLOIDNI BROJ KROMOSOMA 

(dvostruki broj kromosoma), se javlja u 

stanicama biljaka i životinja i to tako da 

kromosomi uvijek dolaze u parovima, tzv. 

homolognim parovima. Jedan član para 

podrijetlom od oca, a drugi član para od 

majke, npr. tjelesne stanice čovjeka imaju 

23 para, tj. 46 kromosoma, 23 od oca, 23 

od majke (2n=46, n=23); stanice vinske 

mušice imaju 8 kromosoma (2n=8, n=4), 

psa 78 (2n=78, n=39), konja 60 (2n=60, 

n=30), čimpanze 48 (2n=48, n=24), kukuruza 

20 (2n=20, n=10), rajčice 24 (2n=24, 

n=12), kruške 34 (2n=34, n=17) itd. 

DIPLOKOKI, v. bakterije. 

DISAHARIDI, v. ugljikohidrati. 

DISANJE (respiracija), Postoje dva oblika 

disanja, stanično i vanjsko disanje. 

Stanično disanje (biološka oksidacija) je 

proces koji se odvija u biljnim i životinjskim 

stanicama, a u kojem se organski 

spojevi, uz prisutnost enzima disanja, postupno 

oksidiraju do ugljik(IV) oksida (ugljikovog 

dioksida) i vode pri čemu se 

oslobađa velika količina energije. 56 % 

energije se oslobodi u obliku topline, 46 % 

se pohranjuje u molekulama ATP-a. Energija 

oslobođena staničnim disanjem koristi 

se za sve životne aktivnosti stanice. Najčešći 

i najvažniji organski spojevi koji su 

Stanično aerobno disanje 

31


izvori energije u stanici su ugljikohidrati, 

zatim masti, a u manjoj mjeri i proteini. 

Disanje možemo grubo predočiti kemijskom 

jednadžbom: 

C6H12O6 + 6O2 → 6CO2 + 6H2O + 

+ energija 

Stanično disanje je vrlo složen proces 

koji se u većine organizama može 

podijeliti na anaerobnu i aerobnu fazu. 

Anaerobnu fazu disanja čini glikoliza, a 

aerobnu fazu Krebsov ciklus ili ciklus limunske 

kiseline i oksidativna fosforilacija. 

Vanjsko disanje je proces izmjene 

plinova (O2 i CO2) između vanjske sredine, 

zraka ili vode, i organizma. Ovaj oblik 

disanja odvija se u različitim organima za 

disanje, npr. plućima, škrgama, koži itd. 

DIŠNI (respiratorni) SUSTAV, zajedno s 

krvožilnim omogućuje svim stanicama 

tijela izmjenu plinova, dobivanje potrebnih 

količina kisika i odstranjivanje ugljikova 

dioksida. Sastoji se od gornjih dišnih 

putova (nosa, ždrijela i grkljana) i donjih 

dišnih putova (dušnika, dušnica i pluća). 

DIURETICI, sredstva koja ubrzavaju i 

povećavaju odstranjivanje mokraćom viška 

vode iz tijela. Smanjujući volumen vode u 

krvi, snizuju krvni tlak. Diuretici inhibiraju 

lučenje antidiuretskog hormona (ADH), 

isp. 

DIUREZA, povećano lučenje vode tj. odstranjivanje 

viška vode iz tijela mokrenjem. 

DIURNALNE ŽIVOTINJE, v. dnevne 

životinje. 

DIVERGENTNA EVOLUCIJA (račvasta, 

specijacija u užem smislu riječi), evolucijski 

razvoj koji vodi k nastajanju nekoliko 

novih vrsta u kojih su populacije 

prostorno odvojene jedna od druge. U svakoj 

odvojenoj populaciji može se događati 

sukcesivna evolucija. 

32 

DIZENTERIJA (srdobolja, griža) je crijevna 

zarazna bolest praćena proljevom 

(dijarea) i bolovima u trbušnoj šupljini s 

inkubacijom 2 do 7 dana. Najčešći uzročnik 

je bacil roda Shigellae koji napada sluznicu 

debelog crijeva. Ako je dizenterija 

uzrokovana amebama tada govorimo o 

amebnoj dizenteriji. 

DJEČJA GLISTA, nametnik u crijevu 

čovjeka. Pripada oblićima, skupina oblenjaci, 

isp. Anaerobionti su. Tijelo je dužine 

i do 50 cm. Razdvojenog su spola. 

Tijelo mužjaka je manje i zavinuto na stražnjem 

dijelu. Rasplodni su im organi neparni 

cjevasti sjemenik i sjemenovod. Ženke 

imaju parne cjevaste jajnike, jajovode i 

plodnice (maternica ili uterus) i oplodnja 

je unutarnja. Oplođena jaja ženka izbacuje 

u crijevo domadara. Čovjek se zarazi prljavim 

rukama te jedući neoprano voće i 

povrće. 

DJEČJA PARALIZA (polio, poliomyelitis, 

poliomijelitis), zarazna bolest koju 

uzrokuje životinjski (animalni) virus, poliovirus 

koji napada središnji živčani sustav 

i izaziva klijenut (paralizu) udova. 

DJEVIČANSKI ZALISTAK, v. himen. 

DLAKE, rožnate tvorevine kože koje pokrivaju 

tijelo sisavaca i štite ih od gubitka 

topline. Većina sisavaca ima pokrivne dlake 

ili osje koje su čvršće i veće, a ispod su 

manje i slabije dlake tzv. malje. Dlake su 

građene od dlačnog korijena sastavljenog 

od dlačnog stručka i dlačne glavice. Uložene 

su u dlačne mješčiće t.j. uvrate pousmine 

u usminu. Svaka dlaka ima svoj 

dlačni mišić tako da se sisavci mogu nakostriješiti. 

Dlake mogu biti preobražene u 

čvrste četine (kod npr. svinje) ili u bodlje 

(kod npr. ježa i dikobraza). 

DNA (DNK, dezoksiribonukleinska kiselina), 

organska makromolekula koja se nalazi 

u jezgri stanice, u mitohondrijima i


plastidima. DNA se sastoji od dva polinukleotidna 

lanca koji su nastali povezivanjem 

velikog broja nukleotida kao 

osnovnih građevnih jedinica nukleinskih 

kiselina. Svaki nukleotid DNA građen je 

od triju vrsta molekula: šećera dezoksiriboze, 

fosfata i jedne purinske baze (adenin 

ili gvanin) ili pirimidinske baze (timin ili 

citozin). Nukleotidi u jednom lancu međusobno 

se vežu tako da se fosfat jednog 

veže sa šećerom drugog nukleotida, a dva 

polinukleotidna lanca se vežu međusobno 

preko dušičnih baza vodikovim vezama. 

Purinska baza jednog lanca uvijek se veže 

s odgovarajućom pirimidinskom bazom 

drugog lanca. Polinukleotidni lanci su spiralno 

zavijeni oko zamišljene središnje osi 

tako da molekula DNA izgleda poput dvostruke 

zavojnice (heliksa) čiji je promjer 2 

nm. 

DNA je jedina organska molekula 

koja ima sposobnost umnožavanja ili replikacije 

i to na taj način da od jedne ishodišne 

molekule DNA nastanu dvije potpuno 

jednake molekule. Način umnožavanja 

DNA zovemo polukonzervativno udvostručavanje, 

zbog toga što je u sastavu 

novonastalih molekula DNA jedan lanac 

“stari”, odnosno potječe od ishodišne molekule, 

a drugi lanac je novoizgrađen i to 

prema kalupu starog. 

p 

p 

D 

D 

C N H N G 

N 

O H N H 

CH3 

N 

H N H 

O 

N 

N 

O H NH N 

N H N N 

N 

O 

T A 

H2COH D 

D 

D = dezoksiriboza, C = citozin, G = gvanin, 

T = timin, A = adenin, P = fosfatni ostatak 

DNA je jedna od najvažnijih staničnih 

makromolekula jer izgrađuje gene te je 

p 

p 

nositelj nasljeđivanja, a odgovorna je i za 

sintezu proteina. 

DNEVNE (diurnalne) ŽIVOTINJE (diurna, 

lat. dies = dan), životinje koje su danju 

aktivne. To je većina životinja, npr. većina 

kukaca, ptica i sisavaca. 

DNEVNO NEUTRALNE BILJKE, biljke 

na čije cvjetanje ne utječe fotoperiod 

(npr. krastavac i kukuruz). 

DNK, v. DNA 

DOJENJE, izlučivanje mlijeka iz žljezdanih 

stanica dojke kao reakcija na podražaj 

djeteta pri sisanju. 

Hormoni koji omogućuju dojenje 

su prolaktin i oksitocin. 

Prolaktin se izlučuje u velikim količinama 

u adenohipofizi (prednjem režnju 

hipofize) kao reakcija na smanjenu količinu 

estrogena i progesterona u krvi majke, a 

koja se smanjuje zbog gubitka posteljice 

nakon rođenja djeteta. 

Pri sisanju dijete podražuje osjetilna 

tjelešca u bradavici dojke i ti podražaji 

dolaze do hipotalamusa koji luči specifične 

neurohormone koji pak neurohipofizu 

potiču na lučenje oksitocina. Oksitocin u 

dojkama uzrokuje stezanje mjehurića punih 

mlijeka i potiskivanje mlijeka u kanaliće 

dojki do bradavica. U prvih nekoliko 

mjeseci dojenja obično izostaje menstrualni 

ciklus. 

DOMINANTNE VRSTE u biocenozi, vrste 

koje prevladavaju brojnošću ili biomasom. 

Te su vrste najbolje prilagođene uvjetima 

biotopa, kao npr. hrast u hrastovoj 

šumi. 

DOMINANTNO SVOJSTVO (prevladavajuće 

svojstvo), svojstvo koje u nasljeđivanju 

uvijek dolazi do izražaja. U literaturi, 

dominantna svojstva se označavaju 

velikim slovima. 

DORMANCIJA (stanje mirovanja), razdoblje 

u kojem je rast biljaka ili nekih 

33


njezinih dijelova privremeno prekinut ili 

jako usporen. Razlikujemo nametnutu ili 

prisilnu dormanciju (izravno ovisi o nepovoljnim 

okolišnim uvjetima) i prirođenu ili 

endogenu dormanciju (uzroci su u samoj 

sjemenci ili pupu; npr.stvaranje zimskih 

pupova). 

DOWNOV SINDROM (mongolizam), 

poremećaj izazvan trisomijom (na 21. 

kromosomu tri kopije kromosoma). 

DRIFT (genska snaga, genska slučajnost), 

jedna od pokretačkih sila evolucije. To je 

pojava kada neki mutirani recesivni gen u 

populaciji može doći do izražaja u potomstvu 

ili se može izgubiti ne pojavivši se 

više u potomstvu. Genska snaga učestala 

je pojava u malim populacijama. 

DRIOPITEKUS (Dryopithecus), oblik 

šumskog pramajmuna čiji su ostaci nađeni 

na više mjesta u Europi, Aziji i Africi. 

Predstavlja ishodišnu skupinu za razvoj 

čovjekolikih majmuna (čimpanza, gorila, 

orangutana). 

DROSOPHILA MELANOGASTER, v. 

vinska mušica. 

DRUGA MEJOTIČKA DIOBA, v. mejoza 

II. 

DRUGI BUBREG (prabubreg ili mezonefros), 

parni organ tamnocrvene boje, 

služi za izlučivanje kod riba i vodozemaca. 

Kod riba je smješten uz kralježnicu iznad 

plivaćeg mjehura, a kod vodozemaca na 

leđnoj strani stražnjeg dijela tjelesne šupljine. 

Klupka krvnih kapilara (glomeruli) 

se spuštaju u lijevke koje zovemo Bowmanova 

čahura. Predbubrežna cijev (v. prvi 

bubreg) se podijeli po dužini u dvije. 

Jedna od njih postaje prabubrežna ili Wolfova 

cijev, koja u mužjaka služi kao mokraćovod 

i sjemenovod, a u ženke samo kao 

mokraćovod. Druga ostaje predbubrežna 

34 

ili Mullerova cijev koja u ženke preuzima 

ulogu jajovoda, a kod mužjaka zakržlja. 

DUCTUS DEFERENS, v.sjemenovod. 

DUODENUM, v. dvanaesnik. 

DUŠIČNE BAKTERIJE, v. dušikove bakterije. 

DUŠIČNE BAZE, organski dušikovi spojevi 

koji sudjeluju prvenstveno u izgradnji 

nukleotida odnosno nukleinskih kiselina i 

ATP-a. Postoje purinske (adenin i gvanin) 

i pirimidinske (timin, citozin, uracil) dušične 

baze. 

DUŠIKOVE (dušične, nitrificirajuće) BA- 

KTERIJE, fiksatori atmosferskog dušika. 

Različite autotrofne kemosintetske bakterije 

koje žive slobodno u tlu. (Azotobacter) 

ili u simbiozi s višim biljkama. U korijenskim 

gomoljićima mahunarki nalaze se 

simbiotske bakterije roda Rhizobium. Bakterije 

uzimaju dušik iz zraka i pretvaraju 

ga u amonijeve ili nitratne spojeve koje 

biljke mogu koristiti za izgradnju svojih 

aminokiselina, proteina i nukleinskih kiselina. 

Imaju i sposobnost pretvaranja amonijaka, 

koji nastaje raspadanjem uginulih 

organizama, do nitrata. 

DUŠNICA, v. uzdušnice. 

DUŠNIK (trachea), cijev koja je u u čovjeka 

duga oko 12 cm, a u stijenci ima 

hrskavične prstenove. Grana se u lijevu i 

desnu dušnicu (bronhi) koje ulaze u lijevo 

odnosno desno plućno krilo. Dušnice se u 

plućima granaju u bronhiole koje završavaju 

plućnim mjehurićima. 

DVANAESNIK (duodenum), početni dio 

tankog crijeva, isp. U njega se ulijevaju 

izvodni kanali jetre i gušterače kojima se u 

crijevo dovode žuč i gušteračin sok. 

DVOBOČNA (bilateralna) SIMETRIJA, 

simetrija kod koje se tijelo može podijeliti 

jednom ravninom na lijevu i desnu po-


lovicu. Bilateralno simetrične životinje su 

pokretne. 

DVODIHALICE, stara skupina riba (iz 

devona), živi fosili. Pripadaju skupini nosnoprolaznica, 

isp. Plivaći se mjehur razvio 

u pluća, kao prilagodba na sušna razdoblja. 

Dvodihalice inače dišu škrgama. Poznate 

su vrste: afrička, australska i južnoamerička 

dvodihalica. 

DVODOMNE BILJKE, v. cvijet. 

DVOIMENO NAZIVLJE, v. binomna 

nomenklatura. 

DVOJNA DIOBA, oblik nespolnog razmnožavanja 

u kojem se matična jedinka 

dijeli na dva dijela pri čemu ona sama 

nestaje kao jedinka. Dvojnom diobom se 

razmnožavaju uglavnom jednostanični organizmi: 

neke jednostanične alge, neke 

vrste bakterija i mnoge praživotinje. 

DVOJNO NAZIVLJE, v. binomna nomenklatura. 

DVOSPOLAC (hermafrodit), kod životinja 

organizam koji ima i muške i ženske 

spolne žlijezde (sjemenike i jajnike) u 

kojima se proizvode spermiji i jaja. Česta 

pojava kod bezkralježnjaka, npr. spužve, 

plošnjaka, nekih puževa i kolutićavaca. 

DVOSTRUKA DIOBA, v. dvojna dioba. 

DVOSTRUKA MEMBRANA, građena 

od vanjske i unutarnje membrane, a imaju 

je jezgra, mitohondriji i plastidi. 

DVOSTRUKI BROJ KROMOSOMA, 

v. diploidni broj kromosoma. 

DVOSTRUKI KROMOSOMI, građeni 

su od dvije kromatide. 

DVOSUPNICE, razred kritosjemenjača. 

Najčešće porodice i njihovi predstavnici: 

žabnjaci, ruže, bukve, breze i lijeske, krstašice, 

lepirnjače, štitarke, usnače i glavočike. 

Osobine dvosupnica 

Dvije supke u sjemenci; 

Embrio centralno (u sredini) smješten u 

sjemenci; 

Žile u stabljici smještene u krugu; 

Žile otvorene, tj. s kambijem; 

Imaju sekundarni rast u debljinu; 

Nervatura lista perasta ili dlanasta, među 

ograncima žila međusobno mrežasto 

povezane žilice; 

Ocvijeće razlučeno u čašku i vijenčić; 

Ocvijeće i prašnici većinom s 4 ili 5 

članova u krugu. 

E 

EGZOCITOZA, proces u kojem se čestice 

izbacuju iz stanice u međustanični 

prostor, tj. oblik masovnog transporta tvari 

kroz membranu stanice pomoću membranskih 

mjehurića koji se stapaju sa staničnom 

membranom. Suprotan proces je endocitoza. 

EGZOKONJUGANTI, v. konjugacija. 

EGZOSKELET, v. kostur. 

EHINOKOK, v. pasja trakavica. 

EIGEN, M. postavio genetičku hipotezu o 

izgledu i funkcioniranju prvih organizama 

(praorganizama) na Zemlji. 

EJAKULACIJA, refleksno izbacivanje 

sperme za vrijeme muškarčeva orgazma. 

EKOFIZIOLOGIJA, znanost koja proučava 

djelovanje različitih ekoloških čimbenika 

na funkciju stanica, tkiva, organa i 

organskih sustava. 

EKOLOGIJA (grč. oikos = dom, stanište, 

logos = riječ, govor), znanost koja proučava 

odnose živih bića i okoliša; znanost o 

35


proizvodnji i raspodjeli organske tvari u 

prirodi te o gustoći naselja biljnih i životinjskih 

vrsta. 

EKOLOŠKA NIŠA, obilježava mjesto i 

ulogu jedne vrste u životnoj zajednici. 

Niša nekog živog organizma određena je 

čimbenicima kao što su stanište, hrana i 

temperatura. Iako dvije vrste mogu dijeliti 

isto stanište, one nikada ne dijele istu nišu. 

EKOLOŠKA VALENCIJA, je razmak 

između donje i gornje granice vrijednosti 

nekog ekološkog čimbenika (temperatura, 

svjetlo, voda itd) u okviru kojega je moguć 

život organizma; različita je za svaki čimbenik 

i za svaku vrstu, v. ekološki maksimum, 

ekološki optimum i ekološki minimum. 

EKOLOŠKI ČIMBENICI, v. abiotički 

čimbenici i biotički čimbenici. 

EKOLOŠKI MAKSIMUM, najveći intenzitet 

nekog čimbenika koji može neki 

organizam podnijeti, v. ekološka valencija. 

EKOLOŠKI MINIMUM, najmanji intenzitet 

nekog čimbenika koji mora postojati 

da organizam živi, v. ekološka valencija. 

Poznato je Liebigovo pravilo ekološkog 

minimuma koje upozorava da je ograničavajući 

čimbenik onaj koji je najmanje 

zastupljen u staništu, tj. ona tvar kojom 

organizam najmanje raspolaže. 

EKOLOŠKI OPTIMUM, optimalna vrijednost 

djelovanja nekog čimbenika na 

organizam, v. ekološka valencija. 

EKOSUSTAV, sustav bioloških, kemijskih 

i fizičkih zbivanja koji obuhvaća 

biotop i biocenozu. Produktivnost ekosustava 

izražava se proizvodnjom organskog 

ugljika. Od kopnenih ekosustava najproduktivnija 

je šuma, a od slatkovodnih jezero 

s tvrdom vodom. 

36 

EKOTIP, nasljedno izmijenjen oblik neke 

biljke ili životinje uslijed prilagodbe na 

specifičnost okoliša, npr. poljski miš. 

EKOTOKSIKOLOGIJA, znanost koja 

proučava posredni ili neposredni učinak 

stranih tvari (ksenobiotika) na prirodu, na 

sve živuće organizme i njihovu organizaciju, 

odnos prema neživoj tvari, međuodnose 

i odnos prema čovjeku. 

EKSKRECIJA, izlučivanje (bubrezima ili 

kroz kožu) nekorisnih i štetnih tvari. 

EKSPERIMENT (pokus), promatranje 

pojave koja se ispituje po točno određenim 

uvjetima koji dozvoljavaju da se prati tijek 

pojave te da se ona svaki put uz ponavljanje 

istih uvjeta ponovo izazove. 

EKSTRACELULARNA (izvanstanična) 

PROBAVA, hranjive se tvari probavljaju 

u probavnoj šupljini mnogostaničnih životinja. 

Npr. to je gastrovaskularna šupljina 

kod žarnjaka, isp. 

EKTODERM, vanjski zametni sloj stanica 

gastrule iz kojega se razvijaju kod 

kralježnjaka živčani sustav i osjetila, epitelno 

tkivo i njegovi derivati. 

EKTOPLAZMA, vanjski, periferni dio 

protoplazme. 

ELEKTRIČNI POTENCIJAL, nastaje 

na razini receptora direktnim podraživanjem, 

odnosno na razini sinapse podraživanjem 

idućeg neurona neurohormonima. 

Stanica se depolarizira kada u nju 

difundiraju ioni natrija kroz otvorene ionske 

kanale. Potencijal stanice se sa –90 

mV promijeni na +50 mV. Promijenjeni 

električni potencijal receptora prenosi se 

dalje dendritom u tijelo neurona, a odatle 

aksonom do završnih nožica. Ubrzo nakon 

depolarizacije nastupa brza repolarizacija 

tj. stanica se vraća sa +50 mV ponovno na 

–90 mV. Repolarizacija stanice ostvaruje 

se izbacivanjem kalija i natrija iz stanice u


okolinu uz utrošak energije procesom tzv. 

Na/K pumpe, isp. neurohormoni. 

ELEKTROENCEFALOGRAFIJA 

(EEG), snimanje moždanih valova. Pločaste 

elektrode, koje se postave na određena 

mjesta na glavi, bilježe moždanu (električnu) 

aktivnost kore velikog mozga. Postupak 

je značajan za otkrivanje živčanih i 

duševnih bolesti. 

ELEKTROENCEFALOGRAM (EEG), 

grafički prikaz moždanih valova. Mijenja 

se ovisno o aktivnosti pojedinih područja 

mozga, jer se s aktivnošću mijenja i ukupna 

količina električnih potencijala podraženih 

neurona. 

ELEKTRO-KARDIOGRAM (EKG), 

krivulja električnih potencijala srčanog 

mišića, a bilježe se elektrokardiografom. 

Normalan EKG sastoji se od: P-vala, koji 

pokazuje mjerenje depolarizacije pretklijetki, 

QRS - kompleks koji pokazuje mjerenje 

depolarizacije klijetki i repolarizacije 

pretklijetki, te T-vala koji pokazuje rezultat 

mjerenja klijetki za vrijeme njihove 

repolarizacije. 

ELEKTRONSKI MIKROSKOP, v. mikroskop. 

ELEMENTARNI SASTAV govori od 

kojih se kemijskih elemenata sastoji nešto. 

U ljudskom tijelu više je od 70 kemijskih 

elemenata. Najviše je kisika i to oko 60 %, 

zatim ugljika oko 20 %, vodika oko 10 %, 

dušika oko 4 % i različitih minerala oko 6 

%. Makroelementi izgrađuju oko 99 % 

težine našeg tijela; to su kisik, ugljik, 

vodik, kalcij, dušik i kalij. Mikroelementi 

izgrađuju preostalih 1 %; to su fosfor, 

magnezij, sumpor, klor, natrij, željezo, mangan 

i aluminij. Ultramikroelemenata ili 

oligoelemenata ima samo u tragovima; to 

su npr. titan, cink, selen, rutenij, radij itd. 

ELEMENTI, v. Dodatak 3. 

EM, v. endoplazmatska mrežica. 

EMBOLUS, v. tromboza. 

EMBRIJ (zametak), biljni, životinjski i 

čovječji organizam u ranim stadijima razvitka 

nakon oplodnje. U čovjeka, embrijem 

se naziva organizam star do dva 

mjeseca trudnoće. 

EMBRIO, v. klica. 

EMBRIOGENEZA (grč. embryon = zametak, 

klica, genesis = postanak, razvitak), 

proces diferencijacije stanica u različita 

tkiva i organe. Kod biljaka započinje inekvalnom 

(asimetričnom) diobom zigote 

kojom nastaju bazalna i vršna stanica. 

Daljnjim diobama tih stanica razvija se 

embrio (klica). 

EMBRIOLOGIJA, znanost o razvoju živih 

bića iz oplođene jajne stanice. 

EMBRIONALNE OVOJNICE, posebne 

strukture koje imaju važnu ulogu u zaštiti i 

prehrani zametka, a razvijaju se tijekom 

embrionalnog razvitka razvijenijih životinja 

i čovjeka. Embrionalne ovojnice u 

čovjeka su: korion, amnion (vodenjak), žumanjčana 

vreća, alantois i placenta (posteljica). 

EMBRIONALNI RAZVITAK, razvoj 

zametaka većine životinjskih organizama. 

Stadiji embrionalnog razvitka su najprije 

brazdanje i gastrulacija, a zatim organogeneza 

i histogeneza. 

EMBRIOBLAST, skupina embrionalnih 

stanica sisavaca koja se nalazi u unutarnjosti 

blastociste. Iz njega će se gastrulacijom 

razviti zametni listići, ektoderm, 

endoderm i mezoderm, a iz njih daljnjim 

razvojem pojedini organi i organski sustavi. 

EMFIZEM PLUĆA, bolest dišnog sustava 

u kojoj dolazi do oštećenja i smanjenja 

broja alveola u plućima. Tijelo dobiva 

37


sve manje kisika, a CO2 zaostaje u tijelu 

(plave usne). 

ENDEM, biljna i životinjska vrsta koja je 

rasprostranjena samo na nekom užem području 

ili arealu. Česti su endemi na udaljenim 

otocima, u pećinama i sl. Neki naši 

otoci (npr. Brusnik, Jabuka i Palagruža) 

imaju endemične vrste gušterica. Iz podzemlja 

našeg krša poznati su endemi vodozemac 

čovječja ribica i pijavica iz Lukine 

jame na Velebitu. 

ENDOCITOZA, unošenje tvari u stanicu 

uvrtanjem stanične membrane oko njih. 

Obzirom na veličinu čestica tvari razlikujemo 

unošenje sitnih čestica, pinocitozu i 

unošenje krupnih čestica, fagocitozu. Kada 

hrana uđe u stanicu ili tijelo npr. praživotinje, 

stvori se hranidbeni mjehurić ili 

probavna vakuola koja se spoji s lizosomima. 

ENDODERM, unutarnji zametni sloj stanica 

gastrule iz kojega se razvijaju kod 

kralježnjaka probavilo i probavne žlijezde, 

pluća, škrge te drugi unutarnji organi. 

ENDODERMA, sloj stanica koji odvaja 

vanjski dio korijena od provodnih elemenata 

ksilema u središnjem cilindru korijena. 

Stanice endoderme aktivno izlučuju 

vodu i tvari u provodne žile i tako se 

stvara korijenov tlak. 

ENDOKRINE INTERSTICIJSKE STA- 

NICE (Leydigove stanice), su specijalizirane 

stanice sjemenika koje leže između 

sjemenih kanalića, a luče hormon testosteron. 

ENDOKRINE ŽLIJEZDE (žlijezde s 

unutarnjim izlučivanjem), žlijezde koje 

svoje produkte (hormone) izlučuju u krv. 

Endokrine žlijezde u čovjeka su hipofiza, 

epifiza, štitna žlijezda, nuzštitne žlijezde, 

prsna žlijezda (timus), nadbubrežne žlijezde, 

spolne žlijezde (sjemenici i jajnici) te 

38 

gušterača koja ima osim endokrine i egzokrinu 

ulogu, izlučivanje probavnih enzima 

u početni dio tankog crijeva. 

ENDOPLAZMA, središnji, unutarnji dio 

protoplazme. 

ENDOPLAZMATSKA MREŽICA (endoplazmatski 

retikulum, EM, ER), sustav 

kanalića omeđenih membranom koji prožima 

citoplazmu eukariotskih stanica. Omogućuje 

transport tvari između stanice i 

okoliša te povezuje staničnu membranu s 

ovojnicom jezgre. EM koja sadrži ribosome 

je hrapava, a bez ribosoma glatka. 

Hrapava EM ima važnu ulogu u sintezi 

proteina, npr. sinteza inzulina, sinteza 

antitjela itd. Glatka EM se nadovezuje na 

hrapavu i u njoj nastaju proizvodi neproteinske 

prirode, npr. steroidni hormoni. 

ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM, v. 

endoplazmatska mrežica. 

ENDOSIMBIOZA, način zajedničkog života 

kada jedan organizam živi u drugome. 

U toj zajednici oba organizma imaju 

korist. U brojnim vrstama bezbojnih bičaša 

žive modrozelene alge koje obavljaju ulogu 

kloroplasta (fotosinteza). Tada alge koriste 

neke produkte metabolizma bičaša, a 

bičaši produkte fotosinteze. 

ENDOSKELET, v. kostur. 

ENDOSPERM, hranjivo staničje koje služi 

prehrani klice (embrija) prilikom klijanja 

sjemenke. Nastaje spajanjem spermalne 

stanice sa sekundarnom jezgrom embrionske 

vreće. 

ENERGIDA, tvorevina koja se sastoji od 

jezgre i pripadajuće citoplazme kojom ta 

jezgra upravlja. 

ENZIMI (fermenti, biokatalizatori), organski 

spojevi (proteini, polipeptidi) koji 

upravljaju kemijskim reakcijama organizma 

kvalitativno i kvantitativno, a pri tom


se sami ne mijenjaju. Za djelovanje većine 

enzima napovoljniji pH je 7. 

EON, vremensko razdoblje od milijardu 

godina. 

EOZINOFILNI LEUKOCITI, v. 

leukociti 

EPIDEMIJA, naglo proširenje neke zarazne 

bolesti u nekom kraju pri čemu u 

ograničenom vremenu oboli veći broj stanovnika. 

Najčešće su epidemije uzrokovane 

bakterijama i virusima. 

EPIDERMA, kožno staničje, koža, pokožica, 

pousmina, pokrovno tkivo na nježnim 

dijelovima biljke (listu, mladojj stabljici). 

EPIDIDYMIS, v. pasjemenik. 

EPIFIT (grč.epi = na, kod; phyton = biljka), 

biljka koja živi na drugoj biljci, ali 

ne kao nametnik; npr. mnogi lišaji, tropske 

orhideje i paprati u krošnji tropskih šuma. 

EPIFIZA, v. kost. 

EPIFIZA, žlijezda s unutarnjim izlučivanjem 

smještena sa stražnje strane između 

velikog i malog mozga. Izlučuje melatonin, 

hormon koji sudjeluje u pigmentaciji. 

EPITELNO TKIVO (pokrovno tkivo), 

pokriva tijelo i unutarnje organe životinja; 

luči potrebne sekrete iz žljezdanih epitelnih 

stanica. Odgovara epidermi biljaka. 

ER, v. endoplazmatska mrežica. 

EREKCIJA, kod muškaraca nabreknuće i 

ukrućenje spolnog uda, isp. Erekciju nadziru 

dva erekcijska središta u leđnoj moždini. 

Jedno je autonomno središte, a drugo 

je pod nadzorom središta u mozgu. 

ERGOT, v. ražova gljivica. 

ERITROCITI (crvene krvne stanice), 

najbrojnije krvne stanice (u litri krvi muškaraca 

ih ima oko 4.4 do 5.8⋅10 12 , a u žena 

3.8 do 4.9⋅10 12 . Zreli eritrociti su jedine 

žive stanice u čovjeka koje nemaju jezgru. 

Najvažniji im je sastojak hemoglobin koji 

se sintetizira u koštanoj srži u stanicama 

prethodnicama eritrocita koje još imaju 

jezgru. Razlikujemo fetalni (HbF) i adultni 

(HbA) hemoglobin koji se međusobno 

razlikuju po sastavu polipeptidnih lanaca 

globina što za posljedicu ima da fetalni 

hemoglobin ima veću sposobnost vezivanja 

kisika kod nižih koncentracija kisika 

od adultnog hemoglobina. Temeljna im je 

uloga prijenos kisika i ugljikovog dioksida 

između plućnih alveola i tkiva. 

Prosječan životni vijek zdravog eritrocita 

u krvi je oko 4 mjeseca nakon čega 

se razgrađuju najvećim dijelom u slezeni. 

Razgradnjom hemoglobina nastaje žuti 

pigment bilirubin koji se izlučuje iz krvi i 

iz jetre putem žuči u crijevo gdje se uz 

pomoć bakterijskih enzima pretvara u 

smeđi sterkobilin B i žuti urobilin B. Odatle 

smeđa boja stolice i žuta boja mokraće. 

Isp. krvna tjelešca. 

ERITROPOETIN, hormon koji stimulira 

razvoj i sazrijevanje eritrocita u koštanoj 

moždini. Izlučuju ga bubrezi pri smanjenoj 

koncentraciji kisika u organizmu što se 

npr. javlja kao posljedica smanjene koncentracije 

kisika u atmosferi na velikim 

visinama. 

EROZIJA, razaračko djelovanje voda na 

tlo. 

ESCHERICHIA COLI (ešerihija), bakterija 

iz sastava crijevne flore čovjeka, ali 

može uzrokovati infekcije mokraćnog sustava 

i proljeve u male djece. Ulaskom u 

krv izaziva sepsu, meningitis i druga oboljenja. 

Koristi se u genetičkom inženjerstvu, 

npr. za proizvodnju inzulina. 

ESTROGENI, ženski spolni hormoni koje 

luče jajnici. Po kemijskom sastavu su 

steroidi kao i ostali spolni hormoni. Utječu 

39


na rast i razvoj ženskih spolnih organa kao 

primarnih spolnih značajki. Utječu i na 

formiranje niza sekundarnih spolnih značajki, 

npr. razvoj dojki, rast i razvoj kostiju, 

odlaganje masnih tvari u potkožnom 

sloju, raspored dlaka i drugo. Reguliraju 

zbivanja u menstrualnom ciklusu. Tako 

28. dana smanjena količina estrogena uzrokuje 

ljuštenje odebljale sluznice maternice. 

Također su odgovorni za normalan 

tijek trudnoće i poroda. 

EŠERIHIJA, v. Escherichia coli. 

ETILEN, jedini plinoviti biljni hormon. 

Stimulira sazrijevanje plodova, inhibira 

rast te potiče otpadanje listova i proces 

starenja. Stvara se u većini biljnih organa. 

EUCITI, v. eukariotske stanice. 

EUGLENA (Euglena viridis), bičaš vretenastog 

tijela bez čvrste stijenke. Ima plastide, 

kloroplaste, crvenu očnu pjegu i 

kontraktilnu vakuolu (tipično za životinje). 

Produkt fotosinteze je polisaharid paramilum. 

Kada nema svjetla, euglena uzima 

organsku hranu. Zato se euglena može 

smatrati biljkom, ali pokatkad i životinjom. 

EUKARIOTI, svi jednostanični ili višestanični 

organizmi čije je tijelo građeno od 

eukariotskih stanica, a to su sve životinje i 

biljke osim bakterija i modrozelenih algi 

(cijanobakterija). Neki eukarioti imaju i bičeve 

za pokretanje. Stanice eukariota dijele 

se mitozom. 

EUKARIOTSKE STANICE (grč. eu = 

pravi, krayon = jezgra) ili euciti, stanice 

koje sadrže jezgru obavijenu membranom 

i u citoplazmi ostale stanične organele 

obavijene membranom. Stanični organeli 

eukariotskih stanica su jezgra, mitohondriji, 

endoplazmatska mrežica, centrosom, 

vakuole, lizosomi, Golgijevo tijelo i plastidi 

(kod biljaka). Eukariotske stanice sadr- 

40 

že i manje stanične strukture, npr. kromosome, 

jezgrice, ribosome, centriole (kod 

životinja) koji nisu obavijeni membranom 

te ih ne smatramo organelima u užem smislu. 

Eukariotske stanice su veće i složenije 

od prokariotskih stanica i imaju sposobnost 

izgradnje višestaničnog organizma. 

Najvažnije razlike stanica 

Prokariotska Eukariotska 

nema oblikovanu ima potpuno 

jezgru, nego oblikovanu 

nukleoid 

jezgru 

jedan kromosom više kromosoma 

dioba cjepanjem dioba mitozom 

nema staničnih 

organela 

stanična stijenka 

sadrži murein 

ima stanične 

organele 

(mitohondrije, 

kloroplaste itd.) 

stanična stijenka 

sadrži celulozu 

EUTROFIKACIJA, v. eutrofizacija. 

EUTROFIZACIJA (eutrofikacija), povećanje 

primarne organske proizvodnje u vodenim 

ekosustavima nakon obogaćivanja 

vode hranjivim tvarima koje potiču razvoj 

alga i višeg vodenog bilja. Postoje dva 

oblika eutrofizacije: prirodni i antropogeni 

(uzrokovan djelovanjem čovjeka). 

EVOLUCIJA (biološka evolucija), postupni 

povijesni razvoj najjednostavnijih 

oblika živog svijeta k sve složenijim, savršenijim 

i raznolikijim oblicima na Zemlji. 

Grana biologije koja proučava taj razvoj 

zove se znanost o evoluciji. Biološkoj evoluciji 

je prethodila kemijska evolucija odnosno 

postanak i razvoj organskih spojeva 

na Zemlji.


F 

FAGOCITI, stanice sa sposobnošću fagocitoze 

(isp.) u koje spadaju neutrofilni leukociti, 

monociti i tkivni makrofagi. 

FAGOCITOZA (grč. fagein = jesti, gutati, 

kytos = šupljina), sposobnost stanica, 

npr. neutrofila da proždiru i, uz pomoć 

lizosoma, razgrađuju mikroorganizme i 

čestice sličnih veličina. Također i način 

uzimanja hrane u praživotinja, oblik endocitoze, 

isp. 

FAGOSOMI, v. neutrofilni leukociti. 

FAUNA, skup svih životinjskih vrsta nekog 

određenog područja. 

FAZNI MIKROSKOP, v. mikroskop. 

FENILALANILSERIN, dipeptid, tj. kemijski 

spoj nastao vezivanjem dviju aminokiselina: 

fenilalanina i serina. 

FENILALANIN, kemijski spoj iz skupine 

aminokiselina. 

FENOLOŠKE POJAVE, periodičke sezonske 

promjene organizama, npr. vrijeme 

listanja, cvatnje, padanja lišća u bilja, selidba 

životinja i dr. 

FENOTIP, genetički izraz kojim se označava 

zbroj morfoloških i fizioloških svojstava 

nekog organizma. On je ovisan o nasljednim 

faktorima ili genima (genotipu), 

ali i o djelovanju okoliša. U nasljeđivanju 

dominantnih i recesivnih svojstava, organizmi 

različitih genotipova (homozigoti, 

heterozigoti) mogu imati jednak fenotip. 

Tako, npr. kod dihibridnog križanja s dominacijom 

jedinke različitih genotipova: 

AABB, AABb, AaBB, AaBb imaju isti 

fenotip, dominantni su za oba svojstva, A i 

B. 

FERMENTACIJA (vrenje), proces u kojem 

se anaerobno (bez prisutnosti kisika) 

razgrađuju organski spojevi pri čemu se 

oslobađa dio energije, a dio ostaje u produktima. 

Produkti vrenja su obično alkoholi 

i organske kiseline. Vrenja uzrokuju 

različiti mikroorganizmi (bakterije, gljvice) 

i na taj način dolaze do energije koja je 

potrebna za njihove životne aktivnosti. 

Prema konačnim produktima vrenja razlikujemo: 

alkoholno, mliječno i octeno. 

FERMENTI, v. enzimi. 

FETALNA ERITROBLASTOZA, (hemolitička 

bolest novorođenčadi), bolest 

koja se pojavljuje u trudnoći u djece koja 

su Rh + , a imaju Rh - majku. Tijekom prve 

trudnoće u djeteta nema znakova fetalne 

eritroblastoze jer se u krvi majke nije 

stvorila veća količina anti-Rh aglutinina 

koji bi uzrokovali razaranje (hemolizu) 

djetetovih eritrocita. Međutim, pri svakoj 

narednoj trudnoći, kada ista Rh - majka 

nosi ponovo Rh + dijete, stvara se veća 

količina antiRh aglutinina pa se u djeteta 

pojavljuju simptomi bolesti. Koštana srž 

djeteta nastoji nadoknaditi razorene eritrocite 

pa intenzivno stvara i u krv otpušta 

nezrele eritrocite (eritroblaste) koji po funkciji 

ne mogu u potpunosti zamijeniti 

eritrocite. Posljedica hemolize eritrocita je 

anemija (slabokrvnost), a osim toga u djeteta 

se javlja i žutilo kože jer se hemoglobin 

iz raspadnutih eritrocita pretvara u 

žučne boje koje su žute. 

FETALNI HEMOGLOBIN, v. eritrociti. 

FETUS (plod), zametak čovjeka starosti 

od dva mjeseca pa do rođenja. 

FIBRINOGEN, bjelančevina u krvi koja 

je jedan od sudionika u zgrušavanju krvi. 

FIKSACIJA DUŠIKA, proces kojim neki 

prokarionti prevode atmosferski dušik u 

amonijeve ili nitratne spojeve iskoristive 

za biljku, v. dušikove bakterije. 

FIKSIZAM, shvaćanje da su vrste nepromijenjive. 

41


FILAMENT, v. prašnik. 

FILETIČKA EVOLUCIJA, v. sukcesivna 

evolucija. 

FILOGENETSKA SISTEMATIKA, 

(rodbinsko sustavoslovlje), razvrstavanje 

živih bića u filogenetski (prirodni) sustav. 

FILOGENETSKI (prirodni) SUSTAV 

ukazuje na srodstvene odnose između pojedinih 

razvojnih skupina živih bića i unutar 

njih. Unutar sustava živa bića se svrstavaju 

u sustavske (sistematske) jedinice. 

Temeljna sustavska jedinica je vrsta, a 

obuhvaća usko srodne organizme, tj. takve 

organizme koji se međusobno mogu spolno 

razmnožavati. Prva složenija sustavska 

jedinica je rod, a obuhvaća srodne vrste. 

Srodni rodovi obuhvaćeni su jednom porodicom. 

Daljnje temeljne jedinice su red i 

razred. Još složeniji je odjeljak/koljeno te 

najsloženija temeljna sustavska jedinica 

carstvo. Odjeljak i koljeno su jednake složenosti 

s tim da se naziv odjeljak uobičajeno 

rabi kada se govori o biljkama, a 

koljeno kada se radi o životinjama. Osim 

temeljnih sustavskih jedinica neki autori 

rabe i druge, npr. potkoljeno, nadcarstvo 

itd. Isp. taksonomija. 

FILOGENETSKI NIZOVI, v. razvojni 

nizovi. 

FILOGENIJA (grč. fylon = pleme, rod, 

koljeno, vrsta, genesis = postanak), znanstveno 

područje biologije koje se bavi proučavanjem 

podrijetla organizama na Zemlji 

i njihovim razvrstavanjem u rodoslovno 

stablo. 

FILOKADIJE, preobraženi, prošireni dijelovi 

stabljike u obliku listova koji preuzimaju 

ulogu fotosinteze. 

FITOCELULA, biljna stanica, v. stanica. 

FITOCENOLOGIJA, v. fitocenoza. 

42 

FITOCENOLOGIJA, znanost o biljnim 

zajednicama, isp. fitocenoza. 

FITOCENOZA (grč. fyton = biljka, koine 

= zajednica), prirodna biljna zajednica u 

kojoj zajedno žive određene biljke na određenom 

staništu. Ovu biljnu komponentu 

biocenoze proučava znanost fitocenologija. 

FITOCID, otrovni kojima se uništavaju 

nepoželjne biljke. 

FITOFAGI, drugi naziv za biljojede. 

FITOKROMI, specifični biljni fotoreceptori; 

po sastavu su bjelančevine. To su 

pigmenti koji maksimalno apsorbiraju u 

crvenom i tamnocrvenom dijelu spektra. 

Potiču brojne reakcije biljaka na svjetlost. 

Nalaze se u plazmi stanica listova u vrlo 

malim količinama. Fitokrom postoji u 

aktivnom i inaktivnom obliku. Što je dan 

dulji stvara se više aktivnog fitokroma pod 

utjecajem bijele i crvene svjetlosti. 

FITOPLANKTON, v. plankton. 

FIZIOLOGIJA, znanost koja proučava 

životne procese živih bića. 

FIZIOLOŠKA HIPOTEZA, hipoteza čiji 

je zastupnik ruski biokemičar A. J. Oparin, 

a tumači postanak prvih organizama (praorganizama) 

na Zemlji. Prema toj hipotezi 

praorganizam je mogao izgledati poput 

nekog složenijeg koacervata koji je imao 

sposobnost jednostavne izmjene tvari i 

samoobnavljanja. Koacervati su koloidne 

kapljice s opnama, a nastaju otapanjem nekih 

organskih spojeva u vodi uz dodatak 

različitih soli. 

FIZIOLOŠKA OTOPINA, posebna otopina 

različitih soli i glukoze. Postoje različite 

fiziološke otopine, ali u osnovi su to 

izotonične otopine koje imaju sastav sličan 

sastavu tjelesnih tekućina pojedinog organizma. 

Npr. fiziološka otopina NaCl koja


se koristi za infuziju sadrži 0.9 % NaCl 

(0.15 mola po litri otopine) te je izotonična 

(iste koncentracije) prema eritrocitima. 

Eritrociti u takvoj otopini ostaju neoštećeni. 

FLEMING, A. (1881. – 1955.), britanski 

mikrobiolog, 1929. god. otkrio penicilin, 

prvi antibiotik. 

FLOEM, vrsta provodnog tkiva u biljaka 

koja služi za provođenje asimilata (produkata 

fotosinteze) od listova prema ostalim 

dijelovima biljke. Floem je građen od sitastih 

cijevi i stanica pratilica, a u drvenastih 

biljaka redovito se nalazi u kori. Isp. 

provodno staničje. 

FLORA, skup svih biljnih vrsta nekog određenog 

područja, npr. flora nekog otoka, 

planine, države i sl. 

FLORIGEN, hormon cvjetanja. Sintetizira 

se u listovima u povoljnim uvjetima i 

prenosi se u vegetacijske vrškove gdje potiče 

cvjetanje. Struktura florigena još nije 

poznata. 

FLORISTIKA , znanost o flori, isp. 

FLUID, unutarnja želja ili potreba za promjenom 

određenih karakteristika (po Lamarcku). 

FLUORESCENIJSKI MIKROSKOP, v. 

mikroskop. 

FOLIKUL STIMULIRAJUĆI HORM- 

ON, v. FSH. 

FOSFATNA KISELINA (fosforna kiselina), 

kemijski spoj empirijske formule 

H3PO4. Njeni kiselinski ostaci izgrađuju 

izuzetno važne spojeve, npr. nukleinske 

kiseline i ATP. 

HO 

O 

P OH 

OH 

FOSFOLIPIDI, organski spojevi iz grupe 

lipida koji sadrže fosfatnu skupinu (ostatak 

fosfatne kiseline). Građeni su od trovalentnog 

alkohola glicerola na kojem su esterski 

vezane dvije više masne kiseline, a 

preko treće OH skupine vezana je fosfatna 

kiselina. Preko fosfatne skupine vezan je 

obično neki aminoalkohol. Imaju važnu 

strukturnu ulogu u stanici jer se nalaze u 

sastavu svih membrana stanice. 

FOSFORNA KISELINA, v. fosfatna kiselina. 

FOSILI (okamine, lat. fossus = iskopan), 

ostaci biljnih i životinjskih organizama iz 

davnih razdoblja Zemljine prošlosti. Fosili 

nastaju: okamenjivanjem, pougljenjivanjem 

ili konzerviranjem. Važan su paleontološki 

dokaz evolucije. 

FOSILIZACIJA, proces nastajanja fosila, 

isp. 

FOSILNI ČOVJEK, v. Homo sapiens. 

FOSILNI PRIJELAZNI OBLICI, v. prijelazni 

oblici. 

FOTOBIOLOŠKO PODRUČJE, dio 

spektra Sunčevog zračenja; svjetlost valnih 

duljina koje odgovaraju vidljivom dijelu 

spektra (380-760 nm). Osim fotosinteze, 

valne duljine ovog dijela spektra uzrokuju 

i fototropizme, fototaksije i fotomorfogeneze 

(promjene oblika djelovanjem svjetlosti). 

FOTOMORFOGENEZA, promjena oblika 

kod biljaka koje se događaju pod utjecajem 

svjetlosti. Kontrolirane su specifičnim 

fotoreceptorima, fitokromima. 

FOTONASTIJA, v. nastije. 

FOTOPERIOD (relativna duljina dana i 

noći), glavni okolišni čimbenik pomoću 

kojeg biljke određuju godišnje doba, v. 

fotoperiodizam. 

43


FOTOPERIODIZAM, pravilna izmjena 

dana i noći. Biljke reagiraju različitim 

fiziološkim procesima na duljinu dana tj 

trajanje dnevnog svjetla (npr. početak 

cvjetanja, otpadanje listova u jesen). 

FOTORECEPTORI, vidne stanice, štapići 

i čunjići, v. mrežnica. 

FOTORESPIRACIJA, metabolički put 

kojim se smanjuje učinak fotosinteze: troši 

se kisik, otpušta CO2 i ne nastaje ATP. 

Obično se zbiva za toplih, vedrih i suhih 

dana kada su puči zatvorene a koncentracija 

kisika u listu viša od koncentracije 

CO2. 

FOTOSINTETSKA FOSFORILACIJA 

proces sinteze ATP-a uz pomoć svjetlosne 

energije Sunca koji se odvija za vrijeme 

transporta elektrona u kloroplastima. 

Shema fotosinteze 

44 

FOTOSINTEZA (asimilacija CO2), proces 

koji se odvija u kloroplastima biljnih 

stanica u kojem biljka iz anorganskh spojeva 

(vode i CO2) izgrađuje ugljikohidrate 

i druge organske spojeve koristeći svjetlosnu 

energiju Sunca. Fotosintezu možemo 

predočiti jednadžbom: 

6CO2 + 12H2O + svjetlosna energija → 

→ C6H12O6 + 6O2 + H2O 

Fotosinteza se sastoji od dva stadija: 1. 

svjetlosne (primarne) reakcije koje se zbivaju 

u tilakoidnim membranama kloroplasta 

u kojima se Sunčeva energija pretvara 

u kemijsku energiju (ATP i NADPH) i 

oslobađa kisik i 2. reakcije u tami (sekundarne 

reakcije ili Calvinov ciklus) koje se 

zbivaju u stromi kloroplasta u kojima se 

reducira ugljikov dioksid i sintetiziraju ugljikohidrati. 

FOTOSISTEM, fotosintetska jedinica koja 

je smještena u tilakoidnoj membrani 

kloroplasta. Sastoji se od antenskog kompleksa, 

reakcijskog središta klorofila a i 

primarnog akceptora elektrona. 

FOTOTAKSIJE, v. taksija. 

FOTOTROPIZAM, gibanje biljke rastom 

tj. savijanje organa prema izvoru svjetlosti 

(pozitivni fototropizam). Pojavu uzrokuje 

auksin (hormon rasta) koji djelovanjem 

svjetlosti prelazi u zasjenjenu stranu klice 

ili stabljike gdje uzrokuje pojačan rast. 

Korijen pokazuje negativni fototropizam 

jer raste u suprotnom smjeru od izvora 

svjetlosti. 

FOX, S. američki znanstvenik koji je u 

svojim pokusima dobio mikrosfere, okrugla 

tjelešca proteinskog sastava slična jednostavnim 

živim stanicama čime je pridonio 

razumijevaju razvoja živog svijeta na 

Zemlji.


FREON, sintetizirani spoj iz skupine spojeva 

klorfluorugljika koji se rabi kao potisni 

plin, a uništava ozonsku ovojnicu. 

FRUKTOZA (voćni šećer), organski spoj, 

jednostavni šećer ili monosaharid. Najslađi 

je od svih šećera. Dolazi u voću, medu i 

kao sastavni dio nekih složenih šećera ili 

oligosaharida, npr. saharoze. Njezina 

empirijska formula ista je kao i formula 

monosaharida glukoze i galaktoze 

(C6H12O6) iz skupine aldoheksoza (šećera 

sa šest atoma ugljika i aldehidnom 

funkcionalnom skupinom) dok ona spada 

u ketoheksoze (šećere sa šest atoma 

ugljika i keto funkcionalnom skupinom). 

Fruktoza se u organizmu lako prevodi u 

glukozu. 

FSH (folikul stimulirajući hormon, hormon 

stimulacije folikula), hormon iz skupine 

gonadotropnih hormona koje luči 

prednji režanj hipofize (adenohipofiza). U 

žene stimulira rast folikula jajnika, a u 

muškarca spermatogenezu. 

FUNGICID, v. biocid. 

G 

G0- FAZA, v. interfaza. 

G1-FAZA, v. interfaza. 

G2- FAZA, v. interfaza. 

GAMETANGIOGAMIJA, spajanje cijelih 

spolnih organa prilikom razmnožavanja. 

GAMETE, spolne rasplodne stanice. U 

čovjeka ženska gameta je jajna stanica 

koja nastaje u jajnicima (ovariji), a muške 

gamete su spermiji koji nastaju u sjemenicima 

(testisi). 

GAMETOFIT, spolna generacija u biljaka 

koja sadrži muške i ženske rasplodne 

organe. Tijekom evolucije biljnog svijeta 

došlo je do redukcije gametofita u odnosu 

na nespolnu generaciju (sporofit). Isp. haploidna 

generacija. 

GAMETOGENEZA, stvaranje muških i 

ženskih spolnih stanica (gameta); zajednički 

naziv za spermatogenezu i oogenezu. 

Odvija se u spolnim žlijezdama muškaraca 

(sjemenici) i žena (jajnici) pod djelovanjem 

istih gonadotropnih hormona: FSH i 

LH. 

GANGLIJ, nakupina živčanih stanica. 

GARIG, zajednica niskog bilja koje nastaje 

sječom vazdazelene šikare. 

GASTRIN, probavni hormon. Luče ga želučane 

žljezdane stanice podražene hranom 

u želucu. Apsorbira se u krv i krvlju 

se prenosi do obložnih stanica. Gastrin potiče 

i glavne stanice želučanih žlijezda da 

luče pepsinogen. 

GASTRITIS, upala želučane sluznice, 

najčešće uzrokovana agresivnim djelovanjem 

žestokih alkoholnih pića, pušenjem, 

konzumiranjem jako začinjene hrane ili 

djelovanjem nekih lijekova (npr. acetilsalicilna 

kiselina). Gastritis prate napadaji boli 

želuca, jaka mučnina, katkad i povraćanje. 

GASTROENTERITIS (pokvareni želudac, 

crijevna gripa) je opći naziv za manju 

infekciju želuca i tankoga crijeva praćenu 

mučninom, bolovima (grčevima) u trbuhu, 

povraćanjem i/ili proljevom što obično 

traje 1 do 2 dana. Najčešći je uzročnik 

virus koji se lako prenosi dodirom, a ne 

samo hranom ili pićem. 

GASTRULA, v. gastrulacija. 

GASTRULACIJA, druga etapa embrionalnog 

razvitka mnogih višestaničnih životinja 

u kojoj dolazi do gibanja embrional- 

45


nih stanica u unutarnjost zametka, pri 

čemu nastaju zametni listići. Tako, npr. 

gastrulacija u vodozemaca započinje gibanjem 

stanica blastoderma, a u sisavaca 

gibanjem stanica embrioblasta. Oblik zametka 

koji nastaje kao rezultat gastrulacije 

sastoji se od tri zametna listića (ektoderm, 

endoderm, mezoderm) i zovemo ga gastrula. 

U daljnjem tijeku embrionalnog razvitka 

iz zametnih listića postupno će se 

diferencirati organi i tkiva (organogeneza i 

histogeneza). 

GEL - stanje, gušći, skrutnuti oblik koloidnih 

otopina. 

GEMULA, v. spužve. 

GEN CB (CB = colour-blindness, sljepoća 

za boje, daltonizam), gen koji se nalazi u 

spolnom x-kromosomu. Ako su muškarci 

nositelji takvog gena ne mogu razlikovati 

boje, npr. crvenu od zelene. U žena se sljepoća 

za boje pojavljuje samo ako se tako 

promijenjeni geni nalaze u oba x-kromosoma. 

Ako se takav gen nalazi samo u jednom 

od x-kromosoma, žene su normalnog 

vida ali su prijenosnici tog gena na potomstvo. 

GEN DALTONIZMA, v. gen CB. 

GEN SLJEPOĆE ZA BOJE, v. gen CB. 

GEN, materijalna osnova ili čimbenik 

nekog nasljednog svojstva, dio molekule 

DNA koji djeluje kao određena funkcionalna 

jedinica. Jedan gen ne mora uvijek 

biti odgovoran samo za jedno svojstvo 

nego može biti odgovoran i za više njih. 

Vrijedi i obrnuto, više gena mogu biti 

odgovorni za samo jedno svojstvo. U diploidnim 

stanicama (isp.) geni za ista svojstva 

nalaze se na homolognim kromosomima. 

GENERATIVNI ORGANI, organi koji 

služe isljučivo za razmnožavanje. 

46 

GENETIČKA ŠIFRA, v. genetička uputa. 

GENETIČKA UPUTA (genetička šifra), 

uputa, informacija o rasporedu dušičnih 

baza u molekulama DNA, odnosno informacija 

o naravi pojedinih gena. 

Tablica 1. Genetička uputa, slijed triju 

nukleotida u mRNA, kodon. Kratice imaju 

značenje: 

U - uracil 

C - citozin 

A - adenin 

G - gvanin 

Phe - fenilalanin 

Leu - leucin 

Ile - izoleucin 

Met - metionin 

Val - valin 

Ser - serin 

Pro - prolin 

Thr - treonin 

Ala - alanin 

Tyr - tirozin 

His - histidin 

Gln - glutamin 

Asn - aspargin 

Lys - lizin 

Asp - asparginska 

kiselina 

Glu - glutaminska 

kiselina 

Cys - cistein 

Trp - triptofan 

Arg - arginin 

Gly - glicin 

I. 

Mjesto u kodonu 

II. III. 

U C A G 

U 

C 

A 

G 

Phe 

Phe 

Leu 

Leu 

Leu 

Leu 

Leu 

Leu 

Ile 

Ile 

Ile 

Met 

Val 

Val 

Val 

Val 

Ser 

Ser 

Ser 

Ser 

Pro 

Pro 

Pro 

Pro 

Thr 

Thr 

Thr 

Thr 

Ala 

Ala 

Ala 

Ala 

Tyr 

Tyr 

stop 

stop 

His 

His 

Gln 

Gln 

Asn 

Asn 

Lys 

Lys 

Asp 

Asp 

Glu 

Glu 

Cys 

Cys 

stop 

Trp 

Arg 

Arg 

Arg 

Arg 

Ser 

Ser 

Arg 

Arg 

Gly 

Gly 

Gly 

Gly 

U 

C 

A 

G 

U 

C 

A 

G 

U 

C 

A 

G 

U 

C 

A 

G


Tri nukleotida (dušične baze) koje 

nazivamo trojka ili triplet čine osnovu 

takve upute, a svaka trojka prepisana s 

DNA na mRNA naziva se kodon ili kod. 

Svaki kodon odgovara pojedinoj 

aminokiselini (vidi tablicu 1.) te na taj 

način DNA preko mRNA određuje 

ugradnju pojedinih aminokiselina u 

specifičnu vrstu proteina. Na primjer, šifra 

AUG znači ugradnju aminokiseline 

metionina u polipeptidni lanac i to je 

ujedno šifra za početak polipeptidnog 

lanca. Genetičke upute UUU i UUC znače 

ugradnju aminokiseline fenilalanina itd. 

Genetičke šifre UAA, UAG i UGA znače 

kraj polipeptidnog lanca jer ne određuju 

ugradnju niti jedne od aminokiselina 

(nonsense code). Važno je naglasiti da isti 

kodon (triplet) kodira istu aminokiselinu 

bez obzira da li se to događa kod virusa, 

bakterija, biljki ili pak čovjeka. Genetička 

uputa otkrivena je pokusima s genetičkim 

materijalom crijevne bakterije ešerihije 

(Escherichia coli). 

GENETIČKE KARTE (kromosomske 

karte), karte koje prikazuju smještaj i 

međusobnu udaljenost gena u kromosomima. 

Postoje dvije vrste genetskih karti: 

1. crossing-over genetske karte koje su 

izrađene samo na temelju postotaka 

izmjena dijelova homolognih kromosoma 

(crossing-overa) između određenih 

gena koji su vrlo blizu jedan 

drugoga; 

2. citogenetske (citološke) karte kod kojih 

je raspored gena utvrđen genetičkim 

i citološkim istraživanjima. 

Genetske karte su izrađene za mnoge 

vrste biljaka (ječam, kukuruz, rajčica 

itd.) i životinja (kunić, kokoš itd.), a djelomice 

i za čovjeka. Pojam genetska karta 

potječe iz znanstvenog rada američkog genetičara 

T. H. Morgana. 

GENETIČKI KOD, v. genetička uputa. 

GENETIČKO INŽENJERSTVO, postupci 

prenošenja određenih gena iz jedne 

vrste organizama u drugi. Genetičkim se 

inženjerstvom umjetno stvaraju hibridne 

molekule DNA kakvih do sada nije bilo u 

prirodi. U područje genetičkog inženjerstva 

ubrajamo i kloniranje, tj. uzimanje 

pojedinih stanica iz nekog organizma i 

stvaranje potpune kopije tog organizma te 

još neke druge slične metode. 

GENETIKA (znanost o nasljeđivanju), 

znanost koja proučava pojave i uzroke 

međusobne sličnosti i nasljeđivanja svojstava 

u živih bića. 

GENOFOND, cjelokupni kompleks gena 

koji neka populacija sadržava u nekom 

vremenu. 

GENOM, haploidna garnitura kromosoma 

koja se nalazi u gametama. 

GENOTIP, genetički izraz kojim se označuje 

ukupna materijalna osnova nasljeđa 

odnosno zbroj svih nasljednih faktora ili 

gena koji određuju nasljedna svojstva nekog 

organizma. 

Način označavanja genotipova prikazan 

je u primjerima monohibridnog i 

dihibridnog križanja s dominacijom. 

GENSKA SLUČAJNOST, v. drift. 

GENSKA SNAGA, v. drift. 

GENSKA UČESTALOST, relativni omjeri 

alela gena prisutnih u populaciji. 

GENSKO STRUJANJE, prijenos gena 

između populacija uz pomoć kretanja 

gameta, jedinki ili skupine jedinki iz jedne 

populacije u drugu. 

GEOLOŠKA DOBA, v. dodatak 5. 

GEOTAKSIJA, v. taksija. 

GEOTROPIZAM, v. tropizmi 

47


GERIJATRIJA, medicinska struka koja 

se bavi liječenjem i sprečavanjem staračkih 

bolesti. 

GERMINATIVNI EPITEL (zametni epitel), 

vrsta epitelnog tkiva sastavljenog od 

zametnih stanica iz kojih se u muškaraca 

razvijaju spermiji, a u žena jajne stanice. U 

muškaraca se germinativni epitel nalazi u 

sjemenicima, a u žena u jajnicima. 

GERONTOLOGIJA, znanost o biološkim 

procesima starenja, fizičkim i psihičkim 

svojstvima ostarjelih organizama te 

sociološkim problemima starijih ljudi. 

GIBERELINI (giberelinske kiseline), 

skupina biljnih hormona koji stimuliraju 

rast stabljike i listova, prekidaju dormanciju 

i potiču klijanje sjemenki. U sjemenkama 

žitarica giberelini stimuliraju stvaranje 

enzima (α-amilaze) koji razgrađuju pričuvni 

škrob. Sintetiziraju se u mladim listovima 

i korijenju te u embrijima. 

GIBERELINSKE KISELINE, v. giberelini. 

GIGANTIZAM, prekomjeran rast svih 

dijelova tijela zbog povećane razine hormona 

rasta u krvi koje luči hipofiza. Javlja 

se u razvojno doba. 

GIGANTSKI KROMOSOMI, v. gorostasni 

kromosomi. 

GINKO, "živi fosil", stara i razvojno primitivna 

vrsta golosjemenjača; ima lepezaste 

listove s viličastom nervaturom; muške 

su gamete još s bičevima, pokretni spermatozoidi. 

Sjemeni su zameci, kasnije sjemenke, 

okruglasti i po dva na zajedničkom 

dršku. Stablo je snažno, visoko i razgranato. 

Često se sadi u gradovima jer dobro 

podnosi onečišćeni zrak. Prirodno raste u 

istočnoj Aziji. 

GLATKO MIŠIĆNO TKIVO, vrsta mišićnog 

tkiva kojega izgrađuju stanice vre- 

48 

tenastog oblika s jezgrom u sredini. Dolazi 

u sastavu unutarnjih organa, npr. probavnih, 

mokraćnih i spolnih. Svojim stezanjem 

omogućuje njihovu funkciju. Rad 

glatkog mišićnog tkiva nije pod utjecajem 

naše volje već njime upravlja autonomni 

ili vegetativni živčani sustav. 

GLAVOČIKE, skupina najrazvijenijih 

dvosupnica. Obuhvaća zeljaste biljke s 

glavičastim cvatovima koji sliče velikim 

cvjetovima. Cvjetovi su s cjevastim ili jezičastim 

vjenčićem. Plod je roška, najčešće 

s papusom kao prilagodba na rasprostranjivanje 

vjetrom. Među glavočikama 

su mnoge biljke koje se uzgajaju kao povrće: 

salata i artičoka, ljekovite su kamilica, 

podbjel i pelin, a poznate su livadne biljke 

maslačak, tratinčica i ivančica. Navedene 

su biljke samo neke od oko 11000 poznatih 

vrsta. Glavočike su najbrojnija porodica 

dvosupnica. 

GLAVONOŠCI, pripadaju skupini mekušaca, 

isp. Svi su morski organizmi i grabežljivci: 

hobotnice, sipe, lignje i indijska 

lađica koja jedina ima vanjsku kućicu. 

Stopalo je pretvoreno u krakove (8 ili 10) i 

lijevak koji vodi u plaštenu šupljinu u 

kojoj se nalaze škrge. Pokreću se izbacivanjem 

vode kroz lijevak. U čahuri u glavi je 

"mozak" (nakupina svih živčanih ganglija). 

Oči su im dobro razvijene. Imaju trenicu. 

Uz probavilo imaju vrećicu s crnilom 

koje sadrži tamni pigment melanin. Spolovi 

su razdvojeni. Spermiji su nepokretni, a 

oplodnja unutarnja. 

GLICIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

GLIJA-STANICE, mreža potpornih i 

pomoćnih stanica živčanog tkiva koje se 

nalazi oko živčanih stanica, dendrita i 

aksona. Zadržavaju sposobnost dijeljenja 

kroz cijeli život. Uloga tih stanica je da 

štite živčane stanice, izoliraju živčana


vlakna i kontroliraju izvanstanični prostor, 

održavajući sastav iona stalnim. 

GLIKOGEN, kemijski spoj, ugljikohidrat 

iz skupine polisaharida ili složenih šećera. 

Sastoji se od nekoliko stotina kemijski 

vezanih molekula glukoze. Kemijska formula 

spoja glikogena je (C6H10O5)n. Služi 

kao pričuvna tvar tj. kao zaliha energije u 

stanicama viših životinja i čovjeka. Najviše 

se sintetizira i pohranjuje u jetri i mišićnom 

tkivu u obliku glikogenskih zrnaca. 

Prema potrebi razgrađuje se u glukozu 

koja putem krvi dolazi do svih stanica gdje 

se koristi kao izvor energije. 

GLIKOGENSKA ZRNCA, v. glikogen. 

GLIKOLIPIDI, organski spojevi koji 

nastaju povezivanjem kraćih molekula šećera 

(oligosaharida) s lipidima. Česti su 

građevni dijelovi bioloških membrana. 

GLIKOLIZA (anaerobna respiracija), početna 

faza disanja koja se odvija u citoplazmi 

biljnih i životinjskih stanica neovisno 

o prisutnosti kisika pa se još naziva i 

anaerobna respiracija (anaerobno disanje). 

U glikolizi se šećer glukoza razgrađuje do 

dvije molekule pirogrožđane kiseline uz 

oslobađanje dvaju atoma vodika i dvije 

molekule ATP-a. Ako u stanici ima dovoljno 

kisika tada se pirogrožđana kiselina 

nizom biokemijskih reakcija dalje razgrađuje 

u mitohondrijima sve do ugljik(IV)oksida 

i vode. Zajednički naziv te skupine 

reakcija jest aerobna respiracija (aerobno 

disanje). U slučaju kad u stanici nema dovoljno 

kisika pirogrožđana kiselina može 

se dalje razgraditi do ugljik(IV)-oksida i 

alkohola ili dvije molekule mliječne kiseline 

što ovisi o tipu stanice. 

GLIKOPROTEINI, organski spojevi koji 

nastaju povezivanjem kraćih molekula 

šećera (oligosaharida) s bjelančevinama. 

Česti su građevni dijelovi bioloških membrana. 

GLIKOZURIJA, pojava glukoze u mokraći 

kod nekih bubrežnih bolesti. 

GLOBALNO ZAGRIJAVANJE ZEM- 

LJE, v. učinak staklenika. 

γ-GLOBULIN,v. imunoglobulin. 

GLODAVCI, najbrojnija skupina sisavaca. 

Biljojedi su. Hrane se glođući prednjim 

parom dugačkih sjekutića koji rastu cijelog 

života. Žive u svim staništima. Glodavcima 

pripadaju: vjeverice i puhovi, štakori 

i miševi, dabrovi, zečevi, dikobraz. 

GLOMERUL (kapilarno klupko), splet 

kapilara u obliku klupka koji je sastavni 

dio nefrona, osnovne građevne jedinice 

bubrega. Stvara ga aferentna (dovodna) 

arteriola (ogranci bubrežne arterije) koja 

ulazi u početni dio nefrona - Bowmanovu 

čahuru. Kroz glomerul se filtrira krvna 

plazma u silazni krak nefrona. Iz čahure 

izlazi odvodna (eferentna) arteriola. Kroz 

glomerul se ne filtriraju krvne stanice i 

velike molekule bjelančevina iz krvne 

plazme (selektivna filtracija). 

GLUKAGON, hormon kojega izlučuje 

gušterača, a stimulira razgradnju glikogena 

do glukoze u slučaju snižene razine glukoze 

u krvi (hipoglikemije). 

GLUKOKORTIKOIDI, v. kortikosteroidi. 

GLUKOZA (grožđani šećer), kemijski 

spoj, ugljikohidrat iz skupine monosaharida 

ili jednostavnih šećera kemijske 

formule C6H12O6. Prema broju od šest ugljikovih 

atoma u svojoj molekuli glukoza 

je heksoza, a prema aldehidnoj funkcionalnoj 

skupini aldoza (aldoheksoza). Dolazi u 

slobodnom obliku u raznom voću, medu, 

ali i kao sastavni dio složenih šećera: saharoze, 

maltoze, laktoze, škroba, glikogena i 

celuloze. Služi kao neposredan izvor energije 

u stanici. 

49


GLUTAMIN, kemijski spoj iz skupine 


GLUTAMINSKA KISELINA, kemijski 

spoj iz skupine aminokiselina. 

GLJIVE (Fungi), velika i raznolika skupina 

heterotrofnih eukariotskih organizama. 

Saprofiti su ili paraziti. Tijelo gljiva nazivamo 

micelij koji je sastavljen od isprepletenih 

niti ili hifa. Po svojim osobinama 

su izdvojena evolucijska cjelina. Imaju sličnosti 

sa životinjama i biljkama. Osobine 

slične životinjskima su: stijenka hifa u 

većine gljiva je od hitina, neke se primitivne 

gljive hrane tako da uzimaju i probavljaju 

krute komade hrane, pričuvna hrana 

je glikogen, katkad i neke masti – nikada 

škrob, DNK je sličnija životinjskoj nego 

biljnoj. Osobine slične biljnima su: micelij 

je sličan steljci nižih biljaka i nerazlučen u 

tkiva, neke niže gljive imaju celuloznu 

staničnu stijenku, hranu uzimaju vanjskom 

površinom, u razmnožavanju postoji jasna 

izmjena generacija. Grubo ih dijelimo na: 

sluznjače, algašice, mješinarke i stapčarke. 

Za sakupljanje gljiva potrebno ih je 

pojedinačno dobro poznavati jer među 

njima ima i smrtno otrovnih, npr. zelena 

pupavka (Amanita phalloides) koja izaziva 

najviše trovanja oštećujući jetru i koštanu 

srž. 

GMAZOVI (Reptilia), skupina kralježnjaka 

koja se prva u biosferi sasvim prilagodila 

životu na kopnu. Koža gmazova je 

suha i pokrivena rožnatim ljuskama ili 

pločama (zaštita od isparavanja). Jaja, koja 

legu na kopnu, zaštićena su ljuskom i 

sadržavaju žumanjak potreban za razvitak 

embrija, a sam je zametak obavijen zametnim 

ovojima (v. amniota). Žive u tropskim 

i suptropskim krajevima jer toplinu tijela 

održavaju sunčanjem. Dobro je razvijen 

prednji mozak, čiji je vanjski sloj izgrađen 

od sive moždane tvari. Oči imaju pokretljive 

očne kapke i prozirnu migavicu. 

50 

Gmazovi na rašljastom jeziku imaju više 

osjetila (za miris, opip, njuh i sluh, kod 

zmija koje nemaju bubnjić). Dišu samo 

plućima. Srce je trodjelno ali je klijetka 

djelomično podijeljena na dva dijela. Ispred 

srca je venski zaton (proširenje vene). 

Gmazovi su hladnokrvne životinje jer se 

staničnim disanjem ne stvara dovoljno 

topline. Uzrok je nedovoljna količina kisika 

zbog malog broja eritrocita i male dišne 

površine u plućima. Za izlučivanje služe 

pravi bubrezi (v. treći bubreg). Mokraćovodi 

ulaze u nečisnicu. Oplodnja je 

unutarnja. U jajovodu se oko oplođenog 

jaja stvara čvrsta ovojnica. Jaja polažu u 

zemlju ili pijesak, gdje ih grije sunce. Neki 

gmazovi kote žive mlade. Kod gmazova je 

razvijena briga za potomstvo. Danas živi 

oko 6000 vrsta koje su podijeljene u 

skupine: premosnici, kornjače, krokodili i 

ljuskaši (gušteri i zmije). 

GOJAZNOST, v. pretilost. 

GOLGI, C. (1844.-1926.), talijanski liječnik 

histolog, razvio metodu bojanja živaca 

i potkraj 19.st. otkriva mjehuraste strukture 

u živčanim stanicama. Po njemu su te 

strukture dobile ime Golgijevo tijelo. 

GOLGIJEV APARAT, v. Golgijevo tijelo. 

GOLGIJEVO TIJELO (Golgijev aparat), 

stanični organel koji se nalazi u 

citoplazmi svih vrsta eukariotskih stanica. 

Posebno je dobro razvijen u žljezdanim 

stanicama. Sastavljeno je od niza uskih i 

plosnatih kanalića koji su omeđeni membranama 

i poredani koncentrično. S krajeva 

tih kanalića odvajaju se mjehurići čiji je 

sadržaj najčešće proteinske prirode. Većina 

mjehurića spaja se sa staničnom membranom 

i oslobađa svoj sadržaj procesom 

egzocitoze. Neki od mjehurića ostaju u 

citoplazmi kao tjelešca za razgradnju, tzv. 

lizosomi. Oni sadrže enzime koji mogu


razgrađivati proteine, nukleinske kiseline i 

lipide. 

GOLOSJEMENJAČE, drvenaste biljke 

(stabla ili grmovi), evolucijski starija i 

primitivnija skupina sjemenjača. Sjemeni 

zameci, a kasnije i sjemenke nalaze se bez 

zaštitnog pokrova “goli” na sjemenim 

(plodnim) ljuskama ili listovima. Oprašuju 

se vjetrom. Izmjena generacija (gametofita 

i sporofita) je pravilna. Gametofit je jako 

reduciran i prehrambeno ovisan o matičnoj 

biljci. Ženski gametofit (embrionska vreća) 

ne napušta sjemeni zametak, pa se 

unutar njega razvija i embrio mlade biljke. 

Muški gametofit s dvije muške gamete 

razvija se unutar polenovog ili peludnog 

zrna (muške spore, mikrospore). Među 

danas živućim golosjemenjačama razvojno 

su najprimitivnije ginko i cikas koji se 

oplođuju pomoću pokretnih muških gameta. 

Golosjemenjače su se razvile od 

predaka današnjih papratnjača, v. pteridosperme. 

Golosjemenjače su značajne: u 

izgradnji biljnog pokrova sjeverne polutke, 

u građevinarstvu, farmaciji, hortikulturi. 

Među izumrlim golosjemenjačama nalaze 

se i predci kritosjemenjača. Dijele se na 

nekoliko skupina od kojih su najzastupljenije 

četinjače. 

GOMOLJAČE, v. tartufi. 

GONADE, zajednički naziv za muške i 

ženske spolne žlijezde u viših životinja. U 

kralježnjaka muške spolne žlijezde su sjemenici 

(testisi), a ženske jajnici (ovariji). 

GONADOTROPNI HORMONI (GTH), 

zajednički naziv za skupinu hormona koje 

izlučuje prednji režanj hipofize (adenohipofiza). 

GTH potiču gonade na lučenje 

spolnih hormona i gametogenezu. U muškaraca 

i žena adenohipofiza izlučuje tri 

gonadotropna hormona: folikul-stimulirajući 

hormon (FSH), luteinizirajući hormon 

(LH) i luteotropni hormon (LTH). 

GONOREJA (kapavac), spolna zarazna 

bolest čovjeka čiji je uzročnik bakterija 

gonokok. Simptomi bolesti su peckanje u 

mokraćovodu i gnojni iscjedak za vrijeme 

i nakon mokrenja. Neliječena gonoreja 

uzrokuje oštećenja srca i zglobova, a često 

uzrokuje i neplodnost. 

GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, D., 

(1859.-1936.), hrvatski geolog, paleozoolog 

i paleoantropolog, koji je otkrio, obradio 

i objasnio fosilne ostatke Krapinskog 

pračovjeka. 

GOROSTASNI KROMOSOMI (gigantski 

kromosomi, politeni kromosomi), 

veliki kromosomi dužine nekoliko stotina 

μm (neki i 1000 μm) i promjera oko 50 

μm. Golemi su u usporedbi s tipičnim 

kromosomima veličine samo nekoliko μm. 

Nastaju višestrukom replikacijom kromosomskih 

niti sastavljenih od DNA i proteina, 

a mogu se naći u nekim tkivima 

kukaca, npr. žlijezdama slinovnicama vinske 

mušice. 

GORTER, E. i GRENDEL, F., nizozemski 

biokemičari koji su 20-ih god. 20. 

stoljeća na temelju pokusa s eritrocitima 

utvrdili da fosfolipidi u biološkim membranama 

čine dvosloj. 

GRAAFOV FOLIKUL (Graafov mjehurić), 

mjehurić koji se stvara u jajnicima 

sisavaca oko jajne stanice. Obavijen je stanicama 

i ispunjen tekućinom. U njemu sazrijeva 

jajna stanica, a kada sazrije, Graafov 

folikul puca i zrela se jajna stanica 

zajedno s tekućinom mjehurića izbacuje u 

trbušnu šupljinu od kuda dospijeva u jajovod. 

Nakon ovulacije (sazrijevanja jajašca) 

sadržaj Graafovog folikula se mijenja te se 

od njega razvije žuto tijelo (corpus luteum), 

a ako ne dođe do oplodnje i bijelo 

tijelo (corpus albicans). 

GRAAFOV MJEHURIĆ, v. Graafov folikul. 

51


GRABLJIVCI, v. predatori. 

GRAM, H., (1853.-1938.), danski bakteriolog, 

koji je otkrio Gram bojenje bakterija 

prema kojem se bakterije mogu podijeliti 

u dvije skupine: Gram-pozitivne i 

Gram-negativne bakterije. 

GRANULOPOEZA, v. krvotvorni organi. 

GREBENKE, v. novočeljuske. 

GRENDEL, F, v. Gorter, E. 

GRIFFITH, F., eksperimentirao s bakterijama 

reda Pneumococcus i 1928. god. 

dokazao mogućnost pretvorbe jednog tipa 

bakterije (bez sluzavog omotača) u drugi 

tip (sa sluzavim omotačem). 

GRINJE, v. paučnjaci. 

GRIPA (influenca), zarazna bolest dišnih 

organa koju prati povišena temperatura, 

opća slabost i bolovi u mišićima. Gripa 

može izazvati i upalu pluća. To je danas 

jedna od najčešćih bolesti koju uzrokuju 

virusi, tzv. viroza. 

GROŽĐANI ŠEĆER, v. glukoza. 

GTH, v. gonadotropni hormoni. 

GUBA, v. lepra. 

GUSTOĆA POPULACIJE, izražava se 

brojem jedinki neke vrste na nekom prostoru 

ili njihovom ukupnom masom u 

suhom ili svježem stanju (biomasom). Za 

utvrđivanje gustoće populacije danas se 

primjenjuju različite metode, a jedna od 

metoda je prebrojavanje ili vaganje jedinki 

skupljenih s prostora određene veličine. U 

slučajevima kada je prebrojavanje jedinki 

teško, primjenjuje se približna procjena 

gustoće koja se izražava brojkama, npr. od 

1 do 5, pri čemu broj 1 označuje veoma 

rijetku vrstu, a broj 5 veoma brojnu vrstu. 

52 

GUŠTERAČA (pancreas), egzokrina i 

endokrina žlijezda, isp. Građena je od dvije 

vrste tkiva: žlijezdanog parenhima (acinusi) 

koji luči probavne enzime (vanjsko 

lučenje), te alfa - stanica i beta – stanica 

Langerhansovih otočića koji luče hormone 

glukagon i inzulin (unutarnje lučenje). Gušterača 

je smještena ispod želuca. 

GUŠTERAČIN SOK, na dan se proizvodi 

u količini od 500 do 1500 mL, a pH 

mu iznosi između 7,1 do 8,3. Sadržava 

vodu, hidrogen - kahrbonatne ione i različite 

probavne enzime, isp. Funkcija hidrogen 

karbonatnih iona je neutralizacija 

sadržaja himusa prispjelog iz želuca, jer 

probavni enzimi u crijevu djeluju na neutralnom 

odnosno na blago alkaličnom pH 

području. 

GUŠTERI, najbrojnija skupina današnjih 

gmazova, te najstariji i najprimitivniji ljuskaši. 

Tijelo im je pokriveno rožnatim 

ljuskama. Noge su im dobro razvijene. Na 

lubanji imaju kvadratnu kost za koju se 

drži donja čeljust. Usta se mogu široko 

otvoriti, što omogućava gutanje većeg plijena. 

Većina ima tjemeno oko i pokretne 

očne kapke. U uhu je bubnjić. Hrana su im 

uglavnom kukci i male životinje. Mnogi 

gušteri mogu u slučaju opasnosti otkinuti 

rep. To se zove samosakaćenje ili autotomija, 

isp. samoamputacija. 

Najčešće skupine guštera su: macaklini, 

kameleoni, gušterice i sljepići. U 

našoj zemlji poznate su npr. primorska, 

siva i krška gušterica s mnogim endemičnim 

podvrstama na Jadranskim otocima. U 

unutarnjosti susrećemo zelembaće, sljepiće 

i blavore. 

GUTACIJA (lat. gutta = kapljica), pojava 

izlučivanja vode u obliku kapljica kod nekih 

biljaka. Pojavljuje se kada je transpiracija 

vrlo slaba, a koncentracija vlage zraka 

velika. Kapljice vode izlaze kroz hidatode 

ili puči vodenice.


GVANIN, organski spoj s dušikom iz skupine 

purinskih baza. Sudjeluje u izgradnji 

nukleotida odnosno nukleinskih kiselina. 

H 

H N 

O 

C 

C 

C 

N 

H2N C 

N 

H 

N 

C 

HADŽI, J., zoolog, tvorac plazmodijalne 

teorije postanka višestaničnih životinja 

(metazoa). 

HADŽIJEVA HIPOTEZA POSTANKA 

METAZOA, v. hipoteze o postanku mnogostaničnih 

životinja. 

HAECKEL, E., (1834. – 1919.), njemački 

biolog koji je 1866. god. predložio naziv 

protisti za jednostanične organizme. Uveo 

naziv “ekologija”. 

HAECKELOVA HIPOTEZA POSTA- 

NKA METAZOA, v. hipoteze o postanku 

mnogostaničnih životinja. 

HALOFITI (biljke slanih staništa) biljke 

koje žive na tlu u kojem je prisutna veća 

količina soli, najčešće natrijevog klorida. 

Razvili su različite prilagodbe koje im 

omogućuju preživljavanje kao, npr. izlučivanje 

soli pomoću žlijezda (kod vrste 

Avicennia). 

HALUCINACIJE, opažanja koja nastaju 

bez podraživanja osjetila. Pojavljuju se u 

umno poremećenih osoba ili zbog otrova- 

H 

nja središnjeg živčanog sustava alkoholom, 

opojnim drogama ili dr. 

HAMMERLING, J., pokusima na jednostaničnoj 

algi roda Acetabularia dokazao 

da jezgra određuje građu i oblik alge. 

HAPLOIDAN BROJ KROMOSOMA, 

polovičan broj kromosoma koji se nalazi u 

spolnim rasplodnim stanicama, gametama 

i označuje se s n. Ovakav broj kromosoma 

rezultat je mejoze, specifičnog oblika diobe 

stanice pri kojoj nastaju gamete, a broj 

kromosoma se od početnog broja smanjuje 

na polovicu. Nakon stapanja gameta, odnosno 

oplodnje, uspostavlja se ponovo 

diploidan broj kromosoma. U muškaraca 

haploidan broj kromosoma imaju spermiji, 

a u žena jajna stanica i on iznosi 23 

(n=23). Nakon oplodnje novonastala zigota 

sadrži potpun, tj. diploidan broj kromosoma 

i on iznosi 46 (2n=46). 

HAPLOIDNA GENERACIJA, prizvodi 

gamete ili spolne rasplodne stanice u biljaka 

pa se zove gametofit (isp.), tj. spolna 

generacija. Stapanjem muške i ženske gamete 

nastaje zigota. Ona se razvija u 

biljku, sporofit (nespolna generacija) koji 

je diploidan i proizvodi spore. Spore se 

razvijaju u spolnu generaciju koja ponovo 

proizvodi gamete. 

HAPTERE, kod preslica, dvije duge prekrižene 

vrpce koje služe pri raznošenju 

spora vjetrom. Haptere se smotaju ako se 

spora spusti na vlažno i pogodno tlo. 

HAUSTORIJ, posebne sisaljke kojima se 

parazitske i poluparazitske biljke, koje 

žive na drugim biljkama, pričvršćuju u 

tkivo domodara i sišu hranjive tvari. 

Hb, v. hemoglobin. 

HbA, v. eritrociti. 

HbF, v. eritrociti. 

53


HEKSOZE, jednostavni šećeri ili monosaharidi 

koji sadrže šest ugljikovih atoma 

u svojoj molekuli. Heksoze su glukoza, 

fruktoza i galaktoza. 

HELICERE, kliješta na prednjem tijelu 

(uz usta) kod klještara. Služe za hvatanje 

plijena i obranu. Kod nekih su povezana s 

otrovnom žlijezdom kojom usmrćuju plijen. 

HEMATOKRIT, volumni udio krvnih 

stanica i trombocita u krvi. Hematokrit 

zdrave osobe je 45 % (indeks 0.45). Određuje 

se centrifugiranjem krvi u tankoj baždarnoj 

kapilari. 

HEMATOPOETSKI ORGANI, v. krvotvorni 

organi. 

HEMATOPOETSKI REDOVI STANI- 

CA, stanice koje čine jedan morfološki, 

razvojni slijed. Osnovne matične krvotvorne 

stanice nalaze se u koštanoj moždini i 

mogu se neograničeno reproducirati. Te 

matične (pluripotentne) stanice mogu se 

diferencirati u usmjerene krvotvorne stanice 

(eritrocitne, limfocitne, plazmatske, 

monocitne, trombocitne i granulocitne). 

Daljnji tijek diferencijacije je različit za 

pojedine redove stanica (eritrocitni red, 

limfatični red, plazmatski red, monocitni 

red, trombocitni red, granulocitni red). 

HEMATOPOEZA, stvaranje krvnih stanica. 

Krvne stanice žive u opticaju krvi 

ograničeno dugo: npr. eritrociti do 120 

dana a neke vrste leukocita nekoliko dana 

do oko 100 dana. Hematopoeza počinje 

već prvih tjedana zametnog razvoja u 

žumanjčanoj vrećici, a kasnije se odvija u 

ostalim hematopoetskim tkivima i organima. 

HEMATURIJA, pojava eritrocita u mokraći 

kod nekih bubrežnih bolesti. 

HEMIPARAZIT (grč. hemisis = polovica, 

parasiteo = jedem zajedno s nekim), 

54 

poluparazit, biljna vrsta koja živi na drugoj 

biljci ali sadrži klorofil i može fotosintezom 

sintetizirati ugljikohidrate, a mineralne 

tvari i vodu crpi iz ksilema domadara 

u koji prodire pomoću sisulja, haustorija 

(npr. imela). 

HEMISESILNI ORGANIZMI, v. bentos. 

HEMIZIGOTI, organizmi koji imaju samo 

jedan alel za jedno svojstvo. 

HEMOCIJANIN, kemijski spoj sličan 

hemoglobinu, ali umjesto željeza sadrži 

bakar. To je krvni ili dišni pigment kod 

mekušaca te služi za vezanje i prijenos 

kisika. 

HEMOFILIJA, nasljedna bolest koja se 

očituje u nesposobnosti zgrušavanja krvi. 

Oboljevaju uglavnom muškarci, a prenose 

je žene. Odlikuje se nedostatkom jednog 

od brojnih kemijskih tvari nužnih u procesu 

zgrušavanja krvi. Najčešće nedostaje 

antihemofilijski globulin -faktor VIII. Gen 

koji je odgovoran za nastanak ove bolesti 

nalazi se u spolnom x kromosomu. 

HEMOGLOBIN (Hb), krvni pigment koji 

daje crvenu boju eritrocitima, odnosno krvi. 

Najvažniji je dio crvenih krvnih stanica, 

eritrocita. Sudjeluje u izmjeni plinova (kisika 

i ugljikovog dioksida) u tijelu. Sastoji 

se od međusobno vezanih bjelančevine 

globina i organometalnog spoja hema. Pigment 

hem se sastoji od protoporfirinskog 

dijela i iona željeza za koji se veže kisik. 

Nakon difuzije u krv, glavnina se kisika 

veže na hemoglobin eritrocita, a vrlo mala 

količina kisika se prenosi otopljena u krvnoj 

plazmi. 

HEMOLITIČKA ANEMIJA, bolest koja 

se javlja kada se eritrociti raspadaju brže 

nego što se stvaraju. Zbog stvaranja veće 

količine bilirubina javlja se i žutica.


HEMOLITIČKA BOLEST NOVORO- 

ĐENČADI, v. fetalna eritroblastoza. 

HEMOLIZA, raspadanje eritrocita, v. hemolitička 

anemija i transfuzijska reakcija. 

HEMOROIDI v. šuljevi. 

HENLEOVA PETLJA, v. nefron. 

HERBICIDI, kemijska sredstva za uništenje 

korovnih biljaka. 

HERBIVORI, drugi naziv za biljojede. 

HERMAFRODIT, v. dvospolac. 

HERPES, virusna bolest koja obično uzrokuje 

promjene na koži u obliku mjehurića. 

Postoji nekoliko različitih tipova herpesa, 

a najčešći je herpes febrilis koji se 

manifestira na usnama i okolnoj koži. 

HETEROTROFI (heterotrofni organizmi), 

organizmi koji nemaju sposobnost 

stvarati vlastite organske spojeve, već ih 

moraju uzimati hranom. U heterotrofe se 

ubrajaju sve životinje i čovjek, a od biljaka 

heterotrofne bakterije i gljive. 

HETEROTROFNI ORGANIZMI, v. 

heterotrofi. 

HETEROZIGOTI (heterozigotni organizmi, 

križanci, hibridi), organizmi koji 

nose različite alele za neko svojstvo jer su 

nastali spajanjem gameta koje su bile 

različite za dotično svojstvo. U opisima 

primjera križanja heterozigoti se označuju 

npr. Aa (heterozigot za jedno svojstvo, 

monohibridno križanje s dominacijom) ili 

a1a2 (heterozigot za jedno svojsvo, monohibridno 

intermedijarno križanje) ili AaBb 

(heterozigot za oba svojstva, dihibridno 

križanje s dominacijom) ili AaBB (heterozigot 

za jedno od dva svojstva, dihibridno 

križanje s dominacijom). Primjerice, heterozigot 

Aa u svojem vanjskom izrazu 

(fenotipu) nosi izgled dominantnog gena 

(A), ali ipak u sebi nosi i prikriveni recesivni 

gen (a). 

HETEROZIGOTNI ORGANIZMI v. 

heterozigoti. 

HIBERNACIJA , v. zimski san. 

HIBRID, v. križanac. 

HIBRIDIZACIJA, v. križanje. 

HIDATODE, žlijezde za izlučivanje vode 

procesom gutacije kod nekih biljaka. 

Nalaze se na rubovima listova, ispod puči 

vodenica. 

HIDRANTI, pojedini polipi u zadruzi kod 

žarnjaka, v. obrubnjaci. 

HIDROFILNE TVARI, v. hidrofilnost. 

HIDROFILNOST, svojstvo privlačenja 

vode. Hidrofilne su neke molekule koje se 

odlikuju polarnošću (kiseline, alkoholi, 

amini itd.). 

HIDROFITI, biljke koje žive u vodenim 

ekosustavima. Neke su posve u vodi (vodena 

kuga, krocanj), a drugima samo cvjetovi 

i neki listovi plivaju površinom ili se 

izdižu iznad nje (lokvanj, lopoč). 

HIDROFOBNOST, svojstvo odbijanja 

vode. Hidrofobne su neke nepolarne molekule 

(različiti ugljikovodici itd.). 

HIDROGEN KARBONATNI IONI, v. 

gušteračin sok. 

HIDROLAZE, v. hidrolitički enzimi. 

HIDROLITIČKI ENZIMI (hidrolaze), 

skupina enzima koji sudjeluju u razgradnji 

različitih molekula u manje sastavne dijelove 

uz ugradnju molekule vode. Hidrolazama 

pripadaju proteaze koje proteine 

razgrađuju na peptide i aminokiseline, 

lipaze koje kataliziraju hidrolizu lipida na 

glicerol i masne kiseline, esteraze koje 

pospješuju hidrolizu estera na njihove alkohole 

i kiseline te nukleaze koje ubrzava- 

55


ju razgradnju nukleinskih kiselina i oslobađanje 

nukleotida. Svi probavni enzimi 

su hidrolaze. U stanici, posebni stanični 

organeli, lizosomi obiluju tim enzimima. 

HIDROSFERA, Zemljina vodena ovojnica, 

vode tekućice i stajaćice, mora i 

oceani. 

HIDROTAKSIJA, v. taksija. 

HIFE, nitaste tvorevine koje izgrađuju 

micelij, vegetativno tijelo gljiva. 

HIGROFILNE ŽIVOTINJE (grč. hygros 

= vlažan, filos = prijatelj), životinje 

koje mogu živjeti samo u izrazito vlažnoj 

atmosferi ili u vlažnom tlu, kao npr. vodozemci, 

puževi golaći i gujavice. 

HIGROFITI (grč. hygros = vlažan, fyton 

= biljka), biljke koje žive u vlažnim šumama 

i livadama, kao npr. neki šaševi i žabnjaci. 

Higrofiti često imaju velike listove s 

tankom epidermom i mnogim pučima. 

HIJAZMA, mjesto “prekopčavanja” dijelova 

pojedinih kromatida homolognih kromosoma 

u crossing overu. 

HIMEN (djevičanski zalistak), tanka opna 

u predvorju rodnice. Može sadržavati jedan 

ili više, manjih ili većih otvora kroz 

koje može istjecati menstruacijska krv. 

HIMENIJ, v. mješinarke. 

HIMUS, v. želudac. 

HIPERGLIKEMIJA, stanje povišene razine 

glukoze u krvi. 

HIPERPARATIREODIZAM, 

metabolički poremećaj zbog prekomjerna 

lučenja paratireoidnog hormaona (parathormona). 

Dolazi do povećane razine 

kalcija u krvi, koja remeti tjelesni metabolizam. 

Kalcij se gubi iz kostiju, koje 

postaju krhke i lako lomljive, a povećan 

promet kalcija kroz bubrege može uzrokovati 

pojavu bubrežnih kamenaca. 

56 

HIPERTENZIJA (hipertonija), stanje povišenog 

krvnog tlaka koje najčešće prati 

aterosklerozu, oboljenje krvnih žila. 

HIPERTIREOZA, pretjerana aktivnost 

štitnjače. Dolazi do prekomjernog lučenja 

hormona tiroksina koji povećava bazalni 

metabolizam. Povećani su frekvencija 

disanja i rad srca. U nekih osoba se može 

pojaviti oteklina na vratu, tj. guša (gušavost). 

HIPERTONIČAN, onaj koji ima veći 

potencijalni osmotski tlak (π*, on raste s 

koncentracijom otopljene tvari). Na primjer, 

ako živu stanicu stavimo u hipertoničnu 

otopinu voda će osmozom izlaziti iz 

nje. 

HIPERTONIČNA OTOPINA je otopina 

koja ima veću koncentraciju otopljenih 

tvari od normalne, tj veći potencijalni 

osmotski tlak od normalnog. Npr. tjelesna 

tekućina može biti hipertonična gubitkom 

dijela (otapala) vode ili unošenjem u tijelo 

većih količina otopljenih tvari. Ako živu 

stanicu stavimo u hipertoničnu otopinu 

voda će osmozom izlaziti iz nje. 

HIPERTONIJA, v. hipertenzija. 

HIPOFIZA, jedna od najvažnijih žlijezda 

s unutarnjim izlučivanjem. Nalazi se na 

bazi mozga, a veličine je zrna graška. 

Građena je od tri režnja: prednji režanj 

(adenohipofiza), srednji režanj (pars intermedia) 

i stražnji režanj (neurohipofiza). 

Izlučuje veliki broj hormona od kojih neki 

utječu na izlučivanje hormona ostalih žlijezda 

s unutarnjim izlučivanjem. 

HIPOGLIKEMIJA, stanje snižene razine 

šećera glukoze u krvi. Suprotno od hipoglikemije 

je hiperglikemija ili stanje povišene 

koncentracije glukoze u krvi. Normalna 

koncentracija glukoze u krvi (GUK) 

iznosi oko 5.5 mmol/L.


HIPOPARATIREODIZAM, smanjeno 

lučenje parathormona. Dolazi do smanjenja 

razine kalcija u krvi, javljaju se grčevi 

mišića, otežani su disanje i rad srca uz slab 

razvitak koštanog tkiva i zuba. 

HIPOTALAMUS, sastavni dio međumozga 

koji ima važnu ulogu u regulaciji 

različitih vegetativnih funkcija organizma, 

npr. termoregulaciji. U njemu se stvaraju i 

različite tvari koje reguliraju rad hipofize. 

Na primjer, u hipotalamusu se stvaraju 

faktori za oslobađanje gonadotropnih hormona 

koji dolaze u hipofizu i potiču je na 

lučenje gonadotropnih hormona. 

HIPOTENZIJA (hipotonija), stanje sniženog 

krvnog tlaka. 

HIPOTEZE O POSTANKU MNOGO- 

STANIČNIH ŽIVOTINJA U suvremenoj 

filogeniji iskristalizirale su se dvije 

hipoteze o postanku mnogostaničnih životinja 

(metazoa). Prema E. Haeckelu mnogostaničari 

su se razvili iz zadružnih 

kolonijalnih prabičaša od nekoliko tisuća 

bičastih združenih stanica (kolonijalna teorija). 

Unutar takve zadruge postojala je 

podjela rada, t.j. stanice su se specijalizirale 

za različite zadaće: hranjenje, razmnožavanje, 

zaštita. Prvobitne su metazoe bile 

zrakasto simetrični oblici, slične današnjim 

žarnjacima. Prema J. Hadžiju prve 

mnogostanične životinje bile su bilateralno 

simetrične i pokretne, slične primitivnim 

virnjacima i razvile su se iz mnogojezgrenih 

trepetljikavih oblika praživotinja. 

Dolazilo je do više mitotskih dioba 

jezgara bez podjele tijela praživotinje. S 

vremenom su se pojedine jezgre okružile s 

nešto citoplazme, obavile staničnom membranom 

i preuzimale različite funkcije: 

površinski sloj stanica pokrovnu, zaštitnu i 

osjetilnu, a središnji sloj hranidbenu zadaću. 

Teorija se naziva i plazmodijalna jer se 

masa citoplazme s mnogo jezgara obično 

zove plazmodij. 

HIPOTIREOZA, stanje smanjenog lučenja 

tiroksina. Hipotireoza se javlja zbog 

nedostatka joda u hrani ili vodi za piće. 

Može uzrokovati endemsku gušavost ili 

kretenizam. 

HIPOTONIČAN, onaj koji ima manji potencijalni 

osmotski tlak (π*). Na primjer, 

ako živu stanicu stavimo u hipotoničnu 

otopinu voda će osmozom ulaziti u nju. 

HIPOTONIČNA OTOPINA je otopina 

koja ima manju koncentraciju otopljenih 

tvari od normalne, tj manji potencijalni 

osmotski tlak od normalnog. Npr. tjelesna 

tekućina može biti hipotonična razrjeđenjem 

većim količinama vode, gubitkom 

mineralnih tvari ili uzimanjem hrane s 

premalo (otpljenih) mineralnih tvari. Ako 

živu stanicu stavimo u hipotoničnu otopinu 

voda će osmozom ulaziti u nju. 

HIPOTONIJA, v. hipotenzija. 

HIPOVITAMINOZA, nedostatak vitamina 

u organizmu koji može izazvati različite 

poremećaje, npr. nedostatak vitamina A 

uzrokuje noćnu sljepoću, nedostatak vitamina 

B kompleksa uzrokuje različite metaboličke 

bolesti i promjene (dermatitis, 

srpasta anemija), nedostatak vitamina C 

uzrokuje skorbut, a nedostatak vitamina D 

poremećaj u metabolizmu kalcija koji 

dovodi do rahitisa. 

HISTAMIN, biogeni amin, tkivni hormon, 

produkt stanica imunološkog sustava 

za vrijeme alergijske reakcije. Histamin 

izaziva simptome kao što je prekomjerno 

izlučivanje sluzi, promjene na koži, crvenilo, 

mrlje, svrbež i otežano disanje. 

HISTIDIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

HISTOGENEZA, jedna od etapa embrionalnog 

razvitka većine višestaničnih životinja 

u kojoj se formiraju tkiva. 

57


HISTOLOGIJA, znanost o biljnim i životinjskim 

tkivima. 

HISTONI, skupina bjelančevina bazične 

naravi koje vezane s DNA i nekim drugim 

bjelančevinama izgrađuju kromatin, odnosno 

kromosome, isp. 

HITIN, polimer glukozamina, glavni sastojak 

oklopa člankonožaca i stijenki hifa u 

većine gljiva. 

HIV (Human Immunodeficiency Virus), v. 

AIDS. 

HOANE (choane), unutarnji nosni otvori 

kod nosnoprolaznica, isp. 

HOANOCITI, kod spužve bičaste stanice 

koje okružuju spongocel. Hoanociti stvaraju 

struju vode iz koje uzimaju hranu i 

kisik. U probavnim mjehurićima bičastih 

stanica hrana se djelomično ili potpuno 

probavi, isp. spužve. 

HOLOPARAZIT (grč. holos = potpun, 

parasiteo = jedem zajedno s nekim), potpuni 

parazit, biljna vrsta koja živi parazitski 

na drugoj biljci i ne sadrži klorofil te 

ne može stvarati organske spojeve fotosintezom, 

nego sve hranjive tvari crpi od 

domadara (npr. vilina kosa, volovod i potajnica). 

HOMEOSTAZA je održavanje stalnih, 

nepromijenjenih optimalnih životnih uvjeta 

u tijelu. 

HOMEOTERMNI ORGANIZMI, organizmi 

koji su u stanju održavati stalnu tjelesnu 

temperaturu neovisno o vanjskim ili 

unutarnjim čimbenicima. Homeotermni organizmi 

su ptice i sisavci. 

HOMO ERECTUS (uspravni pračovjek), 

vrsta iz roda Homo (čovjek) s vidljivim 

ljudskim obilježjima. Bića koja su pripadala 

ovoj vrsti imala su volumen mozga 

oko 1000 cm 3 , gotovo uspravan hod i 

upotrebljavala su dobro isklesano oruđe i 

58 

vatru. Najpoznatiji nalazi ove vrste su 

javanski pračovjek ili pitekantropus s otoka 

Jave i kineski pračovjek ili sinantropus 

iz blizine Pekinga u Kini. Starost nalaza 

ove vrste je između 300 tisuća i 2 milijuna 

godina. 

HOMO SAPIENS (umni čovjek), vrsta 

kojoj pripadaju današnji ljudi. Smatra se 

da su i neandertalski i krapinski pračovjek 

izumrle rase ove vrste. Ovoj vrsti pripada i 

kromanjonski ili fosilni čovjek koji je živio 

prije 30 do 40 tisuća godina, a gotovo 

se nije razlikovao od današnjeg čovjeka, v. 

dodatak 5. 

HOMOLOGNI GENI, v. aleli. 

HOMOLOGNI KROMOSOMI, kromosomi 

koji su po vanjskim osobinama 

međusobno slični. U svim tjelesnim stanicama 

onih organizama koji su nastali 

oplodnjom od dvaju roditelja, homologni 

kromosomi dolaze u parovima gdje jedan 

član svakog para potječe od majke, a drugi 

član od oca. U tjelesnim stanicama čovjeka 

nalazi se 46 kromosoma od kojih su 22 

para autosoma (kromosomi koji ne određuju 

spol) i 1 par spolnih kromosoma tipa 

xx (u žena) ili xy (u muškaraca). 

HOMOLOGNI ORGANI (grč. homoios 

= isti, logos = govor, riječ), organi u raznih 

skupina organizama koji imaju isto 

evolucijsko podrijetlo, a funkcija im može 

biti različita. Iako su naizgled vrlo različiti, 

npr. noga vodozemca, ruka čovjeka i krilo 

šišmiša; oni su posve jedinstveno građeni. 

Kod biljaka su bodlja kaktusa i list neke 

druge biljke istog podrijetla. 

HOMOZIGOTI (homozigotni organizmi), 

organizmi koji nose iste alele za neko 

svojstvo jer su gamete iz kojih su ti 

organizmi nastali sadržavale iste alele za 

dotično svojstvo. U opisima primjera križanja 

homozigote označujemo npr. s AA 

(dominantan homozigot, monohibridno


križanje s dominacijom) ili s aa (recesivan 

homozigot, monohibridno križanje s dominacijom). 

Koristimo također oznake a1a1 

(intermedijarni homozigot, monohibridno 

intermedijarno križanje), AABB (dominantan 

homozigot za oba svojsva, dihibridno 

križanje s dominacijom) ili AABb (dominantan 

homozigot za samo jedno od dva 

svojstva, dihibridno križanje s dominacijom) 

i sl. Kod nasljeđivanja dominantnih i 

recesivnih obilježja recesivni gen može 

doći do izražaja samo u slučaju homozigotnosti 

(aa) jer ga onda ne nadjačava 

njegov dominantni alel. 

HOMOZIGOTNI ORGANIZMI, v. homozigoti. 

HONDROBLAST, v. hrskavično tkivo. 

HONDROKLAST, v. hrskavično tkivo. 

HOOKE, R. (1635. – 1703.), engleski 

mikroskopičar koji je prvi spomenuo stanicu 

1665. god. On je pod svojim jednostavnim 

mikroskopom promatrao tanke 

prereze pluta i ugledao strukturu poput 

pčelinjeg saća te njezine sastavne dijelove 

nazvao stanicama. 

HORDA, v. svitak. 

HORMON RASTA (somatotropni hormon, 

STH), hormon kojega luči prednji 

režanj hipofize (adenohipofiza); djeluje na 

sve stanice tijela i stimulira u njima anabolitičke 

reakcije (reakcije sinteze), a samim 

tim i rast organizma. 

HORMON STIMULACIJE FOLIKU- 

LA, v. FSH. 

HORMON STIMULACIJE INTERSTI- 

CIJSKIH STANICA, v. ICSH. 

HORMONI (grč. hormao - potičem), kemijske 

tvari koje u krv luče žlijezde s 

unutarnjim izlučivanjem ili endokrine žlijezde, 

isp. Po kemijskom sastavu djelimo 

ih na bjelančevinaste i steroidne hormone. 

HRANIDBENI LANAC, lanac čiji su 

članovi povezani odnosima ishrane. Različite 

oblike hranidbenih lanaca susrećemo u 

svakoj biocenozi. Na prvom mjestu hranidbenih 

lanaca redovito su autotrofni proizvođači. 

Nakon njih dolaze mnogobrojne 

serije potrošača (konzumenata). Primjer 

hranidbenog lanca jezera: planktonska alga, 

I. član, proizvođač → planktonski račić, 

II. član, potrošač-biljojed → riba 

ukljeva, III. član, potrošač-mesojed 1 → 

riba pastrva, IV. član, potrošač-mesojed 2 

→ ptica kormoran, V. član, potrošač-mesojed 

3. U svakom hranidbenom lancu 

svaki prethodni član mesojed je manji od 

slijedećeg člana u lancu. Većinom je 

završni član veličinom tijela najkrupniji. 

Također, svaki prethodni član u lancu 

svojom brojnošću osigurava opstanak 

slijedećem članu, čija brojnost mora biti 

manja. Tako je i ukupna biomasa svakog 

idućeg člana hranidbenog lanca sve manja, 

kao i ukupna energija. 

HRANJIVE PODLOGE, podloge koje 

sadrže sve potrebne tvari za uzgoj i razvitak 

stanica, tkiva i organizama u laboratorijskim 

uvjetima. Na primjer, najpoznatija 

hranjiva podloga za uzgoj bakterija je 

agar, tvar koja se dobiva od nekih vrsta 

crvenih alga. 

HRSKAVICA, mekši dio kostura. Građena 

je od hrskavičnog tkiva, isp. Dolazi u 

zglobovima i na mjestima gdje se kosti 

povezuju međusobno, a nalazimo je i u 

vanjskom uhu, vrhu nosa, grkljanu i dušniku. 

HRSKAVIČNO TKIVO, sastoji se od 

hrskavičnih stanica povezanih elastinom i 

hijalinom. Hrskavično se tkivo umnožava 

djelovanjem stanica hondroblasta, a razara 

s pomoću hondroklasta. 

HRSKAVIČNJAČE, morske ribe (isp.) 

sa hrskavičnim kosturom. U hrskavičnoj 

59


kralježnici imaju i svitak. Koža im je prekrivena 

romboidnim ljuskama sa zubićima 

(plakoidne ljuske). Nemaju plivaći mjehur. 

Tanko crijevo ima nabor, zavojiti zalistak, 

kojim se povećava površina za uzimanje 

hrane. Dišu preko škržnih pukotina na 

površini tijela. Mužjakove podrepne peraje 

služe za parenje. Oplodnja je unutarnja. 

Morske mačke i psi legu jaja, a neki su 

morski psi i živorodni. Najbrojnija skupina 

su prečnouste. Usta su im s donje strane 

glave položena poprečno na uzdužnu os. 

Najpoznatije hrskavičnjače su morski psi, 

morske mačke, raže i drhtulje. 

HUMORALNA IMUNOST, oblik stečene 

imunosti u kojoj organizam nakon 

podražaja antigenom stvara cirkulirujuća 

protutijela, v. limfociti B. 

I 

ICSH (engl. Interstitial Cell Stimulating 

Hormone, hormon za stimulaciju intersticijskih 

stanica), jedan od tri gonadotropna 

hormona koje izlučuje prednji režanj 

hipofize. Djeluje na intersticijske stanice 

sjemenika koje izlučuju spolne hormone. 

ICSH u muškaraca isto je što i LH u žena. 

Ig, v. imunoglobulin. 

IKRICA, začahurene ličinke trakavice, 

poput mjehurića i veličine oko 1 cm. U 

ikrici nespolnim razmnožavanjem nastane 

mnogo nepotpuno razvijenih mladih trakavica. 

Ikrica se razvija u mišićima, ali i u 

drugim organima. 

ILEUM, v. tanko crijevo. 

IMPLANTACIJA JAJAŠCA, proces 

“ukopavanja” jajne stanice u sluznicu maternice 

koji se događa nakon oplodnje u 

60 

sisavaca. U žena se taj proces zbiva 7. i 8. 

dana nakon oplodnje. 

IMUNA MEMORIJA (imunološko pamćenje), 

proces pri kojem se u opetovanoj 

zarazi javlja brža i burnija reakcija protiv 

tog istog antigena. Nositelji imune memorije 

su plazma - stanice jer se one duže 

zadržavaju u organizmu. Taj tip imunološke 

reakcije nazivamo sekundarnom reakcijom, 

za razliku od primarne reakcije koja 

nastaje pri prvom ulasku antigena u organizam. 

IMUNITET, otpornost organizma prema 

različitim uzročnicima bolesti kao i prema 

svim organizmu stranim tvarima. Razlikujemo 

dva osnovna tipa imuniteta: prirođeni 

(nespecifični) i stečeni (specifični) imunitet. 

Prirođeni imunitet postoji od samog 

rođenja i štiti organizam od svih antigena. 

Stečeni imunitet stječe se tijekom života 

prema točno određenim antigenima kada 

oni dospiju u organizam. 

IMUNIZACIJA, postupak kojim organizam 

na umjetni način stječe imunitet. Na 

pojavi imune memorije temelji se zaštita 

od različitih bolesti aktivnom, ili pasivnom 

imunizacijom. Aktivna imunizacija postiže 

se cijepljenjem, a pasivna najčešće ubrizgavanjem 

protutijela proizvedenih u nekoj 

drugoj jedinki. 

IMUNODEFICIJENCIJA 

(imunoinkompetencija), nesposobnost organizma 

da se brani od infekcije zbog 

nedostatne funkcionalne sposobnosti imunološkog 

susutava. Taj je poremećaj uzrokovan 

najčešće bolešću pojedinih organa 

imunohematopoetskog sustava (koštana 

srž, limfni čvorovi, timus). Može biti prirođena 

ili stečena (AIDS) imunodeficijencija. 

IMUNOGLOBULINI (Ig, γ-globulini), 

proteini koji se nalaze u krvnoj plazmi, a 

čija je uloga da kao antitijela štite orga-


nizam od zaraze. Nastaju u plazma – stanicama. 

Imunoglobulini se specifično vežu 

za stranu česticu (antigen) u antigen – protutijelo 

kompleks te tako učine antigene 

nedjelotvornim. Poznato je pet vrsta 

imunoglobulina: IgA, IgD, IgE, IgG i IgM. 

IMUNOLOŠKA REAKCIJA, imunološki 

specifični odgovor organizma nakon 

ulaska antigena . Sastoji se od prepoznavanja 

antigena i reakcije protiv tog istog 

antigena stvaranjem antitijela (protutijela) 

tj. imunoglobulina, v. stečena imunost. 

IMUNOLOŠKO PAMĆENJE, v. imuna 

memorija. 

IMUNOSNI (imunološki) SUSTAV, osigurava 

tijelu imunitet. Čine ga imunosna 

tkiva i organi: timus, koštana moždina, 

slezena i limni čvorovi, te stanice u funkciji 

obrane tijela od infekcije: fagociti 

(mikrofagi i makrofagi) i limfociti. Imunosna 

tkiva i organe djelimo na središnje 

(imaju prvu ulogu u proizvodnji i raseljavanju 

stanica značajnih za obranu tijela; to 

su timus i koštana moždina) i periferne 

(razvili su se pod kontrolom primarnih 

organa; to su slezena, limfni čvorovi te 

limfatičko tkivo) organe. 

IMUNOST, v. imunitet. 

IMUNOTOKSIČNI OTROVI, otrovi 

koji dovode do slabljenja imunološke reakcije 

na različite mikrobe (npr. lijekovi, 

pesticidi). 

INDUCIRANE MUTACIJE, v. mutacije. 

INDUSTRIJSKI MELANIZAM, vrsta 

prirodnog odabira gdje se povećava broj 

tamnih organizama (npr. leptira brezove 

grbe) u industrijskim područjima. Otkriveno 

je da su glavnu ulogu u povećanju 

postotka tamnih leptira imale mutacije i 

predatori. Svijetle oblike leptira ptice lakše 

uočavaju na tamnoj podlozi i uzimaju ih za 

hranu, pa se brojnost tamnih oblika povećava. 

IN VITRO FERTILIZACIJA (izvantjelesna 

oplodnja), oplodnja jajne stanice u 

laboratorijskim uvjetima izvan tijela žene. 

Primjenjuje se u liječenju bračne neplodnosti. 

INFARKT SRČANI, odumiranje dijela 

srčanog mišića zbog neprokrvljenosti koja 

može nastupiti ako se smanji ili obustavi 

protok krvi kroz koronarne arterije, v. 

tromboza i ateroskleroza. Glavni simptom 

srčanog infarkta je jaka bol u sredini 

prsnog koša koja se širi u područje vrata, 

čeljusti i prvenstveno u lijevu ruku. 

INFLUENCA, v. gripa. 

INKRUSTACIJA (lat. in = u, crusta = 

kora), proces fosilizacije pri kojemu se na 

površini organizama istaloži mineralna 

tvar i tako sačuva vanjski oblik organizma. 

INSEKTICIDI, kemijska sredstva protiv 

kukaca nametnika i štetnika. 

INSPIRACIJSKO SREDIŠTE, nalazi se 

u produženoj moždini. U njemu se stvara 

osnovni ritam disanja, a ostvaruje se slanjem 

spontano nastalih električnih impulsa 

do ošita i ostalih inspiracijskih mišića. 

INTERFAZA, razdoblje u životu stanice 

između dviju jezgrinih dioba. U različitih 

vrsta stanica traje različito. Dijelimo je na 

tri faze: G1, S, G2 i G0. G1-faza (od engl. 

gap = prekid, jaz) karakterizirana je sintetiziranjem 

RNA i bjelančevina u stanici što 

znači da stanica raste i da se njezin volumen 

povećava. Traje najdulje. S-faza (od 

engl. synthesis = sinteza) karakterizirana je 

udvostručavanjem DNA što je osnova za 

udvostručenje svakog pojedinog kromosoma. 

G2-faza je (najkraće) razdoblje kada se 

stanica priprema za diobu. U G0-fazi su 

stanice koje se ne dijele, već obavljaju 

određenu funkciju. 

61


INTERFERONI, bjelančevinaste tvari 

koje stvara imuni sustav. Sprečavaju razmnožavanje 

virusa u organizmu. 

INTERSTICIJSKE STANICE (Leydigove 

stanice), specijalizirane stanice sjemenika 

koje leže između sjemenih kanalića. 

One luče spolne hormone, tj. imaju 

endokrinu ulogu. 

INTRACELULARNA (unutarstanična ) 

PROBAVA, hranjive se tvari probavljaju 

u probavnim vakuolama praživotinja, isp. 

INVERZIJA, kromosomska promijena, 

obrnuti poredak gena jednog kromosomskog 

segmenta. 

INZULIN, hormon kojega izlučuje gušterača, 

a pomaže pri transportu glukoze iz 

krvi u stanice. Tako omogućuje oksidativnu 

razgradnju ili pospremanje glukoze u 

glikogen, osobito u stanicama jetre i u 

mišićima. Rezultat djelovanja inzulina je 

sniženje razine glukoze u krvi. Smanjeno 

izlučivanje inzulina ili potpuni prestanak 

izlučivanja zbog oštećenja gušterače uzrokuje 

šećernu bolest (dijabetes). 

IVANOVSKI, D.J., ruski znanstvenik koji 

je istražujući mozaičnu bolest duhana 

1892. god. prvi upozorio na postojanje 

virusa. 

IZDANAK, stabljika s listovima u kopnenih 

biljaka. 

IZMJENA GENERACIJA, izmjena haploidne 

i diploidne generacije u biljaka. 

IZOLACIJA (tal. isolare = odijeliti, osamiti), 

odijeljenost među životnim skupinama 

biljaka ili životinja, tj. među populacijama 

ili dijelovima populacija raznih vrsta 

tako da se međusobno ne dodiruju (geografska 

ili prostorna izolacija) ili se ne 

miješaju zbog npr. ekoloških, etoloških ili 

spolnih (morfoloških, mehaničkih) izola- 

62 

cijskih mehanizama. Izolacija predstavlja 

jednu od pokretačkih sila evolucije. 

IZOLACIJSKI MEHANIZMI, mehanizmi 

očuvanja genoma pojedinih vrsta, tj. 

ograničenje izmjene gena između jedinki 

zasebnih populacija. Na taj se način zaštićuje 

genetička cjelovitost vrste. Izolacijski 

mehanizmi se dijele na vanjske ili mehanizme 

prije parenja i unutarnje ili mehanizme 

poslije parenja. 

IZOLEUCIN, kemijski spoj iz skupine 


IZOSPORE (grč. isos = isti, jednak), međusobno 

jednake nespolne rasplodne stanice 

(spore). Nalazimo ih kod npr. paprati i 

preslica. 

IZOTONIČNA OTOPINA je otopina 

koja ima isti osmotski tlak kao stanična 

tekućina, odnosno krvna plazma kada su 

koncentracije njihovih otopljenih tvari 

normalne. Ako živu stanicu stavimo u 

izotoničnu otopinu voda neće osmozom ni 

ulaziti u nju ni izlaziti iz nje. 

IZVANSTANIČNA TEKUĆINA nalazi 

se u tijelu izvan stanica. U ljudskom tijelu 

je ima oko 15 litara. Glavni sastojci su 

voda, natrijev kation (Na + ) i kloridni ion 

(Cl – ). Ljudska izvanstanična tekućina ima 

pH 7.4. Međustanična tekućina čini najveći 

dio izvanstanične tekućine, oko 13 

litara. Ostatak je krvna plazma, žućkasta 

tekućina koja se bitno ne razlikuje od međustanične 

tekućine osim što plazma sadrži 

veću količinu specifičnih bjelančevina 

albumina, globulina i fibrinogena koje 

imaju značajnu ulogu u raznolikoj funkciji 

krvi. Krvna plazma zajedno s krvnim stanicama 

čini punu krv. 

IZVANTJELESNA OPLODNJA, v. in 

vitro fertilizacija.


J 

JAJAŠCE, v. jajna stanica. 

JAJE, v. jajna stanica. 

JAJNA STANICA (jajašce, jaje), ženska 

spolna rasplodna stanica ili ženska gameta 

koja se redovito razlikuje od muške po 

tome što je veća i nepokretna. Nalazimo je 

i u biljaka i životinja. U žena, jajna stanica 

se razvija i sazrijeva u jajniku (ovariju) 

unutar Graafovog folikula. 

JAJNICI (ovariji), ženski spolni organi ili 

žlijezde višestaničnih životinja u kojima se 

razvijaju ženske spolne stanice. U žena su 

to parni organi koji leže s lijeve i s desne 

strane trbušne šupljine. Ovalnog su oblika, 

čvrste građe, u odraslih žena veličine 

badema mase između 10 i 20 g. Osim što 

se u njima odvija proces stvaranja ženskih 

spolnih stanica (oogeneza), imaju i endokrinu 

ulogu odnosno lučenje ženskih spolnih 

hormona (estrogen, progesteron). 

JAJOVOD (tuba uterina), dio ženskog 

spolnog sustava mnogih beskralježnjaka i 

svih kralježnjaka. Izgleda poput cijevi ili 

kanala. U žena je to parni organ čija je 

uloga prihvaćanje jajne stanice iz trbušne 

šupljine i provođenje do maternice. U njemu 

se u normalnim uvjetima zbiva oplodnja 

jajne stanice. Iz žljezdanih se stanica 

luče sekreti koji hrane jajnu stanicu i zigotu 

te održavaju blagu lužnatost sredine. 

JANSSEN, Z. nizozemski optičar koji je u 

16.st. postavivši dvije leće na određenu 

međusobnu udaljenost dobio povećanu 

sliku promatranih predmeta. 

JAVANSKI PRAČOVJEK (pitekantropus), 

jedan od izumrlih oblika čovjekovih 

predaka koji se danas ubraja u vrstu 

uspravnog pračovjeka (Homo erectus). Bio 

je visine oko 145 cm s volumenom mozga 

do 900 cm 3 i imao je gotovo uspravan hod. 

Ime je dobio po svom nalazištu, otoku 

Javi. 

JEDNODOMNE BILJKE, v. cvijet. 

JEDNOOTVORI, najprimitivniji današnji 

sisavci.To su jedini sisavci koji nesu 

jaja i imaju nečisnicu koja se otvara van 

jednim otvorom (ime!). Iz mliječnih polja 

na trbuhu izlazi mlijeko koje mladi ližu. 

Žive u Australiji. Najpoznatija je vrsta 

čudnovati kljunaš. 

JEDNOSTAVNI ŠEĆERI, v. ugljikohidrati. 

JEDNOSTRUKA MEMBRANA, tanka 

ovojnica (7-10 nm) koja obavija stanicu, 

ali i neke stanične organele: lizosome i endoplazmatsku 

mrežicu. Građena je od proteina 

i lipida pa se naziva i lipoproteinska 

ovojnica. Osim jednostruke membrane u 

eukariotskim stanicama se nalazi i dvostruka 

membrana koja obavija jezgru, mitohondrije 

i kloroplaste. 

JEDNOSUPNICE, razred kritosjemenjača. 

Najčešće su porodice i njihovi predstavnici: 

trave (npr. pšenica, riža, kukuruz) 

i ljiljani (npr. tulipan, razne vrste luka). 

Osobine jednosupnica 

Jedna supka u sjemenci; 

Embrio lateralno (postrance) smješten u 

sjemenci; 

Žile u stabljici nepravilno raspoređene; 

Žile zatvorene, tj. bez kambija; 

Nemaju sekundarni rast u debljinu; 

Nervatura lista prugasta, između žila 

nema međusobno mrežasto povezanih 

žilica; 

Ocvijeće nerazlučeno u čašku i vijenčić; 

Ocvijeće i prašnici većinom s 3 člana u 

krugu. 

JEDNJAK, mišićna cijev između ždrijela 

i želuca, dio je probavila. Progutana hrana 

putuje prema želucu, uzastopnim steza- 

63


njem mišićne stijenke, peristaltikom. Na 

početku želuca nalazi se prstenasti – kardijalni 

mišić (sfinkter), koji se opušta kako 

bi propustio hranu u želudac odnosno steže 

da bi spriječio povrat hrane u jednjak. 

JEJUNUM, v. tanko crijevo. 

JETRA, najveća žlijezda u tijelu. Teška je 

oko 1,5 kg.. Jetra je ključni organ metabolizma 

i probave u organizmu, ali ima i 

niz drugih uloga. Izgrađuje, razgrađuje i 

pohranjuje ugljikohidrate, masti i bjelančevine; 

pretvara ih jedne u druge; stvara 

činitelje zgrušavanja; uništava, inaktivira i 

izlučuje štetne i nepotrebne tvari; izlučuje 

žuč, proizvodi globuline pa igra važnu 

ulogu u obrambenom sustavu organizma. 

JEZGRA (stanična jezgra, nukleus, karion), 

najveći i najvažniji stanični organel 

eukariotskih stanica jer sadrži informaciju 

za sintezu proteina stanice, a ti proteini 

određuju sve strukture i funkcije u stanici. 

Za vrijeme interfaze ili razdoblja između 

dvije diobe stanice u jezgri se nalazi: kromatin, 

jezgrin sok, jedna ili više jezgrica i 

svi su skupa obavijeni jednom dvostrukom 

membranom, tj. ovojnicom. U vrijeme diobe 

stanice (profaza mitoze, profaza I i II) u 

jezgri nastaju posebne strukture – kromosomi, 

dok se jezgrica i jezgrina ovojnica 

razgrađuju i gube. U čovjeka, jezgru nalazimo 

u svim stanicama osim u crvenim 

krvnim stanicama ili eritrocitima. 

JEZGRICA (nukleolus), stanična struktura 

koja se nalazi unutar jezgre. U njoj se 

sintetiziraju ribosomska ribonukleinska 

kiselina (rRNA). 

JUŽNI PRAČOVJEK, v. australopitekus. 

64 

K 

KALORIMETAR, sprava kojom se mjeri 

energetska vrijednost hrane tzv. kalorimetrijska 

bomba. Osušeni (dehidrirani) 

uzorak usitnjene hrane spaljuje se uz 

prisutnost kisika (oksidira) do pepela. Toplina 

koja se oslobađa spaljivanjem uzorka 

hrane preračunava se u Joule - J (džule) 

osnovne jedinice za energiju. 

KALUS, skupina nediferenciranih stanica 

u biljaka koja nastaje pri ozljedama zeljastih 

i drvenastih biljaka. Neke se stanice kalusa 

diferenciraju i izgrade ono tkivo koje 

je oštećeno ozljedom. Takav način zarašćivanja 

rana kalusom bitan je u postupcima 

cijepljenja biljaka. 

KALVINOV CIKLUS, v. reakcije u tami. 

KAMBIJ, vrsta tvornog staničja u drvenastih 

biljaka; nalazi se između kore i drva 

stabljike. Kambij omogućuje rast stabljike 

u debljinu i sudjeluje u formiranju provodnih 

tkiva (floema i ksilema). 

KANCEROGEN (karcinogen), tvar što 

izaziva nastanak raka. 

KAPILARNO KLUPKO BUBREGA, v. 

glomerul. 

KAPILARNOST, kod biljaka pojava dizanja 

vode u kapilari. Omogućena je svojstvima 

molekula vode: kohezije i adhezije. 

KAPLAN, R. objavio matematički dokaz 

abiotičkog nastanka prvih organizama. 

KAPSIDA, proteinska ovojnica nukleinske 

kiseline kod virusa. 

KARAKTERISTIČNE VRSTE u biocenozi, 

vrste koje su tamo zastupane s velikim 

postotkom stalnosti. One ne moraju 

biti i dominantne vrste. Planinska je ševa 

karakteristična u planinskim travnjacima, 

ali je malobrojna pa nije dominantna.


KARAKTERISTIČNI FOSILI, v. provodni 

fosili. 

KARBAAMINOHEMOGLOBIN, molekula 

hemoglobina koja prenosi vezani 

ugljikov dioksid. 

KARBON (lat. carbo = ugljen), ugljeno 

doba, jedno od geoloških razdoblja nazvano 

po bogatim naslagama ugljena; započeo 

je otprilike prije 275 milijuna godina i 

trajao je 50 milijuna godina. U vrijeme 

karbona vlažna i topla klima omogućila je 

razvoj biljnog svijeta, posebno drvenastih 

papratnjača od kojih je i nastala najveća 

količina kamenog ugljena. U vrijeme karbona 

pojavljuju se prve golosjemenjače, a 

od životinja prvi gmazovi. 

KARBONIZACIJA, v. pougljenjivanje. 

KARCINOGEN, v.kancerogen. 

KARIOGAMIJA, kod gljiva, stapanje 

muške i ženske jezgre u jednu jezgru. 

KARIOKINEZA, podjela jezgre u vrijeme 

diobe stanice (mitoze, mejoze) koja 

prethodi citokinezi, podjeli citoplazme. 

KARION, v. jezgra. 

KARIOTIP, citološki prikaz potpune kromosomske 

garniture (svih kromosoma) pojedine 

stanice nekog organizma. U svim 

tjelesnim stanicama čovjeka nalazi se potpuna 

kromosomska garnitura (diploidna 

garnitura) od 46 kromosoma koji su prema 

dogovoru znanstvenika raspoređeni po 

obliku i veličini i označeni brojkama. Autosomi 

ili nespolni kromosomi raspoređeni 

su prema sličnosti u 22 para, a 1 par čine 

spolni kromosomi. Parovi autosoma grupiraju 

se u 7 skupina na taj način da parovi 

1,2 i 3 pripadaju A skupini, 4 i 5 B 

skupini, 6, 7, 8, 9, 10, 11 i 12 C skupini, 

13, 14 i 15 D skupini, 16, 17 i 18 E 

skupini, 19 i 20 F skupini, a 21 i 22 G 

skupini. Upoznavanje kariotipa čovjeka 

pomoglo je znanstvenicima da otkriju 

mnoge genetski uvjetovane anomalije i 

bolesti. 

KARNIVORI, drugi naziv za mesojede. 

KARNIVORNE (mesojedne) BILJKE, 

biljke koje se povremeno hrane sitnim životinjama, 

najčešće kukcima (kukcojedne 

ili insektivorne biljke) čijom probavom 

dobivaju potrebne mineralne tvari, posebice 

dušik. Sve te biljke imaju posebne 

žlijezde koje luče probavne enzime. Žive 

na siromašnim tlima. To je npr: rosika. 

KATABOLIZAM, skup kemijskih i biokemijskih 

procesa razgradnje većih molekula 

u manje jedinice. 

KATADROMNE SELICE, ribe koje žive 

u slatkoj vodi, a radi mriještenja zalaze 

u more, npr. jegulje, isp. selidbe riba. 

KATALAZA, enzim koji ubrzava razgradnju 

vodikovog peroksida, štetnog spoja 

koji nastaje u stanici prilikom metabolizma 

masti. 

KATALIZA, kemijska reakcija ubrzana 

utjecajem (bio)katalizatora (enzima). 

KEMIJSKA ENERGIJA, energija pohranjena 

u kemijskim vezama različitih kemijskih 

spojeva. Za sve životne aktivnosti 

i biljne i životinjske stanice potrebna je 

energija. Stanica do te energije dolazi 

razgradnjom energetski bogatih organskih 

spojeva u procesu staničnog disanja. S 

druge strane, formirajući kemijske spojeve 

bogate energijom, stanica u stvari pohranjuje 

višak energije koji se javlja u procesima 

staničnog disanja. Kemijski procesi 

kojima se formiraju i kojima se razgrađuju 

energetski bogati spojevi su procesi oksidacije 

i redukcije. 

KEMOAUTOTROFI, organizmi koji 

energiju potrebnu za život dobivaju od 

kemijskih reakcija, oksidacijom anorgan- 

65


skih tvari: amonijaka, sumpornih spojeva, 

željezovih iona, mangana i dr. Kemoautotrofni 

organizmi su prokarioti, npr. 

nitrificirajuće bakterije, isp. 

KEMOFOSILI, najstariji oblik fosila kemijskog 

podrijetla. 

KEMONASTIJE, v. nastije. 

KEMOSENZITIVNO PODRUČJE, dopunsko 

respiracijsko središte koje se nalazi 

u produženoj moždini i djeluje na inspiracijsko 

središte. To se područje aktivira 

porastom razine ugljikovog dioksida u krvi 

i šalje preko inspiracijskog središta dopunske 

impulse prema dišnim mišićima. 

KEMOTAKSIJE, v. taksija. 

KEMOTERAPIJA, v. citostatici. 

KEMOTROPIZAM, v. tropizmi 

KERATIN, strukturalna bjelančevina koja 

izgrađuje npr. kosu, nokte i perje. Ta je 

svestrana bjelančevina lagana, savitljiva i 

jaka. Stijenka spore gljive sluznjače također 

je od keratina. 

KEROGEN, netopljive organske tvari koje 

nastaju u stijenama u obliku kemofosila. 

KINESKI PRAČOVJEK (sinantropus), 

jedan od izumrlih oblika čovjekovih predaka 

koji se smatra pripadnikom vrste 

uspravnog čovjeka (Homo erectus). Naziv 

je dobio po nalazištu, Kini. Starost nalaza 

iznosi 300 do 500 tisuća godina što znači 

da datira iz perioda srednjeg kvartara, 

pleistocena. Volumen mozga iznosio mu je 

oko 1000 cm 3 , poznavao je vatru i koristio 

primitivno kameno oruđe. 

KINETIČKI APARAT, v. pelikula. 

KINETODEZMA, v. pelikula. 

KINETOSOM (grč. kinein = pokretati, 

soma = tijelo), v. pelikula. 

66 

KISELE KIŠE, padaline koje su zakiseljene 

zagađivačima atmosfere: sumpornim 

dioksidom, dušikovim oksidom, ugljikovim 

dioksidom i ugljikovim monoksidom. 

Ti se plinovi otapaju u vodi kiša i pod 

utjecejem Sunčeva svjetla i atmosferskog 

kisika nastaju kiseline. Kisele kiše djeluju 

štetno na sve ekosustave. 

KISIK, O2, kemijski element, neophodan 

za život svih organizama (isp. elementarni 

sastav). Organizmi ga troše u procesu disanja, 

o oslobađa se procesom fotosinteze. 

Smatra se da je sav kisik u atmosferi 

nastao kao rezultat fotosintetske aktivnosti 

zelenih biljaka. Najveće količine kisika 

potječu od velikog broja fitoplanktonskih 

organizama mora i oceana. 

KISTAC, v. penicilijum. 

KIŠNA ALGA, v. zelene alge. 

KITOVI, skupina sisavaca prilagođenih 

životu u moru. Pripadaju najvećim životinjama 

u biosferi. Prednji su se udovi 

preobrazili u peraje. Udišu kisik iz zraka. 

Rađaju žive mlade koji sišu. Zameci imaju 

dlačice koje se kod odraslih izgube. Ispod 

kože imaju debeli sloj masnoće. Kitovi se 

dijele na zubane i usane. Kitovi usani filtriraju 

vodu kroz usi (rožnate ploče) i hrane 

se planktonom. Kitovi zubani se hrane 

ribom i drugim životinjama. Poznatiji su: 

ulješura, pliskavica, delfin i plavetni kit. 

KLAMIDOMONAS, v. zelene alge. 

KLICA (embrio), dio sjemenke koji se 

razvija nizom mitoza iz oplođene jajne 

stanice (zigote). U ranom stadiju klica ima 

oblik kugle. Zrela klica sastoji se od korijenka, 

pupoljka i supki. Iz tih će se dijelova 

klijanjem formirati mlada biljka. 

KLIMAKTERIJ, razdoblje u životu čovjeka 

u kojem se događaju različite fiziološke 

i psihičke promjene koje su rezultat 

hormonskih promjena u organizmu. U mu-


škaraca započinje obično između pedesete 

i šezdesete godine života smanjenjem 

lučenja hormona testosterona zbog čega se 

postupno smanjuje i spermatogeneza. U 

žena se obično javlja u dobi od četrdeset i 

pete do pedesete godine života, a karakterizira 

ga smanjeno lučenje hormona 

estrogena i progesterona, nepravilni menstruacijski 

ciklusi te njihov konačan izostanak, 

napadaji vrućine, razdražljivost, 

umor i tjeskoba. 

KLITELUM, v. maločetinaši. 

KLOAKA, v. nečisnica. 

KLON, skupina genetički jednakih stanica 

ili organizama nastalih mitozom od jedne 

stanice ili zajedničkog podrijetla tj. nastalih 

nespolnim i vegetativnim razmnožavanjem 

te partenogenezom i apomiksijom. 

Isp. svojta. 

KLONIRANJE, proizvodnja klonova, isp. 

KLORIDNA KISELINA (HCl), luče ju 

obložne stanice u sluznici želuca podražene 

progutanom hranom, autonomnim parasimpatičkim 

živčanim sustavom (i živac 

vagus) te probavnim hormonom gastrinom. 

Kiselina je važna za aktiviranje pepsina, 

isp. 

KLOROFIL, kemijski spoj, navažniji biljni 

pigment za apsorpciju svjetlosne energije 

u procesu fotosinteze. U stanici se nalazi 

uz druge pigmente u grana tilakoidnim 

membranama kloroplasta. Postoje klorofili 

a i b. Zelene su boje. 

KLOROPLAST, stanični organel, pripada 

skupini organela (plastida) koji sadrže 

pigmente. Nalazi se samo u biljnim stanicama 

eukariota. Obavijen je dvostrukom 

membranom, a unutarnjost mu je ispunjena 

otopinom koja se zove stroma. U stromi 

se nalaze: DNA, RNA, ribosomi, supstrati 

i enzimi koji su potrebni za odvijanje 

fotosinteze. Unutarnjost kloroplasta je po- 

dijeljena membranama na plosnate vrećice 

- tilakoide. Mjesta gdje su te membrane 

gusto raspoređene u više ili manje visoke 

stupce zovu se grana-tilakoide, a mjesta 

gdje su rjeđe raspoređene zovu se stromatilakoide. 

U membranama tilakoida nalaze 

se molekule klorofila, pigmenta koji je 

neophodan za odvijanje fotosinteze. 

Kloroplasti i mitohondriji su specifični 

stanični organeli po tome što sadrže 

vlastitu DNA i vlastite ribosome, a mogu 

se dijeliti neovisno o diobi stanice. 

KLJEŠTARI, životinje iz skupine člankonožaca, 

isp. Većina ih živi na kopnu. Pripadaju 

im paučnjaci: pauci, grinje, štipavci 

ili škorpioni i dr. Tijelo je podijeljeno na 

glavopršnjak (prosoma) i zadak (opistoma). 

Nemaju ticala. Uz usta imaju kliješta 

ili helicere. Plijen savladavaju otrovnim 

žlijezdama. Probavu počinju izvan organizma 

ispuštanjem probavnih sokova u plijen, 

a zatim ga isisavaju. 

KLJUNAŠI, v. jednootvori. 

KNIDOCITI, v. žarne stanice. 

KOACERVATI, koloidne kapljice s opnama 

koje nastaju ako se određeni organski 

spojevi otapaju u vodi uz dodatak 

različitih soli. Imaju sposobnost rasta i 

izmjenjivanja tvari s okolišem pa time 

pokazuju sličnosti s protoplazmom. Sintetizirao 

ih je ruski biokemičar Oparin prikazavši 

time jedan od mogućih stupnjeva 

evolucije žive tvari. 

KOCH, R., (1843. – 1910.), njemački bakteriolog 

koji je identificirao bacil koji uzrokuje 

tuberkulozu. Zajedno s Pasteurom 

smatra se osnivačem eksperimentalne bakteriologije. 

KOD, v. kodon 

KODOMINANTNOST, status kada oba 

alela istoga gena u heterozigotu daju jednaku 

izražajnost, tj. zajedničku dominan- 

67


tnost, npr. krvnu grupu AB određuju aleli 

A + B. 

KODON (kod), slijed triju nukleotida na 

molekuli mRNA koji određuje položaj 

određene aminokiseline pri sintezi proteina 

(isp. genetička uputa). 

KOHEZIJA, privlačna sila između molekula 

ili atoma iste tvari. Međusobna privlačnost 

molekula vode je važna za uzlazni 

tok vode u biljci. Dipolarne molekule vode 

su povezane slabim vodikovim vezama. 

KOKI, bakterije kuglastog oblika. Dolaze 

pojedinačno (monokoki), u paru (diplokoki), 

u nizovima (streptokoki), u grozdastim 

nakupinama (stafilokoki) i dr. Neke od 

ovih bakterija uzročnici su teških bolesti. 

KOKON, v.maločetinaši i paučnjaci. 

KOLECISTOKININ, probavni hormon 

koji se luči iz stanica sluznice dvanaesnika 

kada je prisutna masna hrana u dvanaesniku. 

Hormon se apsorbira iz crijeva u krv, 

krvlju dospijeva do jetre odnosno žučnog 

mjehura koji se pod utjecajem kolecistokinina 

steže, te protiskuje nakupljenu žuč 

žučnim vodovima u dvanaesnik. 

KOLENHIM, v. potporno staničje. 

KOLESTEROL, organski spoj iz skupine 

steroida (isp.). Nalazi se u membranama 

životinjskih stanica, u živčanom tkivu i 

krvnoj plazmi. Značajan je i kao ishodišna 

molekula u sintezi nekih hormona. 

KOLOIDNE OTOPINE, otopine koje sadrže 

otopljene tvari čiji je promjer čestica 

između 1 i 100 nm. Takve čestice nazivamo 

koloidnim česticama. Stanična otopina 

je koloidna otopina čije su koloidne čestice 

molekule proteina, nukleinskih kiselina, 

itd. 

KOLONIJA, nakupine jednostaničnih organizama 

među kojima nema podjele rada, 

već svaka stanica samostalno obavlja sve 

68 

životne funkcije. Oblikom mogu biti nitaste, 

pločaste ili kuglaste. 

KOLONIJALNA TEORIJA O POS- 

TANKU METAZOA, v. hipoteze o postanku 


KOLUTIĆAVCI (Annelida), bezkralješnjaci 

iz skupine mnogokolutićavaca. Najviše 

ih živi u moru, a manje u kopnenim 

vodama ili na vlažnim staništima. Prema 

tjelesnoj građi dijele se u tri skupine: 

mnogočetinaši, maločetinaši i pijavice. 

Tijelo im je ravnomjerno kolutićavo. U 

svakom se kolutiću ponavljaju isti organi. 

Na površini je kutikula i jednoslojni epiderm 

bogat žljezdanim i osjetnim stanicama. 

Pokreću se stezanjem prstenastih i 

uzdužnih mišića. Živčani sustav je ljestvičav. 

Vodeni kolutićavci dišu pomoću škrga, 

a kopneni (gujavica) površinom vlažne 

kože. Optjecajni sustav je zatvoren. U krvi 

se nalazi hemoglobin. Za izlučivanje imaju 

po jedan par metanefridija u svakom 

kolutiću. Morski su kolutićavci razdvojena 

spola i razvijaju se preko ličinke trohofora. 

Slatkovodni i kopneni kolitićavci su dvospolci. 

KOLJENO, v. filogenetski sustav. 

KOMENZALIZAM, v. simbioza. 

KOMPETICIJA (nadmetanje), suparništvo 

u istom okolišu među prekobrojnim 

jedinkama za hranom, životnim skloništem 

ili/i spolnim partnerom. Kompeticija je 

najjači biotički čimbenik unutar jedinki iste 

vrste (intraspecijska kompeticija). Nadmetanje 

je često i među jedinkama različitih 

vrsta (interspecijska kompeticija). 

KOMPLEMENTARNE BAZE, odgovarajuće 

dušične baze koje u molekuli DNA 

dolaze uvijek jedna nasuprot drugoj. Nasuprot 

jedne purinske baze iz jednog polinukleotidnog 

lanca dolazi pirimidinska baza 

drugog polinukleotidnog lanca. Tako nasu-


prot adenina uvijek stoji timin, a nasuprot 

gvanina citozin i time čine komplementarne 

parove AT i GC. Po principu komplementarnosti 

sintetizira se i molekula 

RNA na matičnoj polumolekuli (jednom 

lancu) DNA, ali se pri tome u molekulu 

RNA umjesto timina uvijek ugrađuje uracil. 

Taj se proces naziva prepisivanje 

(transkripcija) DNA u RNA. 

Komplementarne baze 

Purinske Pirimidinske Simbol 

adenin timin A-T 

gvanin citozin G-C 

Pojednostavljeni prikaz sinteze 

RNA prema kalupu jednog lanca DNA: 

Komplementarne baze 

Purinske Pirimidinske Simbol 

adenin uracil A-U 

gvanin citozin G-C 

KOMPOSTIRANJE, proizvodnja komposta 

iz organskog otpada truljenjem uz 

pomoć bakterija razlagača. 

KONIDIOSPORE, v. penicilijum. 

KONTRAKTILNA VAKUOLA, v. stežljivi 

mjehurić. 

KONVERGENCIJA, pojava morfološke 

sličnosti filogenetski, tj. srodstveno udaljenih 

grupa organizama, isp. konvergentna 

evolucija. 

KONVERGENTNA EVOLUCIJA, pojava 

kada pripadnici različitih skupina 

organizama u evoluciji steknu slične specijalne 

prilagodbe za život u određenim 

uvjetima, kao npr. ribe i pliskavica. 

KONZERVIRANJE (lat. conservatio = 

čuvanje), proces nastajanja fosila isušivanjem, 

smrzavanjem ili čuvanjem u smoli. 

U pustinjskoj su se klimi organizmi isušivali 

i mumificirali. U ledu i smrznutoj 

zemlji (Sibir, Aljaska) nađeni su ostaci 

mamuta. Manji su se organizmi, primjerice 

kukci, očuvali u jantaru, upavši u smolu 

crnogorice koja se skrutnula. 

KONZUMENTI, potrošači (isp.) hrane u 

prirodi, životinje. 

KONJUGACIJA (lat. coniunctio = spajanje), 

način “spolnog razmnožavanja” u 

nekih bakterija, alga i praživotinja (v. trepetljikaši), 

tj. izmjena genetičkog materijala 

sadržanog u mikronukleusu. Proces 

konjugacije započinje spajanjem dvije jedinke 

i stvaranjem citoplazmatskog mostića. 

Tako spojene jedinke nazivaju se konjuganti. 

U svakoj se jedinki mikronukleus 

podijeli 3 puta. Jedna od dioba je mejotička. 

Od svih 8 nastalih mikronukleusa 

ostaju samo 2; drugi se razgrade i nestaju. 

Od 2 haploidne jezgrice koje su ostale 

jedna je pokretna ili migrirajuća jezgrica, a 

druga nepokretna ili stacionarna. Migrirajući 

mikronukleus iz svakog konjuganta 

preko citoplazmatskog mosta prelazi u 

suprotnu jedinku. Spoji se sa stacionarnom 

jezgrom u zigotu. Tako se između dvije 

jedinke izmijeni nasljedna tvar. Nakon 

69


toga se jedinke razdvoje i tada se nazivaju 

egzokonjuganti. 

KONJUGANTI, v. konjugacija. 

KOPITARI NEPARNOPRSTAŠI, veliki 

biljojedi iz skupine sisavaca. Na nogama 

imaju 1 ili 3 prsta obložena rožnatim 

kopitom. Kopita su građena od keratina. 

Srednji je prst najjači i nosi masu čitavog 

tijela. Poznatiji su npr. konj, magarac, 

zebra i nosorog. 

KOPITARI PARNOPRSTAŠI (papkari), 

biljojedi iz skupine sisavaca. Obično hodaju 

na 2 prsta: treći i četvrti su veći od 

ostalih i nose čitavo tijelo. Dijele se na 

nepreživače (svinje i vodenkonji) i preživače 

(deve, jeleni, žirafe, antilope, koze, 

ovce, bivoli). Preživači žive u stadima. U 

zubalu nemaju gornjih sjekutića ni očnjaka. 

Želudac im je prilagođen na preživanje. 

Mnogi imaju rogovlje. 

KOPLJAČA, v. svitkoglavci. 

KOPRIVNJAČA, (urtikarija), oblik alergijske 

reakcije koji se javlja kao preosjetljivost 

na neke vrste hrane (maline, jagode, 

sir, rakovi), ali može biti izazvana i fizičkim 

faktorima, npr. hladnoćom i toplinom 

kao i ujedima i ubodima insekata. 

Pojavljuje se kao mali crvenkasti otoci na 

koži koji svrbe. 

KORA, kožno staničje odrvenjelih biljnih 

organa, višegodišnje stabljike i višegodišnjeg 

korijena. 

KORALJI, životinje iz skupine žarnjaka. 

Žive u morima, pojedinačno ili u zadrugama. 

Svi su polipi. Većina ima čvrsti 

vanjski i unutarnji kostur od kalcijeva 

karbonata. Stvaraju koraljne grebene i 

otoke - atole. U Jadranskom moru poznati 

su crveni koralj, crvena moruzgva i smeđa 

vlasulja. 

70 

KORIJEN, jedan od tri temeljna organa 

kopnenih biljaka. Učvršćuje izdanak, opskrbljuje 

biljku vodom i mineralima koje 

upija korijenovim dlačicama. Razlikujemo: 

pravi korijen koji se razvija iz klicinog 

korijenka, a imaju ga sve golosjemenjače 

i dvosupnice, tj. sve biljke koje rastu 

i u debljinu; čupavo (pridošlo, adventivno) 

korijenje u papratnjača i jednosupnica 

izrasta naknadno jer njihov korijen ubrzo 

propada zbog nemogućnosti rasta u debljinu. 

Raste u dužinu uz pomoć tvornog 

staničja na svome vrhu. Nježno tvorno 

staničje štiti korijenova kapa, sloj obamrlih 

stanica omogućujući tako prodor korijena i 

u tvrda tla. 

KORIJENOV TLAK (tlak korijena), pozitivan 

hidrostatski tlak koji vodu iz korijena 

tjera prema gore. Iznosi približno 

0.1 MPa i važan je za dizanje vode u biljci, 

do otprilike 1 m, posebno u proljeće prije 

listanja. Temelji se na procesu aktivnog 

izlučivanja vode i tvari stanica endoderma 

u provodne žile ksilema. 

KORIJENOVA KAPA, v. korijen. 

KORIJENSKI GOMOLJIĆI (noduli), 

nabreknuća (kvržice) na korijenu mahunarki. 

Građeni su od biljnih stanica u kojima 

se nalaze simbiotske dušikove bakterije 

(u obliku bakteroida) koje obavljaju 

fiksaciju dušika iz zraka. 

KORJENONOŠCI (sluzavci), praživotinje 

koje se kreću uz pomoć pseudopodija. 

Većina ih živi u moru: krednjaci, sunašca i 

zrakaši. Na površini protoplazme izlučuju 

ljušturicu od vapnenca ili silicija. Odumiranjem 

organizama ljušturice se talože na 

morsko dno tvoreći debele naslage. Poznati 

su numulitski vapnenci nastali taloženjem 

ljušturica krednjaka numulita. U kopnenim 

vodama živi ameba, npr. Amoeba 

proteus. Površinu tijela pokriva joj dvoslojna 

lipoproteinska stanična membrana. 

Hranu može uzimati cijelom površinom


tijela, procesom endocitoze. Disanje je aerobno, 

a plinovi prolaze procesom difuzije 

kroz membranu. Suvišnu tekućinu izbacuje 

pomoću stežljivih mjehurića (kontraktilne 

vakuole). Razmnožava se običnim dvojnim 

ili binarnim dijeljenjem. Nametničke 

amebe žive u unutarnjim organima životinja 

i čovjeka, kao npr. srdoboljna ameba. 

KORMUS (cormus, stablo), biljno tijelo 

koje ima razvijene osnovne prehrambene 

(vegetativne) organe: korijen, stabljiku i 

list. Sve biljke s razvijenim kormusom 

zovemo stablašice ili Cormophyta, a danas 

im pripadaju papratnjače i sjemenjače. 

Među stablašicama posebno mjesto imaju i 

mahovine koje osim obilježja stablašica 

nose i obilježja steljnjača ili Talophyta. 

One nemaju korijen, niti su im u potpunosti 

razvijeni stabljika i listovi. 

KORNJAČE, skupina gmazova s oklopom 

na kojem se nalaze otvori za noge i 

glavu. Oklop je nastao stapanjem kožnog i 

unutarnjeg kostura. Najrazvijeniji je mišić 

za uvlačenje glave. U ustima nemaju zube, 

nego su im čeljusti pokrivene rožnatim 

pločicama. U uhu imaju bubnjić. Danas živi 

oko 250 vrsta. Poznatije kornjače naših 

krajeva: barska kornjača, obična čančara u 

Dalmaciji i na otocima, a u Jadranu je 

česta glavata želva. Kod vrsta koje žive u 

vodi noge su se modificirale u peraje, a 

ženke izlaze na kopno samo da izlegu jaja. 

KORONARNA SKLEROZA, taloženje 

masnih naslaga (aterona) u koronarnim 

arterijama što smanjuje protok krvi pa je 

srčani mišić slabije opskrbljen kisikom i 

hranidbenim tvarima. 

KORONARNE ARTERIJE, srčane arterije, 

v. krvotok srčanog mišića. 

KORTIKOSTEROIDI (kortikosteroidni 

hormoni), hormoni koje izlučuje kora 

nadbubrežne žlijezde. Najznačajniji kortikosteroidi 

su glukokortikoidi (kortizon, 

kortikosteron) koji reguliraju promet ugljikohidrata 

i mineralokortikoidi (aldosteron) 

koji reuguliraju promet iona u 

organizmu. Izlučivanje kortikosteroida je 

pod kontrolom adenokortikotropnih hormona 

(ACTH) iz adenohipofize. 

KORTIZON (kortizol), glukokortikoidni 

hormon koji se oslobađa u stresu pospješujući 

opći metabolizam, isp. kortikosteroidi. 

KOST, najčvršći dio kostura. Izvana je 

obavijena pokosnicom (periost). Građena 

je od koštanog tkiva: vanjskog kompaktnog 

i središnjeg spužvastog sloja. Osnovna 

jedinica je osteon, isp. Na dugim 

kostima razlikujemo dva kraja ili epifize i 

srednji dio dijafizu koja je ispunjena do 

spolne zrelosti crvenom koštanom moždinom. 

Nakon spolne zrelosti koštana moždina 

se u dugim kostima zamjenjuje masnim 

tkivom. Kosti sadržavaju oko 70 posto 

anorganskih tvari (kalcija, fosfora i dr.) i 

oko 30 posto organskih tvari (osein). Rast 

kostiju omogućuju koštane stanice – osteoblasti. 

U kostima se nalaze i stanice koje 

razgrađuju koštanu tvar - osteoklasti. 

KOSTUR, potporanj tijela koji mu daje 

čvrstoću, oblik i omogućuje kretanje, dajući 

oslonac mišićima. Razlikujemo vanjski 

(egzoskelet) i unutarnji (endoskelet) kostur. 

Egzoskelet i zaštićuje organizam, kao 

npr. kod mekušaca i člankonožaca. Kralježnjaci 

imaju endoskelet. Kostur čovjeka 

ima oko 208 kostiju. Sastoji se od kosti, 

hrskavice i ligamenata. 

KOŠTANA MOŽDINA, tkivo koje ispunjava 

moždinsku šupljinu kosti i prostore 

među gredicama spužvastog koštanog tkiva. 

Razlikujemo crvenu, žutu i želatinoznu 

moždinu. U crvenoj moždini nastaju eritrociti, 

megakariociti (trombociti) i leukociti 

granulociti. 

KOŠTANE STANICE (osteociti), stanice 

ovalnog oblika koje izgrađuju koštano 

71


tkivo. Izlučuju krutu međustaničnu tvar 

koja se sastoji od organskog (protein 

osein) i anorganskog (minerali, najčešće 

kalcijev fosfat i kalcijev karbonat) dijela. 

KOŠTUNJAČE, najbrojnija skupina riba 

(isp.). Imaju koštani kostur. Ljuske na koži 

su okruglaste (cikloidne) i češljaste (ktenoidne), 

ali ima vrsta i s golom kožom. Škrge 

su pokrivene škržnim poklopcem. Nemaju 

zavojiti zalistak u crijevu. Imaju plivaći 

mjehur. Oplodnja je vanjska. Razmnožavaju 

se jajima. Poznatije su koštunjače u 

kopnenim vodama: šaran, štuka, som, 

pastrva, grgeč, klen. Od morskih riba u 

Jadranu žive: skuša, srdela; zubatac, oslić, 

kovač, list i dr. 

KOTILEDONI, v. list. 

KOŽA, vrsta epitelnog ili pokrovnog tkiva, 

organ koji pokriva vanjsku površinu 

tijela čovjeka i životinja. Njena osnovna 

uloga je zaštititi organizam od negativnih 

učinaka okoliša. Važna je u održavanju 

stalne tjelesne temperature kod homeotermnih 

životinja, u odstranjivanju štetnih 

produkata tvarne izmjene iz tijela, u primanju 

vanjskih podražaja pomoću osjetilnih 

tjelešaca, u izmjeni plinova i dr. Koža 

kralježnjaka građena je od više slojeva koji 

izgrađuju površinski dio, pousminu ili epidermu 

i unutarnji dio, usminu ili dermu. 

Može sadržavati žlijezde znojnice i lojnice, 

krvne i limfne žile, različita osjetilna 

tjelešca, ogranke živaca i masne stanice. U 

riba je pokrivena ljuskama, u vodozemaca 

je gola, u gmazova je pokrivena ljuskama 

ili pločama, u ptica perjem, a u sisavaca 

dlakom. 

KOŽNO STANIČJE, ima prije svega zaštitnu 

ulogu, a omogućuje izmjenu plinova 

između biljke i okoliša. Tri su vrste kožnog 

staničja: epiderma, rizoderma i kora. 

KRALJEŽNICA (columna vertebralis), 

glavni potporanj tijela svih kralježnjaka, 

72 

sastavljen od većeg broja kralježaka. 

Formira se u tijeku embrionalnog razvoja 

kralježnjaka oko svitka, a nastaje od 

zametnog listića mezoderma kao i sve 

ostale kosti. 

KRALJEŽNIČKI ŽIVCI, v. moždinski 

živci. 

KRALJEŽNJACI (Vertebrata), skupina 

životinja čije tijelo podupire kralježnica. 

Pripadaju lubanjcima iz koljena svitkovci, 

isp. Potkoljeno kralježnjaka sadrži oko 

40000 vrsta. Rasprostranjeni su u vodi i na 

kopnu. Dijele se na kružnouste, ribe, vodozemce, 

gmazove, ptice i sisavce. Prvi kralježnjaci 

pojavili su se početkom paleozoika. 

KRAPINSKI PRAČOVJEK, izumrli čovjekov 

predak čiji su nalazi pronađeni u 

jednoj poluspilji u Krapini (Hrvatsko Zagorje). 

Bio je relativno niskog rasta (do 

160 cm) s jakim nadočnim lukovima i 

izbočenim čeljustima bez izrazite brade. 

Živio je u većim skupinama, bavio se 

lovom, hranio se mesom divljih životinja, 

a koristio je kameno oruđe i vatru. Starost 

tih nalaza procjenjuje se na 70 tisuća godina. 

Pripada tipu neandertalskog pračovjeka 

koji se danas smatra samo jednom od izumrlih 

vrsta umnog čovjeka (Homo sapiens). 

KRATKOVIDNOST (miopija), poremećaj 

vida u kojem je očna jabučica izdužena, 

te se zrake svjetla pri akomodaciji oka 

na daleke predmete lome već ispred mrežnice, 

u staklovini. Na mrežnicu pada neoštra 

slika. Kratkovidnost se ispravlja konkavnim 

lećama (negativna dioptrija). 

KREBS, H. (1900. – 1981.), njemački 

biokemičar, protumačio ciklus limunske 

kiseline koji je nazvan i Krebsov ciklus. 

KREBSOV CIKLUS (ciklus limunske kiseline), 

jedna od aerobnih faza stanične


respiracije ili staničnog disanja koja se odvija 

u mitohondrijima. Naziva se ciklusom 

jer se sastoji od kružne serije biokemijskih 

reakcija u kojima se pirogrožđana kiselina 

razlaže na molekule ugljik(IV)-oksida i 

atome vodika pri čemu se oslobodi energija 

za sintezu ATP-a. 

KREDNJACI, v. korjenonošci. 

KREMENA ZEMLJA, v. kremenjašice. 

KREMENE BILJKE, v. acidofilne biljke 

KREMENJAŠICE (Diatomeae), jednostanične 

alge s čvrstom, dvodijelnom, pravilno 

struktuiranom stijenkom uglavnom 

(95 %) izgrađenom od kremena (SiO2). U 

prošlosti su sudjelovale u izgradnji naslaga 

zemlje koja se zove dijatomejska ili kremena 

zemlja. Veliki značaj imaju u primarnoj 

produkciji hrane. Produkti fotosinteze 

su masna ulja i poneki polisaharid, nikada 

škrob. Žive na čvrstoj (vlažnoj) podlozi ili 

kao plankton slatkih voda i mora. 

KRILAŠI, skupina kukaca koji imaju 1 ili 

2 para krila ili su im nestala tijekom evolucije. 

Obuhvaća oko 30 različitih skupina. 

Poznatije su skupine: vretenca (vilin konjic), 

vodencvjetovi, ravnokrilci (skakavci, 

šturci, nakaznici, obolčari), žoharaši (bogomoljke, 

žohari, termiti), grizlice (uši, 

tekuti), kornjaši (hruštevi, jelenci, strizibube, 

božje ovčice, potkornjaci), leptiri, 

dvokrilci (muhe, komarci, obadi), buhe, 

opnokrilci (ose, pčele, mravi, bumbari). 

Zadružni kukci su: mravi, termiti, ose i 

pčele. 

KRIPTIČNA OBOJENOST, v. zaštitna 

obojenost. 

KRIPTORHIZAM, prirođena mana da se 

sjemenici ne nalaze u mošnjama. Sjemenici 

nastaju u trbušnoj šupljini, odakle se dva 

mjeseca prije rođenja spuste u mošnju djelovanjem 

fetalnog testosterona. U oko 5 % 

muške djece jedan se testis (rjeđe oba) 

zadržavaju u trbušnoj šupljini. Sjemenici 

koji zaostanu najčešće zakržljaju, pa se 

smanjuje rasplodna moć muškarca. 

KRITIČNO RAZDOBLJE TAME, minimalno 

razdoblje tame koje zahtijevaju 

biljke kratkog dana da bi mogle cvjetati. 

Cvjetanje je prvenstveno određeno trajanjem 

razdoblja tame, v. biljke kratkog dana 

i biljke dugog dana 

KRITOSJEMENJAČE, evolucijski naprednije 

sjemenjače. Prilagođene su životu 

na svim područjima na Zemlji. Poznato je 

više od 250 000 vrsta. Cvijet, plodnica i 

plod su generativni organi svojstveni kritosjemenjačama. 

Sjemeni su zameci zatvoreni 

("sakriveni") u plodnici. Plodnica se 

razvija u cvijetu kao dio tučka. Prema broju 

supki razlikujemo jednosupnice i dvosupnice. 

KRIŽANAC, (hibrid), potomak nastao 

križanjem (hibridizacijom), isp. Ima osobine 

oba genetički različita roditelja (isp. 

heterozigot). 

KRIŽANJE (hibridizacija), proces miješanja 

nasljeđa dvaju različitih roditelja. U 

biljnom svijetu križaju se različite sorte biljaka, 

a u životinjskom različite pasmine, 

bilo prirodnim bilo umjetnim putem. Čovjek 

primjenjuje umjetno križanje da bi 

dobio potomke koji imaju neka, za njega 

potrebna i korisna svojstva. 

KROKODILI, najrazvijeniji i najveći živi 

gmazovi. Napredak se očituje u građi srca 

gdje je klijetka gotovo potpuno podijeljena 

na desnu i lijevu stranu. Krokodili su dugi 

do 6 m. Masivno tijelo nose kratke noge. 

Koža je pokrivena velikim rožnatim pločama. 

Žive u vodama tropskog i suptropskog 

pojasa, a njihovi su preci živjeli na kopnu. 

Svi su krokodili grabežljivci. Ne mogu 

gutati plijen, već ga komadaju snažnim zubima 

smještenim u jako izbočenoj njušci. 

Razvijena je briga za potomstvo. Poznatije 

73


su vrste: nilski krokodil, gangeski gavijal, 

misisipski aligator, obični kajman. 

KROMANJONAC, v. Homo sapiens. 

KROMATIDA, polovica udvostručenog 

kromosoma. Izgrađena je od jedne molekule 

DNA i bjelančevina. 

KROMATIN, mrežica vlakana koju čine 

DNA i proteini, a nalazi se u jezgri eukariota 

u vrijeme interfaze. Razlikujemo dva 

tipa kromatina: 

1. heterokromatin koji je građen od gusto 

zbijenih vlakana i obično se raspoređuje 

uz jezgrinu ovojnicu; 

2. eukromatin građen od vlakana rjeđe 

raspoređenih nego u heterokromatinu. 

U vrijeme diobe stanice iz kromatina se 

formiraju posebne strukture, kromosomi. 

KROMATSKA ADAPTACIJA, mogućnost 

organizama da mijenjaju boju i tako 

koriste različite dijelove Sunčevog spektra. 

KROMOMERA, v. kromosom. 

KROMONEMA, v. kromosom. 

KROMOPLASTI, stanični organeli, ubrajamo 

ih u skupinu organela čiji je zajednički 

naziv plastidi, isp. Sadrže biljna bojila, 

crvene karotene i žučkaste ksantofile. 

Ne sadrže klorofil te nemaju sposobnost 

fotosinteze. Kromoplasti daju boju mnogim 

cvjetovima (maćuhica, žuta perunika i 

dr.), biljnim plodovima (rajčica, šipak) i 

korijenu nekih biljaka (mrkva). 

KROMOSOMI S PETLJAMA, v. četkasti 

kromosomi. 

KROMOSOMI, posebne strukture koje 

postaju vidljive u jezgri eukariotskih stanica 

u vrijeme mejoze i mitoze. Građeni su 

od DNA i bjelančevina. U njima su smješteni 

geni, tj. cjelokupna genetička informacija 

organizma. Svaka vrsta ima spe- 

74 

cifičan broj i građu kromosoma. Glavni 

dio kromosoma je dvostruka nit (kromonema) 

sastavljena od molekula DNA, koja 

je dijelom ravna a dijelom namotana oko 

malih grudica bjelančevine (histona), koje 

se nazivaju nukleosomi. Također se zamjećuju 

i jače obojena mjesta kromomere, te 

utanjeno i neobojeno mjesto pričvrsnica 

(centromera). 

nukleosom 

(s 8 histonskih 

molekula) 

DNA 

spojnice 

histona 

Građa kromosoma: DNA nit (kromonema) dijelom 

omotana oko nukleosoma 

KROMOSOMSKE KARTE, v. genetičke 

karte. 

KROSINGOVER (crossing over), pojava 

izmjene dijelova kromatida između dva 

homologna kromosoma. 

kromatide 

konjugirani 

homologni 

kromosomi 

izmjena 

dijelova 

kromatida 

odvajanje 

kromosoma 

profaza I profaza I anafaza I


Crossing over se zbiva za vrijeme diobe 

stanice i to u profazi mejoze I, a značajan 

je jer doprinosi genetičkoj raznolikosti rasplodnih 

stanica (gameta) koje će nastati diobom 

(isp. i oogeneza i spermatogeneza). 

KRSTAŠICE, skupina zeljastih biljaka 

dvosupnica čiji su mnogi pripadnici važne 

gospodarske biljke. Cvjetovi imaju četiri 

lapa i četiri unakrsne latice (ime!), šest 

prašnika (četiri dulja i dva kraća) i plod 

suhi pucavac, tzv. komušku ili komuščicu. 

Kao povrće rabe se npr. različiti kultivari 

kupusa: glavati kupus, kelj, cvjetača, koraba 

i rotkva, a za proizvodnju ulja uljena 

repica. Korovna je biljka rusomača. Naš 

endem velebitska degenija je također krstašica. 

KRUŽENJE TVARI U PRIRODI počinje 

proizvodnjom hrane iz anorganskih 

tvari (H2O, CO2, nitrati itd.) što rade 

producenti. Proizvedenu hranu ne koriste 

samo producenti za sebe, nego ih konzumenti 

troše jedući biljnu hranu. I producente 

(biljke) i konzumente (životinje) i 

druge reducente nakon prestanka njihova 

života razlažu reducenti (gljive i bakterije) 

na anorganske tvari. 

KRUŽNOUSTE (Cyclostomata), najprimitivnija 

skupina kralježnjaka i najstariji 

lubanjci. Nazivaju se i bezčeljusti jer 

nemaju izgrađenih čeljusti. Žive u moru ili 

kopnenim vodama. Dijele se na paklare 

(imaju leđnu i repnu peraju) i sljepulje 

(imaju samo repnu peraju). Paraziti su na 

ribama. Na hrskavičnoj lubanji nalaze se 

okrugla i lijevkasta usta sa rožnatim "zubićima" 

ili kvržicama. Svitak imaju cijeli 

život. Bočna pruga im služi kao ravnotežni 

organ pri plivanju. Za izlučivanje imaju 

prvi bubreg, isp. Razdvojena su spola. Iz 

oplođenih se jaja razvija ličinka pokača. 

KRV, jedna od tjelesnih tekućina, protječe 

kroz srčano-žilni sustav; tekuće vezivno 

tkivo. Ima važnu ulogu u izmjeni plinova, 

prijenosu hranjivih i drugih tvari (hormona, 

vitamina itd), izlučivanju štetnih tvari, 

održavanju tjelesne temperature, održanju 

količine vode u tijelu, obrani tijela od 

infekcija itd. Krv se sastoji od tekućeg 

dijela - krvne plazme i triju osnovnih skupina 

krvnih stanica: eritrocita, leukocita i 

trombocita. Ukupni volumen krvi u odrasle 

osobe je oko 5 litara. 

KRVNA PLAZMA, tekući dio krvi. Žućkasta 

tekućina sastavljena od 90 % vode, 2 

% anorganskih tvari (najviše iona natrija i 

klora) i 8 % organskih spojeva (najviše 

bjelančevina). Krvna plazma sadrži tri vrste 

bjelančevina: albumine, globuline i fibrinogene. 

Albumini i globulini sudjeluju u 

prijenosu hormona, a posebna skupina globulina, 

tzv. γ-globulini ili imunoglobulini 

imaju važnu ulogu u obrani organizma 

protiv uzročnika bolesti. Fibrinogeni su 

važni u procesima zgrušavanja krvi. Krvnu 

plazmu kojoj je odstranjen fibrinogen nazivamo 

krvni serum. Isp. izvanstanična 

tekućina. 

KRVNA TJELEŠCA, dio krvi; zajednički 

naziv za krvne stanice i krvne pločice 

ili trombocite. U krvne stanice spadaju 

eritrociti ili crvene krvne stanice i leukociti 

ili bijele krvne stanice. 

KRVNE PLOČICE, v. trombociti 

KRVNE SKUPINE, podjela krvi prema 

bjelančevinama – antigenima koji se nalaze 

na membranama eritrocita. Prve antigene 

otkrio je 1900. godine austrijski 

znanstvenik Karl Landsteiner i to A i B 

aglutinogene. Nešto kasnije otkrio je i 

prirodu tzv. Rh-faktora. Na temelju tih 

antigena utvrđen je AB0 sustav krvnih 

skupina u kojem se razlikuju 4 osnovne 

krvne skupine: A, B, AB i 0 (nula). 

Pripadnici krvne skupine A nose na 

membranama svojih eritrocita aglutinogen 

A, pripadnici krvne skupine B aglutinogen 

B, pripadnici krvne skupine AB oba aglu- 

75


tinogena, pripadnici krvne skupine 0 nemaju 

na svojim membranama eritrocita te 

aglutionogene. Osim aglutinogena, pripadnici 

pojedinih krvnih skupina sadrže u 

svojoj krvnoj plazmi i specifična antitijela 

koja se zovu aglutinini, a odgovorni su za 

reakciju aglutinacije (sljepljivanja) eritrocita 

što izaziva zdravstvene poteškoće pa i 

smrt, npr. u slučaju transfuzije (davanja) 

krvi kada se ne slažu krvna skupina davatelja 

i primatelja. Tako pripadnik krvne 

skupine A ima anti B aglutinine, tj. antitijela 

koja neće reagirati protiv vlastitih 

eritrocita, ali će reagirati protiv eritrocita 

koji sadrže aglutinogen B, tj. protiv krvne 

skupine B. Pripadnik krvne skupine B ima 

anti A (alfa) aglutinine, pripadnik krvne 

skupine AB nema aglutinine, a pripadnik 

krvne skupine 0 ima i anti A i anti B (beta) 

aglutinine. 

KRVNI SERUM, v. krvna plazma. 

KRVNI TLAK, pritisak krvi na stijenke 

krvnih žila. Krvni tlak izražavamo razlomkom. 

U brojniku je sistolički, a u nazivniku 

dijastolički tlak. Normalni krvni tlak u 

velikim arterijama iznosi oko 16/10.7 kPa 

(stara mjera 120/80 mmHg). 

KRVOTOK SRČANOG MIŠIĆA, poseban 

hranidbeni ili nutritivni krvotok miokarda 

tj. srčanog mišića. Sastoji se od 

dvije male srčane arterije (lijeve i desne) i 

dvije male srčane vene (koronarne arterije 

i vene). Te arterije izlaze iz početnog dijela 

aorte i dovode srcu krv obogaćenu 

kisikom (oksigeniranu krv). Protok krvi 

kroz lijevu koronarnu arteriju odvija se u 

dijastoli, dok je protok kroz desnu koronarnu 

arteriju jednak u sistoli i dijastoli. 

KRVOTVORNI (hematopoetski) OR- 

GANI, organi specijalizirani u stvaranju 

pojedinih oblika krvnih stanica. Eritropoetski 

organi su organi s izrazitom proizvodnjom 

eritrocita.To su: koštana moždina, 

dio slezene i jetra. Limfopoeza je 

76 

stvaranje limfocita. Odvija se u limfnim 

čvorovima, timusu, i dijelu slezene. Granulopoeza 

je stvaranje granulocita. Odvija 

se u slezeni i koštanoj moždini. Megakariociti 

su velike stanice koje nastaju u 

koštanoj moždini, a njihovim raspadanjem 

nastaju trombociti ili krvne pločice. 

KSENOBIOTIK (grč. xenos = stran), 

strana tvar, otrov ili toksikant, koja je 

nepotrebna ili štetna za organizam. 

KSEROFILNE ŽIVOTINJE (grč. xeros 

= suh, filos = prijatelj), životinje sušnih 

područja. Prilagođeni su na štednju vode 

smanjenim izlučivanjem. Površina tijela 

npr. kukaca zaštićena je hitinom, a gmazova 

rožnatim slojem. Mnogi sisavci nemaju 

žlijezde znojnice, a štetne tvari izlučuju 

u dehidriranoj formi (npr. pustinjski 

miš). 

KSEROFITI (grč. xeros = suh, fyton = 

biljka), biljke s organima prilagođenim za 

preživljavanje u sušnim ili pustinjskim uvjetima, 

kao npr. kaktusi, sukulenti, hrast 

crnika i medunac. 

KSILEM, vrsta provodnog tkiva u biljaka 

čija je funkcija provođenje vode i mineralnih 

tvari iz korijena prema ostalim dijelovima 

biljke. Građen je od provodnih 

elemenata - traheja ili traheida. 

KTENIDIJE, organi (škrge) za disanje 

kod većine mekušaca. Po obliku su lističave 

ili nitaste. Dobro su prokrvljene. 

Voda ih oplakuje a kisik difuzijom prelazi 

u kapilarni sustav i dalje se raznosi po 

tijelu. 

KUGA, teška zarazna bolest uzrokovana 

bakterijama. 

KUKCI (Insecta), najbrojnija skupina životinja; 

ne samo unutar člankonožaca, isp. 

Poznato oko 800 000 vrsta. Prilagođeni su 

na različite načine života, prehrane, kretanja 

i razmnožavanja. Tijelo je podijeljeno


na glavu, prsa i zadak. Na glavi imaju 1 

par ticala i 1 par složenih očiju. Oko usta 

su 3 para usnih organa koja mogu biti za: 

grizenje (hrušt), bodenje (komarac), lizanje 

(pčela), sisanje (leptir). Prsa čine 3 

kolutića i nose 1 ili 2 para krila te 3 para 

nogu (za trčanje, kopanje, plivanje ili skakanje). 

Postoje i kukci bez krila, tzv. 

bezkrilci. Tijelo pokriva hitinska kutikula. 

U glavi je trodjelni mozak. Na njega se 

nastavlja ljestvičava živčana vrpca trbušnom 

stranom tijela. Dobro su razvijena 

osjetila za opip, ravnotežu, sluh, toplinu, 

njuh, okus i vid. Oči se sastoje od velikog 

broja okašaca, v. rakovi. Zvučne signale 

primaju pomoću timpanalnih organa, isp. 

Dišu uzdušnicama koje se otvaraju parnim 

odušcima na zatku. Krvni optok je otvoren 

i jednostavan. Na leđnoj je strani žila koja 

čini srce. Krv ne prenosi kisik. Za izlučivanje 

imaju Malpighijeve cjevčice. Kukci 

su razdvojenog spola. Razmnožavaju se 

jajima. Oplodnja je unutarnja. Ženke odlažu 

oplođena jaja na različita mjesta prema 

načinu života. Ličinke se presvlače nekoliko 

puta i tada mogu rasti. Razvojni stadiji 

kod potpune preobrazbe su: jaje, ličinka, 

kukuljica i odrasli kukac. Kod nepotpune 

preobrazbe nema stadija kukuljice. Sistematski 

se kukci dijele na bezkrilce i 

krilaše. Mnogi su nametnici i prenosnici 

uzročnika bolesti (komarac malaričar malarije, 

muha ce-ce bolesti spavanja, uš pjegavog 

tifusa, buha kuge). Neki uzrokuju 

štete u poljoprivredi i šumarstvu. 

KUKCOJEDI, skupina primitivnih kopnenih 

sisavaca s kratkim oštrim zubima. 

Imaju slab vid, pa kukce i male životinje 

love uglavnom pomoću osjetila njuha. Njima 

pripadaju ježevi, krtice i rovke. Neki 

spavaju zimski san. 

KULTIVAR, v. svojta. 

KULTURA STANICA, v. kultura tkiva. 

KULTURA TKIVA, uzgoj stanica i tkiva 

izvan organizma na posebnim hranjivim 

podlogama u strerilnim uvjetima. 

KUTIKULA (grč. deminutiv od kutis = 

koža), voštana prevlaka epidermalnih stanica 

koja zaštićuje biljku od prevelikog 

gubitka vlage. Kod bezkralježnjaka vanjski 

rožnati, bjelančevinasti zaštitni sloj. 

Kutikula štiti tijelo, npr. metilja, da ga ne 

razgrade probavni enzimi. Kod vodenih 

biljaka ne postoji. 

KVADRATNA KOST, v. gušteri i zmije. 

KVAŠČEVE GLJIVICE (saharomiceti), 

jednostanične gljivice mješinarke koje 

stvaraju kolonije u obliku razgranatih lanaca. 

Razmnožavaju se pupanjem, rijetko 

askosporama. Vrsta vinski kvasac (Sacharomyces 

ellipsoideus) uzročnik je alkoholnog 

vrenja, procesa u kojem se anaerobno 

razgrađuje šećer glukoza do alkohola etanola 

uz oslobađanje ugljikovog dioksida i 

energije: 

C6H12O6 ⎯⎯⎯ ⎯ → 

enzimi 

2C2H5OH + 2CO2 + 

+ energija 

Pivski ili pekarski kvasac (Sacharomyces 

cerevisiae) jedna je te ista vrsta koja također 

razgrađuje glukozu na etanol i ugljikov 

dioksid. 

L 

LAKTOZA (mliječni šećer), kemijski 

spoj ugljikohidrat iz skupine disaharida, 

složenih šećera građenih od dvije molekule 

jednostavnih šećera. Laktoza se sastoji 

od jedne molekule glukoze spojene s 

jednom molekulom galaktoze. 

77


LAMARCK, J., (1744. – 1829.), francuski 

zoolog tvorac prve potpune teorije evolucije 

nazvane lamarkizam. 

LANDSTEINER, K., (1868. – 1943.), 

austrijski istraživač koji je 1900. god. otkrio 

prve antigene, a 1940. god. zajedno s 

Winerom otkrio Rhesus faktor. 

LAP, v. cvijet. 

LATERALNI MERISTEMI, v. bočni 

meristemi 

LATIMERIJA, v. resoperke. 

LEĆA (lens), nalazi se odmah iza šarenice 

i zjenice. Pričvršćena je naokolo tankim 

nitima cilijarnog tijela koje mijenja sferni 

oblik leće i tako je prilagođava (akomodira) 

za gledanje blizu odnosno daleko. Prostor 

između rožnice i leće - prednja očna 

komorica - ispunjen je očnom vodicom. 

Iza leće je stražnja očna komora ispunjena 

staklovinom. 

LEĐNA MOŽDINA, (kralježnična moždina, 

medulla spinalis), sastavni dio središnjeg 

živčanog sustava svih kralje-žnjaka. 

U čovjeka je smještena u gornje dvije 

trećine kralježničnog kanala. Kao i mozak 

građena je od sive tvari koju čine tijela 

živčanih stanica i bijele tvari koju čine 

živčana vlakna. Vanjski dio čini bijela, a 

unutarnji dio siva tvar (u obliku leptira). U 

leđnu moždinu ulaze i izlaze živčana vlakna 

na prednjim i stražnjim rogovima. To 

su osjetilna i motorička vlakna refleksnih 

lukova. Kroz sredinu sive tvari prolazi središnji 

kanal ispunjen moždano – kralježničkom 

tekućinom (cerebrospinalni likvor) 

koji povezuje leđnu moždinu sve do šupljih 

komora unutar velikog mozga ispunjenih 

tekućinom (likvorom). 

Van LEEUWENHOEK A., (1632. – 

1723.), nizozemski prirodoslovac koji je 

1674. god., konstruiravši mikroskop s jed- 

78 

nom lećom, prvi ugledao živi jednostanični 

organizam. 

LENTICELE, pore na oplutjelim tkivima 

čiji se otvor ne može regulirati, npr. pore 

na kori bazge. 

LEPIRNJAČE, skupina pretežno zeljastih 

biljaka dvosupnica. Listovi su im perasto 

sastavljeni. Cvjetovi su dvospolni. Vjenčić 

ima leptirast oblik (ime!) i sastoji se od pet 

latica. Plod je mahuna, pa se zovu i mahunarke. 

Lepirnjačama pripada naše poznato 

povrće, grah, grašak, bob i leća. Mnoge se 

vrste uzgajaju za ishranu domaćih životinja, 

npr. djetelina i lucerna. Lepirnjače su 

važne i zbog simbioze s bakterijama, v. 

nitrogene bakterije. 

LEPRA (guba), teška i dugotrajna, bakterijama 

uzrokovana bolest. 

LETALITET, smrtnost. 

LETALNE ILI SMRTONOSNE MU- 

TACIJE, mutacije koje obično dovode do 

smrti organizma. 

LEUCIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

LEUKEMIJA, rak bijelih krvnih stanica. 

Karakterizira je nenormalan rast i razvoj 

limfocita (limfatična leukemija) ili neutrofilnih 

leukocita (mijeloična leukemija). 

Karakterizira je smanjena otpornost na 

infekcije, čirevi u ustima, povećanost limfnih 

čvorova i slezene i opća slabost. 

LEUKOCITI (bijele krvne stanice) se 

dijele po obliku jezgre na segmentirane i 

nesegmentirane te da li imaju zrnca (granule) 

u citoplazmi nekih stanica (granulociti) 

ili ne (agranulociti). Eozinofilni, 

bazofilni i neutrofilni leukociti, koji su 

dobili imena prema afinitetu na kisele i 

lužnate boje, su segmentirani granulociti. 

Nesegmentirani leukociti, agranulociti, su 

monociti i limfociti.


Neutrofili i limfociti igraju važnu 

ulogu u zaštiti tijela. Neutrofili imaju sposobnost 

fagocitoze (isp.), a limfociti protutijelima 

štite tijela od zaraze. Isp. krvna 

tjelešca. 

LEUKOCITOZA, stanje povećanog broja 

leukocita u krvi. Uzrok može biti u infekciji 

odnosno u povećanoj obrambenoj aktivnosti 

zaraženog tijela. 

LEUKOCITURIJA, pojava leukocita u 

mokraći kod nekih bubrežnih bolesti. 

LEUKOPENIJA, stanje smanjenog broja 

leukocita u krvi. Može biti uzrokovana 

zračenjem, različitim otrovima, lijekovima 

i dr. 

LEUKOPLASTI, stanični organeli, ubrajamo 

ih u skupinu organela čiji je zajednički 

naziv plastidi (isp.). Ne sadrže biljna 

bojila. Dolaze u svim biljnim dijelovima 

(bezbojna primarna kožna tkiva listova i 

stabljika), a pretežito se nalaze u spremišnim 

tkivima i organima (sjemenke, gomolji, 

korijen) biljaka. Leukoplaste u kojima 

se šećer pretvara u škrob u obliku velikih 

škrobnih zrnaca nazivamo amiloplasti. 

LEYDIGOVE STANICE, v. intersticijske 

stanice. 

LH (luteinizirajući hormon), jedan od tri 

gonadotropna hormona kojega izlučuje 

prednji režanj hipofize (adenohipofiza). U 

muškaraca je hormon LH nazvan hormon 

za stimulaciju intersticijskih stanica 

(ICSH). 

LIGAMENTI (sveze), najmekši dio kostura. 

Građeni su od čvrstog vezivnog tkiva 

u kojem ima elastičnih niti. Ligamenti 

omogućuju pokretljivost zglobova upravljanu 

kontrakcijom mišića. 

LIKOVNICE, v. potporno staničje. 

LIMBIČNI SUSTAV, dio velikog mozga 

u kojem se procjenjuju doživljaji i osloba- 

đaju emocionalne reakcije, npr. bijes i 

veselje, a impulsi utječu i na rad npr. srca, 

crijeva i žučne vrećice. Limbični sustav 

ulazi u sastav moždanog debla. 

LIMFA, tjelesna tekućina koja teče limfnim 

žilama, a po sastavu se razlikuje od 

krvi jer ne sadrži eritrocite. Teče u jednom 

smjeru, od tkiva prema srcu, a glavna joj je 

uloga donošenje suvišne tkivne tekućine u 

krv. Sudjeluje i u prijenosu probavljenih 

masti iz crijevnih resica u krvotok. 

LIMFATIČNA LEUKEMIJA, v. leukemija. 

LIMFATIČNE STANICE, stanice u koje 

su uključeni svi razvojni oblici limfocita, 

stanica nositelja tzv. specifične imunosti. 

To su limfociti B, limfociti T i limfociti 0. 

LIMFNI ČVOROVI, nakupine limfnoga 

tkiva u vezivnoj čahuri razmještene po čitavom 

tijelu. Njihov broj je kod pojedinih 

ljudi različit (na crijevu čovjeka ih ima 

oko 30 000). Mnogo ih je na mjestima gdje 

je moguć prodor zaraznih klica (u plućima, 

crijevu te ispod površine kože). Pojedini 

limfni čvor sastoji se od kore i srži, a u 

čvoru je više limfatičnih čvorića (folikula) 

u čijim središtima se nalaze matične stanice 

za stvaranje limfocita. 

LIMFOCITI 0, vrsta leukocita, "stanice 

ubojice" (limfociti K i NK), sudjeluju u 

specifičnoj i nespecifičnoj staničnoj imunosti. 

LIMFOCITI B, vrsta leukocita, nositelji 

tzv. humoralne imunosti, jer nakon što su 

bili u kontaktu s nekim antigenom (npr. 

mikrobom) sazrijevaju u plazma - stanice 

koje proizvode različite vrste specifičnih 

protutijela (antitijela), bjelančevina nazvanih 

imunoglobulini (Ig), isp. 

LIMFOCITI T, vrsta leukocita, nositelji 

tzv. stanične imunosti organizma jer je 

posredovana stanicama (limfocitima). Raz- 

79


likujemo regulacijske (pomagačke i supresijske) 

i izvršne (efektorske) limfocite. 

LIMFOCITI, v. leukociti. 

LIMFOCITOZA, stanje porasta broja 

limfocita u krvi. 

LIMFOPENIJA, stanje smanjenog broja 

limfocita u krvi. 

LIMFOPOEZA, v. krvotvorni organi. 

LINEARNI POREDAK GENA, geni su 

u kromosomima pravilno poredani u nizu, 

linearno, što je dokazao Morgan na temelju 

krosingovera (isp.). 

LINIJA, v. svojta. 

LINNE, C., (1707.-1778.), švedski prirodoslovac, 

osnivač taksonomije ili sistematike. 

Zaslužan za uvođenje binarne nomenklature. 

LINJANJE, mijenjanje dlake kod sisavaca; 

najčešće kao prilagodba na promjene 

temperature u okolišu. Životinje koje žive 

npr. u hladnim područjima imaju debelo 

krzno i linjaju se dva put godišnje. U jesen 

postupno gube tanku ljetnu dlaku i raste 

im debela sa zimskom poddlakom. Drugo 

linjanje je u proljeće, kada nestaje debele 

dlake. Ima sisavaca koji mijenjaju dlaku 

postupno čitave godine bez obzira na godišnja 

doba. 

LIPAZE, enzimi iz skupine hidrolitičkih 

enzima koji sudjeluju u razgradnji lipida 

na njihove sastavne dijelove. 

LIPIDI, organski spojevi koji sadrže ugljik, 

vodik i kisik, netopljivi su vodi, ali su 

topljivi u organskim otapalima. U lipide 

ubrajamo i masti koje su po svom kemijskom 

sastavu esteri trovalentnog alkohola 

glicerola i viših masnih kiselina. U lipide 

ubrajamo i fosfolipide koji izgrađuju stanične 

membrane te steroide u koje ubrajamo 

80 

spolne hormone, hormone kore nadbubrežne 

žlijezde, vitamin D, kolesterol itd. 

LIPOPROTEIN MALE GUSTOĆE 

(LDL), čestice različitih masti i bjelančevina, 

prenosi kolesterol iz jetre u ostale 

dijelove tijela. Dio prenesenog kolesterola 

taloži se u stijenkama krvnih žila i pridonosi 

nastanku ateroskleroze. 

LIPOPROTEIN VELIKE GUSTOĆE 

(HDL) uklanja kolesterol iz krvi, prebacujući 

ga u mišiće i jetru. 

LIPOPROTEIN VRLO MALE GUS- 

TOĆE (HLDL), uklanja kolesterol iz krvi, 

prebacujući ga u mišiće i jetru. 

LIST, zeleni organ u kojem se odvija fotosinteza. 

Nalaze se na stabljici. Tri su glavna 

dijela lista: plojka, peteljka i podina ili 

lisna baza. Mogu biti vrlo različitih oblika. 

Prvi se listovi razlikuju od pravih, to su 

supke ili kotiledoni (dijelovi embrija ili 

klica). Listovi se mogu preobraziti u trnove, 

vitice, zaštitne i pricvjetne listove te 

cvijetne dijelove. 

LIŠAJEVI (Lichenes), životni oblici, primjer 

simbioze dvaju različitih organizama 

gljive i alge. Gljive su mješinarke ili 

stapčarke, a alge su jednostanične zelene 

ili modrozelene. Udružuju se u spužvasto 

tijelo koje također zovemo micelij. Alge 

pribavljaju organsku hranu za oboje, a 

gljive pružaju algama zaštitu, vodu i minerale. 

Alge su zadržale sposobnost samostalnog 

života. Najčešće se razmnožavaju 

soredijima.Neki lišajevi imaju plodišta poput 

trubica u kojima je himenij s askusima. 

Dijele se prema obliku na koraste, lisnate i 

grmaste lišajeve. Pioniri su vegetacije na 

Zemlji. 

LITORAL, obalni pojas razine vode za 

vrijeme plime i oseke. 

LITOSFERA, čvrsti dio Zemlje.


LIZIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

LIZOSOMI, stanični organeli obavijeni 

jednostrukom membranom. To su mjehurići 

koji se odvajaju od Golgijeva tijela, a 

sadrže hidrolitičke enzime. Pomoću enzima 

razgrađuju složene organske spojeve i 

zbog toga imaju funkciju staničnog probavila. 

Ošteti li se njihova membrana počinju 

razgrađivati vlastitu stanicu. 

LTH (luteotropni hormon), v. gonadotropni 

hormoni. 

LUBANJCI, v.svitkovci. 

LUES, v. sifilis. 

LUGOLOVA OTOPINA, sastoji se od, u 

vodi otopljenih, kalijevog jodida (0.66 %) i 

joda (0.33 %). Služi za dokazivanje škroba 

s kojim daje ljubičastomodru boju. 

LUMP BRUSH KROMOSOMI, v. četkasti 

kromosomi. 

LUTEINIZIRAJUĆI HORMON,v. LH. 

LUTEOTROPNI HORMON, v. gonadotropni 

hormoni. 

M 

MAHOVINE, kopnene biljke kojima se 

gametofit (steljka ili talus) prilagodio životu 

na kopnu. Na gametofitu razaznajemo 

korjenčiće ili rizoide, stabalce i listiće. To 

nisu pravi korijen, prava stabljika ili pravi 

listići. U određenom dobu godine na vrhu 

stabalca mahovine (nakon oplodnje) razvije 

se sporofit (sporogon) koji se sastoji od 

drška i tobolca za spore. Pioniri su vegetacije. 

Od njih je nastao tresetni ugljen u 

prošlosti. Danas sudjeluju u stvaranju sedrenih 

barijera u vodotocima. 

sporangij mejoza 

sporogon 

zigota 

oplodnja 

arhegonij 

jaje 

( ) 

spore 

klijanje 

spore 

prokličnica 

odrasla 

mahovina 

anteridij 

( muška gameta) 

sporofit (2n) 

gametofit (n) 

MAJMUNI, skupina sisavaca s najrazvijenijim 

mozgom, očima usmjerenim prema 

naprijed, pokretljivim prstima na dugačkim 

rukama i nogama te plosnatim noktima. 

Razvili su se vjerojatno od primitivnih 

kukcojeda. Većinom se zadržavaju na drveću. 

Palac mogu primicati svim ostalim 

prstima i tako dobro obuhvaćati grane. 

Majmuni jedu gotovo sve, plodove biljaka, 

kukce, ptice, voće i dr. Žive u toplim 

dijelovima Azije, Afrike i Amerike. Dijele 

se na polumajmune i prave majmune. Polumajmuni 

su primitivniji i žive na drveću. 

Najrasprostranjenija je skupina lemura. 

Pravi majmuni se dijele na širokonosce (na 

pr. kapucini), uskonosce (npr. makaki, afrički 

mandril) i čovjekolike majmune (npr. 

orangutan, čimpanza, gorila). 

MAKIJA, šikara, gusta teško prohodna 

šuma karakteristična za Sredozemlje. 

MAKROELEMENTI, v. elementarni sastav. 

81


MAKROEVOLUCIJA (adaptivna radijacija), 

evolucijski procesi iznad razine vrste 

koji vode nastajanju viših sistemskih grupa 

odnosno velikih skupina (rodova, porodica, 

redova, razreda, koljena). 

MAKROMOLEKULE, velike molekule 

građene od većeg broja manjih podjedinica. 

Najvažnije makromolekule živih 

organizama su nukleinske kiseline i bjelančevine. 

Nukleinske kiseline izgrađuje 

veći broj nukleotida, a bjelančevine veći 

broj aminokiselina. 

MAKROMUTACIJE, mutacije u genu 

koji kontrolira bitne metaboličke procese u 

organizmu. 

MAKROSPORA, v. sjemeni zametak. 

MAKROSPORANGIJ, v. sjemeni zametak. 

MAKROSPOROGENEZA, proces kojim 

se matična stanica embrijske vrećice u biljaka 

dijeli mejozom dajući četiri haploidne 

stanice od kojih tri propadaju, a jedna 

se razvija u embrijsku vrećicu. Time je ona 

jedina preživjela makrospora iz koje će se 

razviti ženski gametofit (haploidna generacija). 

MALARIJA, v. plazmodij. 

MALI MOZAK (cerebellum), leži u stražnjem 

dijelu lubanje, ispod velikog mozga. 

Građen je od vanjske sive i unutarnje bijele 

tvari. Ima dvije hemisfere. Kontrolira 

mišićni tonus, osigurava ravnotežu, koordinira 

mišićne kretnje. 

MALI (plućni) OPTOK KRVI, deoksigenirana 

(venska) krv se iz srca sistolom 

(kontrakcijom) desne klijetke izbacuje u 

plućnu arteriju odnosno u pluća. Tu će se 

hemoglobin iz krvi osloboditi viška ugljikovog 

dioksida i obogatiti kisikom (oksigenirati). 

Iz pluća se oksigenirana (arterijska) 

krv vraća u lijevu pretklijetku kroz 

82 

dvije plućne vene. Tijekom sistole lijeve 

pretklijetke krv se potiskuje u lijevu klijetku, 

a odatle snažnom kontrakcijom u aortu 

tj. u veliki optok krvi. 

MALOČETINAŠI, životinje iz skupine 

kolutićavaca, isp. Žive na kopnu i u slatkim 

vodama. Nemaju parapodije, ticala ni 

oči. Duž tijela su poredane četine. Najpoznatija 

vrsta je gujavica, koja živi u tlu. Na 

pojedinim su susjednim kolutićima jako 

razvijene žljezdane stanice koje luče sluz i 

stvaraju zadebljanje - pas ili klitelum. Klitelum 

služi pri razmnožavanju i stvara 

ovojnicu (kokon) oko oplođenih jaja koja 

ostavlja u zemlji. 

MALOKOLUTIĆAVCI (Oligomeria), 

životinje iz skupine bezkralježnjaka. Preci 

su im davni kolutićavci koji su prešli na 

sjedilački ili polusjedilački način života. 

Postepeno se smanjio broj kolutića, a simetrija 

tijela je kod nekih oblika prešla iz 

dvobočne u zrakastu simetriju. Najpoznatiji 

su lovkaši, bodljikaši (trp, ježinac, 

zvjezdača i zmijača), žiroglavci, bradnjaci 

i streličari. Žiroglavci (isp.) i bradnjaci su 

bilateralno simetrične pokretne životinje 

koje ruju po morskom dnu. 

MALPIGHI, M., (1628.-1694.), talijanski 

biolog, mikroskopom proučavao građu životnja 

i prvi vidio kapilare, te opisao 

živce, kožu i bubreg. Po njemu je nazvano 

Malpighijevo tjelešce u nefronu bubrega i 

Malpighijev sloj kože. 

MALPIGHIJEVE CJEVČICE, organi 

za izlučivanje i osmoregulaciju tjelesnih 

tekućina kod većine člankonožaca: klještara 

i uzdušnjaka. To su cjevasta izbočenja 

crijeva u tjelesnu šupljinu. Produkti izmjene 

tvari filtriraju se u cjevčice i pražnjenjem 

crijeva izlaze van. 

MASLAČNO VRENJE, stoji u temelju 

kvarenja maslaca, ali i fermentacije različitih 

sireva (rupice!). Temeljna reakcija je:


C6H12O6 → 2CO2 + 2H2 + energija + 

+ 2CH3CH2CH2COOH 

maslačna kiselina 

MASNE NASLAGE (aterom), v. ateroskleroza. 

MASTI, složeni organski spojevi sastavljeni 

od trovalentnog alkohola glicerola i 

masnih kiselina. U sastavu masnih kiselina 

dominiraju zasićene masne kiseline. Ne 

otapaju se u vodi, ali se dobro otapaju u 

eteru, benzenu, kloroformu i sl. U stanici 

služe kao pričuva energije. 

MATERNICA (uterus), organ u kojem se 

razvija plod (kod većine sisavaca). Kod 

žena je to kruškoliki, mišićni organ smješten 

u donjem trbuhu. Sastoji se od dna, 

tijela i vrata (cervix) maternice. Vrat maternice 

vodi u rodnicu. Kroz taj kanal izlazi 

menstruacijska krv, a u maternicu ulaze 

spermiji. Unutarnja je stijenka maternice 

obložena sluznicom (endometrijom) koja 

se u vrijeme menstruacije oljušti, a u trudnoći 

stvara posteljicu. 

MAYER, A., njemački znanstvenik koji je 

istraživao mozaičnu bolest duhana. Pretpostavlja 

da je uzročnik te bolesti sitna 

bakterija. 

MEDICINSKA MIKROBIOLOGIJA, v. 

mikrobiologija. 

MEDUZA, jedan od morfoloških oblika 

kod žarnjaka. Izgledom je slična zvonu ili 

klobuku. Usna (oralna) strana je u 

unutarnjosti, a lovke su na rubu zvona. 

Meduza je slobodno plivajući oblik. 

MEGAEVOLUCIJA (aromorfoza), evolucija 

osnovnih i najviših sistematskih 

skupina živoga svijeta prilikom prijelaza 

živog svijeta iz jednog medija u drugi 

primjerice iz vode na kopno. 

MEGAKARIOCITI, v. krvotvorni organi 

i koštana moždina. 

MEHANIZAM POVRATNE SPREGE 

(mehanizam povratne veze), princip na 

kojem se temelji rad svih žlijezda s unutarnjim 

izlučivanjem. Prema tom principu 

svaka promjena koncentracije nekog hormona 

u krvi utječe na rad hipotalamusa i 

hipofize koji će normalizirati koncentraciju 

tog hormona. Na primjer, smanjena 

količina muškog spolnog hormona testosterona 

u krvi potaknut će izlučivanje faktora 

oslobađanja gonadotropnih hormona 

iz hipotalamusa. Ti faktori potaknut će 

izlučivanje gonadotropnih hormona iz 

adenohipofize koji će zatim povećati izlučivanje 

testosterona iz testisa. Time će se 

ponovno uspostaviti potrebna koncentracija 

testosterona u krvi. 

MEHANIZAM POVRATNE VEZE, v. 

mehanizam povratne sprege. 

MEJOZA (zoridbena dioba, redukcijska 

dioba), stanična dioba kojom nastaju spolne 

stanice, gamete. Osnovna značajka mejoze 

je da u njoj dolazi do redukcije broja 

kromosoma. Tako iz jedne stanice s diploidnim 

brojem kromosoma (2n) nastaju 4 

stanice s haploidnim brojem kromosoma 

(n). Mejoza se sastoji od dvije uzastopne 

diobe od kojih je prva redukcijska (mejoza 

I), a druga je slična mitozi. Stanice (gamete) 

koje nastaju mejozom su genetički 

različite zbog pojave crossing overa. Proces 

nastajanja gameta mejozom naziva se 

gametogeneza. Ako nastaju ženske gamete, 

jajne stanice, govorimo o oogenezi, a 

nastaju li muške gamete, spermiji, tada 

govorimo o spermatogenezi. 

MEJOZA I (prva mejotička dioba), dioba 

kojom počinje nastanak spolnih stanica. 

Sastoji se od 4 uzastopne faze: profaza I, 

metafaza I, anafaza I i telofaza I. Najvažnija 

zbivanja u mejozi I su redukcija broja 

kromosoma te rekombinacija homolognih 

kromosoma (isp. krosingover). 

83


MEJOZA II (druga mejotička dioba), dioba 

kojom završava nastanak spolnih stanica. 

Sastoji se od 4 uzastopne faze: profaza 

II, metafaza II, anafaza II i telofaza II. Zbivanja 

tijekom mejoze II slična su zbivanjima 

tijekom mitoze (isp.). 

MEKUŠCI (Mollusca), beskralježnjaci; 

najrazvijenija i vrstama najbogatija skupina 

beskolutićavaca. Poznato je više od 

100 000 vrsta. Žive u moru, kopnenim vodama 

i na kopnu. Najrasprostranjeniji mekušci 

su: puževi, školjkaši i glavonošci. 

Tijelo je mekano i obavijeno plaštem. 

Plašt izlučuje vapnenu ljušturu: kod puževa 

jednodjelnu (kućicu) a kod školjkaša 

dvodjelnu (školjku). Mekušci su većinom 

bilateralno simetrični. Na tijelu se mogu 

razlikovati: glava, mišićavo stopalo i utrobna 

vreća s unutarnjim organima. Probavilo 

je prohodno. U ustima je trenica ili 

radula. Probava je izvanstanična (u želucu) 

i unutarstanična (u probavnoj žlijezdi). 

Optjecajni sustav je otvoren t.j. krv istječe 

iz krvnih žila i oplakuje tkiva i organe. 

Srce je građeno od klijetke i jedne ili više 

pretklijetki. Krvni ili dišni pigment se 

naziva hemocijanin. Organi za disanje su 

škrge (ktenidije) ili "pluća" t.j. dio plašta 

kod kopnenih puževa. Za izlučivanje imaju 

metanefridije. Živčani sustav se sastoji od 

više parnih ganglija međusobno povezanih 

živčanim vrpcama. Osjetni organi su oči, 

statocisti, ticala i osfradiji. Mekušci su razdvojena 

spola, ali ima i dvospolaca. Oplodnja 

je vanjska ili unutarnja. Ličinački 

stadiji su trohofora i velinger-ličinka. Mekušci 

su bogati bjelančevinama i vitaminima 

pa se rabe za hranu. 

MELANIN (grč. melas = crn), pigment 

crne boje koji se stvara u koži kao zaštita 

od štetnog djelovanja UV zraka, v. melanociti. 

MELANOCITI, stanice koje se nalaze 

između bazalnih stanica epiderme kože. U 

84 

njima se iz aminokiseline tirozina uz pomoć 

enzima fenol - oksidaze i drugih sintetizira 

pigment melanin (crni) i feomelanin 

(crveno - smeđi ili žuti) koji koži daju 

boju. Proizvodnja pigmenta u koži pod 

kontrolom je hormona - MSH (melanocit 

stimulacijski hormon) iz srednjeg režnja 

hipofize. Pigment se u melanocitu nalazi u 

melanosomima koji štite kožu od štetnog 

djelovanja ultraljubičastih zraka. Pretjerano 

izlaganje kože ultraljubičastim zrakama 

može dovesti do pojave tumora –melanoma. 

MELANOCIT STIMULACIJSKI HO- 

RON (MSH), luči ga srednji režanj hipofize, 

a služi za raspodjelu kožnog pigmenta 

melanina, v. melanociti. 

MELANOM, maligni tumor koji se najčešće 

javlja u koži, a rjeđe u mrežnici oka. 

Tumorske stanice sadrže različite količine 

melanina, v. melanociti. 

MELIORACIJE, opsežni zahvati isušivanja 

močvarnih terena, dijelova mora i reguliranje 

tekućih voda u svrhu dobivanja 

plodnog i obradivog tla. 

MEMBRANSKI PROTEINI, proteini 

koji dolaze u sastavu stanične membrane. 

Neki su proteini samo djelomično uronjeni 

u dvosloj fosfolipida dok se drugi protežu 

kroz čitavu debljinu lipidnog dvosloja 

tvoreći proteinske “kanaliće”. Neki od njih 

su i enzimski aktivni. 

MENARHA, prvo menstrualno krvarenje 

iz spolovila u djevojčica u pubertetu. 

MENDEL, G. (1822. – 1884.), češki znanstvenik 

koji je godine 1865. objasnio 

mehanizme prenošenja nasljeđa s roditelja 

na potomstvo. Poznati su Mendelovi zakoni 

u kojima je iznio osnovne zakonitosti 

nasljeđivanja. 

MENDELOVI ZAKONI, zakoni nasljeđivanja 

koje je postavio Mendel radeći


pokuse s biljkama. Zakoni vrijede kod biljaka, 

životinja i čovjeka. Postoje tri Mendelova 

zakona: 

1. Zakon jednoličnosti (uniformnosti) F1 

generacije: križaju li se homozigotni 

roditelji, svi potomci F1 generacije su 

međusobno jednaki. 

2. Zakon cijepanja (segregacije) svojstava 

u F2 generaciji po stalnim brojčanim 

odnosima: međusobnim križanjem 

jedinki F1 generacije nastaju 

potomci s različitim svojstvima i to: 

a) kod monohibridnog križanja s 

dominacijom u omjeru 3:1 u korist 

dominantnog oblika; 

b) kod monohibridnog intermedijarnog 

križanja u omjeru 1:2:1. 

3. Zakon nezavisnosti nasljednih faktora: 

kada se križaju jedinke s više svojstava 

pojedina se svojstva nasljeđuju 

nezavisno, što znači da se aleli u 

zigoti ne spajaju nego samo mozaično 

kombiniraju. 

MENINGITIS, upala mozgovnih ovojnica 

i leđne moždine mikroorganizmima iz 

krvotoka ili onima koji su dospjeli u tijelo 

ozljedom glave. 

MENORAGIJE, obilne menstruacije koje 

traju dulje od sedam dana, uz izbacivanje 

većih ugrušaka krvi. Mogu biti uzrokovane 

hormonalnim poremećajem ili različitim 

patološkim razlozima, kao npr. benignim 

tumorm maternice, miomom. 

MENSTRUACIJA, v. mjesečnica. 

MENSTRUALNI CIKLUS (menstruacijski 

ciklus), ženski spolni ciklus karakteriziran 

periodičkim promjenama koje se 

odvijaju u jajnicima i maternici, a započinju 

u pubertetu. Tada iz spolnih centara 

u mozgu dolaze impulsi do hipofize u 

kojoj se počinju izlučivati gonadotropni 

hormoni koji pak u jajnicima potiču sazrijevanje 

jajnih stanica i izlučivanje žen- 

skih spolnih hormona. Istovremeno, maternica 

se priprema za prihvat zametka ako 

dođe do oplodnje. U slučaju da jajašce nije 

oplođeno sluznica maternice se ljušti i ta 

se pojava naziva menstruacija ili mjesečnica 

koja se ponavlja u pravilnim razmacima, 

obično svakih 28 dana. 

Prikaz promjena tijekom menstrualnog ciklusa: 

A - količine gonadotropnih hormona, B – količine 

estrogena i progesterona, C - bazalne temperature, 

D - plodnih i neplodnih dana. 

Menstrualni ciklus se dijeli u tri 

uzastopne faze. Prva je folikularna faza 

koja počinje mjesečnicom, tj. menstruacijskim 

krvarenjem (3 do 5 dana). U toj 

fazi u jednom mjehuriću započinje sazrijevanje 

jajne stanice (traje oko 12 dana). 

Druga faza je ovulacijska faza, u kojoj 

jajna stanica konačno dozre, a završava se 

ovulacijom i traje 2 do 3 dana. Treća je 

sekrecijska faza, tj. faza s povećanom sek- 

85


recijom hormona progesterona i estrogena. 

Traje 13 do 14 dana. S padom koncentracije 

estrogena i progesterona nastupa 

opet mjesečnica. 

MERISTEM, v. tvorno staničje. 

MEROZOITI, v. plazmodij. 

MESOJEDI, v. karnivori, zoofagi. 

MESOJEDNE BILJKE, v. karnivorne 

biljke. 

METABOLIČNA VODA je voda koja 

nastaje tijekom metabolične razgradnje ugljikohidrata, 

masti i bjelančevina iz hrane. 

METABOLIZAM MASTI, skup svih 

biokemijskih reakcija u organizmu kojima 

se iz masti dobiva energija. 

METABOLIZAM PROTEINA, skup 

svih biokemijskih reakcija u organizmu 

kojima se iz proteina dobiva energija. Metabolizmom 

proteina upravljaju hormoni iz 

kore nadbubrežne žlijezde. 

METABOLIZAM 

UGLJIKOHIDRATA, skup svih biokemijskih 

reakcija u organizmu kojima se iz 

ugljikohidrata dobiva energija. 

METACENTRIČAN KROMOSOM, 

kromosom koji ima svoju pričvrsnicu u 

sredini. 

METAFAZA, jedna od etapa stanične diobe 

- mitoze u kojoj su kromosomi pravilno 

smješteni u sredini stanice u središnjoj 

ili ekvatorijalnoj ravnini pričvršćeni za niti 

diobenog vretena. 

METAFAZA DRUGE MEJOTIČKE 

DIOBE, v. metafaza II. 

METAFAZA I, (metafaza prve mejotičke 

diobe), jedna od etapa redukcijske diobe 

mejoze I u kojoj su konjugirani kromosomi 

(spareni homologni kromosomi) smješteni 

u središnjoj ili ekvatorijalnoj ravnini. 

86 

METAFAZA II, (metafaza druge mejotičke 

diobe), jedna od etapa mejoze II u 

kojoj su jednostruki kromosomi smje-šteni 

u središnjoj ili ekvatorijalnoj ravnini. U 

metafazi II broj kromosoma u svakoj stanici 

je polovičan (haploidan) s obzirom na 

broj kromosoma na početku mejoze I. 

METAFAZA PRVE MEJOTIČKE DI- 

OBE, v. metafaza I. 

METAGENEZA, izmjena nespolne generacije 

sjedilačkih polipa i spolne generacije 

meduza u životnom ciklusu žarnjaka, 

isp. Polipi mnogih obrubnjaka i režnjaka 

pupanjem stvaraju meduze koje se otkidaju 

i kada postanu spolno zrele proizvode 

jaja i spermije. Nakon oplodnje razvija se 

trepetljikava ličinka planula koja se 

pričvrsti za dno i razvije u polip. 

METAMORFOZA, v. preobrazba. 

METANEFRIDIJI, organi za izlučivanje 

kod mekušaca i kolutićavaca. To su otvorene 

cjevčice koje na vrhu imaju trepetljikavi 

lijevak koji skuplja izlučevine iz 

tjelesne šupljine. U cjevčicama se stvara 

mokraća i izbacuje kroz otvore metanefridija 

van. 

METANEFROS, v. treći bubreg. 

METAZOA, v. mnogostanične životinje. 

METILJAVOST, v. ovčji metilj. 

METILJI, beskolutićave životinje koje 

pripadaju koljenu plošnjaka, isp. Opisano 

je oko 11000 vrsta metilja koji su nametnici 

u probavilu sisavaca. Tijelo im je 

prekriveno kutikulom i imaju prianjalke na 

prednjem dijelu tijela. Anaerobni su organizmi 

kao i drugi crijevni nametnici. 

Dvospolci su i za razvitak im je potreban 

barem jedan međudomadar, a najčešće je 

to puž. Najprepoznatljivija vrsta je ovčji 

metilj, isp. 

METIONIN, kemijski spoj iz skupine 

aminokiselina.


MEZODERM, srednji zametni listić koji 

se formira tijekom druge etape embrionalnog 

razvoja, gastrulacije u nekih bezkralježnjaka 

(npr. ježinaca) i svih kralježnjaka. 

Nastaje iz dijela endoderma koji se 

useljava u prostor blastocela. U kralježnjaka, 

iz mezoderma se razvijaju: mišići, srce 

i krvne žile, kosti, hrskavica, spolne žlijezde, 

limfatički organi itd. Isp. gastrulacija. 

MEZOFIL (grč. mesos = srednji, fyllon = 

list), tkivo lista koje se nalazi između 

gornje i donje epiderme; specijalizirano za 

obavljanje procesa fotosinteze. 

MEZOFILNE ŽIVOTINJE (grč. mesos 

= srednji, filos = prijatelj), životinje prilagođene 

životu na umjereno vlažnim staništima. 

Tu pripada većina kopnenih organizama. 

MEZOFITI (grč. mesos = srednji, fyton = 

biljka), biljke prilagođene životu na umjereno 

vlažnim staništima. Tu pripada većina 

našeg listopadnog drveća i kulturnih biljaka. 

MEZONEFROS, v. drugi bubreg. 

MEZOSOMI, v. bakterije. 

MICELIJ, vegetativno tijelo gljiva izgrađeno 

od nitastih tvorevina zvanih hife. 

Također i spužvasto tijelo lišajeva (isp.). 

MIGRACIJA RIBA, v. selidbe riba. 

MIJELOIČNA LEUKEMIJA, v. leukemija. 

MIJELOM, bolest prekomjernog umnožavanja 

plazma - stanica u koštanoj moždini. 

MIKOPAZMODIJI, v. mikoplazme. 

MIKOPLAZME (mikopazmodiji), najmanji 

(0,1 – 0,3 μm) i najjednostavniji 

prokarioti (isp.). Njihove stanice sadrže i 

DNA i RNA, a obavijene su plazmatskom 

membranom, ali za razliku od većine osta- 

lih prokariota ne sadrže staničnu stijenku. 

Neke mikoplazme uzrokuju bolesti čovjeka, 

životinja i biljaka. 

MIKORIZA, združivanje gljiva i viših biljaka 

pri čemu hife gljiva obavijaju korjenje 

biljaka preuzimajući ulogu korijenovih 

dlačica od kojih su djelotvornije, a za 

uzvrat biljke gljive opskrbljuju organskom 

hranom. 

MIKROBIOCENOZA, biocenoza mikroorganizama. 

MIKROBIOLOGIJA, znanost koja se 

bavi proučavanjem mikroskopski sitnih 

organizama. Zbog velikog područja istraživanja 

i široke primjene mikrobiologija se 

dijeli na mnogo grana, npr. medicinska 

mikrobiologija, prehrambena mikrobiologija, 

industrijska mikrobiologija itd. 

MIKROELEMENTI, v. elementarni sastav. 

MIKROEVOLUCIJA, procesi evolucije 

u kraćim razdobljima koji se zbivaju na 

razini postanka vrste, odnosno populacije. 

MIKROMUTACIJE, mutacije gdje se teško 

uspostavi međuodnos između promjene 

genotipa i neke fenotipske karakteristike. 

MIKROPILA, otvor na sjemenom zametku, 

v. tučak. 

MIKROSFERE, okrugla tjelešca proteinskog 

sastava slična jednostavnim živim 

stanicama. Mikrosfere je u svojim pokusima 

dobio američki biokemičar Fox. Njegovi 

pokusi pridonijeli su razumijevanju 

razvoja živog svijeta na Zemlji. 

MIKROSKOP, instrument pomoću kojeg 

se mogu promatrati predmeti nevidljivi 

ljudskom oku. Svjetlosni mikroskop građen 

je od mehaničkih i optičkih dijelova. 

Mehanički dijelovi su podnožje, stalak, 

stolić, tubus, veliki i mali vijak. Optički 

87


dijelovi su kondenzor s iris-zaslonom, 

objektivi, okulari i kod nekih koji nemaju 

ugrađenu rasvjetu zrcalo. Mehanički dijelovi 

nose optičke dijelove i služe za njihovo 

pomicanje i namještanje predmeta 

promatranja. Optički dijelovi omogućuju 

osvjetljavanje i povećavanje promatranog 

predmeta. Školski mikroskopi povećavaju 

400-600 puta, a primjenom posebnih objektiva 

(imerzija) do 1000 puta. 

U biološkim istraživanjima koriste 

se i neki posebni tipovi mikroskopa: fazni 

mikroskop, polarizacijski i fluorescencijski 

mikroskop. Faznim mikroskopom mogu se 

istraživati neobojene stanične strukture 

koje se razlikuju samo u indeksu loma 

svjetlosti. Polarizacijskim mikroskopom 

vidljiva je fina građa i kristalna struktura 

preparata na osnovi pojave dvoloma svjetlosti 

pri prolazu kroz preparat. Fluorescencijski 

mikroskop omogućuje otkrivanje 

sitnih struktura preparata (stanične bjelančevine 

i dr. molekule) na osnovi fluorescencije. 

Elektronski mikroskop umjesto 

vidljive svjetlosti koristi snop elektrona 

koji prolazi kroz tanki prerez mikroskopskog 

preparata čija slika postaje vidljiva na 

fluorescentnom zaslonu. Umjesto staklenih 

leća koje ima svjetlosni mikroskop elektronski 

mikroskop ima prstenaste elektromagnete 

(elektronske leće). Elektronskim 

mikroskopom možemo vidjeti predmete 

promjera manjeg od 1 nm. Različiti mikroskopi 

imaju različitu moć razlučivanja 

(isp.). 

MIKROSPORA, v. prašnik. 

MIKROSPORANGIJ, v. prašnik. 

MIKROSPOROGENEZA, proces kojim 

nastaju peludna zrnca (mikrospore), isp. 

prašnik. 

MILLER, S., (rođ. 1930.), američki znanstvenik 

koji je, imitirajući uvjete koji su 

vladali u prvom razdoblju postanka Zem- 

88 

lje, u laboratorijskim uvjetima dobio aminokiseline 

i neke druge organske spojeve. 

MILLEROV POKUS, v. Miller. 

MIMIKRIJA (grč. mimeomai = oponašam), 

obilježje nekih životinja da bojom i 

oblikom tijela oponašaju druge životinje ili 

predmete iz svojeg okoliša u svrhu zaštite 

od neprijatelja, predatora. 

MINERALI, v. mineralne tvari. 

MINERALNE TVARI (minerali), anorganski 

prirodni spojevi. Pojedini elementi 

koji izgrađuju minerale su sastavni dio 

mnogih, za život važnih spojeva. Na primjer, 

magnezij (Mg) je sastavni dio klorofila, 

željezo (Fe) hemoglobina, kalcij (Ca) 

kostiju i zubi, jod (I) je potreban za 

stvaranje hormona štitnjače, tiroksina, a 

mnogi su sastavni dijelovi enzima, npr. 

Mg, Fe, bakar (Cu), cink (Zn) itd. 

MINUTNI VOLUMEN DISANJA, je 

ukupna količina novog zraka koji svake 

minute dospije u dišne putove. Jednak je 

umnošku dišnog volumena i frekvencije 

disanja. Normalni dišni volumen iznosi 

oko 500 ml, a normalna frekvencija disanja 

oko 12 puta u minuti. Prema tome, 

minutni volumen disanja iznosi oko 6000 

ml ili 6 litara u minuti (u mirovanju). 

MINUTNI VOLUMEN SRCA, volumen 

krvi koje srce utisne u krvotok u minuti. 

Mijenja se tijekom različitih aktivnosti 

tijela. Umnožak je broja otkucaja srca u 

minuti i udarnog volumena srca (npr. 70 x 

70 mL = 4900 mL/min). 

MIOFIBRILE, tanka proteinska vlakna 

koja izgrađuju mišićno tkivo, isp. poprečno-prugasti 

mišić. 

MIOKARD, srčani mišić. 

MIOZIN, bjelančevinasta molekula koja 

izgrađuje miofibrile, v. poprečnoprugasti 

mišić.


MIRACIDIJ, v. ovčji metilj. 

MIŠIĆI, omogućuju pokretanje tijela i 

njegovih pojedinih dijelova, skraćivanjem 

(kontrakcijom) i opuštanjem (relaksacijom). 

Mišići energiju dobivaju razgradnjom 

glukoze (reakcija glikolize) i glikogena. 

Postoje tri vrste mišića: poprečnoprugasti 

mišići, glatki mišići i srčani mišić 

koji se sastoji od poprečnoprugastih međusobno 

spojenih vlakana, v. poprečnoprugasti 

mišić. Prijenos podražaja sa živca na 

mišićno vlakno odvija se na živčano - 

mišićnoj vezi, isp. 

MIŠIĆNA ATROFIJA, kržljanje mišića 

uslijed slabe mišićne aktivnosti ili prestanka 

upotrebe pojedine skupine mišića. 

Mišić postaje tanji i slabih kontraktilnih 

sposobnosti. 

MIŠIĆNA HIPERTROFIJA, povećanje 

mišićne mase uzrokovano povećanom 

mišićnom aktivnošću. Promjeri pojedinih 

mišićnih vlakana postaju veći, povećava se 

i ukupni broj miofibrila u vlaknu. Povećava 

se kapilarna mreža i opskrba kisikom 

i hranidbenim tvarima. 

MITARENJE, mijenjanje perja kod ptica. 

Ptice se mitare jedanput ili dva put 

godišnje, većinom nakon sezone parenja. 

Budući da pero nije živa struktura, ono 

otpada, a staro se perje zamjenjuje novim. 

Mitarenje kontrolira štitna žlijezda. 

MITOHONDRIJI, stanični organeli koji 

se nalaze u citoplazmi eukariotskih stanica. 

Obavijeni su dvostrukom membranom, 

a unutarnjost im je ispunjena žitkom 

masom koja se zove matriks (matrix). U 

matriksu se nalazi DNA, ribosomi, RNA. 

Unutarnja membrana tvori mnogostruke 

nabore koji mogu biti u obliku grebena i 

pregrada (kriste) ili poput cjevčica. U 

njima se nalaze dišni enzimi. U mitohondrijima 

se odvija proces staničnog disanja 

pri kojem se dobiva energija potrebana za 

stanične aktivnosti. Zbog toga se mitohondriji 

još nazivaju i “energetskim centralama” 

stanice. Imaju sposobnost umnožavanja 

neovisno od diobe stanice. 

MITOZA, dioba somatskih (tjelesnih) stanica. 

Sastoji se od četiri glavne faze: profaze, 

metafaze, anafaze i telofaze. Temeljna 

značajka mitoze je da ovom diobom 

nastaju dvije stanice koje imaju isti, dvostruki 

(2n) broj kromosoma kao i stanica od 

koje su nastale. 

MJESEČNICA (menstruacija), mjesečno 

krvarenje kod žena koje se pojavljuje 

redovito, svakih 28 dana, osim u trudnoći, 

dojenju i klimakteriju. Menstruacijska krv 

je razgrađena sluznica maternice (endometrij) 

pomiješana sa krvi iz kapilarne 

mreže koja je hranila endometrij, v. menstrualni 

ciklus. 

MJEŠČIĆNICE, v. plaštenjaci. 

MJEŠINARKE, kopnene gljive s micelijem 

građenim od vrlo dugih hifa s poprečnim 

stijenkama. Spore im se razvijaju u 

mješinicama. Mješinice stručno zovemo 

askusima, a spore askosporama. Askusi se 

razvijaju na posebno građenom jednoslojnom 

plodištu, himeniju. Imaju izraženu 

izmjenu generacija gametangiogamijom i 

kariogamijom. Predstavnici mješinarki su 

kvaščeve gljivice, zelene plijesni, smrčci, 

tartufi (gomoljače) itd. 

MLIJEČNI ŠEĆER, v. laktoza. 

MLIJEČNO-KISELO VRENJE, postupak 

kojim se dolazi do kislog mlijeka i 

kupusa, jogurta, kefira i sl., a uzrokovano 

je anaerobnim bakterijama, npr. Lactobacillus 

bulgaricus i Streptococus lactis. U 

osnovi je proces: 

C6H12O6 → 2CH3CHOHCOOH 

mliječna kiselina 

MNOGOČETINAŠI, životinje iz skupine 

kolutićavaca, isp. Žive u moru kao pokret- 

89


ni ili sjedilački oblici. Cjevaši izlučuju oko 

tijela cijev od vapnenca. Mnogi ruju po 

dnu praveći hodnike. Na svakom kolutiću 

imaju parapodije na kojima su četine 

(hete). Na glavi su usta, oči, ticala i pipala 

(palpi). U Jadranu su poznati: afroditin 

palolo i morska gusjenica. 

MNOGOKOLUTIĆAVCI (Polymeria), 

najbrojnija skupina beskralješnjaka; pripadaju 

im: kolutićavci i člankonošci. Tijelo 

im je bilateralno simetrično i podijeljeno 

na kolutiće. Unutarnji organi uglavnom 

prate vanjski kolutićavi raspored. Svi imaju 

celom ili sekundarnu tjelesnu šupljinu. 

Kod člankonožaca kolutićavost nije jasno 

izražena. 

MNOGOSTANIČARI, v. mnogostanične 

životinje. 

MNOGOSTANIČNE ŽIVOTINJE (metazoa, 

mnogostaničari), se sastoje od velikog 

broja specijaliziranih stanica različitih 

oblika. Razlikujemo pet organizacijskih tipova: 

spužve, beskolutićavce, mnogokolutićavce, 

malokolutićavce i svitkovce. 

MOĆ RAZLUČIVANJA, sposobnost mikroskopa 

da dvije bliske točke prikaže 

razdvojeno. Svjetlosnim mikroskopom u 

najboljem slučaju mogu se razlučivati točke 

udaljene jedna od druge 0,2-0,4 μm, a 

elektronskim mikroskopom može se postići 

razlučivanje od 0,2-0,5 nm. 

MODEL TEKUĆEG MOZAIKA, model 

membrane koji su zamislili S.J.Singer i 

G.L. Nicolson. Prema tom modelu neke 

membranske bjelančevine su na površini 

(periferni proteini), a druge su djelomice 

ili potpuno uronjene (integralni proteini) u 

dvosloj lipida. Raspored bjelančevina u 

membrani nije stalan već se mijenja ovisno 

o stanju stanice. 

MODIFIKACIJE (somatske varijacije), 

nenasljedne promjene organizma nastale 

90 

pod utjecajem okoliša. Na primjer, sobni 

jaglac pri temperaturi od 10 °C cvate 

crveno, a pri 25 °C bijelo. 

MODROZELENE ALGE (cijanobakterije), 

jednostanične biljke koje nemaju potpuno 

izgrađenu jezgru i zbog toga ih 

ubrajamo u prokariote. U osnovnoj građi 

su slične bakterijama, također prokariotskim 

organizmima, ali za razliku od bakterija 

koje sadrže bakterioklorofil, modrozelene 

alge sadrže klorofil. To su autotrofni 

fotosintetski organizmi. Nikad nemaju 

bičeva. Nemaju plastide, mitohondrije ni 

golgijeva tjelešca. Mogu se kromatski adaptirati. 

Najčešće se razmnožavaju vegetativno. 

Mogu prijeći i u trajni oblik, spore. 

Kao prvi pravi fotosintetski organizmi, 

pretpostavlja se da su odigrale odlučujuću 

ulogu u stvaranju atmosferskog kisika, 

a time i u razvoju života na Zemlji. 

Također provode fiksaciju dušika iz zraka. 

Negativni utjecaj ima njihovo naglo vegetativno 

razmnožavanje u moru poznato 

pod nazivom “cvjetanje mora”. Njihova 

biomasa na kraju životnog ciklusa se i 

raspada uzrokujući onečišćenje. 

MOKRAĆA (urin), izlučevina bubrega 

kojom se iz organizma odstranjuju čovjeku 

suvišne i štetne tvari topljive u vodi. 

MOKRAĆNA CIJEV (uretra), završni 

dio mokraćnog sustava. Po građi i funkciji 

različita je u muškaraca i žena. U muškaraca 

služi provođenju i mokraće i sperme, 

a u žena samo mokraće. 

MOKRAĆNI (urinarni) SUSTAV, sustav 

organa koji mokraćom izlučuje štetne tvari 

iz organizma. Kod čovjeka se sastoji od 

nekoliko organa koji su smješteni u trbušnoj 

šupljini iza potrbušnice. To su bubreg, 

mokraćovod (ureter), mokraćni mjehur i 

mokraćna cijev (uretra). 

MOKRAĆNI MJEHUR, neparni šuplji 

organ smješten u maloj zdjelici, a služi za


skupljanje mokraće nastale u bubrezima. 

Prosječno može u odrasle osobe primiti 

oko 500 mL mokraće. Na izlasku iz mjehura 

je prstenasti mišić (sfinkter) koji je 

pod nadzorom simpatikusa i parasimpatikusa. 

Sfinkter se otvara refleksno kada tlak 

mokraće podraži receptore u stijenci mokraćnog 

mjehura. Mokraću iz mokraćnog 

mjehura odvodi izvan tijela neparna mokraćna 

cijev (uretra). 

MOKRAĆOVOD (ureter), tanka cijev 

dužine oko 25 cm koja se obostrano iz 

bubrežne nakapnice spušta u mokraćni 

mjehur s njegove gornje strane. 

MOLEKULARNA BIOLOGIJA, znanost 

koja proučava životne procese u stanici 

na razini molekula. Posebice se bavi 

proučavanjem odnosa između makromolekula 

DNA, RNA i proteina. 

MONERE, v. prokarioti. 

MONGOLIZAM, v. Downov sindrom 

MONOCITI, pokretni leukociti, spadaju u 

velike fagocite - makrofage. Sudjeluju u 

imunološkim reakcijama obradom antigena 

ili fagocitiraju raličite čestice, uključujući 

mikroorganizme, oštećene ili mrtve 

stanice i nepotrebne bjelančevine. 

MONOHIBRIDNO INTERMEDIJAR- 

NO KRIŽANJE, jedan tip križanja u kojem 

se prati nasljeđivanje jednog svojstva i 

u kojem nema dominantnog alela za takvo 

svojstvo. I u ovom primjeru križanja kao i 

u primjerima križanja s dominacijom, početna 

roditeljska generacija i generacije 

potomaka označuju se odgovarajućim slovima. 

Razlika postoji u označavanju alela 

jer su ovdje aleli podjednako vrijedni te ih 

sve označujemo malim slovima (a1, a2). U 

sljedećem primjeru križanja početnu roditeljsku 

P (parentalnu) generaciju čine homozigotna 

crvena zijevalica (a1a1) i homozigotna 

bijela zijevalica (a2a2). Njihovim 

križanjem dobit ćemo u F1 generaciji sve 

ružičaste jedinke (a1a2) jer nema dominantnog 

alela pa se pojavljuje srednji (intermedijarni) 

fenotip. U F2 generaciji, koju 

dobijemo međusobnim križanjem jedinki 

F1 generacije, pojavljuju se tri fenotipa: 

crveni (genotip a1a1), ružičasti (genotip 

a1a2) i bijeli (genotip a2a2) u omjeru 1:2:1. 

(V. shemu u Dodatku 1.) 

MONOHIBRIDNO KRIŽANJE S DO- 

MINACIJOM, jedan oblik križanja u 

kojem se prati nasljeđivanje jednog svojstva, 

u ovom primjeru to je visina stabljike 

graška. U prikazima križanja početna roditeljska 

(parentalna) generacija označuje se 

uvijek s P, a generacije potomaka (filijalne) 

prema redoslijedu s F1, F2, F3 itd. Aleli 


to dominantni velikim slojevima, a recesivni 

malim. Visok rast je dominantno 

svojstvo te ga označujemo velikim slovom 

(A), a nizak rast je recesivno svojstvo te ga 

označujemo malim slovom (a). P generaciju 

predstavljaju: homozigotni visoki grašak 

(AA) i homozigotni niski grašak (aa). 

Njihovim križanjem dobit će se svi visoki 

potomci (Aa) koji predstavljaju F1 generaciju. 

Međusobnim križanjem jedinki F1 generacije 

dobiva se potomstvo F2 generacije 

u kojem je 75 % jedinki visokog rasta 

(AA, Aa; aA), a 25 % jedinki niskog rasta 

(aa) što znači da je omjer fenotipa 3:1. 

Ako se želi saznati da li je jedinka homozigotna 

(AA) za dominantno svojstvo ili 

heterozigotna (Aa) tada se provodi test 

križanje. (V. Dodatak 1.) 

MONOMERI, građevne podjedinice polimera, 

npr. aminokiseline su podjedinice 

proteina, nukleotidi nukleinskih kiselina, a 

jednostavni šećeri polisaharida. 

MONONUKLEOTIDI, isto što i nukleotidi. 

MONOSAHARIDI, v. ugljikohidrati. 

91


MORFOGENETSKA KRETANJA, v. 

morfogeneza. 

MORFOGENEZA, proces koji omogućuje 

stvaranje specifičnih razvojnih struktura 

i oblika kojima se odlikuje svaki organizam. 

Tijekom razvitka iz zigote višestanični 

životinjski organizmi mitotičkim diobama 

povećavaju broj stanica koje se pomiču 

zauzimajući nove položaje (morfogenetska 

kretanja) i tako stvaraju nove oblike zametka, 

npr. blastulu, gastrulu, neurulu. 

MORFOLOGIJA, znanost koja proučava 

izvanjsku građu tijela svih živih bića. 

MORSKA SALATA, v. zelene alge. 

MORTALITET (smrtnost), broj smrtnih 

slučajeva nekog područja u odnosu na cjelokupno 

stanovništvo. 

MORULA, v. brazdanje. 

MOŠNJA (scrotum), kožna vrećica u kojoj 

se nalaze testisi. 

MOTORIČKI ŽIVČANI SUSTAV, v. 

pokretački živčani sustav. 

MOZGOVNI ŽIVCI, v. moždani živci. 

MOŽDANI MOST (pons), nalazi se na 

prijelazu srednjeg mozga u produženu 

moždinu. Kroz njega prolaze živčani putovi 

koji povezuju produženu leđnu moždinu 

s velikim mozgom. 

MOŽDANI (mozgovni) ŽIVCI (nervi 

craniales), izlaze iz baze velikog mozga ili 

ulaze u njega. Ima ih 12 pari, a prema funkcionalnim 

značajkama mogu se podijeliti 

na: osjetilne, motoričke i mješovite živce. 

Inerviraju glavu, vrat i unutarnje organe u 

prsnoj i trbušnoj šupljini. Označuju se 

rimskim brojevima od I do XII. 

MOŽDANO DEBLO, čine ga međumozak, 

srednji mozak, moždani most i produžena 

moždina. U njemu se nalaze živčana 

vlakna koja povezuju veliki i mali mozak, 

92 

te velike motoričke jezgre koje imaju važnu 

ulogu u mišićnim radnjama kao što su: 

stajanje, hodanje i sjedenje. 

MOŽDINSKI (kralježnički) ŽIVCI, izlaze 

iz leđne moždine, između kralježaka. 

Podijeljeni su u pet skupina: 8 pari vratnih, 

12 pari prsnih, 5 pari slabinskih, 5 pari 

križnih i 2 para trtičnih. Nakon izlaska iz 

kralježnice, osjetilna i pokretačka živčana 

vlakna spajaju se u mješoviti živac koji ide 

prema periferiji tijela. 

MREŽNICA (retina), treći unutarnji sloj 

očne jabučice. Sastoji se od fotoreceptora: 

štapića i čunjića. Štapići su osjetljivi na 

intenzitet svjetlosti, a čunjići na tri osnovne 

boje (modru, zelenu i crvenu), a njihovim 

podraživanjem doživljavamo sve boje 

u vidljivom dijelu spektra. U mrežnici se 

svjetlosni podražaj (elektromagnetski valovi 

svjetla) fotokemijskim procesima u 

štapićima i čunjićima pretvara u živčani 

podražaj i očnim živcem odvodi u središte 

za vid u stražnjem režnju velikog mozga. 

Mjesto na kojem vidni živac izlazi iz 

mrežnice naziva se "slijepa pjega". Slika 

predmeta koja se stvara na "žutoj pjegi" je 

realna, umanjena i obrnuta, a u vidnom 

središtu slika se uspravlja i usklađuje. 

mRNA (glasnička RNK ili gRNK, informacijska 

RNK ili iRNK, tj. iRNA, messenger 

RNA), tip ribonukleinske kiseline 

čija je uloga da na ribosom donosi informaciju 

o rasporedu dušičnih baza u molekulama 

DNA. 

MUKOZA, sluz koju luče sporedne (mukozne) 

stanice gastričnih žlijezda. Mukoza 

oblaže želučanu stijenku kao obrana od 

razgradnje stijenke želuca pepsinom i kloridnom 

kiselinom. 

MULTIPLI ALELI, više od dva alela gena. 

Na primjer, krvne grupe čovjeka određene 

su s tri alela - A, B i 0. U jednom 

organizmu za jedno fenotipsko svojstvo


mogu biti najviše dva različita alela. No 

broj različitih alela u nekoj populaciji ili 

vrsti može biti veći. 

MUREIN, v. bakterije. 

MUŠKI SPOLNI HORMONI, v. androgeni. 

MUŠKI SPOLNI ORGANI, sastoje se od 

unutarnjih organa: sjemenika, dosjemenika 

ili pasjemenika, sjemenovoda i pomoćne 

spolne žlijezde prostate, te vanjskih organa: 

spolnog uda i mošnje. 

MUTACIJE (lat. mutare = mijenjati), nasljedne 

iznenadne promjene u genomu. 

Ako do promjena dođe u tjelesnim stanicama 

tada ih nazivamo somatske mutacije i 

one se ne nasljeđuju. Dođe li do promjena 

u rasplodnim stanicama ili u samoj zigoti 

tada se one prenose dalje na potomke. Na 

osnovi morfoloških ili kemijskih promjena 

kromosoma i gena razlikujemo tri vrste 

mutacija: 

1. mutacije gena; 

2. mutacije građe kromosoma; 

3. mutacije broja kromosoma. 

S obzirom na uzroke mutacija 

razlikujemo spontane mutacije, nenamjerno 

izazvane nekim prirodnim fizičkim ili 

kemijskim faktorima i inducirane mutacije 

koje se namjerno izazivaju umjetnim putem. 

Činitelji koji izazivaju mutacije nazivaju 

se mutageni faktori, a to su različita 

zračenja dovoljne energije koja mogu izazvati 

promjene (npr. UV i γ zrake) te 

različite tvari koje različitim mehanizmima 

također mogu izazvati promjene (peroksidi, 

manganovi spojevi, formaldehid, nitriti, 

akridinske boje, proflavin itd). 

Mutacije su stečene promjene koje 

je organizam stekao promjenom DNK, odnosno 

gena. Prenose se spolnim načinom 

razmnožavanja. Mutacije se uvijek zbivaju 

pod određenim utjecajima, npr. radijacije, 

kemijskih tvari itd. Mogu biti pozitivne i 

negativne. Pozitivne su mutacije one koje 

će pomoći potomcima bolje snalaženje u 

okolišu od svojih roditelja nasuprot negativnih 

mutacija. Mutacija osigurava nasljednu 

promjenljivost (varijabilnost), čime se 

zapravo omogućuje evolucija. 

MUTAGENI FAKTORI, v. mutacije. 

MUTANTNI TIP, organizam ili stanica 

koja nosi mutaciju. 

MUTUALIZAM, v. simbioza. 

N 

NADCARSTVO, v. filogenetski sustav. 

NADMETANJE, v. kompeticija. 

NADP (nikotinamid-adenin-dinukleotidfosfat), 

organski spoj koji ima važnu ulogu 

u procesu fotosinteze kao prenosilac elektrona. 

NAMETNICI (paraziti), biljni ili životinjski 

organizmi koji žive na ili u drugom 

organizmu (domadaru) hraneći se tvarima 

iz njihova tijela i to na štetu domadara. 

Među biljkama poznati je parazit potajnica, 

a među životinjama metilji, trakavice 

itd. 

NANOSOMIJA, v. patuljasti rast. 

NASLJEDNA TVAR ili DNA. 

NASLJEDNA UPUTA, zapisana je redosljedom 

nukleotida u molekuli DNA. To je 

uputa koja sadrži plan građe, funkcije i 

razvoja stanice i cijelog organizma. Ona se 

prenosi s generacije na generaciju, a ostvaruje 

se putem sinteze proteina. 

NASLJEĐIVANJE, proces prenošenja 

svojstava roditelja na potomke putem gena. 

93


NASTIJE, organomotorno gibanje biljnih 

organa čiji je smjer određen građom organa, 

a ne smjerom iz kojeg dolazi podražaj. 

Većinom su uzrokovana reverzibilnim promjenama 

turgora, a dijelom rastenjem. Razlikujemo: 

fotonastije (uzrokovano svjetlošću, 

a temelje se na rastu, npr. otvaranje 

cvjetova), termonastije (uzrokovane razlikom 

u temperaturi), kemonastije (izazvane 

kemijskim tvarima), seizmonastije (potaknute 

mahaničkim podražajima, kao npr. u 

sramežljive mimoze, zbog promjena turgora) 

i tigmonastije (savijanje vitica rezultat 

je promjene turgora). 

NATALITET, broj rođenih (okoćenih) jedinki 

u jedinici vremena prema sveukupnom 

broju jedinki u populaciji. 

NEANDERTALAC, v. neandertalski pračovjek. 

NEANDERTALSKI PRAČOVJEK (neandertalac), 

izumrli čovjekov predak čiji 

su prvi ostaci otkriveni u dolini Neandertalu 

blizu Dizeldorfa u Njemačkoj. Živio 

je prije 100 do 150 tisuća godina u razdoblju 

gornjeg pleistocena, isp. dodatak 5. 

NEČISNICA (kloaka), zajednički otvor 

kroz koji izlaze fekalije, mokraća i spolni 

produkti kod nekih životinja, kao na pr. 

kod riba hrskavičnjača, vodozemaca, gmazova, 

ptica i sisavaca koji legu jaja. Kod 

beskralježnjaka nečisnicu imaju mužjaci 

nekih oblića. 

NEFRON, osnovna građevna i funkcionalna 

jedinica bubrega. Sastoji se od Bowmanove 

čahure, silaznog i uzlaznog kraka 

koji su međusobno povezani suženom tzv. 

Henleovom petljom. Uzlazni krak ulijeva 

se u zajedničke sabirne kanaliće, koji se 

ulijevaju u bubrežnu čašicu. Kroz silazni 

krak i petlju prolazi filtrat pod tlakom u 

uzlazni krak nefrona. Stanice koje čine 

stijenku nefrona upijaju (reapsorbiraju) 

veći dio tvari potrebnih tijelu iz filtrata 

94 

(sva količina glukoze te znatne količine 

iona natrija, klora, kalija, vodika, fosfata 

zatim aminokiseline i vode). Upijene tvari 

ulaze u kapilare, koje su ogranci bubrežne 

odvodne arterije te kroz stijenke tih kapilara 

prebacuju se iz nefrona ponovno u krvotok. 

Dakle, nefroni obavljaju selektivnu 

filtraciju krvi, reapsorbiraju u krvnožilni 

sustav sve potrebite tvari iz filtrata, a 

sekrecijom se oslobađaju iz tijela nepotrebne 

i štetna tvari (npr. ureja), v. glomerul. 

Svaki bubreg sadrži milijun nefrona. 

NEKTAR, v. žljezdano staničje. 

NEKTARIJ, v. žljezdano staničje. 

NEKTON, životinjski organizmi sposobni 

da se samostalno i aktivno kreću u vodi, 

npr. ribe, neki mekušci itd. 

NEODARVINIZAM, novije evolucijske 

teorije koje su nastale poslije Darwina, a 

smatraju da su selekcija, mutacija, izolacija 

i aktivni izbor staništa glavni čimbenici 

evolucije. 

NEOLAMARKIZAM, shvaćanje da vrste 

evoluiraju pod učinkom raznih čimbenika 

sredine u kojoj organizmi žive. Oživljavanje 

pretpostavki što je dao Lamarck. 

NEOTENIJA, pojava nastupanja spolne 

zrelosti i sposobnosti razmnožavanja prije 

završetka preobrazbe ličinke u odraslu 

jedinku, v. repaši. Neotenija omogućuje 

tim životinjama da nastave živjeti u vodi. 

NESPOLNA GENERACIJA (diploidna 

generacija), isp. haploidna generacija. 

NEURALNA PLOČA, struktura koja nastaje 

tijekom embrionalnog razvoja kralježnjaka. 

Uz neuralni žlijeb i neuralnu cijev 

predstavlja osnovu živčanog sustava, mozga 

i leđne moždine. Razvija se međusobnom 

suradnjom dvaju zametnih listića: 

mezoderma i ektoderma. 

NEURIT, v. živčana stanica.


NEUROHORMONI (neurotransmiteri), 

tvari koje se izlučuju iz završnih dijelova 

aksona, a vežu se na specifične receptore 

narednog neurona i kemijski ga podražuju. 

Sinapsa 

Najučestaliji neurohormoni su acetil-holin, 

noradrenalin, dopamin itd. Oni se neprestalno 

sintetiziraju u neuronima te se pohranjuju 

u mjehurićima završnih nožica 

(presinaptički neuron). Kada električni potencijal, 

nastao na prijemnom dijelu receptora 

stigne do završnih nožica, uzrokuje 

naglo oslobađanje neurohormona iz mjehurića 

u sinaptičku pukotinu. Neurohormon 

se veže na specifične membranske 

neurohormonske receptore sljedećeg neurona. 

Otvaraju se Na-kanali, te ioni natrija 

ulaze iz izvanstanične tekućine u postsinaptički 

neuron. Neurohormon koji se vezao 

na receptore postsinaptičkog neurona 

biva razgrađen enzimom koji se oslobađa 

iz presinaptičkog neurona (enzim za acetilkolin 

je acetil-kolin esteraza). Razlikujemo 

eksitacijske (podraživačke) neurohormone 

(noradrenalin, NA, acetil-kolin, AcH), koji 

uzrokuju prijenos podražaja podraživanjem 

postsinaptičkog neurona i inhibicijski 

(kočnički) neurohormoni (gama-aminomaslačna 

kiselina), koji mogu zakočiti prijenos 

informacije kroz sinapsu. Inhibicijske 

neurohormone luče tzv. inhibicijski neuroni 

iz završnih nožica. Oni uzrokuju otvaranje 

ionskih kanala za klor, te će uz katione 

natrija u postsinaptički neuron ulaziti i 

anioni klora koji će poništiti pozitivan 

naboj uzrokovan ulaskom samo natrijskih 

kationa. 

NEURON, v. živčana stanica. 

NEUROSEKRECIJSKE STANICE, živčane 

stanice koje na podražaj reagiraju 

stvaranjem i izlučivanjem hormona, v. 

neurosekrecijski faktori. 

NEUROSEKRECIJSKI FAKTORI, tvari 

koje izlučuju stanice hipotalamusa i koje 

živčanim putem podražuju hipofizu te 

kontroliraju izlučivanje njenih hormona. 

Tako, npr. stanice hipotalamusa izlučuju 

faktore za oslobađanje gonadotropnih hormona 

koji potiču hipofizu na izlučivanje 

gonadotropnih hormona. 

NEUROTRANSMITERI, v. neurohormoni. 

NEUTRALNE MASTI, isto što i masti. 

NEUTROFILI, v. leukociti. 

NEUTROFILNI LEUKOCITI, glavna 

su obrana protiv infekcije bakterijama, jer 

ih fagocitiraju i razgrađuju u svojim vakuolama 

(fagosomima) pomoću probavnih 

enzima lizosoma fagocita. 

NICOLSON, G.L., v. Singer, S.J. 

NIKOTINAMID-ADENIN-DINUKLE- 

OTID-FOSFAT, v. NADP. 

95


NITRIFICIRAJUĆE BAKTERIJE, v. 

dušikove bakterije. 

NITRIFIKACIJA, proces obogaćivanja 

tla nitratima. Nitrificirajuće bakterije oksidacijom 

prevode (oksidiraju) amonijak u 

nitrite, a nitrite u nitrate dobivajući pri tom 

energiju potrebnu za sintezu organskih 

spojeva: 

2NH3 + 3O2 → 2HNO2 + 2H2O + energija 

(bakterija Nitrosomonas) 

2HNO2 → 2HNO3 + energija 

(bakterija Nitrobacter) 

Djelovanjem nekih anaerobnih bakterija 

moguć je i suprotan proces, denitrifikacija. 

NITROFIKSACIJA (nitrogena fiksacija), 

svojstvo vezivanja atmosferskog dušika i 

prevođenje u nitrate i amonijak kojega 

imaju neke bakterije i modrozelene alge, v. 

dušikove bakterije. 

NITROGENA FIKSACIJA, v. nitrofiksacija. 

NITROGENE BAKTERIJE, dušikove 

bakterije. 

NIŽE BILJKE, v. steljnjače. 

NOĆNE (nokturalne) ŽIVOTINJE (nokturna, 

lat. nocturnus = noćni), životinje 

koje su noću aktivne. To su npr. sove i šišmiši. 

NODULI, v. korijenski gomoljići. 

NOKTURALNE ŽIVOTINJE, v. noćne 

životinje. 

NONSENSE CODE, v. genetička uputa. 

NORADRENALIN, hormon kojeg luči 

srž nadbubrežne žlijezde, a oslobađa se i 

na živčanim završecima simpatičkih živčanih 

vlakana. On se oslobađa pri porastu 

tjelesnih potreba za kisikom, npr. zbog 

povećanja tjelesne aktivnosti te povećava 

udarni volumen srca. 

96 

NOSITELJ, jedinka s mutantnim alelom 

koji nije izražen u fenotipu jer je uz njega 

prisutan dominantni alel. 

NOSNOPROLAZNICE, stara skupina riba 

važna za evoluciju kralježnjaka jer upućuju 

na prijelaz tih životinja iz vode na 

kopno. Nosne su se šupljine (v. ribe) otvorile 

unutarnjim nosnim otvorima (hoane) u 

usnu šupljinu. Tako je otvoren nosni put za 

udisanje zraka do pluća koja su se razvila 

od plivaćeg mjehura. Danas živi samo oko 

10 vrsta nosnoprolaznica. Dijele se na 

resoperke i dvodihalice. 

NOVOČELJUSKE (grebenke), ptice koje 

mogu letjeti jer imaju greben na prsnoj 

kosti. Dijele se na dvadesetak skupina. 

Neke od njih su: pingvinke, rodarice, guščarice, 

sokolovke, kokoške, ždralovke, golubovke, 

papigovke, djetlovke i vrapčarke. 

NUKLEIN, naziv za kiselu tvar u staničnim 

jezgrama koju je otkrio znanstvenik 

Miescher čime je doprinio definiranju nukleinskih 

kiselina. 

NUKLEINSKE KISELINE, složeni organski 

spojevi građeni od: ugljika (C), vodika 

(H), kisika (O) i dušika (N). Otkrio ih 

je švicarski znanstvenik Miescher 1869. 

god, a nazvao ih je nukleinske kiseline jer 

ih je uočio u jezgrama stanica (lat. nucleus 

= jezgra). Kasnije je otkriveno da su prisutne 

i u drugim dijelovima stanice. Poznate 

su dvije vrste nukleinskih kiselina: dezoksiribonukleinska 

kiselina (DNA) i ribonukleinska 

kiselina (RNA). 

DNA se nalazi u jezgri, mitohondrijima 

i plastidima, a RNA se, osim u tim 

staničnim dijelovima, nalazi i u citoplazmi. 

Razlika koja se uočava već u imenima 

nukleinskih kiselina je u tome što u sastavu 

DNA nalazimo šećer dezoksiribozu, a 

u RNA šećer ribozu. Temeljne građevne 

jedinice nukleinskih kiselina su nukleotidi. 

Nukleotidi DNA ili dezoksiribonukleotidi 

se sastoje od fosfatne skupine, šećera dez-


oksiriboze i jedne od četiriju dušičnih baza 

(adenina, gvanina, timina ili citozina). 

Nukleotidi RNA ili ribonukleotidi sadrže 

fosfatnu skupinu, šećer ribozu te također 

jednu od navedenih dušičnih baza s razlikom 

da se uvijek umjesto timina pojavljuje 

uracil. Molekulu DNA tvore dva polinukleotidna 

lanca obično spiralno uvijena, a 

molekulu RNA jednostruki lanac koji sadrži 

manji broj nukleotida. 

NUKLEOID, struktura koja se nalazi u 

sastavu prokariota. Izgrađen je od dugačke 

molekule DNA zatvorene u prsten i gusto 

sklupčane. Po funkciji odgovara jezgri 

odnosno kromosomu eukariotskih stanica 

jer predstavlja nasljednu tvar stanice. 

NUKLEOLUS, v. jezgrica. 

NUKLEOPROTEINI, složeni organski 

spojevi građeni od nukleinskih kiselina 

(DNA ili RNA) i proteina. Nukleoproteini 

s DNA dolaze u sastavu jezgre (u kromosomima), 

a nukleoproteini s RNA dolaze 

uglavnom u citoplazmi, npr. u sastavu ribosoma. 

NUKLEOSOM, okruglo tjelešce, osnovna 

je jedinica kromatina. Sastavljen je od 

osam histonskih molekula koje su obavijene 

dvostrukom zavojnicom DNA. 

NUKLEOTID, osnovna građevna jedinica 

nukleinskih kiselina, spoj triju molekula: 

purinskih ili pirimidinskih dušičnih baza, 

šećera pentoze (šećer s pet C atoma) i fosforne 

kiseline, npr. ATP. Spajanjem dvaju 

nukleotida nastaje dinukleotid, triju trinukleotid, 

a više nukleotida polinukleotid. 

NUKLEOZIDI, organske tvari nastale 

spajanjem purinskih ili pirimidinskih baza 

sa šećerima i to C-N vezom. To su npr. 

adenozin (adenin + riboza) i gvanozin 

(gvanin + riboza) kao derivati purinskih 

baza te citidin (citozin + riboza) i uridin 

(uracil + riboza) kao derivati pirimidinskih 

baza. 

NUKLEUS, v. jezgra. 

O 

OBLENJACI (Aschelminthes), beskralješnjaci 

iz skupine beskolutićavaca. Nastanjuju 

mora i kopnene vode ili su nametnici. 

Tijelo je pokriveno kutikulom. 

Probavilo je prohodno: imaju usni i crijevni 

(izmetni ili analni otvor). Tjelesna 

šupljina (pseudocel) je dobro razvijena. 

Nemaju sustav za optjecanje ni disanje 

(dišu preko kože). Imaju živčani sustav i 

osjetne organe. Organi za izlučivanje su 

protonefridiji. Uglavnom su razdvojenog 

spola. Najrasprostranjeni su oblići. 

OBLIĆI, životinje iz skupine oblenjaka. 

Poznato je više od 10000 vrsta. Najpoznatiji 

nametnički oblici su dječja glista i zavojita 

trihina, isp. 

OBRUBNJACI, životinje iz skupine žarnjaka. 

Svi obrubnjaci osim hidra su morski 

organizmi. Obrubnjaci žive kao polipi, ili 

meduze, a mogu izmjenjivati generacije. 

Većinom stvaraju zadruge. Pojedini polipi 

u zadruzi nazivaju se hidranti. 

OCELE, jednostavne oči, isp. virnjaci. 

OCTENO VRENJE, postupak je pretvaranja 

alkohola u ocat uzrokovan aerobnim 

bakterijama, a u temelju je reakcija: 

C2H5OH + O2 → CH3COOH + H2O + 

+ energija 

OČNA JABUČICA, je kuglasto tijelo 

promjera oko 25 mm. Vanjski dio očne 

jabučice sastoji se od tri koncentrična sloja 

tkiva: bjeloočnice, žilnice i mrežnice. 

97


Unutarnjost je ispunjena staklastim tijelom 

(staklovinom). 

OČNA PJEGA (stigma), organel za primanje 

svjetlosnih podražaja kod praživotinja, 

npr. euglene. To je uleknuće na 

pelikuli ispunjeno crvenim pigmentom karotinom. 

ODABIR, isto što i prirodni odabir. 

ODJELJAK, v. filogenetski sustav. 

ODRŽIVI RAZVOJ, proizvodnja s minimalno 

štetnim učincima na biosferu. 

ODUŠAK, v. uzdušnice. 

OGRANIČAVAJUĆI EKOLOŠKI ČI- 

MBENIK, abiotički ili biotički čimbenik 

koji se snažnije udaljuje od ekološkog optimuma 

ili pak prelazi granice ekološke 

valencije, te tako ograničava rasprostranjenost 

vrste, a može uzrokovati smanjenje 

ili propadanje populacije organizama. 

OKAMENJIVANJE (petrifikacija), proces 

nastajanja fosila zamjenom organske 

tvari (istrunulih dijelova organizma) anorganskom 

tvari: silikatima, karbonatima i 

dr. Minerali se mogu taložiti unutar skeleta 

ili na površini organizma, v. inkrustacija. 

OKO, osjetilo za vid. Sastoji se od pomoćnih 

dijelova: gornji i donji kapci ili vjeđe, 

trepavice, obrve, suzne žlijezde, suzno - 

nosni kanal i mišići pokretači oka. Glavni 

dijelovi oka su očna jabučica i očni živac. 

Receptorski potencijal koji je nastao u 

fotoreceptorima prenosi se vidnim živcem 

iz oba oka u vidnu regiju mozga, u zatiljni 

dio mozga. 

OKOLIŠ, prirodno i kulturno okružje odnosno 

sve što čovjeka okružuje. To su mikroorganizmi, 

biljke, životinje i ljudi kao 

predstavnici žive prirode. Neživu prirodu 

čine tlo, kopnene i podzemne vode, mora, 

oceani, minerali. 

98 

OKOŠTAVANJE, stvaranje koštane mase 

tj. postupni prelazak hrskavičnog tkiva 

u koštano. Rastom koštanog tkiva upravlja 

parathormon kojeg luči doštitna žlijezda 

uz djelovanje vitamina D te iona kalcija i 

fosfata. 

OKSIDACIJA HRANE, razgradnja hranjivih 

tvari (ugljikohidrata, lipida, proteina) 

u stanici uz pomoć kisika pri čemu se 

oslobađa energija potrebna za životne aktivnosti 

stanice. Konačni produkti oksidacije 

hrane su ugljik(IV)-oksid i voda (isp. 

disanje). 

OKSIDACIJA, kemijska reakcija u kojoj 

neka molekula, atom ili ion otpušta ili gubi 

jedan ili više elektrona. To su, npr. reakcije 

spajanja s kisikom, reakcije oduzimanja 

vodika itd. 

OKSIDACIJSKA FOSFORILACIJA, 

jedna od aerobnih faza staničnog disanja 

ili stanične respiracije koja se odvija u mitohondrijima. 

U toj fazi se atomi vodika, 

oslobođeni u prethodnim reakcijama, vežu 

s kisikom pri čemu nastaje voda i velika 

količina energije. Oslobođeni atomi vodika 

se ne vežu izravno s kisikom nego 

atomi vodika postupno predaju elektrone 

nizu prenositelja (dišnih enzima) što omogućava 

i postupno oslobađanje energije 

koja se koristi za sintezu ATP-a. Na taj se 

način energija pohranjuje u energetski bogatim 

vezama ATP-a. 

OKSIGENIRANA KRV, krv koja transportira 

kisik, v. mali i veliki optok krvi. 

OKSIHEMOGLOBIN, molekula hemoglobina 

koja prenosi vezani kisik. 

OKSITOCIN, hormon koji izlučuje stražnji 

režanj hipofize (neurohipofiza). Uzrokuje 

kontrakcije maternice pri porodu, a 

nakon poroda potiče sekreciju mlijeka iz 

dojke. Izlučivanje ovog hormona, kao i os-


talih hormona hipofize, je pod kontrolom 

podražaja iz hipotalamusa. 

OLAKŠANA DIFUZIJA, v. pasivni prijenos. 

OLIGOELEMENTI, v. elementarni sastav. 

OLIGOPEPTIDI, v. peptidi. 

OLIGOSAHARIDI, v. ugljikohidrati. 

OLIGOSAPROBNE VODE, jedan od 

stupnjeva onečišćenja voda, a označuje 

čiste vode. 

OMATIDIJE (okašca), dijelovi složenih 

očiju kod kukaca i rakova, v. rakovi. 

OMNIVORI (raznojedni organizmi), organizmi 

koji uzimaju biljnu i životinjsku 

hranu. 

ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA, unošenje 

štetnih tvari (ksenobiotika, otrova) u okoliš 

što dovodi do narušavanja ekosustava, temeljenih 

na samoregulaciji. Dolazi do promjena 

u sastavu biocenoza i poremećaja 

svih metaboličkih procesa. Tako npr. unos 

većih količina otpadnih razgradivih organskih 

tvari u jezerski ekosustav izazvati će 

bujniji razvoj alga i povećanje koncentracije 

kisika u površinskim slojevima te 

nedostatak kisika u pridnenim slojevima. 

OOCITE, v. oogeneza. 

OOGENEZA, proces nastajanja jajne stanice 

u jajnicima. Započinje u doba puberteta 

kada iz zametnih stanica – oogonija 

nastaju velike nezrele stanice – primarne 

oocite (oocite I) koje sadrže diploidan broj 

kromosoma. Nakon mejoze I, iz svake pojedine 

oocite I nastaju dvije stanice: jedna 

sekundarna oocita (oocita II) i jedna primarna 

polocita (polocita I). Oocite II i polocita 

I sadrže haploidan broj kromosoma. 

Iz oocite II u procesu mejoze II nastaje 

jedna zrela jajna stanica i jedna sekundar- 

na polocita (polocita II), a iz polocite I 

nastaju dvije polocite II. I jajna stanica i 

polocite II sadrže haploidan broj kromosoma. 

Sve tri polocite II propadaju čime je 

osigurana pohrana dovoljne količine hranjivih 

pričuvnih tvari u citoplazmi jedne 

jajne stanice. Te tvari su potrebne za 

razvitak zametka u slučaju oplodnje jajne 

stanice. 

OOGONIJE, zametne stanice u jajnicima 

s kojima započinje oogeneza (isp). Dijele 

se mitozom pa imaju diploidan broj kromosoma. 

Od jedne oogonije tijekom oogeneze 

nastaje, između ostalog, i jedna jajna 

stanica s haploidnim brojem kromosoma. 

OPARIN, A.J., (1894. – 1980.), ruski biokemičar 

koji je eksperimentirao s koacervatima. 

OPĆA ADAPTACIJA (prilagodba), skup 

morfoloških, fizioloških i biokemijskih 

osobina određenih skupina. Npr. prilikom 

naseljavanja kopna razvijala su se pluća, 

udovi za hodanje i pokrov tijela. 

OPISTOMA, stražnji dio tijela (zadak) 

klještara iz skupine člankonožaca. Nastao 

stapanjem 12 tjelesnih kolutića. Ne nosi 

udove za hodanje. 

OPLODNJA, proces stapanja dviju različitih 

spolnih stanica, gameta (spermija i 

jajne stanice) u zajedničku stanicu, zigotu. 

Oplodnja može biti vanjska (izvan tijela 

ženke), npr. u riba i vodozemaca u vodi. 

Unutarnja se oplodnja (u tijelu ženke), npr. 

u sisavaca događa u jajovodu. 

OPLODNJA (fertilizacija) KOD ČOV- 

JEKA, počinje stapanjem spermija i jajne 

stanice u prvoj trećini jajovoda. Spermij 

nosi u akrosomskoj kapi enzime (akrozin) 

za razgradnju obložnih stanica (Corona 

radiata) jajne stanice. Nakon prodora prvog 

spermija zona pellucida zadeblja te 

onemogućuje ulazak ostalim spermijima 

99


odnosno sprečava poliploidiju. U jajnoj 

stanici udružuju se haploidne predjezgre 

jajašca i spermija u zajedničku, diploidnu 

jezgru oplođene stanice, zigotu. Nakon 

mnogobrojnih brazdanja zigote nastaje 

blastocista koja se ugnježđuje (implantira) 

duboko u sluznicu maternice. U stanicama 

sluznice maternice nakupljaju se hranjive 

tvari. To su decidua stanice. Oko 7. dana 

nakon implantacije postupno se razvija posteljica 

(placenta). Nakon brazdanja slijedi 

druga faza zametnog razvoja - gastrulacija, 

te nakon nje organogeneza. 

OPRAŠIVANJE, prenošenje polena od 

muških na ženske dijelove cvijeta. Kod 

golosjemenjača se prenosi polen na mikropilu 

sjemenog zametka gotovo isključivo 

pomoću vjetra. Oprašivanje kritosjemenjača 

zbiva se najčešće uz pomoć kukaca i 

vjetra, a polenova zrna počinju klijati kada 

dospiju na njušku tučka. 

OPTOK KRVI, v. mali i veliki optok krvi. 

ORGANELI, isto što i stanični organeli. 

ORGANIZAM, životna cjelina koju može 

izgraditi jedna ili više stanica pa ih stoga 

nazivamo jednostanični, odnosno višestanični 

organizmi. Danas je poznato oko dva 

milijuna različitih biljnih i životinjskih organizama. 

U organizacijskoj ljestvici živih 

bića organizam se nalazi između stanica, 

odnosno organa, koji su na nižem stupnju 

ustroja i populacije koja je na višem stupnju. 

ORGANOGENEZA, etapa embrionalnog 

razvitka koju karakterizira postanak organa 

i organskih sustava. Slijedi nakon gastrulacije 

kada se uzajamnim djelovanjem 

stanica triju zametnih listića (ektoderma, 

mezoderma i endoderma) počinju oblikovati 

budući organi. Na primjer, uzajamnim 

djelovanjem ektoderma i mezoderma u 

kralježnjaka nastaje živčani sustav. 

100 

ORGANSKI SPOJEVI, spojevi koji izvorno 

nastaju u organizmima djelatnošću 

protoplazme. Mogu se dobiti i u laboratoriju. 

Svi organski spojevi obavezno sadrže 

ugljik, a u pravilu i vodik. Najvažniji organski 

spojevi u sastavu živih organizama 

su: ugljikohidrati, lipidi, proteini i nukleinske 

kiseline. 

ORNITOLOG, znanstvenik - zoolog koji 

proučava ptice. 

OSFRADIJ, osjetilo za njuh kod mekušaca. 

Osfradijem mekušci ispituju vodu 

koju koriste za disanje. Većinom se nalazi 

uz škrge. 

OSIKULE, sitne vapnene pločice različitih 

oblika kod trpova (bodljikaši) uložene 

u tjelesnu stijenku (kožu) i čine unutarnji 

kostur. 

OSJETILNI ŽIVČANI SUSTAV (senzorički 

ili receptivni), služi za primanje i 

prenošenje informacija. Podražaj primaju 

specijalizirani osjetilni neuroni koji na 

dendritima imaju posebna osjetilna tjelešca 

(receptore ili senzore). Postoji pet skupina 

osjetnih receptora: mehanoreceptori, termoreceptori, 

nocireceptori, elektromagnetski 

receptori i kemoreceptori. Podjelu vidi 

u tablici PODJELA RECEPTORA. 

OSJETILO ZA MIRIS (njuh), receptori 

za njuh smješteni su u mirisnoj (olfaktornoj) 

regiji nosa u sluznici krovnog dijela 

gornjeg nosnog hodnika. Sluznica je puna 

žljezdanih stanica koje izlučuju sluz između 

kojih se nalazi od 10 milijuna do 20 

milijuna mirisnih (olfaktornih) stanica s 

mirisnim dlačicama okrenutima prema 

nosnoj šupljini. 

OSJETILO ZA OKUS, nalazi se na jeziku. 

Osjetni organi za okus su okusni pupoljci. 

Građeni su od potpornih i receptorskih 

stanica iz kojih izlaze živčana vlakna koja 

se stapaju u živce što vode podražaje u


koru velikog mozga. Na površini jezika 

nalaze se brojne okusne bradavice (papile), 

koje su najizraženije na korijenu jezika. 

Razlikujemo četiri osnovna okusa: slatko 

(na vrhu jezika), slano (prednji dio iza 

područja za slatko), kiselo (duž rubova 

jezika) i gorko (na korijenu jezika). 

Tablica 

PODJELA RECEPTORA 

Skupina Osjet Receptori 

živčani 

završeci, 

dodir, Pacinijevo, 

tlak Meissnerovo 

Mehano- 

i Krauseovo 

receptori 

tjelešce i dr. 

slluh 

Cortijeve 

stanice 

ravno- polukružni 

teža kanalići 

hlad- živčani 

Termo- noća završeci 

receptori 

toplina 

živčani 

završeci 

Nocireceptori 

bol 

živčani 

završeci 

Elektromagnetski 

receptori 

vid 

štapići i 

čunjići 

okus 

okusni 

pupoljci 

miris 

mirisni 

receptori 

Kemoreceptori 

ugljikov 

dioksid 

produžena 

moždina 

aortna i 

kisik karotidna 

tjelešca 

glukoza 

alfa i beta st. 

gušterače 

OSJETILO ZA RAVNOTEŽU, smješteno 

je u unutarnjem uhu u labirintu. Labirint 

se sastoji od: predvorja (vestibulum) s 

dva proširenja (utriculus i sacculus) i tri 

polukružna kanala. Ampule su proširenja 

polukružnih kanala i u njima se nalaze 

osjetilne stanice s dlačicama. U dva proširenja 

predvorja nalaze se nakupina osjetilnih 

stanica s dlačicama - makula. Iz bazalnog 

dijela osjetilnih stanica izlaze ogranci 

vestibularnog živca koji prenosi receptorske 

potencijale u primozak, mali i veliki 

mozak. 

OSKULUM, v. spužve. 

OSMOTSKI TLAK (π ), tlak u otopini ili 

stanici koji raste s porastom množine 

(množinske koncentracije) otopljenih čestica, 

a ovisan je o apsolutnoj temperaturi, 

T i konstanti jednakoj plinskoj konstanti R. 

Matemtički 

π = c R T 

Otopine koncentracije 1 mol/L šećera 

i 1 mol/L NaCl uz jednake uvjete 

nemaju isti osmostski tlak iako im je 

koncentracija ista jer NaCl, za razliku od 

šećera, disocira na Na + i Cl – što daje 2 

mola/L čestica o kojima ovisi osmotski 

tlak. Tako će i tlak biti dvostruko veći u 

otopini NaCl nego u otopini šećera iste 

koncentracije. 

Osmotski se tlak stanice, ovisno o 

organu, mijenja od 0.5 do 3.0 MPa (0.1 

MPa = 1 bar). 

OSMOZA, difuzija kroz polupropusnu 

membranu (opnu), koja je za otapalo propusna 

(permeabilna), a za otopljenu tvar 

nepropusna. Osmoza se zbiva bez utroška 

energije. Molekule vode se u otopini kreću 

niz gradijent kemijskog potencijala vode 

(koncentracijski gradijent ili vodni potencijal), 

odnosno iz područja više koncentracije 

vode (niža koncentracija otopljenih 

tvari) prema području niže koncentracije 

vode (viša koncentracija otopljenih tvari). 

Pojava osmoze vrlo je važna za funkcioniranje 

stanica jer se njihove stijenke sastoje 

od približno polupropusne mebrane, a sa- 

101


ma stanica sadrži otopljnene tvari, npr. 

soli, šećere itd. U fiziologiji bilja se umjesto 

kemijskog potencijala vode često upotrebljava 

naziv: vodni potencijal. Voda 

može osmozom i ulaziti i izlaziti iz stanice. 

OSNOVNO STANIČJE (biljni parenhim), 

vrsta trajnog tkiva u biljaka koje čini najveći 

dio mase biljnog tijela. Povezuje i 

učvrščuje sva ostala staničja, a nerijetko se 

stanice osnovnog tkiva preoblikuju u druga 

staničja. Parenhimske stanice u listovima 

ispunjene su kloroplastima pa se zovu 

asimilacijski parenhim. Rahlo osnovno 

staničje, transpiracijski parenhim služi izmjeni 

plinova. Osnovno staničje služi i 

kao spremište pričuvne hrane pa ga zovemo 

spremišni parenhim. Vrlo rahlo raspoređene 

parenhimske stanice s velikim 

pravilnim međustaničnim prostorom koji 

osim prozračivanju služe i lakšem plutanju 

biljnih organa nazivamo aerenhim. 

OSNOVNO TKIVO, v. osnovno staničje. 

OSRČJE, v. srce. 

OSTEOBLASTI, tvorne stanice koštanog 

tkiva; proizvode koštanu tvar, v. kost. 

OSTEOCITI, v. koštane stanice. 

OSTEOKLASTI, koštane stanice koje razaraju 

koštanu tvar stvorenu od osteoblasta. 

Osteoklasti su višejezgrene stanice koje 

se mogu ameboidalno pokretati. 

OSTEON, osnovna funkcionalna jedinica 

u kompaktnom sloju kosti. Oko Haversovog 

kanalića, kroz koji prolaze krvne žile i 

živci, poredane su u krugu koštane stanice 

ili osteociti, isp. 

OSTEOPOROZA, smanjenje gustoće koštanog 

tkiva (česta u starosti) zbog narušenog 

stvaranja organskog dijela kostiju. 

Kosti postaju slabe i lomljive. Javlja se sa 

smanjenjem razine spolnih hormona. Češ- 

102 

ća je u žena (u postmenopauzi). Bolest se 

može usporiti terapijom tableta kalcija, vitamina 

D, a u žena i spolnim hormonima. 

OTROVNI ELEMENTI, v. toksični elementi. 

OTROVNOST (toksičnost), osobina neke 

kemijske tvari da može izazvati štetne, 

toksične učinke u organizmu. 

OVARIJI, v. jajnici. 

OVČJI METILJ, nametnik u žućovodu i 

jetri ovce (v. metilji). Životni ciklus se 

sastoji od nespolne i spolne faze. Stvaraju 

veliki broj jaja (hiperprodukcija potomaka). 

Iz oplođenih jaja u vodi se razvija 

miracidij, trpetljikava ličinka. Ako nađe 

međudomadara puža malog barnjaka, u 

njemu se nespolno razmnožava. Nastaje 

mnogo ličinki (redije), a iz njih se razvijaju 

nove ličinke sa repićem (cerkarije). 

Cerkarije napuštaju puža i začahure se na 

barskoj biljci. Kada ovca (prvi domadar) 

pojede travu s čahurom, u probavilu se 

razvije u odrasli oblik. Bolest se naziva 

metiljavost. 

OVULACIJA, pojava izbacivanja zrele 

jajne stanice (jajašca) iz Graafovog folikula 

u trbušnu šupljinu. Karakteristična je 

za sisavce, a u čovjeka se obično događa 

četrnaestog dana menstrualnog ciklusa. 

Ovulacija se periodički ponavlja najčešće 

u razmacima od 28 dana. 

OZNAČAVANJE NASLJEDNIH FAK- 

TORA I GENERACIJA, provodi se radi 

lakšeg snalaženja u praćenju nasljeđivanja 

svojstava. Već je Mendel uveo označavanje 

nasljednih faktora i generacija simbolima 

(slovima), a suvremena genetika je 

većim dijelom zadržala to označavanje. U 

prikazima križanja početna roditeljska (parentalna) 

generacija označuje se uvijek s P, 

a generacije potomaka (filijalne) prema 

redoslijedu s F1, F2, F3 itd. Ako se prati


samo jedno svojstvo govori se o monohibridnom 

križanju. Ako se prate dva 

svojstva govori se o dihibridnom križanju. 

Za praćenje triju svojstava govori se o 

trihibridnom, a za praćenje više svojstava 

o polihibridnom križanju. Aleli pojedinih 

svojstava mogu se označavati na više načina, 

a najčešće se označuju slovima i to 

za dominantni faktor (svojstvo) velikim, a 

za recesivni faktor malim. Na primjer, za 

jedno svojstvo A i a, a za drugo svojstvo B 

i b itd. Ako dominantnost nije izražena 

obično se svojstva označuju s a1 i a2, b1 i 

b2 itd. U primjerima križanja, da bi se 

jednostavnije i preglednije pokazalo koja 

svojstva roditelja nasljeđuju potomci, prate 

se sve moguće kombinacije njihovih gameta. 

Tako, npr. u monohibridnom križanju 

s dominacijom jedinka genotipa AA 

dat će jednu vrstu gameta: A, a jedinka 

genotipa Aa dat će dvije vrste: A i a. U 

dihibridnom križanju s dominacijom jedinka 

genotipa AAbb dat će samo jednu vrstu 

gameta: Ab, a jedinka genotipa AaBb dat 

će četiri vrste: AB, Ab, aB i ab. U trihibridnom 

križanju s dominacijom jedinka 

genotipa AABB CC dati će samo jednu 

vrstu gameta ABC, a jedinka genotipa 

AaBbcc dat će četiri vrste: ABc, Abc, aBc 

i abc, v. Dodatak 1. 

OZONSKA OVOJNICA, sloj plinovitog 

ozona na visini oko 40 km iznad površine 

tla. Ozon štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog 

zračenja. 

OZONSKE RUPE, stanjenje zemljine 

ozonske ovojnice tj. smanjenje ozona u 

ozonosferi uglavnom zbog kemijskih spojeva 

koje proizvode ljudi, primarno halogeniranih 

ugljikovodika (freona). 

P 

PACEMAKER, v. umjetni elektrostimulator 

srca. 

PAKLARE, v. kružnouste. 

PALEONTOLOGIJA, znanost koja se 

bavi proučavanjem ostataka izumrlih organizama 

(fosila). 

PALP, pipalo. 

PAMĆENJE, sposobnost kore velikog 

mozga da pohranjuje neke podatke ili doživljaje. 

Ono može biti trenutačno (samo 

nekoliko sekundi), kratkotrajno (do 3 dana) 

i dugotrajno (doživotno). Fiziološka 

osnova trenutačne i kratkotrajne memorije 

jest električna aktivnost skupine neurona 

mozga. Dugotrajno se pamćenje temelji na 

kemijskim promjenama koje nastaju nakon 

ponovljenog podraživanja skupine neurona 

mozga. 

PANCREAS, v. gušterača. 

PANKREASNA AMILAZA, v. probavni 

enzimi gušterače. 

PANKREASNA LIPAZA, v. probavni 

enzimi gušterače. 

PANKREATITIS, v. upala gušterače. 

PAPA TEST, ispitivanje stanica grla maternice 

bojenjem prema metodi Papanicolau. 

Koristi se za otkrivanje raka grla 

maternice i njegovih predstadija. Test je 

negativan ako su sve stanice normalne, a 

pozitivan ako su među stanicama grla 

maternice nalaze tumorske stanice. 

PAPRATI, biljke iz skupine papratnjača. 

Listovi su im redovito veliki, prizemni, 

različitih oblika. S donje strane nose soruse. 

Rastu iz podzemne stabljike (podanka). 

Razmnožavaju se izmjenom spolne i nespolne 

generacije. Iz izospora izraste protalij 

(haploidni gametofit), a nakon oplodnje 

103


razvije se iz embrija mlada paprat (diploidni 

sporofit). U hrvatskoj flori ima svega 

oko 50 vrsta paprati. Rastu u sjenovitim i 

vlažnim šumama (oslad, jelenak), polušpiljama 

(gospin vlasak). Naša najveća paprat 

je bujad (listovi dosegnu visinu i preko 2 

m). Ljekovite paprati su oslad i slezenica. 

Paprati većinom žive u vlažnim tropskim 

krajevima ili kao epifiti. 

odrasla 

paprat 

mlada 

paprat 

embrio 

oplodnja 

arhegonij 

( jaje) 

anteridij 

( muška gameta) 

sporofit (2n) 

gametofit (n) 

104 

sorusi sa 

sporangijama 

mejoza 

spore 

klijanje 

spore 

protalij 

PAPRATNJAČE, prve prave kopnene biljke 

jer imaju korijen, stabljiku i list. Vegetativno 

tijelo je snažni sporofit, dok je 

gametofit nježna i mala biljčica, ali je 

samostalna, t.j. prehrambeno neovisna o 

sporofitu. Za vrijeme oplodnje pokretnim 

spermatozoidima potrebna je voda. Spore 

su većinom istovrsne (izospore) pa im je 

gametofit jednodoman. Samo su neke papratnjače 

s različitim sporama te imaju 

dvodomni gametofit. npr. selaginela. Današnje 

papratnjače su zeljaste biljke, trajnice 

s podzemnom stabljikom (podankom) i 

s adventivnim korijenjem. Dijele se na 

preslice, crvotočine i paprati. Izumrle su 

drvenaste paprati, koje su imale dvojake 

spore, preci golosjemenjača. Do danas su 

se pojedine drvenaste papratnjače sačuvale 

kao fosili koje nalazimo u naslagama kamenog 

ugljena (geološko razdoblje karbon). 

PAPUČICA (Paramecium caudatum), v. 

trepetljikaši i praživotinje. 

PARAPATRIJSKA SPECIJACIJA, specijacija 

kada se dvije populacije samo dotiču 

i tako imaju nepreklapajući prostorni 

kontakt. Isp. specijacija. 

PARAPODIJ (bataljica), izdanak sa strane 

svakog kolutića kod mnogočetinaša. 

Služe pri pokretanju. Iz njih izlaze četine 

ili hete. Na njima su i škrge. 

PARASIMPATIKUS, dio autonomnog ili 

vegetativnog živčanog sustava čija živčana 

vlakna nadziru rad većine unutarnjih organa. 

Djelovanje parasimpatikusa je suprotno 

djelovanju simpatikusa, npr. simpatikus 

ubrzava rad srca dok ga parasimpatikus 

usporava. 

PARATHORMON, hormon kojega izlučuju 

nuzštitne žlijezde, a važan je za regulaciju 

prometa kalcija u tijelu. 

PARAZITI, v. nametnici. 

PARENHIM, v. osnovno staničje. 

PARENHIMULA, v. spužve. 

PARENTALNO KRIŽANJE, križanje 

početne roditeljske (parentalne) generacije 

kojim nastaje prva generacija potomaka 

(filijalna) F1 generacija. 

PARTENOGENEZA; razvitak zametka 

iz neoplođene jajne stanice. Partenogenezu 

susrećemo kod mnogih kukaca i drugih 

bezkralježnjaka, ali i kod nekih riba, vodozemaca 

te nekih guštera.


PASJA TRAKAVICA (ehinokok), najopasnija 

trakavica za čovjeka. Velika je oko 

5 mm i ima samo nekoliko proglotida. Živi 

u crijevu psa. Čovjek se može zaraziti dirajući 

zaraženog psa. Ikrice se razvijaju u 

jetri, plućima ili mozgu čovjeka. 

PASIVNI PRIJENOS (pasivni transport), 

prijenos tvari kroz staničnu membranu iz 

područja veće koncentracije u područje 

manje koncentracije bez utroška energije s 

ili bez pomoći prenositelja. Ovaj prijenos 

se zasniva na procesu difuzije. Kroz membranu 

se pasivno prenose manje molekule, 

npr. voda, ugljik(IV)-oksid, kisik, urea itd. 

Uz pomoć prenositelja prolaze veće molekule, 

npr. glukoze, aminokiselina itd. 

PASIVNI TRANSPORT, v. pasivni prijenos. 

PASIVNO STEČENA SPECIFIČNA 

IMUNOST, omogućena je unašanjem u 

organizam gotovih protutijela. Prirodnim 

putom protutijela prolaze kroz posteljicu iz 

majke u zametak. Umjetno izazvana imunost 

postiže se davanjem već gotovih protutijela, 

nastalih imunizacijom druge jedinke, 

čovjeka ili životinje. 

PASJEMENIK (dosjemenik, epididymis), 

dio muškog spolnog sustava u kojem spermiji 

dozrijevaju i stječu sposobnost samostalnog 

kretanja. 

PASTERIZACIJA, zagrijavanje supstrata 

na temperaturu oko 60 do 70 o C što dovodi 

do uništenja bakterija, ali ne i njihovih 

spora. 

PASTEUR, L. (1822. – 1895.), francuski 

mikrobiolog koji je otkrivajući cjepivo 

protiv bjesnoće (1881 - 1885) prvi uporabio 

naziv virus označivši njime uzročnika 

te bolesti. 

PATOGENE BAKTERIJE, bakterije 

koje uzrokuju bolesti čovjeka, životinja i 

biljaka izlučujući u organizam domaćina 

otrovne spojeve, tzv. toksine. Teške bolesti 

koje uzrokuju bakterije u čovjeka su kuga, 

tuberkuloza, guba, tetanus, upala pluća, 

gangrena, sifilis, gonoreja, kolera, difterija 

itd. 

PATULJASTI RAST (nanosomija), nastaje 

kad hipofiza ne stvara dovoljne količine 

hormona rasta. Može biti vidljivo kod 

rođenja, kasnije u djetinjstvu ili adolescenciji. 

PAUCI, v. paučnjaci. 

PAUČNJACI, grabežljive životinje iz 

skupine klještari, člankonošci, isp. Njima 

pripadaju pauci, štipavci ili škorpioni i 

grinje. Pauci imaju 2 -6 predljivih žlijezda 

na trbušnoj strani opistome. U njima se 

stvara bjelančevinasta predljiva tvar koja 

izlazi kroz predljive bradavice, a na zraku 

se stvrdne. Paučinaste niti pauk plete 

stopalnim češljićem u mrežu. Za disanje 

imaju lepezaste uzdušnice. Pauci izlučuju 

produkte izmjene tvari pomoću Malpighijevih 

cjevčica. Razdvojenog su spola. 

Ženka paučinom zaprede oplođena jaja u 

kokon iz kojeg izlaze mladi slični odraslima. 

Poznati su: pauk krstaš (križar) i crna 

udovica. Škorpioni na kraju tijela imaju 

otrovnu bodlju. Ženka rađa žive mlade. 

Nametnički oblici grinja su npr. čovječji 

svrabac iz skupine šugaraca koji buši hodnike 

u pousmini kože i krpelji. Obični krpelj 

može biti prijenosnik virusnog encefalitisa 

i nekih nametničkih piroplazmi. 

PAVLOV, I., (1848.-1936.), ruski psiholog, 

otkrio da se refleksi mogu izmijeniti 

učenjem. Po njemu se tzv. uvjetovani refleksi 

nazivaju Pavlovljevim refleksima. 

PEDICELARIJE, štipaljke. 

PEKARSKI KVASAC, v. kvaščeve gljivice. 

PELAGIJAL, životne zajednica koje žive 

u slobodnoj vodi i kreću se pasivno, lebde 

(plankton) ili aktivno (nekton). 

105


PELIKULA (lat. pellicula, grč. pelis = 

kožica), tanka elastična opna koja obavija 

tijelo mnogih praživotinja, npr. papučice i 

bičaša. Ima zaštitnu, pokrovnu i potpornu 

funkciju. Također sudjeluje u kretanju i 

uzimanju hrane te primanju podražaja iz 

okoliša. Pelikula je nastala spajanjem dvoslojne 

membrane i površinskog sloja tijela, 

tj.ektoplazme.U papučice je sastavljena od 

niza alveolarnih mjehurića, a površinu 

pelikule prekrivaju trepetljike. Na osnovici 

je svake trepetljike bazalno, osnovno tijelo 

– kinetosom. Međusobno su kinetosomi 

povezani bjelančevinastim nitima – kinetodezmama 

koje provode podražaje. Kinetodezme 

i kinetosomi čine kinetički aparat. 

PELUD, v. prašnik, oprašivanje. 

PELUDNA ZRNA, v. prašnik, oprašivanje. 

PENICILIJUM, (kistac, Penicillium notatum), 

najpoznatija zelena plijesan sa sporangijskim 

nositeljima raspoređenih poput 

kista na čijim se ograncima razvijaju spore 

u nizovima, konidiospore. Ima antibiotsko 

djelovanje, tj. djeluje antibakterijski, odnosno 

baktericidno zahvaljujući izlučivanju 

tvari penicilin. To djelovanje prvi je otkrio 

A. Fleming 1929. godine, za što je dobio 

Nobelovu nagradu 1945. Kasnije se otkrilo 

da antibiotsko djelovanje imaju i druge 

tvari pa otuda i postojanje različitih antibiotika. 

PENICILIN, v. penicilijum. 

PENIS, v. spolni ud. 

PENTOZE, jednostavni šećeri ili monosaharidi 

s pet ugljikovih atoma u molekuli. 

Pentoze su npr. deoksiriboza i riboza. 

PEPSIN, najvažniji probavni enzim želuca. 

To je proteolitični enzim, tj. enzim koji 

probavlja bjelančevine, a najaktivniji je u 

jako kiseloj sredini (pH oko 2). Glavne 

stanice fundusnih i piloričkih žliježda že- 

106 

luca luče inaktivni oblik enzima pepsinogen 

koji se aktivira uz prisutnost kloridne 

kiseline u pepsin, v. kloridna kiselina. 

PEPSINOGEN, v. pepsin. 

PEPTIDI, kemijski spojevi građeni od 

dvije do 20-40 vezanih aminokiselina, 

ukupne molekulske mase manje od 5000. 

Aminokiseline se međusobno vežu peptidnim 

vezama. Vezanjem dviju aminokiselina 

nastaje nastaje dipeptid, triju tripeptid, 

četiriju tetrapeptid itd. Općenito, vezanjem 

10 i manje aminokiselina nastaju oligopeptidi, 

a vezanjem više od 10 aminokiselina 

nastaju polipeptidi. 

PEPTIDNA VEZA, nastaje kada karboksilna 

skupina jedne aminokiseline reagira 

s amino skupinom druge aminokiseline pri 

čemu se izdvaja molekula vode. 

H 

R 

N C 

H 

H 

O 

C N 

H 

H 

C 

R 1 

O 

C OH 

PERAJARI, skupina sisavaca prilagođenih 

životu u vodi. Imaju obilježja zvijeri. 

Hrane se najčešće ribama. Udovi su se razvili 

u peraje. Perajarima pripadaju tuljani i 

morski lavovi. U Jadranu živi sredozemna 

medvjedica. 

PERIFERNI ŽIVČANI SUSTAV, provodi 

živčane impulse (informacije) u središte 

ili iz središta u izvršni organ. Dijeli 

se na osjetilni i pokretački. Sastoji se od 

dvije skupine živaca: moždani i moždinski 

živci. 

PERIGON, v. cvijet. 

PERIKARD, v. srce. 

PERINUKLEARNI PROSTOR, prostor 

između dviju membrana jezgrine ovojnice. 

PERIOST (pokosnica), v. kost.


PERJE, proizvod kože koji pokriva tijelo 

ptica i štiti od gubitka topline. Sastoji se 

od rožnate tvari keratina. Razlikuju se velika 

pokrovna pera i nježna perca pahuljice, 

a na krilima su letna pera. Svako pero 

ima badrljicu i zastavicu sastavljenu od 

isperaka. Isperci su međusobno povezani 

resicama. 

PERONOSPORA (plamenjača, Plasmopara 

viticola), gljiva algašica, nametnik na 

vinovoj lozi nanoseći velike štete. Suzbija 

se bordoškom juhom, smjesom vode, modre 

galice i gašenog vapna. 

PGTH (placentarni gonadotropni hormoni), 

hormoni koji se u ranoj fazi trudnoće 

izlučuju iz stanica trofoblasta, a kasnije iz 

posteljice. Uloga im je da sprečavaju propadanje 

žutog tijela nakon ovulacije te da 

ga potiču na izlučivanje povećane količine 

hormona estrogena i progesterona. Kasnije 

u trudnoći estrogene i progesterone izlučuje 

sama posteljica, a ti hormoni spriječavaju 

menstruaciju koja bi uzrokovala gubitak 

ploda. 

pH, oznaka za negativan logaritam koncentracije 

vodikovih iona, pH = – log [H + ]. 

Što je viša koncentracija vodikovih iona to 

je niža vrijednost pH. Kiseline povisuju, a 

baze snizuju koncentraciju H + . U živom 

organizmu pH – vrijednosti se uglavnom 

kreću u rasponu pH = 6 – 8 iako ima i 

izuzetaka npr. u ljudskom želucu gdje je 

izrazito kisela sredina pH = 1.5. 

PIGMENT (lat. pigmentum = boja), tvar 

koja daje boju tkivima ljudi, životinja, biljaka 

i nekim bakterijama. Biljke stvaraju 

pigmente za apsorpciju sunčeve svjetlosne 

energije, potrebne za proces fotosinteze, v. 

biljna bojila. 

PIJAVICE, životinje iz skupine kolutićavaca. 

Žive uglavnom u slatkim vodama. 

Nemaju parapodija ni četina ali imaju prednju 

i stražnju prijanjalku. Sišu krv mno- 

gim kralješnjacima i beskralješnjacima. Da 

se krv ne bi zgrušala slinske žlijezde izlučuju 

enzim hirudin. Poznata vrsta je 

liječnička pijavica. 

PINOCITOZA (grč.pinosis = piti, kytos = 

šupljina), način uzimanja hranjivih tvari u 

praživotinja, npr. tekuće hrane: otopljenih 

makromolekula kao što su bjelančevine ili 

aminokiseline, isp. endocitoza. 

PIRETICI (pirogene tvari), tvari koje povisuju 

tjelesnu temperaturu (mnogi toksini 

patogenih mikroorganizama). 

PIRIMIDINSKE BAZE, vrsta dušičnih 

baza koje izgrađuju molekule DNA i 

RNA. U sastavu DNA uvijek dolaze pirimidinske 

baze timin i citozin, a u sastavu 

RNA citozin i umjesto timina uracil. 

PITEKANTROPUS, v. javanski pračovjek. 

PIVSKI KVASAC, v. kvaščeve gljivice. 

PJEVALO, organ kod ptica za proizvodnju 

glasova, osobito kod ptica pjevica. 

Smješteno je na prijelazu iz dušnika u 

dušnice. Sastavljeno je od sustava hrskavičnih 

i koštanih potpora i opni. 

PLACENTA (posteljica), embrionalni organ 

u većine sisavaca čija je uloga prehrana 

zametka odnosno ploda. U žena se 

placenta formira iz stanica trofoblasta i decidua 

stanica (stanice sluznice maternice) 

oko 16 dana nakon oplodnje jajne stanice, 

odnosno 7. dana nakon njenog “ukopavanja” 

(implantacije) u sluznicu maternice. 

Kroz posteljičnu opnu izmjenjuju se kisik, 

ugljikov dioksid, hranjive i otpadne tvari 

između krvotoka majke i krvotoka ploda. 

Krvne i druge stanice ne mogu prolaziti 

kroz placentnu opnu. 

PLACENTARNI GONADOTROPNI 

HORMONI, v. PGTH. 

PLAMENJAČA, v. peronospora. 

107


PLANKTON, biljni i životinjski organizmi 

koji lebde u morskoj vodi ili kopnenim 

vodama jer nemaju sposobnost samostalnog, 

aktivnog kretanja. Lebdenje u vodi im 

omogućuju razne izrasline i nastavci na 

njihovom, najčešće jednostaničnom tijelu. 

Dio planktona kojega čine biljni organizmi 

nazivamo fitoplankton, a dio kojega čine 

životinje zooplankton. U sastav fitoplanktona 

ulaze najčešće bičaši i alge kremenjašice, 

a u sastav zooplanktona neki račići 

i različite ličinke i praživotinje. 

PLANULA, kod žarnjaka ličinka obavijena 

trepetljikavim stanicama. 

PLASTIDI, stanični organeli biljnih stanica 

koji najčešće sadrže biljne boje (pigmente). 

Najvažnija vrsta plastida su kloroplasti 

koji sadrže zeleni pigment klorofil. 

PLAŠTENJACI (Tunicata), najprimitivniji 

svitkovci, bezlubanjci. Sličnosti s njima: 

imaju svitak (iako samo u zametnom i 

ličinačkom stadiju), živčana cijev je s leđne 

strane, prednji dio probavila (ždrijelo) 

prorezan je škržnim pukotinama te ima 

ulogu i organa za disanje, krvožilni sustav 

je na trbušnoj strani. Najpoznatiji plaštenjaci 

su mješčićnice. Žive u moru. Odrasli 

oblici su sjedilački, a ličinka je plankton. 

Tijelo im je obavijeno plaštem ili tunikom 

koji je izgrađen od tunicina. Mješčićnice 

su dvospolci. Razmnožavaju se nespolno 

(pupanjem) i spolno. Imaju veliku sposobnost 

regeneracije. 

PLAZMA-STANICE, zreli oblici limfocita 

B u kojima se stvaraju protutijela. Nalazimo 

ih u limfnim čvorovima, koštanoj 

moždini, slezeni i jetri. 

PLAZMALEMA, u biljnoj stanici vanjski 

granični sloj plazme prema staničnoj stijenci. 

PLAZMATSKA MEMBRANA, isto što 

i stanična membrana. 

108 

PLAZMIDI, male kružne molekule DNA 

koje mogu biti prisutne u citoplazmi stanice 

uz bakterijski "kromosom". Te su izvankromosomske 

čestice DNA pronađene 

kod prokariota i eukariota. Svaki plazmid 

sadržava jednu kratku, "golu" dvolančanu 

DNA - molekulu koja predstavlja male 

nizove gena (od 2 do 300) i pripadaju 

genomu stanice u kojoj se nalaze. Neke 

bakterije sadrže plazmide koji im daju 

otpornost na antibiotike, a neke bakterije 

imaju plazmide koji im omogućuju korištenje 

dodatnih izvora hrane. Plazmidi imaju 

sposobnost samoumnožavanja i mogu 

se konjugacijom prenositi na druge bakterije. 

PLAZMODEZMIJE, citoplazmatski izdanci 

pomoću kojih se održava veza između 

dvije biljne stanice. 

PLAZMODIJ, nametnička praživotinja iz 

skupine truskovaca. Uzročnik malarije u 

čovjeka. Prenosnik plazmodija je komarac 

malaričar. Kada čovjeka ubode zaraženi 

komarac, spore (truske ili sporozoiti) se 

slinom komarca prenesu u krv čovjeka. 

Zajedno s krvlju truske se raznesu kroz 

tijelo, a nespolno se razmnožavaju diobom 

u stanicama jetre i eritrocitima stvarajući 

truske koje se nazivaju merozoiti. Merozoiti 

se hrane hemoglobinom te uzrokuju 

raspadanje crvenih krvnih stanica popraćeno 

groznicom i visokom temperaturom. 

Ovisno o vrsti plazmodija razlikujemo 

tropsku, tercijarnu i kvartarnu malariju. 

Umjesto merozoita mogu se u eritrocitima 

razviti spolni oblici - gametociti. Kada komarac 

usiše krv zaraženog čovjeka, gametociti 

dospiju u probavilo komarca i spoje 

se u pokretnu zigotu. Uzastopnim dijeljenjem 

zigote nastaju truske koje putuju do 

žlijezda slinovnica komarca. Nakon uboda 

komarca sporozoiti ponovo zaraze zdravog 

čovjeka. Preventivne mjere suzbijanja razvoja 

komarca malaričara su: isušivanje 

močvara, insekticidi te biološka metoda


unašanja ribe gambuzije u močvare jer se 

ona hrani ličinkama komaraca. 

PLAZMODIJALNA TEORIJA O PO- 

STANKU METAZOA, v.hipoteze o postanku 


PLAZMOLIZA (grč. plasma = tvorevina, 

lysis = razrješavanje), pojava smanjenja 

obujma vakuole i odvajanje protoplasta od 

stanične stijenke. Kada je stanica u hipertoničnoj 

otopini soli, šećera ili sl., voda 

izlazi iz vakuole (mjesta veće koncentracije 

vode) u okolnu otopinu. Vakuola postaje 

sve manja i povlači okolni protoplast. 

Suprotan proces naziva se deplazmoliza. 

PLIVAĆI MJEHUR, služi ribama iz 

skupine koštunjača kao hidrostatski organ. 

Razvija se kao šuplji izdanak stijenke 

jednjaka. Kada je napunjen plinom, ribe 

postaju lakše i dižu se prema površini. 

Kada se iz njega istisne plin, ribe postaju 

teže od vode i tonu. Kod dvodihalica 

plivaći se mjehur razvio u pluća, koja 

povremeno preuzimaju funkciju pluća, isp. 

PLOD, generativni organ svojstven kritosjemenjačama. 

Sastoji se od sjemenki i usplođa 

koje se razvija iz plodnice. Usplođe 

štiti sjemenku i služi njihovu rasprostranjivanju. 

Razlikujemo sočne i suhe plodove. 

Također i fetus, isp. 

PLODNICA, v. tučak. 

PLODVAŠI, v. pravi sisavci. 

PLOŠNJACI (Platodes), bilateralno simetrični 

beskolutićavci. Tijelo im je splošteno 

s leđne i trbušne strane. Žive slobodno 

ili kao nametnici. Nemaju nikakva 

kostura ni tjelesnih šupljina. Plinove, kisik 

i ugljikov dioksid, izmjenjuju preko kože. 

Živčani sustav je mrežast ili u obliku 

vrpci. Za izlučivanje imaju protonefridije. 

Tijelo im je ispod pokrovnog sustava ispunjeno 

parenhimom. Oko 18500 vrsta ploš- 

njaka uključuje virnjake, metilje i trakavice. 

PLUĆA, organi za disanje kod čovjeka i 

drugih kopnenih kralježnjaka. Sastoje se 

od dva plućna krila. Lijevo se sastoji od 

dva režnja, desno od tri režnja. Svako plućno 

krilo obavijeno je poplućnicom ili 

pleurom. Pluća su građena od plućnih mjehurića 

ili alveola koje su okružene mrežom 

krvnih kapilara. Ispod pluća nalazi se ošit 

ili dijafragma, koji ima ulogu u disanju. 

PLUĆNA ARTERIJA, krvna žila, izlazi 

iz desne klijetke srca, v. mali optok. 

PLUĆNA EMBOLIJA, v. tromboza. 

PLUĆNE VENE, krvne žile koje ulazi u 

lijevu pretklijetku srca, v. mali optok. 

PLUĆNI MJEHURIĆI (alveole, lat. alveolus 

= korito), obavijeni su kapilarnom 

mrežom ogranaka plućne arterije, koja je 

krvlju dopremila iz tijela ugljikov dioksid 

radi izmjene s kisikom. Na tu se kapilarnu 

mrežu nadovezuju venule i plućne vene 

koje oksigeniranu krv dovode u lijevu 

pretklijetku, zatvarajući tako mali optok 

krvi, isp. 

PLUĆNI OPTOK KRVI, v. mali optok 

krvi. 

PLURIPOTENTNE STANICE, stanice 

koje se mogu neograničeno reproducirati. 

PLUTEUS, slobodno plivajuća dvobočno 

simetrična ličinka kod bodljikaša, isp. 

PNEUMATIČNE KOSTI, v.ptice. 

PNEUMONIJA, v. upala pluća. 

PODANAK, v. stabljika. 

POIKILOTERMNI ORGANIZMI, životinjski 

organizmi čija temperatura tijela 

ovisi uglavnom o temperaturi okoliša. Poikilotermni 

organizmi su svi beskralje- 

109


žnjaci, a od kralježnjaka ribe, vodozemci i 

gmazovi. 

POKAČA, ličinka kod kružnousta. 

POKOSNICA, v. kost. 

POKRETAČKE SILE EVOLUCIJE, 

pojave koje su omogućile razvoj i usavršavanje 

živih bića na Zemlji. To su prirodna 

selekcija (odabiranje), izolacija, mutacije i 

genska snaga. 

POKRETAČKI (motorički) ŽIVČANI 

SUSTAV, dio je perifernog živčanog sustava, 

a po funkciji se dijeli na voljni i 

autonomni. 

POKROVNO TKIVO, v. epitelno tkivo. 

POKUS, v. eksperiment. 

POLARIZACIJSKI MIKROSKOP, v. 

mikroskop. 

POLEN, v. prašnik, oprašivanje. 

POLENOVA ZRNA, v. prašnik, oprašivanje. 

POLICITEMIJA, bolest povećanja broja 

crvenih krvnih stanica u perifernoj krvi. 

Jedan od uzroka je poremećaj regulacijskih 

mehanizama proizvodnje eritrocita u 

koštanoj moždini. 

POLIFENILALANIN, kemijski spoj građen 

od većeg broja molekula aminokiseline 

fenilalanina. Nastaje tijekom sinteze 

proteina, a njegovo nastajanje određuje genetska 

uputa na mRNA koja se označava 

UUU UUU UUU ∼. 

POLIMERAZA, enzim koji kontrolira 

pravilnu ugradnju DNA nukleotida na matricu 

starog lanca DNA. 

POLIMERI, su velike molekule, makromolekule 

izgrađene od manjih podjedinica 

monomera, npr. proteini su izgrađeni od 

aminokiselina, nukleinske kiseline od nuk- 

110 

leotida, a polisaharidi od jednostavnih šećera. 

POLINUKLEOTIDI, v. nukleotidi. 

POLIO, v. dječja paraliza. 

POLIOMIJELITIS, v. dječja paraliza. 

POLIP, jedan od morfoloških oblika kod 

žarnjaka. Živi sjedilački pričvršćen za dno. 

Na gornjoj strani valjkastog tijela je usni 

(oralni) otvor okružen lovkama. Mnogi polipi 

žive u zadrugama ili kolonijama. 

POLIPEPTIDI, v. peptidi. 

POLIPLOIDIJA, pojava kada se čitava 

garnitura kromosoma povišestručuje. Poliploidne 

stanice nastaju tako da se udvostruče 

kromosomi, ali se ne dijeli citoplazma 

ili ne funkcionira diobeno vreteno u 

mitozi, nego svi kromosomi ostanu nagomilani 

u istoj stanici. Ako se ta pojava 

ponovi broj kromosoma se opet udvostručuje, 

a udvostručiti se može i samo pola 

garniture. Tako umjesto diploidne 2ngarniture 

nastaju triploidi (3n), tetraploidi 

(4n), pentaploidi (5n) itd. Ova pojava je 

česta u biljaka, a vrlo je rijetka u životinja. 

POLISAHARIDI, v. polimeri i ugljikohidrati. 

POLISAPROBNE VODE, jedan od stupnjeva 

onečišćenja voda, a označava vrlo 

snažno onečišćene vode. 

POLISOMI, nakupine ribosoma. 

POLITENI KROMOSOMI, v. gorostasni 

kromosomi. 

POLI-U, 1. 1. genetska uputa koja nosi 

veliki broj uracil dušičnih baza i određuje 

ugradnju više molekula aminokiseline fenilalanina 

u proteinski lanac. 2. skraćenica 

za poliuridilnu kiselinu. 

POLIURIDILNA KISELINA (poli-U), 

organski spoj iz skupine polinukleotida


nastao polimerizacijom samo jedne vrste 

nukleotida i to onog koji sadrži uracil, 

ribozu i fosfatnu kiselinu. 

POLOCITE, stanice koje nastaju za vrijeme 

oogeneze (isp.). 

POLOVIČAN BROJ KROMOSOMA, 

v. haploidan broj kromosoma. 

POLUCIJA, povremeno, spontano izbacivanje 

sperme (naročito noću) zbog nakupljanja 

veće količine sperme u sjemenicima 

i sjemenim kanalićima. Najčešće se javlja 

u mladića u pubertetu. 

POLUPROPUSNA MEMBRANA, semipermeabilna 

ili probirno propusna (selektivno 

permeabilna) membrana. Lako 

propušta vodu i male nenabijene molekule 

(npr. CO2), ali ne i velike molekule, posebice 

one s nabojem, v. osmoza, stanična 

membrana. 

POLUSVITKOVCI, v. žiroglavci. 

POPLUĆNICA ili pleura, tanka dvolisna 

opna koja obavija svako plućno krilo. 

Vanjski list opne (porebrica) oblaže rebra s 

unutarnje strane prsnog koša. Unutarnji list 

opne oblaže plućna krila. Između obje poplućnice 

nalazi se malo tjelesne tekućine. 

POPREČNO-PRUGASTI MIŠIĆ, sastoji 

se od mišićnog tkiva koje promatrano 

mikroskopom pokazuje poprečnu prugavost. 

Osnovna jedinica poprečno prugastog 

mišićnog tkiva je mišićno vlakno izduženog 

cilindričnog oblika. Ovojnica mišićnog 

vlakna zove se sarkolema, a unutarnjost 

je ispunjena sarkoplazmom u kojoj 

su pravilno uzdužno smješteni snopovi mišićnih 

vlakanaca, miofibrila. Mišićno vlakno 

ima veći broj jezgara koje su površinski 

smještene ispod sarkoleme. Pojedini dijelovi 

miofibrila nejednako lome svjetlo pa 

pod mikroskopom vidimo izmjenično poredana 

svijetla i tamna polja, tj. miofibrili 

su poprečno isprugani. Razlog tome je 

raspored proteinskih filamenata (niti) aktina 

(tanji) i miozina (deblji) u samim miofibrilima. 

Tamne pruge sadrže i aktinske i 

miozinske filamente, a svijetle samo aktinske. 

Poprečno prugasto mišićno tkivo izgrađuje 

mišiće koji su tetivama vezani za 

kosti pa omogućuju pokretanje dijelova tijela. 

Rad ovog tkiva je pod utjecajem naše 

volje. Poseban oblik poprečno prugastog 

mišićnog tkiva je srčano mišićno tkivo, ali 

njegov rad nije pod utjecajem naše volje. 

POPULACIJA, skupina jedinki iste vrste, 

različite životne dobi, koje žive na istom 

prostoru, a međusobno su vezane prvenstveno 

odnosima razmnožavanja. Rasprostranjenost 

većine ljudske populacije ovisi 

o vegetaciji područja. 

POREBRICA, v.poplućnica. 

PORODICA, v. filogenetski sustav. 

POROĐAJ (porod), doba na kraju trudnoće 

u kojem dolazi do pravilnih ritmičkih 

stezanja i opuštanja mišića maternice što 

rezultira potiskivanjem ploda kroz porođajni 

kanal i izbacivanjem posteljice. Tijek 

poroda reguliraju hormoni, pa se neposredno 

prije poroda pojača izlučivanje hormona 

estrogena iznad vrijednosti koncentracije 

progesterona, kao i izlučivanje 

oksitocina. Porast količine tih hormona 

uzrokuje stezanje mišića maternice. 

POSTANAK VRSTA, proces u prirodi 

koji se odvija dugotrajno i polagano, a rezultira 

nastajanjem novih bioloških vrsta. 

Potiču ga pokretačke sile evolucije: prirodna 

selekcija, izolacija i genska snaga. 

POSTELJICA , v.placenta. 

POTISNUTO SVOJSTVO, v. recesivno 

svojstvo. 

POTPORNO STANIČJE, neke od stanica 

koje su se prilagodile isključivo pružanju 

mehaničke čvrstoće biljnim organima. 

111


Dvije su vrste potpornog staničja: kolenhim, 

izgrađen od živih stanica i sklerenhim, 

izgrađen od mrtvih stanica. U mnogim 

biljkama te su stanice vrlo dugačke i 

elastične, a zovu se likovnice. 

POTRKUŠCI, mladunci nekih vrsta ptica 

(npr. kokoši, patke, guske, ždralova) koji 

se legu dobro razvijeni. Imaju otvorene 

oči, perje, mogu trčati i snalaziti se u 

prostoru. 

POTROŠAČI (konzumenti), heterotrofni 

organizmi koji se prema vrsti hrane koju 

troše dijele na: biljojede (fitofage, herbivore), 

mesojede (zoofage, karnivore) i 

saprofage. 

POUGLJENJIVANJE (karbonizacija), 

proces fosilizacije pod tlakom i bez prisutnosti 

kisika. Tako su npr.u karbonu procesom 

karbonizacije u vodama stajačicama 

(močvare, jezera) od dijelova papratnjača i 

drugih biljaka nastale velike naslage ugljena. 

POVEĆANJE MIKROSKOPA, omjer 

veličine slike promatranog predmeta i samog 

predmeta. Ukupno povećanje mikroskopa 

jednako je umnošku povećanja objektiva 

i okulara. Npr. ako je povećanje 

objektiva 40 puta, a okulara 10 puta ukupno 

povećanje bit će 400 puta. Svjetlosni 

mikroskop povećava najviše 1000 puta, a 

elektronski 400 000 puta. 

POVRATNA VEZA, isto što i mehanizam 

povratne sprege. 

POVRATNO KRIŽANJE, v. test križanje. 

PRAATMOSFERA, plinoviti omotač Zemlje 

u početku njenog nastanka, prije 4.5 

do 4 milijarde godina. Smatra se da je 

praatmosfera sadržavala slobodan vodik 

(H2) i dušik (N2), metan (CH4), amonijak 

(NH3), cijanid ion (CN – ), vodenu paru, 

okside ugljika (CO i CO2) i sumporovodik 

112 

(H2S). Stoga se smatra da se bitno razlikovala 

od današnje atmosfere jer nije sadržavala 

slobodan kisik (O2). 

PRABUBREG, v.drugi bubreg. 

PRACRIJEVO, v. arhenteron. 

PRAORGANIZMI (protobionti), prvi organizmi 

koji su se pojavili na Zemlji. O 

njihovom izgledu i načinu života danas 

postoje samo različite pretpostavke. 

PRAPTICA (Archaeopteryx), najpoznatiji 

i najtipičniji prijelazni oblik između gmazova 

i ptica. Živjela je krajem perioda jura, 

u mezozoiku. Bila je vrlo slična današnjim 

pticama (oblik tijela, perje, kljun, krila i 

dr.), ali je imala i mnogo obilježja gmazova 

od kojih potječu, kao npr. kralješke u 

repu, tri prsta s pandžama na repu, zube u 

kljunu. 

PRAŠNIK, muški dio cvijeta. Sastoji se 

od prašničke niti (filamenta) i prašnice 

(antere). U prašnicama se nalaze peludnice 

ili polenovnice (mikrosporangiji, muški 

sporangiji). Unutar polenovnica, iz diploidnih 

matičnih stanica, mejozom (redukcijskom 

diobom) nastaju četiri haploidne mikrospore 

(muške spore) koje zovemo polenova 

ili peludna zrna. Proces kojim nastaju 

mikrospore zove se mikrosporogeneza. 

Unutar polenovog zrna razvija se muški 

gametofit (haploidna generacija) s dvije 

muške gamete (spermalne, generativne jezgre 

tj. stanice) i jedne vegetativne stanice. 

PRAVI BUBREG, v. treći bubreg. 

PRAVI SISAVCI (plodvaši, placentalni 

sisavci), skupina životinja čiji se mladi 

razvijaju u maternici obavijeni plodvom, 

posteljicom ili placentom (ime!). Danas se 

razvrstavaju u dvadesetak skupina. Neke 

od njih su: šišmiši, kukcojedi, majmuni, 

glodavci, zvijeri, perajari, kitovi, slonovi, 

kopitari i papkari.


PRAŽIVOTINJE (protozoa), jednostanične 

životinje, eukarioti, članovi carstva 

protista. Razvili su se tijekom evolucije iz 

prokariota. Mikroskopske su veličine. Najčešće 

žive samostalno ili kao zadružni 

oblici. Većinom su pokretni i heterotrofi. 

Žive u svim tipovima staništa: u moru i 

vodama na kopnu, a mnoge od njih su 

nametnici na drugim životinjama i na 

čovjeku. Na površini je protoplazmatskog 

tijela stanična membrana, pelikula ili čvrsta 

ljušturica. U protoplazmi se nalaze 

organeli koji obavljaju životne funkcije. 

Kreću se uz pomoć pseudopodija, bičeva i 

trepetljika. U nepovoljnim uvjetima često 

se začahure. Hranu uzimaju endocitozom, 

a kroz membrane hrana prolazi procesom 

difuzije. Probava se odvija u hranidbenim 

mjehurićima koji se kreću unutar organizma 

strujanjem citoplazme. Izmjena plinova, 

osmoregulacija i ekskrecija, također 

se obavljaju difuzijom kroz memebrane. 

Razmnožavaju se najčešće nespolno (diobom) 

i spolno. Poznato je oko 30.000 različitih 

vrsta praživotinja. Najpoznatije skupine 

su: bičaši, korjenonošci, trepetljikaši i 

truskovci. 

PREČNOUSTE, v. hrskavičnjače. 

PREDATORI (grabljivci), organizmi koji 

su u specifičnom odnosu ishrane s jedinkama 

druge vrste (predator-plijen), npr. ris 

je predator koji se hrani zečevima, lav je 

predator koji se hrani antilopama itd. 

PREDBUBREG, v.prvi bubreg. 

PREDLJIVE BRADAVICE, v. paučnjaci. 

PREHLADA, najčešća bolest dišnog sustava 

koju uzrokuju različiti virusi. Najčešće 

su inficirani gornji dišni putovi: nos i 

grlo. Simptomi su kihanje, suzenje, grlobolja, 

promuklost, kašalj i curenje iz nosa. 

Rijetko traje dulje od tjedan dana. 

PREDMENSTRUACIJSKI SINDROM 

(PMS), skup različitih simptoma (fizičkih i 

psihičkih) koji se javljaju u mnogih žena 

prije mjesečnice. Uzrok tim promjenama 

je stalna izmjena koncentracije estrogena i 

progesterona za vrijeme menstruacijskog 

ciklusa. 

PREMOSNICA (engl. by-pass), dio vene 

uzet iz bedra s pomoću koje se operativno 

premošćuju oboljele koronarne arterije radi 

optimalnog opskrbljivanja srčanog mišića 

kisikom i hranjivim tvarima. 

PREMOSNICI, stara skupina gmazova. 

Jedini živi predstavnik i živi fosil je pilasti 

premosnik, jer se gotovo ništa nije promijenio 

već 150 milijuna godina . Danas živi 

uz obalu Novog Zelanda. Duž leđa ima 

pilasti greben od trokutastih ljusaka. Na 

glavi se nalazi tjemeno oko. 

PREOBRAZBA (metamorfoza) proces 

promjene oblika tijela. Neke životinje tijekom 

razvoja i rasta podliježu velikim promjenama, 

npr. kod beskralježnjaka kukci, 

isp., a kod kralježnjaka vodozemci, isp. 

punoglavac. 

PREPISIVANJE, v. sinteza proteina. 

PRESLICE, biljke iz skupine papratnjača. 

Poznata je poljska preslica. Zelena je stabljika 

člankovita i pršljenasto razgranata. 

Listovi su sitni i neugledni te obavijaju 

stabljiku iznad svakog koljenca. U rano 

proljeće uočavaju se smeđe nerazgranate 

stabljike koje na vrhu nose češerić sa sporangijima 

i sporama. Izospore su prilagođene 

raznošenju vjetrom pomoću haptera. 

PRETILOST (gojaznost, adipoznost), porast 

tjelesne mase uvjetovan nakupljanjem 

masti, koje nastaje zbog viška uzete hrane. 

Višak masnog tkiva posebno opterećuje 

srce i krvotok. Povećava se i rizik pojave 

različitih bolesti (ateroskleroza, hipertenzija, 

infarkt, bolesti jetre, šećerna bolest i 

dr.). 

113


PRETVORBA ENERGIJE, proces kad 

se svjetlosna, električna, toplinska, kemijska 

i mehanička energija pretvaraju jedna 

u drugu jer se energija ne može ni stvoriti 

ni razoriti. 

PREVOĐENJE, v. sinteza proteina. 

PRIČVRSNICA (centromera), mjesto suženja 

na kromosomu za koje se prihvaćaju 

niti diobenog vretena tijekom diobe stanice. 

PRIDOŠLO KORIJENJE, v. korijen. 

PRIJELAZNI OBLICI, organizmi koji 

su po nekim svojim obilježjima na prijelazu 

između velikih razvojnih skupina. Na 

primjer, izumrle biljke pteridosperme, napola 

paprati napola sjemenjače, fosilna 

praptica s nekim osobinama gmazova, 

čudnovati kljunaš koji sjedinjuje obilježja 

gmazova, ptica i sisavaca, štitoglavac sejmurija 

bio je prijelazni oblik između vodozemaca 

i gmazova. itd. 

PRIJENOSNA RNK, v. tRNA. 

PRILAGODBA (adaptacija), osobina organizma 

kao konačna posljedica selekcijskog 

procesa. Oni oblici koji su najbolje 

prilagođeni uvjetima okoliša imaju izgleda 

za daljnji razvoj i množenje, a time i za 

održavanje svoje vrste u tom okolišu. Poznate 

su opće i specijalne adaptacije, isp. 

PRIMARNA IMUNOLOŠKA REAK- 

CIJA, v.imuna memorija. 

PRIMARNA ORGANSKA PROIZVO- 

DNJA (primarna bioproizvodnja), proces 

stvaranja organske tvari iz anorganskih 

koji se odvija u autotrofnim organizmima, 

isp. autotrofi. Bioproizvodnost ekosustava 

ovisi o hranjivim i mineralnim tvarima, 

Sunčevoj energiji, toplini i dr. Od kopnenih 

ekosustava najproduktivnije su šume, a 

od vodenih ekosustava najveća je bioproizvodnja 

u zapadnom Atlantiku. 

114 

PRIMARNE SPERMATOCITE, stanice 

koje nastaju za vrijeme spermatogeneze 

(isp.). 

PRIMARNI RAST BILJAKA, rast biljaka 

u dužinu pomoću vršnih meristema izdanka 

i korijena. 

PRIMATI, najsavršenija skupina sisavaca 

kojoj pripadaju polumajmuni, majmuni, a 

sa zoološkog gledišta i čovjek. 

PRIONI, sitne zarazne čestice (manje od 

virusa i viroida) koje uzrokuju bolesti u 

čovjeka i životinja (kravlje ludilo). Otkriveni 

su 1980. god. Veliki su 2 do 3 nm, a 

građeni su samo od proteina. 

PRIRODNI ODABIR (selekcija, selekcijski 

pritisak), po Darwinu, glavni čimbenik 

evolucije koji uvjetuje stalno povećavanje 

prilagođenosti organizama životnoj sredini. 

Preživljavaju samo najbolje prilagođene 

jedinke, v. prilagođavanje. Za razliku 

od prirodnog odabira umjetni odabir nastaje 

djelovanjem čovjeka pri čemu se korisni 

oblici održavaju, a nekorisni propadaju. 

PRIRODNI SUSTAV, v. filogenetski 

(prirodni) sustav. 

PRIROĐENA IMUNOST (nespecifična), 

otpornost organizma na različite antigene, 

koja je prisutna u tijelu od rođenja bez 

posebnih oblika pokretanja imunološke 

reakcije. Nositelji te vrste imunosti su 

fagociti, neutrofilni leukociti i monociti. 

PROBAVA, proces razgradnje hrane u 

sastojke koji se mogu upiti u krv ili limfu 

ili nekim drugim načinom prenijeti do 

stanica. Razlikujemo intracelularnu i ekstracelularnu 

probavu. 

PROBAVNI ENZIM, v. pepsin. 

PROBAVNI ENZIMI GUŠTERAČE, 

probavljaju ugljikohidrate, bjelančevine i 

masti. Enzim za razlaganje ugljikohidrata


je pankreasna amilaza koja hidrolizira škrob 

i glikogen (ne i celulozu!) do disaharida. 

Proteolitični su enzimi: tripsin, kimotripsin, 

karboksipolipeptidaze i (deoksi) 

ribonukleaze. Pankreasna lipaza hidrolizira 

neutralne masti u glicerol i masne kiseline. 

Enzimatski učinak lipaze na masti pospješuje 

se djelovanjem žuči koja uzrokuje raspršivanje 

masti u male kapljice (hilomikrone). 

PROBAVNI SUSTAV, proteže se gotovo 

duž čitave dužine tijela kao probavna cijev 

- od usta do analnog otvora. Sastavljen je 

od niza probavnih organa i probavnih žlijezda 

s izlučivanjem (sekrecijom) probavnih 

sokova u probavilo. To su npr. kod čovjeka: 

usna šupljina sa zubima i jezikom, 

ždrijelo, jednjak, želudac, tanko i debelo 

crijevo te žlijezde slinovnice, gušterača i 

jetra. 

PRODUCENTI, proizvođači hrane u prirodi, 

zelene biljke. 

PRODUŽENA MOŽDINA (medulla oblongata), 

smještena je ispod velikog i ispred 

malog mozga. Završava kod velikog 

zatiljnog otvora, odakle se dalje u kralježnicu 

nastavlja leđna moždina. Produžena 

moždina je građena od vanjske bijele i 

unutarnje sive tvari. Regulira vegetativne 

funkcije, kao što su: disanje, krvni tlak, 

peristaltika crijeva i dr. Oštećenjem produžena 

moždine, npr. središta za disanje, 

nastupa smrt. 

PROFAZA DRUGE MEJOTIČKE DI- 

OBE, v. profaza II. 

PROFAZA I (profaza prve mejotičke diobe), 

početna faza redukcijske diobe, mejoze 

I. U toj fazi dolazi do sparivanja, tj. 

konjugacije homolognih kromosoma. Parove 

tako sparenih kromosoma nazivamo 

bivalenti, a kako je svaki kromosom dvostruk 

(sastoji se od dvije kromatide), 

spareni kromosomi tvore snopove od četiri 

kromatide koje nazivamo kromosomske 

tetrade. Tijekom konjugacije kromosoma 

česta je pojava ispreplitanja njihovih 

kromatida, a mjesta ispreplitanja nazivamo 

hijazme. Na hijazmama može doći do pucanja 

i izmjenjivanja kromatida homolognih 

kromosoma. Tu pojavu nazivamo krosingover 

(crossing over). Ona je važna jer 

doprinosi genetičkoj raznolikosti stanica 

koje nastaju mejozom. 

PROFAZA II, (profaza druge mejotičke 

diobe), jedna od etapa mejoze II u kojoj su 

zbivanja slična zbivanjima u profazi mitoze. 

U profazi II razgrađuje se jezgrina 

ovojnica i jezgrica, a kromosomi se počinju 

spiralizirati. Centrosom se podijeli na 

dva dijela koja putuju na suprotne polove 

stanice formirajući diobeno vreteno. Za 

razliku od stanica koje ulaze u profazu 

mitoze i imaju dvostruki (2n) broj kromosoma, 

stanice koje ulaze u profazu II imaju 

jednostruk (n) broj kromosoma. 

PROFAZA PRVE MEJOTIČKE DIO- 

BE, v. profaza I. 

PROFAZA, početna faza diobe stanice, 

mitoze. U njoj se kromosomi počinju spiralizirati 

i tako postaju vidljivi. U toj fazi 

gubi se jezgrina ovojnica i jezgrica, a 

centrosom se podijeli na dva dijela koji 

putuju na suprotne polove stanice formirajući 

diobeno vreteno. 

PROGESTERON, jedan od ženskih spolnih 

hormona kojega izlučuju ženske spolne 

žlijezde, jajnici. U pubertetu progesteron 

utječe na razvoj spolnih karakteristika 

i pojavu menstruacijskog ciklusa. Tijekom 

menstruacijskog ciklusa izlučuje ga i tvorba 

nazvana žuto tijelo. U trudnoći ga 

izlučuje i posteljica. Uloga progesterona 

tijekom trudnoće je sprečavanje menstruacije 

koja bi uzrokovala gubitak ploda. 

PROGLOTIDI, v. trakavica. 

115


PROKARIOTI, (prokariotski organizmi), 

jednostanični organizmi koji nemaju oblikovanu 

jezgru ni stanične organele kao što 

su mitohondriji, plastidi i Golgijevo tijelo, 

ali imaju ribosome i umjesto jezgre nukleoid. 

Prokarioti su bakterije i modrozelene 

alge (cijanobakterije). Pošto su prokarioti 

jednostanični organizmi, njihov opis 

ujedno predstavlja i opis prokariotskih 

stanica. Dio znanstvenika ih ne ubraja ni u 

biljke ni u životinje, već u zasebno carstvo 

pod imenom Monere. 

PROKARIOTSKE STANICE (protocite, 

grč. pro = prije, karyon = jezgra), prijejezgrene 

stanice, v. prokarioti. 

PROKARIOTSKI ORGANIZMI, v. 

prokarioti. 

PROKLIČNICA (protonema), malena nitasta 

tvorevina slična steljci koja se razvija 

u većine mahovina iz proklijale spore. Iz 

prokličnice se razvije mahovina koja nosi 

na sebi spolne organe (anteridije i arhegonije) 

pa je prema tome, prokličnica dio 

spolne generacije (gametofita). 

PROLAKTIN, hormon kojega izlučuje 

prednji režanj hipofize (adenohipofiza), a 

uloga mu je da dan-dva nakon porođaja 

izaziva izlučivanje mlijeka iz žljezdanih 

stanica dojke. 

PROLIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

PRONEFROS, v. prvi bubreg. 

PROPLASTIDI, stanični organeli, ubrajamo 

ih u skupinu staničnih organela čiji je 

zajednički naziv plastidi (isp.). Proplastidi 

su ishodišni oblik plastida iz kojeg se 

mogu razviti svi ostali tipovi plastida: kloroplasti, 

kromoplasti, leukoplasti. Nalaze 

se u embrionalnim stanicama npr. stanice 

vegetacijskog vrška. Obavijeni su dvostrukom 

membranom. Iz unutarnje membrane 

uvrtanjem nastaju tilakoidne membrane. 

116 

PROPLIOPITEKUS (Propliopithecus), 

vrsta pramajmuna koja je živjela u razdoblju 

oligocena, dakle prije 25 do 30 milijuna 

godina. 

PROSOMA, prednji dio tijela (glavopršnjak) 

klještara iz skupine člankonožaca. 

Nastao stapanjem 8 tjelesnih kolutića. Na 

prosomi je pet pari nogu: četiri služe za 

hodanje, a prvi par je promijenjen u 

čeljusne nožice za pridržavanje plijena ili 

kao osjetilo. Uz usta su kliješta ili helicere, 

isp. 

PROSTATA, žlijezda koja je dio muškog 

spolnog sustava. Izlučuje lužnate sekrete 

koji neutraliziraju kiselost sperme. 

PROTALIJ, malena višestanična tvorevina 

krpastog, srcolikog ili gomoljastog 

oblika koja se razvija iz proklijale spore 

papratnjača. Na protaliju se razvijaju spolni 

organi (anteridiji i arhegoniji) pa je 

prema tome, protalij dio spolne generacije 

(gametofita). 

PROTEINI (bjelančevine), složene organske 

molekule građene od aminokiselina 

koje su međusobno povezane peptidnim 

vezama. U građi proteina živih bića dolazi 

20 različitih aminokiselina. Proteini u živim 

bićima imaju strukturnu ulogu, nositelji 

su biokemijskih procesa u organizmu (npr. 

hormoni, enzimi), a u manjoj mjeri koriste 

se kao izvor energije. 

PROTEINOIDI, tvari slične proteinima 

koje je zagrijavanjem aminokiselina suhim 

postupkom dobio znanstvenik Fox. Kada 

ih je otapao u vrućoj morskoj vodi proteinoidi 

su se pretvarali u okrugla tjelešca 

(mikrosfere) slična jednostavnim živim 

stanicama. 

PROTEINURIJA, pojava bjelančevina u 

mokraći kod nekih bubrežnih bolesti. 

PROTEOLITIČKI ENZIM, v. probavni 

enzimi gušterače.


PROTISTI, svi jednostanični organizmi 

od kojih su neki svojim osobinama slični 

biljkama (fotosintetski autotrofni producenti), 

neki životinjama (heterotrofni potrošači, 

konzumenti), a neki gljivama (heterotrofni 

razgrađivači). 

PROTOBIONTI, v. praorganizmi. 

PROTOCITE, v. prokariotske stanice. 

PROTONEFRIDIJI, organi za izlučivanje 

i osmoreglaciju kod mnogih beskolutićavaca 

(npr. plošnjaka i oblića). Sastoje 

se od sustava cjevčica smještenih u parenhimu. 

Svaka cjevčica završava tjemenom 

stanicom kroz čiju se membranu apsorbiraju 

produkti metabolizma i odvode van. 

Cjevčice se na površini tijela otvaraju malim 

otvorom - porom. 

PROTONEMA, v. prokličnica. 

PROTOPLAZMA, živa tvar stanice koju 

čine jezgra i sadržaj citoplazme. 

PROTOZOA, v. praživotinje. 

PROTUŠIFRA, v. antikodon. 

PROTUTIJELA, v. antitijela. 

PROVODNI (karakteristični) FOSILI, 

fosilni ostaci organizama koji se smatraju 

karakterističnim za određeno razdoblje Zemljine 

prošlosti. Važni su za prosudbu 

kakav je bio živi svijet pojedinih geoloških 

razdoblja i za određivanje njihove relativne 

starosti. Tako su primjerice nalazi trilobita, 

izumrlih člankonožaca karakteristični 

za slojeve starog paleozoika; nalazi amonita, 

izumrlih glavonožaca upućuju na mezozoik; 

nalazi školjke kongerije karakteristični 

su za slojeve tercijara. 

PROVODNO STANIČJE, oblikuje provodne 

žile koje sežu u sve dijelove biljke. 

Provođenje vode i otopljenih minerala 

odvija se putem dijela žile koji se zove 

ksilem. U golosjemenjača to su vrlo duge 

stanice koje se zovu traheide. Ksilem 

kritosjemenjača čine traheje, duge cijevi 

nastale od niza produžnih stanica kojima 

su reducirane poprečne mebrane. Ksilemski 

su elementi čvrste stanice odebljalih, 

ligniziranih (odrvenjenih) stijenki koji daju 

i potrebnu čvrstoću žili što je važno za 

njezin rad. U jednogodišnjih biljki, ali i 

višegodišnjih tijekom njihove prve godine 

ti ksilemski dijelovi žile daju čvrstoću 

čitavoj biljki. U višegodišnjih drvenastih 

biljaka ksilemski elementi preuzimaju postupno 

samo ulogu održanja čvrstoće i 

izgrađuju dio stabla koji zovemo drvo. 

Drugim dijelom žile, floemom provode se 

organske tvari od listova u sve biljne dijelove. 

PRVA MEJOTIČKA DIOBA, v. mejoza 

I. 

PRVI BUBREG (predbubreg ili pronefros), 

organ za izlučivanje samo kod kružnousta 

i ličinke riba. Kod ostalih skupina 

kralježnjaka zakržlja u njihovu zametnom 

razvitku. Sastavljen je od tri para cjevčica 

sa trepetljikavim lijevcima ispred kojih je 

klupko krvnih žila (glomerul). Iz njih se 

krv filtrira u zajednički izvodni kanal, 

predbubrežnu cijev. 

PRVI VIŠESTANIČNI ORGANIZMI, 

organizmi koji su nastali tijekom biološke 

evolucije prije 600 do 700 milijuna godina. 

Njihov razvoj započeo je u vodi. 

PSEUDOCEL, tjelesna šupljina koja po 

postanku odgovara primarnoj tjelesnoj šupljini 

ili blastocelu, isp. blastula. 

PSEUDOPODIJI (lažne nožice, grč. pseudos 

= laž, podos = noga), izdanci u praživotinja 

(npr. amebe) koji služe za pokretanje 

i uzimanje hrane procesom endocitoze. 

Nastaju kao posljedica strujanja protoplazme 

(endoplazme prema ektoplazmi ili 

egzoplazmi) i mijenjanja fizikalnog stanja 

citoplazme (sol i gel stanje). 

117


PSILOFITI (grč. psilos = gol, phiton = 

biljka), prve papratnjače, koje su imale 

samo zelenu, golu i vitičasto razgranatu 

stabljiku bez listova. Pojavile su se prije 

oko 390 milijuna godina (geološko doba 

devon), v.dodatak 5. 

PTERIDOSPERME, t.j. "paprati sa sjemenkama", 

drevne izumrle biljke nalik na 

papratnjače, koje su na vrhovima listova 

umjesto sporangija nosile sjemenke. Mogu 

se smatrati prijelaznim oblicima između 

papratnjača i golosjemenjača. 

PTICE (Aves), skupina kralježnjaka koja 

se potpuno prilagodila životu na kopnu. 

Toplokrvnost i sposobnost da lete omogućili 

su pticama široku rasprostranjenost na 

Zemlji. Tijelo im je pokriveno perjem. 

Imaju dva para udova: prednji par su krila, 

a stražnji noge za hodanje, najčešće s 4 

prsta. Na glavi je kljun s ustima bez zuba. 

Prsna kost ima greben za koji se drže prsni 

(letni) mišići. Mnoge kosti su šuplje i ispunjene 

zrakom tzv. pneumatične kosti. Ptice 

imaju dobar sluh i izvrstan vid. Razlikuju 

boje. Srce je sastavljeno od dvije pretklijetke 

i dvije klijetke. Dišu plućima. Pluća 

su povezana sa pet pari zračnih vrećica 

koja zalaze među organe i u kosti. Ptice se 

hrane zrnjem a mnoge su mesojedi. Probavu 

olakšava volja i žljezdani želudac gdje 

se hrana razgrađuje enzimima. U mišićnom 

se želucu hrana usitnjava mehanički. 

Za izlučivanje imaju jedan par pravih bubrega 

(v. treći bubreg). Nemaju mokraćni 

mjehur. Sve ptice legu jaja. Ženke imaju 

samo lijevi jajnik i jajovod. Oplodnja je 

unutarnja. Mužjaci prenose sjeme izravno 

u nečisnicu. Za vrijeme prolaska kroz jajovod 

jaja se obavijaju ovojnicama. Površinska 

je ovojnica tvrda lupina ili ljuska. Oko 

zametka se stvaraju zametne ovojnice: 

amnion, alantois i seroza, isp. Snesena ptičja 

jaja trebaju za zametni razvitak inkubaciju 

- zagrijavanje ležanjem roditelja na 

njima. Kad se iz jajeta izlegu mladunci, 

118 

oni su potrkušci ili čučavci. Ptice pokazuju 

raznolike oblike pojedinačnog i zadružnog 

ponašanja kao npr. gradnja gnijezda, leženje 

na jajima, briga za podmladak, život u 

jatima i seobe. Ptice su važne kako za 

čovjeka tako i u održavanju prirodne ravnoteže. 

Danas u biosferi živi oko 8600, a u 

Hrvatskoj oko 250 vrsta. Ptice su se razvile 

od pragmazova. Najstarija poznata vrsta 

je jurska ptica, praptica ili Archaeopteryx, 

isp. Današnje se ptice dijele u dvije skupine: 

staročeljuske ili bezgrebenke i novočeljuske 

ili grebenke. 

PTIJALIN (alfa amilaza), probavni enzim 

koji se nalazi u sastavu sline, a sudjeluje u 

razgradnji škroba do šećera maltoze i glukoze. 

PUBERTET (spolno sazrijevanje), započinje 

lučenjem GTH iz adenohipofize. Lučenje 

GTH nadzire hipotalamus gdje se, 

počevši od puberteta, luče neurohormonske 

tvari za oslobađanje gonadotropnih 

hormona. Pubertat započinje u djevojčica 

oko 10. do 13. godine, a u dječaka jednu 

do dvije godina kasnije. Traje nekoliko 

godina, a završava između 16. i 18. godine. 

Djelovanjem muških spolnih hormona 

(testosteron), odnosno ženskih spolnih 

hormona (estrogen, progesteron) iskazuju 

se primarne i sekundarne spolne oznake. 

Kod djevojčica se javlja menarha, a kod 

dječaka polucija. Osim fizičkih promjena u 

pubertetu se pojavljuje niz fizioloških i 

psihičkih promjena. 

PUČI (stome), mikroskopski otvori u epidermi, 

najčešće na naličju listova, kroz 

koje se izmjenjuju plinovi između okoliša i 

unutarnjosti biljke te izlučuje voda. Puči 

okružuju dvije stanice zapornice uz koje se 

nalaze mnogo veće stanice susjedice. Puči 

se otvaraju kada u njima poraste turgor (u 

odnosu prema susjedicama) zbog primanja 

vode u zapornice. Naime, kada u stanice 

zapornice ulaze kalijevi ioni, a fotosin-


tezom nastaje šećer, povisuje se osmotski 

tlak i voda ulazi u stanice zapornice. Puči 

se zatvaraju kad se turgor smanji u odnosu 

prema susjedicama. 

PUFERI, kemijske tvari u krvnoj plazmi, 

npr. bikarbonatni, fosfatni ili proteinski 

puferi, koji se opiru bitnijoj promjeni pH, 

v. acido - bazna ravnoteža. 

PULS (bilo), pulsiranje arterija koje se 

može mjeriti na mjestima koja su bliže 

površini tijela. Budući da srce ubacuje u 

aortu krv na mahove (oko 70 puta u minuti), 

krv u arterijama teće pulsirajućim 

tlakom. 

PUNOGLAVAC, ličinka žabe. Živi u vodi. 

Hrani se algama i postupno se preobražava 

u odrasli oblik. Ličinački razvoj žabe 

naziva se preobrazba ili metamorfoza. 

Vanjskim izgledom punoglavac je sličan 

mladoj ribici. Ima škrge, neparnu repnu 

peraju, dvodjelno vensko srce, svitak i bočnu 

prugu. Tijekom metamorfoze razvijaju 

se pluća, noge, kostur i drugi organi, a 

nestaju škrge i rep. Metamorfoza traje oko 

3 mjeseca. 

PUPILARNI REFLEKS, v. bjeloočnica. 

PUPULJICA, v. čempresi. 

PURINSKE BAZE, organski spojevi iz 

skupine dušičnih baza koje se nalaze u 

sastavu nukleinskih kiselina (DNA, RNA). 

Purinske baze su adenin i gvanin. U molekuli 

DNA, purinske baze jednog lanca 

vežu se s komplementarnim bazama drugog 

lanca. Princip komplementarnosti vrijedi 

i pri sintezi RNA. 

PURKINJE, J. (1787. – 1869.), češki citolog 

koji 1839. god. opisuje protoplazmu. 

Otkrio razgranate neurone u mozgu nazvane 

Purkinjove stanice. 

PUŽEVI, najbrojnija skupina mekušaca, 

isp. Asimetrične su životinje jer je tijekom 

evolucije nastalo zakretanje ili torzija tijela. 

Puževi imaju spiralno zavijenu kućicu 

ili su bez nje (npr. balavci). S obzirom na 

stupanj torzije tijela dijele se na: prednješkržnjake, 

stražnjoškržnjake i plućnjake. 

Prednjoškržnjaci su razdvojenog spola, 

a stražnjoškržnjaci i plućnjaci su dvospolci. 

Najpoznatiji puževi na kopnu su: puž 

vinogradnjak i balavac, u moru: volak, 

priljepak, ogrc i puzlatka, a u kopnenim 

vodama: barnjak, ploštenjak i ogrc. 

R 

RAČVASTA EVOLUCIJA, v. divergentna 

evolucija. 

RADIJALNA SIMETRIJA, v. zrakasta 

simetrija. 

RADIONUKLIDI (radioizotopi), izotopi 

elemenata koji imaju nestabilne jezgre, te 

se one raspadaju uz pojavu ionizirajućeg 

zračenja. Koriste se u istraživanju stanica 

npr. pomoću radioaktivnog izotopa ugljika 

dokazano je da se u procesu fotosinteze 

ugljik(IV)-oksid iz zraka ugrađuje u molekulu 

šećera. 

RADNI METABOLIZAM, količina energije 

koju tijelo dnevno utroši na radne 

aktivnosti. 

RADULA, v. trenica. 

RAHITIS, dječja bolest kostiju koja nastaje 

zbog slabe kalcifikacije kostiju. Ako u 

hrani nemaju dovoljno kalcija i vitamina 

D3, neće se ni ispravno ni dovoljno stvarati 

anorganski dio kostiju što uzrokuje 

savitljivost i deformaciju. kosti. 

RAKOVI (Crustacea), životinje iz skupine 

člankonožaca, isp. Na kopnu uz more 

žive npr. mokrice ili babure (pokretni 

119


oblici) i vitičari (sjedilački oblici). Ostali 

su rakovi vodeni organizmi. Jednostavnije 

građeni rakovi su planktonski niži raci, 

kao vodenbuha i ciklop. Od viših rakova 

(imaju 20 kolutića) poznati su npr. riječni 

rak, jastog, škamp i hlap. Pripadaju skupini 

deseteronožnih rakova. Glava i prsa 

najčešće su srasli u glavopršnjak. Na glavi 

se nalaze dva para ticala i jedan par 

složenih očiju. Na prsima imaju tri para 

čeljusnih nogu i pet pari za hodanje. Na 

zatku su noge za hodanje. U glavi je glavni 

ganglij, "mozak". Oči se sastoje od mnogo 

malih okašaca, zvanih omatidije. Svako 

okašce prima dio slike koja se slaže poput 

mozaika. Druga osjetila su za ravnotežu 

(statociste), opip, miris. Dišu škrgama koje 

su na nogama hodalicama. Za izlučivanje 

imaju ticalne ili antenalne žlijezde . Oplođuju 

se pomoću paketića spermija. Ženke 

nose oplođena jaja prilijepljena na nekom 

vanjskom organu. Iz njih se razvijaju ličinke 

koje se presvlače nekoliko puta tijekom 

svog poslijezametnog razvitka. Presvlačenje 

je fiziološki proces koji kontroliraju 

hormoni iz neurosekretornih stanica živčanog 

sustava. 

RAK PLUĆA, (bronhalni karcinom), jedan 

od najčešćih i najteže izlječivih oblika 

raka, u 99% slučajeva se susreće kod pušača. 

Dim cigarete oštećuje stanice dušnika, 

a te oštećene stanice početni su stupanj 

razvoja tumora koji raste i širi se na pluća. 

RAMAPITEKUS (Ramapithecus), izumrli 

oblik primata koji je živio već prije 15 

milijuna godina, a njegovi ostaci nađeni su 

u istočnoj Africi, Indiji i Europi. Danas se 

smatra da je u toj skupini kroz vrlo dugo 

razdoblje došlo do najveće preobrazbe u 

smjeru nastanka čovjeka. 

RAZLAGAČI v. saprofagi. 

RAZMNOŽAVANJE, razvitak novih jedinki, 

potomaka, a može biti spolno ili 

nespolno. Spolnim razmnožavanjem se 

120 

dobivaju potomci s novom kombinacijom 

gena. Spolnim razmnožavanjem nastaju 

raznolikije jedinke nego nespolnim. Postoji 

više oblika nespolnog razmnožavanja: 

dvojna (binarna) dioba, mnogostruka 

(multipla) dioba, pupanje i vegetativno 

razmnožavanje (dijelovima tijela višestaničnih 

biljaka). Potomci nastali nespolnim 

načinom razmnožavanja genetički su identični 

matičnoj stanici, odnosno biljci. Jedinke 

koje nespolnim načinom daju potomke 

stvaraju klon, isp. 

RAZNOJEDNI ORGANIZMI, v. omnivori. 

RAZRED, v. filogenetski sustav. 

RAZVITAK ČOVJEKA, proces koji započinje 

začećem, a obuhvaća embrionalni, 

fetalni i postnatalni (poslijeporodni) razvitak 

čovjeka do njegove zrele dobi. 

RAZVOJNI (filogenetski) NIZOVI, uzastopni 

prijelazni oblici na kojima se mogu 

pratiti postupne promjene i razvoj neke 

vrste ili cijele skupine. Dobro su proučeni 

razvojni nizovi konja, slona i barskog puža 

ogrca. Važan su paleontološki dokaz evolucije. 

RAŽOVA GLJIVICA, (ergot, Claviceps 

purpurea), parazit na plodnici trava gdje 

se u klasu na mjestu pšena razvija roščić, 

sklerocij. Ti sklerociji sadrže otrovni alkaloid 

ergotin koji je ljekovit ako se 

ispravno primjeni. Služi za dobivanje 

preparata koji se u porodiljstvu rabi za 

izazivanje grčenja uterusa te kao temelj 

halucinogene droge LSD. 

REAKCIJE NA SVJETLU (reakcije ovisne 

o svjetlosnoj energiji), početne reakcije 

fotosinteze koje započinju kada 

svjetlosna energija Sunca izbija elektrone 

iz molekule klorofila. Elektroni putuju preko 

niza prenosilaca natrag prema klorofilu, 

a pri tom prijenosu dio energije predaju za


sintezu molekula ATP-a. Dio elektrona 

koje svjetlosna energija izbija iz klorofila 

ne vraća se natrag nego prelazi na spoj 

NADPH. Osim elektrona, NADPH prima i 

ione vodika koji nastaju razlaganjem vode 

te na taj način NADPH prelazi u reducirani 

oblik NADPH2. Voda se razlaže djelovanjem 

svjetlosne energije (fotoliza vode, 

ionizacija vode) na H + i OH - ione. Kao što 

je rečeno, vodikovi ioni se vežu na NADP, 

a hidroksil ioni otpuštaju elektrone koji 

odlaze preko niza prenosilaca u klorofil 

nadomještajući mu elektrone koji su mu 

izbijeni da bi prešli na molekule NADP. 

Kao produkt ovih reakcija oslobađa se kisik 

koji odlazi u atmosferu. Vodik iz vode 

privremeno vezan u spoj NADPH2 poslužit 

će u reakcijama u tami za redukciju CO2. 

REAKCIJE NEOVISNE O SVJETLO- 

SNOJ ENERGIJI, v. reakcije u tami. 

REAKCIJE OVISNE O SVJETLOS- 

NOJ ENERGIJI, v. reakcije na svjetlu. 

REAKCIJE U TAMI (reakcije neovisne 

o svjetlosnoj energiji, Kalvinov ciklus), 

reakcije fotosinteze koje se nadovezuju na 

reakcije na svjetlosti. Za njihovo odvijanje 

neophodni su ugljikov dioksid, NADPH2 

kao izvor vodika i ATP kao izvor energije. 

To je skup vrlo složenih biokemijskih reakcija 

u kojima se ugljik(IV)-oksid postupno 

reducira vodikom do šećera glukoze 

uz utrošak energije. Jednadžbu reakcija u 

tami možemo sumarno prikazati ovako: 

NADPH2 + CO2 + E (ATP) → C6H12O6 

(glukoza) 

REAKCIJSKO SREDIŠTE, položaj jedne 

molekule ili para molekula klorofila a u 

fotosistemu. 

RECESIVNO SVOJSTVO, (potisnuto 

svojstvo), svojstvo koje ne dolazi u fenotipu 

uvijek do izražaja. U primjerima križanja 

aleli za recesivno svojstvo označuju 

se malim slovima. Recesivno svojstvo do- 

lazi u fenotipu do izražaja samo u slučaju 

homozigotnosti, tj. kada organizmi nose 

iste alele za to svojstvo, npr. aa ili bb itd. 

Recesivna svojstva su, npr. niski rast graška, 

smeđa boja dlake goveda, krvna grupa 

0 u čovjeka itd. 

RED, v. filogenetski sustav. 

REDIJE, v. ovčji metilj. 

REDUCENTI, razlagači organskih tvari, 

gljive i bakterije. Isp. saprofagi. 

REDUKCIJA, kemijska reakcija u kojoj 

neka molekula, atom ili ion prima ili dobiva 

jedan ili više elektrona. To su, npr. reakcije 

oduzimanja kisika, reakcije spajanja 

s vodikom itd. 

REDUKCIJSKA DIOBA, v. mejoza. 

REFLEKS, brza, svrsishodna, motorička 

reakcija na primljeni podražaj bez sudjelovanja 

kore velikog mozga i bez reakcije 

svijesti. Refleks je usmjeren na zaštitu 

organizma. Pojedini refleksi su prirođeni 

refleksi (npr. sisanje, gutanje, kašljanje, kihanje 

i dr.), a drugi su stečeni na temelju 

iskustva. Posebnu skupinu čine uvjetovani 

refleksi. 

REFLEKSNI LUK, zatvaraju ga živčane 

stanice sa svojim živčanim vlaknima, koje 

sudjeluju u odvijanju refleksa, isp. Sastoji 

se od osjetilnog (receptorskog) neurona, 

sinapse u leđnoj moždini, motoričkog neurona 

i izvršitelja (efektora) tj. mišića koji 

će izvršiti radnju. To je monosinaptički 

refleksni luk (jedna sinapsa i dva neurona - 

osjetilni i motorički). Postoje i disinaptički 

refleksni luk (dvije sinapse i tri neurona - 

osjetilni, međuneuron i motorički neuron). 

REGENERACIJA, sposobnost obnavljanja 

izgubljenih dijelova tijela. Kod npr. 

bezkralježnjaka: spužve, hidre, virnjaka, 

zvjezdače, ježinca ili mješčićnice. Među 

kralježnjacima to se svojstvo očituje u re- 

121


patih vodozemaca. Daždevnjaci mogu obnoviti 

stopalo, nogu, oči, rep, pa čak pluća 

i gonade, a punoglavac žabe rep i noge. 

Sposobnost regeneracije je manja u životinja 

na višem stupnju razvoja. 

REGULATORI RASTA, v. biljni hormoni. 

REKOMBINACIJE, pojava novih kombinacija 

gena koje se u fenotipu očituju 

kao nove osobine, kojih nije bilo u roditelja, 

a posljedica su nezavisnog odvajanja 

kromosoma i krosingovera. 

REKOMBINANTNA DNA, DNA proizvedena 

spajanjem gena od različitih vrsta. 

Rekombinantna DNA - tehnologija omogućava 

prijenos gena iz jedne vrste u genom 

druge vrste: biljne, životinjske i ljudske. 

REKOMBINANTNI TIP, naziv koji se 

primjenjuje za: genotip, fenotip, gamete 

stanica ili organizme koji su nastali prirodnom 

genetičkom rekombinacijom. 

RELIKTI, biljne i životinjske vrste kojima 

je areal u prošlosti bio mnogo širi, ali 

se kasnije smanjio zbog promjene klime, 

podneblja ili drugih obilježja staništa. Biljni 

relikti u Hrvatskoj su velebitska degenija, 

hrvatska sibireja, vučja stopa itd. a 

životinjski relikti su čovječja ribica, sredozemna 

medvjedica itd. Neki su relikti ujedno 

i endemi. 

RENIN, enzim kojega izlučuje želudac 

djeteta u vrijeme sisanja mlijeka, a sudjeluje 

u razgradnji bjelančevine kazeina iz 

mlijeka. 

REPAŠI, skupina vodozemaca koji i kao 

odrasli oblici imaju rep. Najpoznatiji su repaši 

daždevnjaci i vodenjaci. Imaju dobro 

razvijene udove za kretanje. Koža je bogata 

žlijezdama koje mogu izlučivati otrovne 

tvari. Neki kopneni daždevnjaci nemaju 

pluća, pa se plinovi izmjenjuju kroz kožu. 

122 

Odrasli repaši žive uglavnom na vlažnim 

mjestima, ali se razmnožavaju u vodi. 

Ličinke su slične odraslima. Imaju vanjske 

škrge, koje se u nekih vrsta zadrže tijekom 

čitava života, kao kod čovječje ribice, isp. 

Neki se od repaša mogu razmnožavati u 

ličinačkom stanju. Ta se pojava zove neotenija, 

isp. 

RESOPERKE, stara skupina riba koštunjača 

iz perioda devon, u paleozoiku. Prijelazni 

su oblik jer prve pokazuju razvoj 

prema kopnenim životinjama. Kostur njihove 

prsne peraje ima sličnosti s kosturom 

prednje noge vodozemaca. Neke resoperke 

iz roda Latimeria žive i danas i nazivaju se 

živi fosili, isp. 

RESPIRACIJA, v. disanje. 

RESPIRACIJSKO (dišno) SREDIŠTE, 

čine živčane stanice smještene u produženoj 

moždini koje autonomno određuje frekvenciju 

disanja. Dišno središte se dopunski 

podražuje povećanom razinom ugljikovog 

dioksida u krvi odnosno smanjenom 

razinom kisika u krvi. 

RESPIRATORNI SUSTAV, v. dišni 

sustav. 

RESTRIKCIJSKI ENZIM (restrikcijska 

endonukleaza), enzim koji reže dvostruki 

lanac DNA na specifičnom mjestu na 

određene dijelove. Ti se enzimi izoliraju iz 

bakterija, a genetički ih inženjeri upotrebljavaju 

za stvaranje rekombinantne DNA. 

RETROVIRUSI, RNK virusi čija se genetička 

uputa prevodi u DNK uz pomoć 

vlastitog enzima reverzne transkriptaze. 

REVERZNA TRANSKRIPTAZA, v. retrovirusi. 

Rh – FAKTOR, v. Rh-sustav. 

Rh SUSTAV (Rh-faktor, rhesus faktor), 

jedan od antigena, tzv. Rh-aglutinogen, 

koji se može nalaziti na membranama eri-


trocita, a naziv je dobio prema vrsti majmuna 

(Macacus rhesus) kod koje je prvi 

put otkriven. Osobe koje imaju taj antigen 

su Rh-pozitivne, Rh(+), a one koje ga 

nemaju Rh-negativne, Rh(–). U krvnoj 

plazmi Rh(+) i Rh(–) osoba nema prirođenih 

protutijela kao što su uobičajena kod 

osoba krvne skupine A, B i 0. Do sinteze 

stečenih Rh-aglutinina dolazi u imunološkom 

sustavu samo imunizacijom Rh(–) 

osobe eritrocitima Rh(+) osobe i to samo u 

2 slučaja: nakon pogrešne transfuzije krvi 

Rh(+) osobe u Rh(–) osobu i tijekom trudnoće 

Rh(–) majke koja nosi Rh(+) dijete. 

RHESUS FAKTOR, v. Rh-sustav. 

RIBE (Pisces), prvi kralješnjaci u kojih su 

razvijene čeljusti i hrskavična ili koštana 

kralježnica. Žive u moru i slatkim vodama. 

Poznato je oko 20000 vrsta. Na vretenastom 

tijelu razlikuje se glava, trup i rep. 

Tijelo je pokriveno ljuskama. U koži su 

žlijezde koje izlučuju sluz. Imaju 2 para 

parnih peraja i 3 ili više neparnih. Plivaći 

je mjehur ispunjen plinom i služi kao hidrostatski 

organ. Osjetilni organi su prilagođeni 

životu u vodi. Ribe vide na malu 

udaljenost. Očni su kapci prozirni i srasli. 

Nosne šupljine su samo mirisne jamice. 

Ribe imaju samo unutarnje uho. Strujanje 

vode osjećaju bočnom prugom. Ribe dišu 

škrgama. Krvotok je zatvoren. Srce je dvodjelno 

i vensko. Hladnokrvne su životinje. 

Za izlučivanje im služi drugi bubreg (mezonefros). 

Razmnožavaju se jajima, a neke 

su i živorodne. Oplodnja je uglavnom vanjska. 

Ženke legu jaja (ikru), a mužjaci ih 

prekrivaju spermom (mliječ). Prema građi 

tijela ribe dijelimo na: hrskavičnjače i koštunjače 

(zrakoperke i nosnoprolaznice). 

RIBONUKLEINSKA KISELINA, v. 

RNA. 

RIBOSOMI, zrnca u citoplazmi svih vrsta 

stanica. Vidljiva su samo elektronskim 

mikroskopom. Građeni su od dviju vrsta 

molekula: proteina i RNA. Nalaze se slobodni 

u citoplazmi ili su vezani uz membrane 

zrnate (hrapave) endoplazmatske 

mrežice. Ribosomi koji se u citoplazmi 

nalaze slobodni mogu biti povezani u 

skupine, grozdove od 5, 6, 7 ili 8 ribosoma, 

u tzv. poliribosome (polisome). Na 

ribosomima se odvija sinteza proteina. Na 

ribosomima koji se nalaze slobodni u citoplazmi 

sintetiziraju se proteini koji će ostati 

u stanici, dok se na ribosomima vezanim 

uz membrane endoplazmatske mrežice sintetiziraju 

proteini koji će se izlučiti izvan 

stanice. 

RIBOSOMSKA RNA, v. rRNA. 

RIBOZA, kemijski spoj iz skupine monosaharida 

(jednostavnih šećera) pentoza opće 

formule C5H10O5, a strukturne: 

HO 

CH 2 

H 

H 

H O 

O 

H 

OH 

H 

OH 

Izgrađuje nukleotide ribonukleinske 

kiseline (RNA). 

RIKECIJE, bakterije izuzetno malih dimenzija, 

kuglastog ili štapićastog oblika. 

Kao obligatni paraziti, kod životinja i čovjeka 

uzročnici su teških oboljenja, psitakoze, 

pjegavog tifusa, trahoma itd. 

RIZODERMA, pokrovno tkivo, kožno 

staničje posve mladih dijelova korijena. 

RIZOMA (grč. rhiza = korijen), podzemna 

stabljika, podanak, v. stabljika. 

RNA (ribonukleinska kiselina, RNK), složeni 

organski spoj građen od većeg broja 

ribonukleotida. Svaki ribonukleotid sastoji 

se od triju vrsta molekula: fosfata, šećera 

riboze i jedne od četiri dušične baze (adenina, 

gvanina, citozina ili uracila). Molekula 

RNA građena je samo od jednog poli- 

123


nukleotidnog lanca koji može biti ispružen 

ili savijen na različite načine. Razlikujemo 

tri tipa RNA: glasnička (messenger) RNA 

(gRNK ili mRNA), ribosomska RNA 

(rRNK ili rRNA) i transportna RNA 

(tRNK ili tRNA). Molekule RNA sintetiziraju 

se u jezgri na kalupu molekule 

DNA, a najviše ih ima u citoplazmi stanice 

i na ribosomima. RNA ima važnu ulogu u 

sintezi proteina. 

RNaza, enzim koji ubrzava razgradnju 

molekula RNA. 

RNK, v. RNA. 

ROD, v. filogenetski sustav. 

RODBINSKO SUSTAVOSLOVLJE, v. 

filogenetska sistematika. 

RODNICA (vagina), cjevasta tvorevina 

duga 7 do 11 cm. Povezuje vrat maternice 

s vanjskim spolovilom. Stijenke su rodnice 

vrlo rastezljive. Vanjski otvor rodnice leži 

ispod vanjskog otvora mokraćne cijevi. U 

predvorju rodnice je djevičanski zalistak 

(hymen). 

ROŽNICA (cornea), v. bjeloočnica. 

rRNA (rRNK, ribosomska RNA), tip ribonukleinske 

kiseline koja zajedno s proteinima 

izgrađuje ribosome. Na molekule 

rRNA otpada 60 do 80 % ukupne stanične 

RNA. Molekule rRNA sintetiziraju se u 

jezgrici (nukleolusu). 

RUBISKO (ribuloza-1,5-difosfat karboksilaza), 

enzim koji katalizira prvu reakciju 

Calvinova ciklusa tijekom fotosinteze. 

Kloroplasti sadržavaju vrlo mnogo tog 

enzima. U biosferi ga ima više negoli bilo 

koje druge bjelančevine. 

RUDIMENTARNI ORGANI, v. rudimenti. 

RUDIMENTI (rudimentarni organi, lat. 

rudimentum = prvi početak, pokušaj), 

124 

zakržljali organi koji u organizmu nemaju 

više nikakve funkcije ili je ona svedena na 

minimum. To su, npr. ostaci kukovlja u 

kita i nekih zmija, kod čovjeka su to crvuljak 

slijepog crijva, trtica, zub mudrosti, 

tjelesna dlakavost itd. Dokaz su evolucije. 

RUŽE, predstavnici ove skupine dvosupnica 

imaju pravilne, dvospolne cvjetove s 

peteročlanim obojenim vjenčićem i mnogo 

prašnika. Položaj i broj plodnih listova je 

promjenljiv. Dijele se na: ružičnjače (divlja 

ruža, kupina, malina, šumska jagoda), 

koštunjače (trešnja, šljiva, breskva, badem) 

i jabučnjače (jabuka, kruška, dunja, 

glog, oskoruša). 

S 

S-FAZA, v. interfaza. 

SAHARIDI, v. ugljikohidrati. 

SAHAROZA (tršćani šećer), kemijski 

spoj, ugljikohidrat iz skupine saharida, 

disaharid. Sastavljen je od dvije molekule 

jednostavnih šećera i to od jedne molekule 

glukoze i jedne molekule fruktoze. Dobiva 

se iz šećerne trske i šećerne repe. 

SAMOAMPUTACIJA, v. samosakaćenje. 

SAMOOČIŠĆENJE (autopurifikacija) 

VODA, pročišćavanje otpadnih voda na 

osnovu bioloških zakonitosti tj. odstranjenje 

organskih tvari u smislu odvijanja 

kruženja tvari i protjecanja energije u ekosustavu. 

SAMOOSAKAĆIVANJE, v. samosakaćenje. 

SAMOSAKAĆENJE (autoamputacija, 

autotomija, samosakaćenje, samoosakaći-


vanje), otkinuće u slučaju opasnosti npr. 

repa kod daždevnjaka ili guštera. Rep se 

odvaja na posebnome mjestu. Novi rep 

kod gušterice se brzo obnovi i naraste, ali 

umjesto kralješaka podupire ga hrskavica. 

SAPROFAGI, organizmi koje ubrajamo u 

skupinu heterotrofa. Hrane se usitnjenim, 

djelomično razgrađenim i uginulim biljnim 

dijelovima ili životinjskim izmetom ili životinjskim 

lešinama. Posebno važni saprofagi 

su heterotrofne bakterije koje razlažu 

organske tvari do anorganskih sastojaka: 

vode, ugljikovog dioksida i mineralnih 

tvari. Te tvari mogu iskoristiti zelene biljke 

u procesu fotosinteze. Zbog te svoje 

uloge heterotrofne bakterije nazivamo i 

razlagači (reducenti). 

SAPROFITI, organizmi koji žive na uginulim 

organizmima, hraneći se organskim 

tvarima u raspadanju (npr. gljive). 

SARKOLEMA, ovojnica mišićnog vlakna 

v. poprečnoprugasti mišić. 

SCHLEIDEN, M. J. (1804. – 1881.), njemački 

botaničar koji je 1838. god. utvrdio 

da su stanice osnovne strukturne jedinice 

svih biljaka. Zajedno s njemačkim zoologom 

Schwannom utemeljitelj je tzv. “stanične 

teorije”. 

SCHULTZ, M. 60 - ih god. 19. stoljeća 

opisuje stanicu kao nakupinu protoplazme 

s jezgrom, a protoplazmu naziva fizičkim 

temeljem života. 

SCHWANN, T. (1810. – 1882.), njemački 

zoolog koji je 1839. god. utvrdio da su 

stanice osnovni građevni elementi svih životinja. 

Zajedno s njemačkim botaničarem 

Schleidenom utemeljio tzv. “staničnu teoriju”. 

SCROTUM, v. mošnja. 

SEDIMENTACIJA, v. brzina sedimentacije. 

SEDRA, v. sedrene barijere. 

SEDRENE BARIJERE, barijere u vodotocima 

nastale vrlo složenim procesom 

koji završava taloženjem otopljenog vapnenca 

na mahovine sedrotvorce. S vodom 

najprije reagira ugljikov dioksid nastao disanjem 

organizama u vodi pri čemu nastaje 

ugljična kiselina: 

CO2 + H2O → H2CO3 

Ugljična kiselina otapa vapnenac dajući 

topljivi kalcijev hidrogenkarbonat: 

H2CO3 + CaCO3 → Ca(HCO3)2 

Cijanobakterije iz bikarbonata otopljenih u 

vodi uzimaju CO2, a, uz vodu, nastali 

CaCO3 talože na površini mahovina koje 

odumiru i na koje se slažu nove što uzrokuje 

“rast” barijera: 

Ca(HCO3)2 → H2O + CO2 + CaCO3 

SEIZMONASTIJE, v. nastije. 

SEKUNDARNA IMUNOLOŠKA REA- 

KCIJA, v. imuna memorija. 

SEKUNDARNA ORGANSKA PROIZ- 

VODNJA (sekundarna bioproizvodnja), 

proces proizvodnje organskih tvari heterotrofnih 

organizama, odnosno rast, povećanje 

mase i volumena tijela te razmnožavanje 

heterotrofnih organizama. Najznačajniji 

heterotrofi koji ostvaruju sekundarnu 

organsku produkciju su životinje. 

SEKUNDARNI RAST, povećanje promjera 

stabljike i korijena mnogih biljaka 

(posebice drvenastih trajnica) kao rezultat 

diobe stanica bočnih meristema. 

SELEKCIJA, v. prirodni odabir. 

SELEKCIJSKI PRITISAK, v. prirodni 

odabir. 

SELIDBA (migracija) RIBA, oblik ponašanja 

riba. Uzroci putovanja riba na druga 

mjesta su sezonske promjene u temperaturi, 

slanoći i količini hrane ili mriještenje. 

125


SERIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

SEROZA, kod amniota treća zaštitna zametna 

ovojnica. 

SESILNI ORGANIZMI, sjedilački, slabo 

pokretni organizmi, isp. zrakasta simetrija 

i bentos. 

SIDA, v. AIDS. 

SIFILIS (lues), spolna zarazna bolest čiji 

je uzročnik bakterija spiroheta. U ranim 

stadijima bolest je izlječiva, a neliječeni 

sifilis uzrokuje teška oštećenja gotovo svih 

organa i na kraju smrt. 

SIMBIOGENEZA, udruživanje pojedinih 

prokariotskih organizama. Primjer simbiogeneze 

jednostaničnih alga i gljiva je lišaj. 

Smatra se da je prva biljna stanica nastala 

simbiogenezom: modrozelene alge (plastid), 

protobakterije (mitohondrij), mikoplazmodija 

(citoplazma), pravirusa (jezgra) 

i zavojite bakterije tipa današnje spirohete 

(bič). 

SIMBIOZA (potpomaganje), odnos između 

dviju ili više jedinki različitih vrsta iz 

kojega te jedinke imaju korist, npr. neke 

alge i gljive žive u simbiozi u obliku lišaja, 

rak samac živi u simbiozi s moruzgvom 

(tzv. mutualizam) itd. Odnos u kojem jedna 

vrsta ima koristi, a druga nema niti 

koristi niti štete, kao npr. bršljan ili slak, 

nazivamo komenzalizam. 

SIMPATIKUS, dio autonomnog ili vegetativnog 

živčanog sustava čija živčana vlakna 

nadziru rad većine unutarnjih organa 

povećavajući ili smanjujući aktivnost tih 

organa. Djelovanje simpatikusa je suprotno 

djelovanju parasimpatikusa. 

SIMPATRIJSKA SPECIJACIJA, specijacija 

kada se populacije nalaze na istom 

prostoru, ali su reproduktivno izolirane 

126 

zbog različitog ponašanja ili različitog sazrijevanja 

gonada. Isp. specijacija. 

SINANTROPUS, v. kineski pračovjek. 

SINAPSA (grč. synapsis = sveza), mjesto 

prijenosa živčanog podražaja (impulsa) s 

aksona na drugu živčanu stanicu, žljezdanu 

stanicu ili mišić, v. živčano - mišićna 

veza. Preko sinapse se prenosi impuls 

samo u jednom smjeru. Kroz sinaptičku 

pukotinu impuls prenose kemijski prijenosnici 

(neurotransmiteri) tj. neurohormoni, 

isp. Prema djelovanju sinapsi na neuron, 

razlikujemo pobuđivačke (eksitacijske) 

i potiskivačke (inhibicijske) sinapse. 

SINDROM, skupina različitih znakova 

(simptoma) bolesti koji se javljaju zajedno. 

SINGER, S.J. i NICOLSON, G.L., znanstvenici 

koji su 1972. god. razradili i danas 

prihvatljiv model membrane koji se zove 

“model tekućeg mozaika”, isp. 

SINTEZA BJELANČEVINA, v. sinteza 

proteina. 

SINTEZA PROTEINA (sinteza bjelančevina), 

proces koji se odvija na ribosomima 

u citoplazmi stanice u kojem se iz 

aminokiselina sintetiziraju proteini. Ovim 

procesom upravlja molekula DNA uz posredovanje 

nekoliko vrsta RNA (mRNA, 

tRNA, rRNA). DNA koja se nalazi u 

jezgri (genska DNA) u redoslijedu svojih 

nukleotida, odnosno dušičnih baza sadrži 

uputu za sintezu nekog proteina. Jedinice 

takve upute čine grupe od po tri dušične 

baze, tzv. trojke ili tripleti. Svaka trojka je 

šifra za jednu određenu aminokiselinu. 

Početna etapa u procesu sinteze proteina je 

transkripcija ili prepisivanje, a odvija se u 

jezgri gdje se genska uputa prepisuje s 

DNA na glasničku RNK (mRNA). Pri 

prepisivanju se sintetizira lanac mRNA po 

principu komplementarnosti. Svaki triplet 

prepisan s DNA na mRNA zove se kodon i


odgovara pojedinoj vrsti aminokiseline. 

mRNA s preuzetom uputom odlazi iz jezgre 

u citoplazmu i veže se za ribosom. Time 

započinje druga etapa sinteze proteina 

koja se zove translacija ili prevođenje zato 

jer se kodoni na mRNA prevode u točno 

određene aminokiseline. U procesu translacije 

veliko značenje imaju molekule 

transportne ili prijenosne RNK (tRNA) 

koje na sebe vežu po jednu aminokiselinu i 

donose je na ribosom. Svaka tRNA ima 

posebnu trojku baza, tzv. antikodon preko 

kojega se veže na odgovarajući kodon na 

mRNA. Tako će se npr. na kodon UAU 

vezati tRNA s antikodonom AUA i donijeti 

aminokiselinu triptofan. Molekule 

aminokiselina vežu se u molekulu proteina 

tako da se mRNA pomiče na površini 

ribosoma i prima redom molekule tRNA 

koje donose sa sobom aminokiseline. 

Sinteza određenog proteina završava kada 

mRNA donosi kodon koji ne odgovara niti 

jednoj vrsti aminokiseline. Postoje tri 

takva kodona: UAA, UGA i UAG. 

SISAVCI (Mammalia, lat. mamma = sisa, 

dojka), zadnja (i najrazvijenija) skupina 

kralježnjaka koji su se razvili u životinjskom 

svijetu biosfere. Tijelo sisavaca je 

pokriveno dlakom koja ih štiti od gubitka 

topline. Toplokrvni su organizmi. Zameci 

se razvijaju u maternici obavijeni posteljicom 

(placentom). Nakon rođenja mladi 

sišu majčino mlijeko. To je svojstveno samo 

sisavcima, kao i mliječne žlijezde koje 

su zapravo promijenjene kožne žlijezde. 

Kostur i mišići prilagođeni su četveronožnom, 

rijetko dvonožnom, kretanju. Udovi 

su ispod tijela i mogu se okretati. Prednji 

dio mozga ili veliki mozak dobro je razvijen 

i na površini ima sivu koru. Raznolikom 

funkcionalnom građom svih organskih 

sustava prilagodili su se najrazličitijim 

načinima života i preživljavanju u 

svim mogućim staništima. Tako sisavci 

imaju prilagodbe na toplinu i hladnoću (v. 

linjanje i zimski san). Da bi održali stalnu 

tjelesnu temperaturu moraju imati brz 

metabolizam tj. moraju mnogo jesti i 

potrebna je velika izmjena O2 i CO2. 

Čeljusti i zubi im omogućavaju da žvaču 

hranu. Resice u tankom crijevu povećavaju 

probavnu površinu. Površina pluća se 

povećala velikim brojem plućnih alveola. 

Kisik se veže za dišni (krvni) pigment 

hemoglobin. Srce je podijeljeno na lijevu i 

desnu stranu, pa se venska i arterijska krv 

ne miješaju. Za izlučivanje mokraće, 

sisavci imaju pravi bubreg, tj. treći bubreg, 

isp. Sisavci su se razvili od skupina mezozojskih 

prasisavaca. Preci pravih sisavaca 

bili su prakukcojedi. Danas u biosferi živi 

oko 4500 vrsta sisavaca, od čega 109 vrsta 

u našoj zemlji. Prema raznolikosti tjelesne 

građe dijele se na: jednootvore (kljunaše), 

tobolčare i prave sisavce (plodvaši ili placentalni 

sisavci). 

SISTEMATIKA (sustavoslovlje, taksonomija), 

znanost koja se bavi svrstavanjem 

živih bića u određene sustave koji se 

temelje na srodstvenim odnosima, odnosno 

razvrstavanje živih bića u filogenetski 

prirodni sustav. 

SISTEMATSKE JEDINICE, v. filogenetski 

sustav. 

SISTEMSKI OPTOK KRVI, v. veliki 

optok krvi. 

SISTOLA (grč. systole = stezanje), kontrakcija 

ili stezanje srčanog mišića (klijetke 

ili pretklijetke). 

SISTOLIČKI TLAK, tlak krvi na stijenke 

arterija u trenutku kada stezanjem (sistolom) 

srčanog mišića uđe u aortu nov 

(udarni) volumen krvi. Taj tlak se prenosi 

kroz velike i male arterije do arteriola i 

kapilara. 

SITASTE CIJEVI, provodni elementi u 

većine biljaka. One služe za provođenje 

asimilata (produkata fotosinteze). 

127


SJEDILAČKI ORGANIZMI, v. bentos. 

SJEMENI ZAMETAK, organ svojstven 

sjemenjačama. U golosjemenjača leži otvoreno 

na plodnim listovima, a u kritosjemenjača 

je "sakriven" u plodnici tučka. 

Homologan je makrosporangiju (megasporangiju, 

ženskom sporangiju). U njemu se 

nalazi makrospora (megaspora, embrionska 

vreća, ženski gametofit) nastala tijekom 

makrosporogeneze i sastoji se od 

osam stanica. Jajna se stanica, s dvije 

pomoćnice (sinergide), nalazi na jednom 

polu, a na drugom su tri stanice: antipode. 

U sredini su dvije središnje stanice embrionske 

vreće, isp. tučak. 

SJEMENICI (testisi), muške spolne žlijezde 

koje su u čovjeka smještene u kožnim 

vrećicama, mošnjama. Iznutra su ispunjeni 

stanicama i sjemenim kanalićima. U sjemenim 

kanalićima odvija se spermatogeneza. 

Specijalizirane stanice sjemenika, 

tzv. intersticijske stanice izlučuju muške 

spolne hormone. 

SJEMENKA, biljni organ koji služi rasprostranjenju 

nove generacije biljaka. Sjemenka 

se razvija iz sjemenog zametka, a 

sastoji se od sjemene lupine, klice (embria) 

i hranjivog staničja (endosperma). U 

obliku sjemenke biljka se nalazi u 

pritajnom (latentnom) stanju. U povoljnim 

uvjetima (vlaga, temperatura, zrak) sjemenka 

će proklijati i razvit će se mlada 

biljka. Sve biljke koje stvaraju sjemenke 

nazivamo sjemenjače. 

SJEMENOVOD (ductus deferens), dio 

muškog spolnog sustava, odvodni kanal 

koji provodi muške spolne stanice, spermije 

od spolnih žlijezda do mokraćne cijevi. 

U čovjeka su sjemenovodi parni organi. 

SJEMENJAČE, najopsežnija skupina kopnenih 

biljaka. Imaju sjemeni zametak 

unutar kojeg se razvija ženski gametofit 

(embrionska vreća). Tu se zbiva i oplod- 

128 

nja. Od sjemenog zametka razvija se sjemenka. 

Prema smještaju sjemenih zametaka 

sjemenjače se dijele u dvije velike 

skupine: golosjemenjače i kritosjemenjače. 

SKLERENHIM, v. potporno staničje. 

SKLEROCIJ, v. ražova gljivica. 

SLEZENA, krvotvorni organ smješten 

ispod lijevog svoda ošita. U slezenu se 

pružaju vezivni tračci između kojih se 

smjestilo specifično tkivo slezene - pulpa. 

Razlikujemo crvenu i bijelu pulpu. Crvena 

pulpa je mješano krvotvorno tkivo gdje se 

stvaraju eritrociti, granulociti, monociti i 

plazma stanice. Bijela pulpa su nakupine 

manjih limfnih čvorića (folikula) u samoj 

slezeni. U sredini svakog čvorića nalazi se 

središnja arterija kroz koju odlaze u optok 

krvi nastali limfociti. Slezena nije uključena 

u limfni optok, nego samo u krvni. 

SLONOVI, najveći kopneni sisavci. Hrane 

se biljkama, a hranu skupljaju pomoću 

dugačke mišićave surle ili rila. Surla je 

preobražen nos i gornja usna. Kljove su 

izmijenjeni sjekutići. Očnjaka nemaju. Na 

nogama imaju tri (afrički slon) ili četiri 

prsta (azijski slon) koji završavaju kopitastim 

noktom. Slonovi pripadaju skupini 

polukopitara. 

SLUZAVCI, v. korjenonošci. 

SLUZNJAČE, najprimitivnije gljive, različite 

od ostalih vrsta gljiva. U vegetativnoj 

fazi više se osobinama podudaraju sa 

životinjama (praživotinjama) – nemaju staničnu 

stijenku time ni stalan oblik, kreću 

se plaženjem, ameboidno. Prehranom su 

većinom saprofiti, ali ima ih i koje se se 

hrane poput životinja – uzimaju i probavljaju 

komadiće čvrste hrane. U vrijeme 

razmnožavanja pokazuju sličnosti s biljkama. 

Njihove su spore s bičevima (zoospore) 

i čvrstom stijenkom od proteinskih tvari 

ili celuloze, nikada od hitina. Sporangiji 

se razvijaju u obliku plodišta.


SLJEPOĆA NA BOJE (daltonizam), nesposobnost 

raspoznavanja boja koja se 

nasljeđuje kao spolno vezano svojstvo. 

Geni koji su odgovorni za to svojstvo nalaze 

se u x spolnom kromosomu. Većinom 

se pojavljuje u muškaraca, a u žena samo 

ako se gen za sljepoću boja (gen cb) nalazi 

u oba x kromosoma. 

SLJEPULJE, v. kružnouste. 

SMEĐE ALGE, višestanični organizmi 

koji pretežito žive u moru. Kloroplasti im, 

uz klorofil a i b, sadrže i druge boje, posebno 

smeđi fukoksantin. Produkti sinteze 

su različiti, ali nikada škrob. Razmnožavaju 

se vegetativno, spolno i nespolno. 

Predstavnik je jadranski bračić (Fucus virsoides). 

Neke se smeđe alge koriste kao 

hrana i začini naročito zato jer obiluju 

vitaminima A, B i C. Neke sadrže sluzavu 

tvar algin (alginske kiseline) koja se primjenjuje 

u tekstilnoj, papirnoj, prehrambenoj 

i drugim industrijama. 

SMOLENICE, v. žljezdano staničje. 

SMRČCI (Morchella), gljive mješinarke s 

razvijenim plodištem, jestive. 

SOJ, jedinstvena vrsta biljaka i nižih organizama. 

SOL-stanje, tekući oblik koloidnih otopina. 

SOMATOGAMIJA, stapanje vršaka ženskih 

(+) i muških (–) primarnih hifa u sekundarnu 

hifu kod razmnožavanja stapčarki. 

SOMATOTROPNI HORMON, v. hormon 

rasta. 

SOMATSKA STANICA, v. tjelesna stanica. 

SOMATSKE MUTACIJE, v. mutacije. 

SOMATSKE VARIJACIJE, v. modifikacije. 

SOMATSKI ŽIVČANI SUSTAV, v. tjelesni 

živčani sustav. 

SOREDIJ, tjelešce u lišaja koje sadrži jednu 

kuglastu stanicu alge obavijenu kratkom 

hifom odgovarajuće gljive. 

SORTA, v. svojta. 

SORUS, nakupina sporangija s donje strane 

lista paprati. 

SPECIFIČNA PROTUTIJELA, isto što 

i antitijela. 

SPECIJACIJA, evolucijski proces nastajanja 

novih vrsta. Specijacija se brže odvija 

u dobro odijeljenim područjima, isp. 

izolacija. Poznate su alopatrijska, simpatrijska 

i parapatrijska specijacija. 

SPECIJALIZIRANE FUNKCIJE STA- 

NICA, određene funkcije koje obavljaju 

stanice višestaničnih organizama koje su 

srodne po svojoj građi te formiranju tkiva. 

Takve stanice, osim uobičajenih staničnih 

struktura (jezgre, membrana, mitohondrija, 

ribosoma, lizosoma i sl.) sadrže i specifične 

strukture koje određuju njihovu funkciju. 

Na primjer, mišićne niti u mišićnoj 

stanici omogućuju kontrakcije, klorofil u 

biljnim stanicama omogućuje fotosintezu 

itd. 

SPECIJALNA ADAPTACIJA (prilagodba), 

skup osobina koje se razvijaju u određenim 

uvjetima. Npr. zakržljale oči kod 

životinja koje žive u tami. 

SPERMA, sjemena tekućina koju izlučuju 

muški spolni organi. Sastoji se od spermija 

i sekreta prostate i drugih žlijezda. Sekreti 

sadržavaju fruktozu, pojedine aminokiseline 

i enzime, te tako prehranjuju spermije. 

Prosječno se u tijeku spolnog akta muškarca 

izluči oko 3 mL sperme. U svakom 

mililitru ima oko 120 milijuna spermija; 

ukupno oko 360 milijuna. 

129


SPERMATIDE, stanice koje nastaju u 

procesu spermatogeneze (isp.). 

SPERMATOCITE, v. spermatogeneza. 

SPERMATOGENEZA, proces nastajanja 

muških spolnih stanica, spermija, u sjemenim 

kanalićima muških spolnih žlijezda, 

sjemenika. U sjemenicima iz zrelih zametnih 

stanica, spermatogonija mitotičkim 

diobama nastaju velike stanice, primarne 

spermatocite (spermatocite I). One sadrže 

diploidan broj kromosoma i iz njih će nakon 

mejoze I (prve mejotičke diobe) nastati 

sekundarne spermatocite (spermatocite 

II) s haploidnim brojem kromosoma. Iz 

svake spermatocite II u mejozi II (drugoj 

mejotičkoj diobi) nastaju po dvije spermatide 

iz kojih će postupnim izduživanjem 

nastati zreli spermiji. Znači, iz svake primarne 

spermatocite, procesom spermatogeneze, 

nastaju četiri zrela spermija. 

SPERMATOGONIJE, nezrele zametne 

stanice u sjemeniku iz kojih tijekom spermatogeneze 

nastaju spermiji. 

SPERMIJI, muške spolne stanice, gamete 

koje nastaju u sjemenicima tijekom spermatogeneze. 

Spermiji čovjeka su vrlo male 

stanice čiji su glavni dijelovi glava i rep. 

Glava sadrži jezgru s 23 kromosoma, a na 

njenom vršnom dijelu nalazi se vršno 

tjelešce, akrosom koji sadrži enzime koji 

omogućuju prodor spermija u jajašce. 

Repni dio je vrlo dug i omogućuje aktivno 

kretanje spermija. Prednji dio repa sadrži 

brojne mitohondrije u kojima se oslobađa 

energija potrebna za pokretanje spermija. 

SPIKULE, v. spužve. 

SPIRILI, v. bakterije. 

SPIROGIRA (Spirogyra), nitasta zelena 

alga. Sklone su konjugaciji, izmjeni genetičkog 

materijala do kojeg dolazi kada se 

po dvije stanice susjednih niti spoje kanalićem, 

tzv. citoplazmatskim mostićem pre- 

130 

ko kojeg se potpuno pretoči sadržaj stanice 

jedne u stanicu druge niti. 

SPOJEVI, čiste kemijske tvari izgrađene 

od dva ili više različitih, međusobno spojenih 

kemijskih elemenata. 

SPOLNA GENERACIJA, v. haploidna 

generacija. 

SPOLNA ODREĐENOST POTOMA- 

KA, ovisi o tome koji spolni kromosom 

donosi spermij pri oplodnji. U mnogih 

životinja i u čovjeka nastaju dvije vrste 

spermija: jedna vrsta nosi x spolni kromosom, 

a druga vrsta y spolni kromosom. 

Spajanjem jajne stanice sa spermijem koji 

nosi x spolni kromosom nastaje potomak 

ženskog spola, a spajanjem jajne stanice sa 

spermijem koji nosi y spolni kromosom 

nastaje potomak muškog spola. 

SPOLNI HORMONI, hormoni koji utječu 

na razvoj spolnih obilježja. Uglavnom 

ih izlučuju spolne žlijezde (sjemenici, jajnici), 

a neke, tzv. androgene, izlučuje kora 

nadbubrežne žlijezde. Po svom kemijskom 

sastavu spolni hormoni su steroidi. Sintezu 

i lučenje spolnih hormona stimuliraju gonadotropni 

hormoni. 

SPOLNI UD (penis), mišićno, spužvasto, 

cjevasto tijelo dobro opskrbljeno krvnim 

žilama i živcima. Kroz ud prolazi mokraćna 

cijev koja izvodi mokraću i spermu. 

Najbitniji dijelovi za funkciju penisa su tri 

spužvasta tijela, građena od brojnih šupljina, 

koje kada se napune krvlju iz arterija 

služe za ukrućenje (erekciju) što omogućavae 

unošenje sjemena u rodnicu. 

SPOLNO RAZMNOŽAVANJE, stapanje 

spolnih rasplodnih stanica, gameta što 

dovodi do rekombinacije gena. 

SPOLNO SAZRIJEVANJE, v. pubertet. 

SPOLNO VEZANA SVOJSTVA, svojstva 

vezana za spolne kromosome, npr. u


čovjeka, nasljedna nesposobnost grušanja 

krvi (hemofilija), nemogućnost raspoznavanja 

boja (daltonizam) itd. Geni koji 

određuju ta svojstva smješteni su u x 

spolnom kromosomu i zovemo ih spolno 

vezani geni. 

SPOLNO VEZANO NASLJEĐIVA- 

NJE, nasljeđivanje pojedinih svojstava čiji 

su geni smješteni u x spolnom kromosomu. 

U čovjeka su takva svojstva daltonizam, 

hemofilija itd. a ona se zbog svoje 

recesivnosti ispoljavaju kod muških potomaka, 

dok su žene većinom samo prenositelji 

gena za ta svojstva. U primjerima 

praćenja spolno vezanog nasljeđivanja, 

gen za recesivno svojstvo daltonizam može 

se označavati malim slovom (a ili d) ili 

x, a slično se označuje i gen za hemofiliju 

(h) ili x. Pravila spolno vezanog nasljeđivanja 

mogu se izvesti iz slijedećih primjera: 

1. Iz odnosa muškarca oboljelog od hemofilije 

i zdrave žene rađaju se zdrava 

muška djeca dok su ženska djeca 

prenositelji. (V. shemu u Dodatku 1.) 

2. Iz odnosa zdravog muškarca i žene 

prenositelja dobiva se potomstvo u 

kojem je 50 % muške djece oboljelo 

od hemofilije, a 50 % ženske su 

prenositelji. Ostalih 50 % muške i 50 

% ženske djece je zdravo. (v. shemu u 

Dodatku 1) 

3. Iz odnosa muškarca oboljelog od 

hemofilije i žene prenositelja dobiva 

se potomstvo u kojem će 50 % muške 

djece oboljeti od hemofilije, a 50 % 

bit će zdravo, dok će 50 % ženske 

djece oboljeti od hemofilije, a 50 % 

bit će prenositelji. (V. shemu u Dodatku 

1.) 

4. Iz odnosa zdravog muškarca i žene 

oboljele od hemofilije sva ženska djeca 

bit će prenositelji, a sva muška 

djeca će oboljeti od hemofilije. (V. 

shemu u Dodatku 1) 

5. Iz odnosa muškarca oboljelog od hemofilije 

i žene oboljele od hemofilije 

sva će djeca oboljeti od hemofilije. 


SPONGIN, v. spužve. 

SPONGOCEL, šupljina u tijelu spužve, v. 

spužve. 

SPONTANE MUTACIJE, v. mutacije. 

SPORANGIJ, v. spore. 

SPORE, nespolne rasplodne stanice biljaka. 

Nastaju u posebnim organima – sporangijima. 

Iz spora se u povoljnim uvjetima 

razvijaju nove biljke. 

SPOROFIT, nespolna generacija u biljaka 

u kojoj nastaju nespolne rasplodne stanice, 

spore. Evolucijom biljnog svijeta jače se 

razvija sporofit u odnosu na spolnu generaciju, 

gametofit. Tako je kod papratnjača i 

sjemenjača sama biljka sporofit dok je 

gametofit veoma reduciran. Isp. haploidna 

generacija. 

SPOSOBNOST 

SAMOUMNOŽAVANJA, isp. DNA i 

RNA. 

SPUŽVE (Spongia), najprimitivnije mnogostanične 

životinje. Žive u morima, a 

samo mali broj vrsta u kopnenim vodama 

sjedilačkim načinom života. Nemaju izgrađena 

tkiva. Stijenka tijela sastoji se od tri 

sloja stanica. U unutarnjosti je šupljina 

spongocel obložena bičastim stanicama ili 

hoanocitama. U spongocel voda s hranom 

(npr. bakterijama, algama i sitnim životinjama) 

i kisikom ulazi kroz mnogobrojne 

sitne otvore na površini tijela. Neprobavljeni 

ostaci izlaze kroz najveći otvor ili 

oskulum. Skelet izgrađuju vapnene ili 

kremene iglice (spikule) ili pak elastične 

bjelančevinaste niti spongina. Spužve su 

131


većinom dvospolci (hermafroditi). Razmnožavaju 

se nespolno pupanjem i spolno. 

Nespolni pup se naziva gemula. Spolne 

stanice spermiji i jaja nastaju od tzv. 

ameboidnih stanica i hoanocita. Oplođuju 

se unutar tijela spužve iz kojeg izlazi 

trepetljikava ličinka parenhimula koja se 

pričvrščuje za dno i izraste u spužvu. 

Spužve imaju sposobnost regeneracije. 

Danas je poznato oko 5000 vrsta. Zoolozi 

smatraju da su se spužve razvile iz zadružnih 

bičaša, isp. hipoteze o postanku metazoa. 

SRCE, šuplji mišićni organ koji kod čovjeka 

teži oko 300 g. Smješteno je u sredini 

prsne šupljine između dva plućna krila u 

osrčju ili perikardu. Osrčje štiti od neposrednog 

pritiska na srce ili od trenja plućnih 

krila pri disanju. Između srca i stijenki 

perikarda nalazi se tekućina. Po dužini 

podijeljeno je na lijevo (arterijsko) i desno 

(vensko) srce. Svaki taj dio podijeljen je 

poprečno, pa srce ima dvije pretklijetke 

(atriji) i dvije klijetke (ventrikuli). Između 

lijeve pretklijetke i klijetke nalaze se 

mitralni ili bikuspidalni zalisci, a između 

desne pretklijetke i klijetke trikuspidalni 

zalisci. Vraćanje krvi iz aorte ili plućne 

arterije u srce nakon sistole sprječavaju 

semilunarni (polumjesečasti) zalisci. 

SRČANI MIŠIĆ, v. poprečnoprugasti mišić. 

SRDOBOLJNA AMEBA, praživotinja iz 

skupine korjenonošci, nametnik u debelom 

crijevu čovjeka. Dok se hrani crijevnim 

bakterijama, nije opasna. Kada se poremeti 

rad debelog crijeva (drugim zarazama, 

uzimanjem droge, alkohola, pušenjem itd.) 

počinje se hraniti eritrocitima iz sluznice 

crijeva te uzrokuje patogene promjene. 

Čovjek se zarazi zaraženom hranom ili 

vodom. 

SREDIŠNJI (centralni) ŽIVČANI SUS- 

TAV, obrađuje i pohranjuje primljene in- 

132 

formacije te upravlja brojnim tjelesnim 

voljnim i autonomnim radnjama. Čine ga: 

veliki mozak (cerebrum), mali mozak (cerebellum), 

produžena moždina (medulla 

oblongata) i leđna moždina (medulla spinalis). 

SREDIŠTE AUTOMACIJE RADA SR- 

CA, u srcu se nalaze središta koja upravljaju 

radom srca. To su: primarno središte 

automacije srca - atrijski ili sinus-atrijski 

(S - A) čvor (nalazi se u desnoj pretklijetki 

i predvodnik je rada srca) te sekundarno 

središte automacije srca ili atrio – ventrikularni 

(A - V) čvor (nalazi se na granici 

između pretklijetki i klijetki). 

SREDNJE UHO, mala šupljina između 

bubnjića i unutarnjeg uha, premoštena sa 

tri slušne košćice: čekić (malleus), nakovanj 

(incus), stremen (stapes). Srednje uho 

je povezano s gornjim dijelom ždrijela 

Eustahijevom cijevi. Služi za izjednačivanje 

tlaka zraka u srednjem uhu s vanjskim 

tlakom. 

SRPASTA ANEMIJA (anemija srpastih 

stanica), nasljedna je bolest uzrokovana 

sintezom nenormalnog hemoglobina - 

HbS. Eritrociti su u obliku srpa i imaju 

smanjenu sposobnost prijenosa kisika. 

Bolest je neizlječiva. 

STABLAŠICE (više biljke, kopnene biljke), 

biljna skupina prilagođena životu na 

kopnu. Razlikujemo tri temeljna, vegetativna 

organa, tri dijela njihovih tijela: 

korijen, stabljiku i list. Stabljika i list 

nazivaju se jednim imenom izdanak, u 

njemu se odigrava fotosinteza. Korijen 

služi za učvršćivanje biljke i upijanje vode 

i otopljenih minerala. Postoje i generativni 

organi koji isključivo služe razmnožavanju. 

U biljaka postoje i provodni organi, 

žile koje služe za provođenje minerala, 

hranjivih tvari i kao potporno tkivo jer 

imaju lignizirane stanične stijenke; postoji 

kožno staničje prekriveno voštanom pre-


vlakom (kutikulom) koja štiti biljku od 

isušivanja; postoje otvori, puči za izmjenu 

plinova. 

Stablašice su se razvile iz pradavnih 

zelenih alga, a mogu se podijeliti na tri 

velike skupine, tri odjeljka: mahovine, papratnjače 

i sjemenjače. 

STABLJIKA, jedan od tri temeljna organa 

kopnenih biljaka, a razvija se iz klicinog 

pupoljka. Ona je os izdanka, nosi 

listove i druge organe koji su se razvili 

bilo preobrazbom stabljike bilo preobrazbom 

listova, npr. cvjetove i plodove. Na 

vrhu stabljike i bočnih ogranaka nalazi se 

vršni pup s tvornim staničjem za produžni 

rast. Stabljika može biti zeljasta ili drvenasta. 

Drvo ili stablo je oblik višegodišnje 

drvenaste stabljike s nerazgranatim dijelom 

deblom i razgranatim, krošnjom. 

Preobrazbe stabljike: podzemne stabljike 

su podanak ili rizoma (npr. u perunike 

i paprati), lukovica (u sunovrata) i 

gomolj (krumpir); sprermišni organi (u korabice); 

trnovi; vitice; stapke; filokadije 

itd. 

STAFILOKOKI, v. bakterije. 

STANICA, temeljna građevna i funkcionalna 

jedinica svakog živog bića (organizma). 

Sva živa bića, s obzirom na 

složenost građe njihovih stanica, možemo 

podijeliti na prokariote i eukariote. Najjednostavniji 

jednostnanični organizmi su 

prokarioti čije stanice ne sadrže oblikovanu 

jezgru ni druge stanične strukture 

obavijene membranama. Ostale jednostanične 

organizme i višestanične organizme, 

bilo biljne ili životinjske, izgrađuju eukariotske 

stanice. 

Tipične eukariotske stanice sadrže 

jezgru obavijenu ovojnicom koja ima 

mnogobrojne pore kroz koje se izmjenjuju 

tvari između jezgre i citoplazme. U citoplazmi 

tipične eukariotske stanice nalaze 

se različite stanične strukture: endoplaz- 

matska mrežica, Golgijevo tijelo, lizosomi, 

mitohondriji i mikrotubuli. Osim tih struktura 

koje se nalaze gotovo u svim eukariotskim 

biljnim i životinjskim stanicama 

postoje i strukture karakteristične samo za 

biljnu, odnosno životinjsku stanicu. Tako, 

biljne stanice sadrže staničnu stijenku, kloroplaste 

i druge plastide što ne nalazimo u 

životinjskih stanica. Većina životinjskih 

stanica sadrži centriole koji se još nalaze 

samo u stanicama nekih algi. Zelena biljna 

stanica je autotrofna za razliku od heterotrofne 

životinjske stanice. 

Osnovne razlike između biljnih i 

životinjskih stanica 

Biljne stanice 

Obavijene su 

celuloznom 

stijenkom. 

Imaju velike 

vakuole 

ispunjene 

staničnim 

sokom. 

Velike stanice 

određenog 

oblika. 

Sadrže 

kloroplaste 

(klorofil). 

Obavljaju 

fotosintezu pa 

su time 

autotrofne. 

Životinjske 

stanice 

Nemaju 

celulozne 

stijenke. 

Kada su i 

prisutne, 

vakuole su 

male. 

Male stanice 

nepravilna 

oblika. 

Bez kloroplasta 

(klorofila) su. 

Moraju dobiti 

hranu izvana pa 

su heterotrofne. 

STANICE ZAPORNICE, specijalizirane 

epidermske stanice lista koje okružuju otvor 

puči, isp. 

STANIČNA IMUNOST, oblik stečene 

imunosti u kojoj organizam nakon podražaja 

antigenom stvara veliki broj aktivira- 

133


nih limfocita T koji specifično uništavaju 

antigen. 

STANIČNA JEZGRA, v. jezgra. 

STANIČNA MEMBRANA, tanka ovojnica 

(7 do 10 nm) koja obavija stanicu. 

Građena je od proteina i lipida pa se naziva 

još i lipoproteinska ovojnica. Stanična 

membrana je selektivno propusna što znači 

da ne propušta sve tvari jednako, već vrši 

selekciju: neke tvari propušta lako, neke 

teže, a za neke je nepropusna. 

STANIČNA STIJENKA, Stanična tvorevina 

koja obavija većinu biljnih stanica i 

daje im oblik i čvrstoću. Najvažnija tvar 

stijenke je celuloza, a samo u gljiva celuloza 

je nadomještena hitinom. 

STANIČNA TEKUĆINA je tekućina 

unutar stanice. U ljudskom tijelu je ima 

oko 25 litara. Glavni sastojci stanične 

tekućine su voda, kalijev kation (K + ) te 

hidrogen karbonatni ( HCO 

− 

3 ) i sulfatni 

( SO 

2− 

4 

) anion. Ljudska stanična tekućina 

ima pH 7.0. 

STANIČNA TEORIJA, teorija po kojoj 

sva živa bića imaju staničnu građu. Utemeljitelji 

ove teorije su njemački znanstvenici, 

botaničar M. Schleiden i zoolog T. 

Schwann. Značenje ove teorije je u tome 

što ukazuje na jedinstvo građe živih bića i 

na njihovo zajedničko podrijetlo. 

STANIČNI CIKLUS, životni ciklus stanice 

koji se sastoji od dva razdoblja interfaze 

(razdoblje između dvije stanične 

diobe) i mitoze (diobe stanice). Stanični 

ciklus započinje od trenutka kada ta stanica 

nastaje diobom i traje sve dok se i ona 

sama ne podijeli na dvije nove stanice. 

STANIČNI METABOLIZAM, skup svih 

kemijskih reakcija u stanici odnosno izmjena 

tvari i energije u stanici. Kemijske 

134 

reakcije u stanici možemo podijeliti u dvije 

skupine: procesi izgradnje (anabolizam) 

i procesi razgradnje (katabolizam). 

STANIČNI ORGANELI, specifično građene 

strukture unutar stanice koje su obavijene 

membranom i obavljaju određenu 

funkciju. Stanični organeli su jezgra, mitohondrij, 

endoplazmatska mrežica, Golgijevo 

tijelo, plastidi. Postoje i manje strukture 

unutar stanice koje također vrše važne funkcije 

npr. ribosomi, jezgrice, kromosomi, 

centrioli, ali kako nisu obavijeni membranom 

ne smatramo ih organelima u užem 

smislu. 

STANIČNO DISANJE, v. disanje. 

STANIČNO FRAKCIONIRANJE, rastavljanje 

stanica na sastavne dijelove. To 

je postupak izdvajanja pojedinih staničnih 

organela ili još manjih dijelova stanice u 

zasebne homogene frakcije da bi se bolje 

upoznala njihova fiziološka uloga i biokemijski 

sastav. Najprije se stanice kidaju 

gnječenjem tkiva u tarioniku, protiskivanjem 

stanica kroz uski prostor određenih 

dimenzija, rezanjem vrtećim noževima ili 

ultrazvučnim vibracijama. Zatim se tako 

dobivena stanična kaša centrifugira. Centrifugiranjem 

se pojedini stanični dijelovi 

razdvajaju na osnovi razlika u brzini njihova 

taloženja. 

STANIŠTE (biotop, grč. bios = život, topos 

= mjesto), prostor sa svim životnim 

uvjetima (svjetlo, ugljik(IV)-oksid, voda, 

mineralne tvari itd.) u kojem živi populacija 

jedne vrste. 

STANLEY, W.M., (1904.-1971.) američki 

znanstvenik koji je prvi izdvojio virus u 

čistom stanju. To je bio virus mozaične 

bolesti duhana. 

STAPČARKE, skupina od oko 30 000 vrsta 

gljiva u koje spadaju i sve one što ih u 

svakodnevnom govoru zovemo gljive. Plo-


dišta su im najčešće oblika kišobrana ili 

klobuka na stručku. Uz različite druge spore, 

kariogamijom se razvijaju i posebne – 

bazidiospore i to po 4 na zajedničkoj stapci, 

bazidiju. Stapčarke imaju raznolike 

skupine, npr. snijeti, lističarke (pečurka, 

zelena pupavka), rupičarke (vrganji), zupčarke 

(prosenjak), puhare itd. Šumske gljive 

žive u mikorizi s drvećem. 

STARENJE, sve promjene koje nastaju u 

odrasloj dobi kada se nepovratno mijenja 

građa i funkcija stanica, tkiva i organa, a s 

vremenom nastupa i smrt. Postoji niz pretpostavki 

o uzrocima starenja, a najvažniji 

su fiziološki i patološki. U stanicama se 

zbiva niz fizioloških promjena, npr. gubitak 

vode zbog čega se mijenjaju bjelančevine 

u citoplazmi, nakupljanje štetnih 

tvari, oštećenja membrana lizosoma, smanjenje 

regeneracijskih sposobnosti oštećenih 

stanica itd. Patološki razlozi starenja 

posljedica su težih oštećenja pojedinih 

organa. Starenje i umiranje nekih stanica 

započinje zapravo odmah nakon začeća i 

traje sve do smrti iako se najčešće pod 

starenjem podrazumijevaju procesi koji 

nastaju nakon pedesete godine. 

STAROČELJUSKE (bezgrebenke), velike 

kopnene ptice koje ne mogu letjeti jer 

im je prsna kost bez grebena. To su npr. 

afrički noj, južnoamerički nandu i australski 

emu. 

STATOCISTI, osjetila za ravnotežu kod 

nekih beskralježnjaka, npr. mekušaca i rakova. 

Kod mekušaca većinom se nalaze u 

stopalu. 

STEČENA IMUNOST (specifična), oblik 

otpornosti organizma koja nastaje nakon 

unosa antigena u organizam. Pokreće se 

imunološka reakcija. Nositelji te vrste 

imunosti su limfociti (B i T). Dva su osnovna 

oblika stečene imunološke reakcije, 

humoralna i stanična imunost. Specifična 

imunost može biti stečena aktivno i pasivno, 

v. imunizacija. 

STELJKA (talus), biljno tijelo jednostavne 

građe na kojemu se ne razlikuju pojedini 

vegetativni organi (korijen, stabljika, 

list i cvijet). 

STELJNJAČE, niže biljke, talofiti, jednostanične 

ili všestanične. Jednostavne su 

građe, prvenstveno vodeni organizmi pa 

cijela njihova površina sudjeluje u primanju 

vode i izmjeni tvari. To objašnjava 

zašto steljnjače nemaju tijelo razlučeno u 

tkiva i organe. Obuhvaćaju različite organizme 

nazvane jednim imenom ALGE. 

STERILIZACIJA, izlaganje supstrata temperaturi 

iznad 100 o C i više pri čemu 

ugibaju ne samo bakterije već i njihove 

spore. 

STERKOBILIN B, v. eritrociti. 

STEROIDI, organski spojevi iz skupine 

lipida. U organizmu čovjeka poznati steroidi 

su spolni hormoni, hormoni kore 

nadbubrežne žlijezde i neki vitamini, npr. 

vitamin D. 

STEŽLJIVI MJEHURIĆI (kontraktilna 

vakuola), organeli u protoplazmi praživotinja 

pomoću kojih izbacuju suvišnu 

tekućinu iz tijela i na taj način održavaju 

osmotsku ravnotežu. To je značajno za 

praživotinje slatkih voda jer voda zbog 

osmotskog tlaka neprestano ulazi kroz 

membranu u tijelo i razrjeđuje koncentraciju 

anorganskih i organskih tvari u 

protoplazmi. Broj mjehurića može biti od 

jednog do nekoliko. 

STH, v. hormon rasta. 

STIGMA, v. uzdušnice i očna pjega. 

STOME, v. puči. 

STONOGE, jednostavno građeni uzdušnjaci 

iz skupine člankonožaca, isp. Na 

135


kolutićima imaju 1 ili 2 para člankovitih 

nogu, ukupno i do 200 pari. Na glavi su 

ticala i jednostavne oči. Žive na vlažnim 

staništima. Poznate su strige i dvojenoge. 

STRATIGRAFSKA GEOLOGIJA (povijesna 

geologija), znanost koja proučava 

razvojni put Zemlje od postanka litosfere 

do danas. 

STREPTOKOKI, v. bakterije. 

STROBILA, v. trakavica. 

STROMATOLITI, tvorevine posebne 

građe u kojima se nalaze fosilizirane bakterije 

i cijanobakterije. 

STUPANJ OTROVNOSTI (toksicitet), 

količina otrova koja ubija 50 posto otrovanih 

jedinki. To je tzv. 50 %-tna letalna 

doza ili LD50. 

SUKCESIJE, procesi smjenjivanja čitavih 

biocenoza na nekom prostoru. 

SUKCESIVNA EVOLUCIJA (filetička, 

susljedna), postupno nakupljanje malih nasljednih 

promjena i novih svojstava organizama 

te postupan prijelaz jedne vrste u 

drugu. 

SUNAŠCE, v. korjenonošci. 

SUSLJEDNA EVOLUCIJA, v. sukcesivna 

evolucija. 

SVINJSKA TRAKAVICA, nametnik u 

crijevu čovjeka, (isp. trakavice). Čovjek se 

zarazi ako pojede njezinu ikricu s mesom 

zaražene svinje. Iz ikrice se razvije trakavica. 

Stražnji zreli članci s oplođenim 

jajnim stanicama se otkidaju i izlaze iz 

crijeva čovjeka. Ako te članke pojede svinja, 

u njezinu crijevu će se razviti ličinke 

koje se u mišićima začahure stvarajući 

ikricu. 

SVITAK (horda, chorda dorsalis), potporni 

savitljivi prutić sastavljen od vezivnog 

tkiva. Proteže se na leđnoj strani duž čita- 

136 

vog tijela iznad crijeva i ulazi u glavu. U 

embrionalnom razvitku razvija se iz endoderma. 

Plaštenjaci imaju svitak samo u 

stadiju ličinke, a svitkoglavci u svim stadijima 

razvitka. 

SVITKOGLAVCI (Cephalochordata), 

pripadaju bezlubanjcima iz koljena svitkovci. 

Najpoznatija skupina su kopljače. 

Žive u morima. Uvijek imaju svitak. Mišići, 

organi za izlučivanje i krvotok te škržne 

pukotine na ždrijelu imaju kolutićav raspored. 

Živčani je sustav cjevast i proteže se 

iznad svitka s leđne strane tijela. Kopljača 

je razdvojena spola. Oplodnja je vanjska. 

U Jadranskom moru živi zašiljena kopljača 

koja obitava u pijesku, a i pliva. U Tihom 

oceanu živi kalifornijaka kopljača. U Kini 

kopljača služi kao hrana. 

SVITKOVCI (Chordata), životinje koje 

na leđnoj strani (ispod živčanog sustava, a 

iznad crijeva) imaju svitak ili hordu, isp. 

Svitkovci su dvobočno simetrične životinje 

bez znakova vanjske kolutićavosti. 

Naseljavaju sva staništa u vodama i na 

kopnu. Danas živi oko 45000 vrsta. Svitkovcima 

pripadaju tri potkoljena: plaštenjaci, 

svitkoglavci i kralježnjaci. Plaštenjaci 

i svitkoglavci su bezlubanjci, a 

kralježnjaci su lubanjci. Preci svitkovaca 

su davni srodnici žiroglavaca ili polusvitkovaca, 

isp. Osnovna obilježja svih svitkovaca 

jesu, osim svitka, i škržne pukotine 

na prednjem dijelu probavila. Kod viših 

kralješnjaka postaju prave škrge ili pluća. 

Dalje, živčani sustav je s leđne strane 

trupa. U kralješnjaka se razvija u leđnu 

moždinu koja je smještena u kralješnici. 

Na prednjem dijelu leđne moždine razvija 

se mozak, u lubanjaca zaštićen hrskavičnom 

ili koštanom lubanjom. Optjecajni 

(krvožilni) sustav je zatvoren, sa srcem s 

trbušne strane. 

SVOJTA, filogenetske sustavske jedinice 

bez obzira na njihov stupanj. Svojte koji-


ma označujemo različite oblike nekih vrsta 

koje je čovjek postigao na umjetan način, 

tj. uzgojem su kultivar, sorta, klon i linija. 

Š 

ŠARENICA (iris), v. bjeloočnica. 

ŠARLAH (scarlatina, škrlet), akutna zarazna 

bolest uzrokovana bakterijama (streptokokima). 

ŠEĆERI, v. ugljikohidrati. 

ŠEĆERNA BOLEST (dijabetes), bolest 

koja nastaje zbog smanjenja ili potpunog 

izostanka izlučivanja hormona inzulina 

beta stanicama Langerhansovih otočića u 

gušterači. Nedostatkom inzulina u krvi 

nastaje povećana razina šećera u krvi (hiperglikemija), 

a istovremeno nedostatak 

šećera za energetske potrebe u stanicama. 

Kod bolesnika s smanjenom proizvodnjom 

inzulina daju se lijekovi koji stimuliraju 

gušteraču na pojačano lučenje inzulina. 

Kod težeg oblika dijabetesa, tzv. inzulin 

ovisan dijabetes daju se injekcije inzulina. 

Bolesnici se moraju strogo držati ugljikohidratne 

dijete. Bolest se javlja u djece 

(juvenilni dijabetes) i u odraslih (adultni 

dijabetes). 

ŠEŠVA, v. boginje. 

ŠIŠMIŠI (netopiri), jedina skupina sisavaca 

koji mogu letjeti. Krila imaju letnu 

kožicu ili letnicu razapetu između dugačkih 

kosti prstiju. Kada se odmaraju, 

pričvrste se stražnjim nogama za stijenu i 

vise glavom prema dolje. Neki spavaju 

zimski san. Hrane se kukcima ili malim 

kralježnjacima, voćem, nektarom, peludom, 

a neki sišu krv. Šišmiši ispuštaju 

ultrazvuk kojim pronalaze hranu i lakše se 

snalaze u prostoru. 

ŠKOLJKAŠI,. pripadaju skupini mekušaca, 

isp. Većinom žive u moru, npr. dagnje, 

prstaci, periske. U slatkim vodama najpoznatija 

je bezupka. Tijelo im je bočno 

spljošteno i smješteno između dviju ljuštura. 

Ljušture su spojene zubićima i ligamentom, 

a otvaraju ih i zatvaraju mišići 

zatvarači. Stopalom se pričvršćuju za podlogu. 

Između plašta i tijela je plaštena šupljina 

u koju stalno ulazi voda. Filtrirajući 

vodu školjkaši dolaze do hrane i kisika. 

Nemaju radulu. Većina su rastavljenog 

spola. Oplodnja je vanjska. 

ŠKORPIONI, v. paučnjaci. 

ŠKRGE, organi za disanje kod kružnousta, 

riba i ličinke vodozemaca. Nastaju u 

području škržnih pukotina u ždrijelu. Škrge 

su u obliku resa (škržni listići) i dobro 

su prokrvljene krvnim kapilarama. Voda 

ulazi kroz usta i oplakuje škržne listiće. 

Otopljeni kisik iz vode difuzijom prelazi u 

krv, a iz krvi izlazi ugljik dioksid. 

ŠKROB, složeni organski spoj iz skupine 

polisaharida koji sadrži kemijski vezano 

nekoliko stotina molekula glukoze. Opća 

formula mu je (C6H10O5)n. On je pričuvni 

polisaharid biljaka koji se u obliku škrobnih 

zrnaca nalazi u spremišnim organima 

biljaka (zadebljali dijelovi korijena, lukovice, 

gomolji itd.). U slučaju kada su 

ugljikohidrati potrebni i kao izvor energije 

u stanicama, škrob se postupno razgrađuje 

uz pomoć niza enzima (npr. amilaze, maltaze) 

do glukoze koja zatim ulazi u proces 

staničnog disanja. U ljudskom organizmu 

prvi se počinje probavljati, v. probava. 

ŠTIPALJKE (pedicelarije), nalaze se, kod 

bodljikaša, između bodlji (npr. kod ježinaca 

i zvjezdača). Služe za obranu, hvatanje 

plijena i čišćenje. 

137


ŠTITARKE, skupina uglavnom zeljastih 

biljaka dvosupnica. Listovi su im razdijeljeni, 

stabljika je šuplja, a cvijetovi skupljeni 

u štitac. U svim dijelovima, naročito 

u plodićima, sadrže aromatične i ljekovite 

tvari pa se štitarke rabe u prehrani, farmaciji 

i kao začinske biljke. Neke od njih 

su: mrkva, peršin, celer, kopar i kim. 

ŠTITNA ŽLIJEZDA (štitnjača), žlijezda 

s unutarnjim izlučivanjem, smještena je 

ispod grkljana s obje strane dušnika. Žlijezdane 

stanice štitnjače izlučuju hormone 

tiroksin (T4), trijodtironin (T3), tireokalcitonin 

i dr. Ti hormoni stimuliraju metabolizam 

u tijelu. U svom sastavu imaju jod. 

ŠULJEVI (hemoroidi), proširene vene na 

kraju zadnjeg crijeva (rektum) i čmara. 

Vene oteknu zbog učestalo povišenoga 

tlaka, što je obično posljedica opetovanog 

naprezanja prilikom ispražnjivanja crijeva. 

Hemoroidi mogu biti unutarnji i vanjski. 

Prolaskom fekalija mogu lako popucati i 

krvariti. 

ŠUPLJE VENE, gornja i donja, najveće 

vene, ulaze u desnu pretklijetku srca. Nemaju 

venskih zalisaka, v. veliki optok. 

ŠUPLJINA, v. celom. 

T 

T - LIMFOCITI, vrsta leukocita koji nastaju 

najviše u timusu (prsnoj žlijezdi), a 

manje u limfnim čvorovima i slezeni. Oni 

su jedni od nositelja stanične specifično 

stečene imunosti. 

TAHIKARDIJA, nagli porast frekvencije 

srca s prosječnih 70 otkucaja u minuti na 

100 i više. Tahikardija je štetna jer se sma- 

138 

njuje vrijeme predviđeno za odmor srčanog 

mišića. 

TAKSIJA, vrsta lokomotornog gibanja biljaka 

čiji je smjer gibanja ovisan o smjeru 

vanjskog podražaja. Kreću li se organizmi 

u smjeru podražaja, gibanja nazivamo 

pozitivnom taksijom, a ako se organizmi 

kreću od izvora podražaja, gibanja nazivamo 

negativnom taksijom. Prema podražajima 

koji ih uzrokuju razlikujemo: kemotaksije 

(uzrokovane kemijskim tvarima), 

fototaksije (reakcije na svjetlost), tigmotaksije 

(izazvane dodirom), hidrotaksije 

(reakcije na vlagu), termotaksije (izazvane 

temperaturom) i geotaksije (podražaj je 

sila teže). Taksije su osobito važne za 

mnoge jednostanične organizme koji se 

kreću bičevima, trepljama, ameboidalno ili 

kližu po podlozi. 

TAKSIN, v. tise. 

TAKSON, isto što i svojta. 

TAKSONOMIJA, (grč. taksis = raspored, 

poredak + nomos = zakon) znanost o zakonima 

razvrstavanja organizama, hijerarhija 

sistematskih kategorija (vrsta, rod, porodica, 

red, razred, odjeljak/koljeno, carstvo), 

isp. filogenetski (prirodni) sustav i sistematika. 

TALUS, v. steljka. 

TANKO CRIJEVO, cjevasti organ probavnog 

sustava koji se proteže od želuca, a 

nastavlja debelim crijevom. Ukupna dužina 

iznosi 5 do 6 metara. Sastoji se od: početnog 

dijela – dvanaesnika (duodenum), 

srednjeg dijela (jejunum) i krajnjeg dijela 

(ileum). Unutarnja površina crijeva sadrži 

crijevne resice. Sluznica tankog crijeva 

ima brojne žlijezde a to su: Brunnerove 

žlijezde koje se nalaze na početnom dijelu 

duodenuma i luče sluz koja štiti crijevnu 

stijenku od probavnog djelovanja želučanog 

soka prije neutralizacije himusa u


dvanaesniku; Liberkühnove kripte su žlijezde 

koje se osim u duodenumu nalaze po 

cijeloj površini tankog crijeva i luče sluz i 

crijevni sekret. 

TARAXACUM OFFICINALE, stručni 

latinski naziv za maslačak. 

TARTUFI (gomoljače), gljive mješinarke, 

rastu petnaestak centimetara pod zemljom 

u listopadnim šumama. Kulinarski su specijalitet 

posebne arome pa ih ljudi pronalaze 

uz pomoć dresiranih pasa ili svinja. 

TELOCENTRIČAN KROMOSOM, 

kromosom s pričvrsnicom na svom kraju. 

TELOFAZA, završna faza stanične diobe, 

mitoze. U telofazi se kromosomi koji su 

stigli na suprotne polove stanice počinju 

despiralizirati i oko njih nastaje jezgrina 

ovojnica. Dvije novonastale stanice imaju 

diploidan broj kromosoma, a svaki kromosom 

je građen od jedne kromatide. U 

stanicama se formiraju jezgra i jezgrica. 

TELOFAZA DRUGE MEJOTIČKE 

DIOBE, v. telofaza II. 

TELOFAZA I (telofaza prve mejotičke 

diobe), završna etapa mejoze I u kojoj su 

vidljive dvije novonastale stanice s 

haploidnim brojem kromosoma koji su 

građeni od dvije kromatide. Kromosomi se 

despiraliziraju, a oko njih se formira 

jezgrina ovojnica. U stanicama postaju 

vidljive jezgra i jezgrica. 

TELOFAZA II (telofaza druge mejotičke 

diobe), završna etapa mejoze II u kojoj 

nastaju četiri stanice s haploidnim brojem 

kromosoma od kojih je svaki kromosom 

građen od jedne kromatide. Oko despiraliziranih 

kromosoma formira se jezgrina 

ovojnica te nastaju jezgra i jezgrica. 

TELOFAZA PRVE MEJOTIČKE DI- 

OBE, v. telofaza I. 

TENTAKULA, ticalo, isp. virnjaci. 

TEPALA, v. cvijet. 

TERMONASTIJE, v. nastije. 

TERMOREGULACIJA, održavanje stalne 

tjelesne temperature čovjeka i homeotermnih 

životinja. U čovjeka središta za 

regulaciju tjelesne temperature nalaze se u 

hipotalamusu. Sastoje se od središta za 

"produkciju" i središta za "redukciju" topline. 

Ako je tijelo pregrijano, uključuje se 

središte za redukciju topline koje šalje informacije 

živčanim putovima na periferiju. 

Dolazi do širenja krvnih kapilara (vazodilatacija), 

povećava se dotok krvi u kožu pa 

se toplina otpušta u okoliš. Stezanjem 

žlijezda znojnica oslobodit će se znoj koji 

isparavanjem hladi kožu. Hormonalnim 

putem regulirat će se smanjenje razgradnje 

hranjivih tvari i time smanjiti proizvodnja 

topline. Ako je tijelo pothlađeno, aktivira 

se središte za produkciju topline. Tada 

prestaje znojenje, krvne kapilare se stežu 

(vazokonstrikcija), smanjuje se protok krvi 

u koži, a hormonima (tiroksin) stimuliraju 

se kataboličke reakcije. 

TEST KRIŽANJE (povratno križanje), 

križanje koje se koristi kada se želi provjeriti 

da li su jedinke F2 generacije 

homozigotne (npr. AA) ili heterozigotne 

(npr. Aa) za određeno svojstvo jer se 

razlika ne može zamijetiti po fenotipu. 

Jedinka nepoznatog genotipa se križa s 

recesivnim homozigotom (aa). Ako su svi 

dobijeni potomci dominantnog tipa, testirana 

jedinka je bila homozigotna, a ako je 

50 % dominantnih i 50 % recesivnih, 

jedinka je bila heterozigotna. (v. shemu u 

Dodatku 1.) Test križanje može se koristiti 

i ako se želi provjeriti genotip jedinki F2 

generacije koje su nastale dihibridnim 

križanjem s dominacijom. U tom slučaju 

jedinka nepoznatog genotipa križa se s 

recesivnim homozigotom za oba svojstva 

(aabb). Ako je testirana jedinka bila homozigotna 

za oba svojstva (AABB), dobiveni 

139


će potomci biti dominantnog tipa, a ako je 

bila heterozigotna za oba svojstva (AaBb), 

dobit će se omjer fenotipova 1/4:1/4: 1/4: 

1/4. (v. Dodatak 1.) 

TESTISI, v. sjemenici. 

TESTOSTERON, muški spolni hormon 

kojega izlučuju intersticijske stanice sjemenika. 

Manje količine testosterona izlučuju 

se već u embrionalnoj i fetalnoj dobi, 

a veće količine u pubertetu. Utječe na razvoj 

primarnih i sekundarnih spolnih obilježja 

muškaraca. Izlučivanje testosterona 

pod kontrolom je gonadotropnih hormona 

iz prednjeg režnja hipofize. 

TETRADA, grupa od četiri kromatide u 

mejozi, v. profaza I. 

TETRAPLOIDNI BROJ KROMOSO- 

MA, v. poliploidija. 

TIGMONASTIJA, v. nastije. 

TIGMOTROPIZAM, v. tropizam. 

TILAKOIDI, sustav membrana u unutarnjosti 

kloroplasta (isp.) i drugih plastida. 

TILAKOIDNE MEMBRANE, specifično 

građene membrane koje se nalaze u 

unutarnjosti kloroplasta i drugih plastida. 

Mogu sadržavati različita biljna bojila 

(klorofil, karotene, ksantofile) ovisno o tipu 

plastida u kojima se nalaze. U tilakoidnim 

membranama koje sadrže klorofil 

odvija se fotosinteza. 

TIMIN, organski spoj s dušikom iz skupine 

pirimidinskih baza. Sudjeluje u izgradnji 

nukleotida odnosno nukleinskih kiselina 

i to samo DNA. Strukturna formula 

mu je: 

O 

H C CH3 N C 

C C 

O N H 

H 

140 

TIMPANALNI ORGANI, osjetila za 

sluh kod kukaca. Smješteni su na različitim 

dijelovima tijela. To su udubine u 

kutikuli prekrivene timpanalnom membranom 

ili bubnjičnom opnom. Opne titraju 

podražene zvukom, a titranje primaju osjetne 

stanice i podražaj dalje prenose u moždana 

središta. 

TIMUS (prsna žlijezda), smješten je u 

prsnoj šupljini iznad dušnika i srca. U 

embrionalno i fetalno doba pa sve do puberteta, 

to je najveći proizvođač limfocita, 

koji su po timusu i dobili prefiks T – limfociti. 

TIREOKALCITONIN, hormon štitne 

žlijezde koji regulira koncentraciju iona 

kalcija u krvi i potiče ugradnju kalcija (i 

fosfora) u kosti. 

TIREOSTIMULACIJSKI HORMON, 

v. tireotropni hormon. 

TIREOTROPNI HORMON (tireostimulacijski 

hormon, TSH), hormon kojega izlučuje 

prednji režanj hipofize (adenohipofiza), 

a koji potiče rast štitne žlijezde i 

izlučivanje tiroksina. 

TIROKSIN (T4), hormon kojega izlučuje 

štitna žlijezda, a stimulira cjelokupni metabolizam 

u organizmu, v. štitna žlijezda. 

TIROZIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

TISE, porodica biljaka iz skupine četinjača 

(golosjemenjača). Listovi su plosnati. 

Sjemenke se nalaze unutar mesnatog 

ovoja (arilus) koji sadrži hranjive tvari. 

Ostali dijelovi tise sadrže taksin (otrovni 

alkaloid). U hrvatskoj flori zastupljena je s 

jednom vrstom: običnom tisom koja je 

zaštićena jer je rijetka i ugrožena na 

prirodnim staništima . 

TJELESNA STANICA (somatska stanica), 

osnovna građevna jedinica višestaničnih 

organizama. Nastaje diobom mitozom


od stanice majke, a njen životni vijek traje 

dok se i ona mitotičkom diobom ne podijeli 

u dvije nove stanice kćeri. Razdoblje u 

životu stanice između dviju dioba naziva 

se interfaza. 

TJELESNI (somatski) ŽIVČANI SUS- 

TAV, prima i prenosi različite osjete (i 

svjesno zapažanje), te upravlja radom mišića. 

Sastoji se od središnjeg živčanog sustava 

(kojem pripadaju mozak i leđna 

moždina) i perifernog živčanog sustava tj. 

perifernih živaca. 

TJEMENO OKO (parijetalno oko, tjemeni 

organ), mjehurić sličan oku kod nekih 

gmazova, npr. premosnika i gušterice. 

Sastoji se od osjetnih stanica za svjetlo i 

pigmentnih stanica. Unutarnjost mjehurića 

ispunjena je staklastim tijelom. Na lubanji 

je iznad mjehurića otvor koji je presvučen 

prozirnom kožicom kroz koju pada svjetlost 

na tjemeni organ. 

TKIVNI MAKROFAGI, stanice sa sposobnošću 

fagocitoze, nastaju iz monocita 

koji su iz optoka krvi došli u tkiva. Nalaze 

se npr. u jetri i slezeni i nemaju mogućnost 

ameboidnog kretanja. 

TMV, v. virus mozaične bolesti duhana. 

TOBOLČARI, primitivni sisavci koji se 

razvijaju unutar majčina tobolca. U tobolac 

se otvaraju mliječne žlijezde. Ženke 

tobolčara imaju kratkotrajnu trudnoću te 

rađaju male i slabo razvijene mlade. Razvitak 

u tobolcu traje nekoliko puta dulje od 

razvitka u majčinom tijelu. Danas u 

biosferi živi oko 200 vrsta. Poznatiji su: 

klokan, koala, oposum i psoglavi vučak. 

TOKSICITET, v. stupanj otrovnosti. 

TOKSIČNI ELEMENTI (otrovni elementi), 

elementi kao što su živa, olovo, 

kadmij, radioaktivni izotopi itd. Oni se 

najčešće javljaju u otpadnim tvarima industrije, 

prometa itd. Slijedom hranidbenih 

lanaca postupno se nakupljaju u pojedinim 

dijelovima organizma postižući koncentraciju 

koja je za organizam toksična, 

otrovna. 

TOKSIČNOST, v. otrovnost. 

TOKSINI, otrovi živih organizama, a mogu 

biti bakterijskog (bakteriotoksini), gljivičnog 

(mikotoksini), životinjskog (zootoksini) 

i biljnog (fitotoksini) porijekla. 

TONOPLAST, u biljnoj stanici granični 

sloj plazme prema vakuoli. 

TORNARIJA, ličinka žiroglavaca iz skupine 

malokolutićavaca. 

TOTIPOTENTNOST, mogućnost diferencirane 

somatske stanice da sačuva potencijal 

razvitka čitavog novog organizma, 

v. klon. Stanična diferencijacija često je 

povratna (reverzibilna), a dediferencirane 

(ponovo nediferencirane) se stanice mogu 

opet dijeliti i po potrebi regenerirati čitavu 

biljku (osobito kada se biljno tkivo uzgaja 

u kulturi). Pojava je rezultat regulacije aktivnosti 

gena. 

TRAHEJE, v. uzdušnice. 

TRAHEOLA, v. udušnice. 

TRAKAVICA, beskolutićava životinja 

koja pripada koljenu plošnjaka, isp. Žive 

kao nametnici u probavilu kralježnjaka. 

Tijelo im je plosnato i pokriveno kutikulom, 

dugačko i 15 m. Na prednjem dijelu 

je "glava" (skoleks) s kukicama i prianjalkama 

te vrat i tjelesni članci (proglotidi) 

koji tvore strobilu. Trakavice su anaerobni 

organizmi i nemaju organa za disanje ni 

optjecanje. Nemaju ni probavilo već hranu 

uzimaju osmotski preko površine tijela. 

Dvospolci su. Svaki proglotid sadrži muške 

i ženske rasplodne organe. Imaju hiperprodukciju 

potomaka. Tijekom života 

trebaju barem jednog međudomadara. Najpoznatije 

trakavice su goveđa, svinjska i 

pasja trakavica ili ehinokok. 

141


TRANSDUKCIJA, prijenos genetičkog 

materijala jedne bakterije u drugu virusom. 

TRANSFER RNA, v. tRNA. 

TRANSFORMACIJA STANICA, uzrokovana 

je komadićem molekule DNA koji 

sadrži gen, a koji se oslobađa iz mrtvih 

bakterija i ugrađuje u žive bakterije. Novougrađeni 

gen daje bakteriji nove osobine. 

TRANSFUZIJSKA REAKCIJA, reakcija 

koja nastaje prilikom transfuzije krvi, 

kada se krvna grupa davatelja ne podudara 

s krvnom grupom primatelja krvi. Transfuzijsku 

reakciju karakterizira sljepljivanje 

(aglutinacija) i raspadanje (hemoliza) eritrocita. 

TRANSKRIPCIJA, v. sinteza proteina. 

TRANSLACIJA, v. sinteza proteina. 

TRANSLOKACIJA, prebacivanje segmenta 

jednoga kromosoma na drugi nehomolog. 

TRANSPIRACIJA, izlučivanje (isparavanje) 

vode iz biljaka u obliku vodene 

pare. Isparavanje vode s vanjskih površina 

biljke naziva se kutikularna transpiracija, 

kroz puči (stome) - stomatalna tranpiracija, 

a kroz lenticele - lenticelna transpiracija. 

Proces transpiracije je važan pokretač za 

kretanje vode kroz biljku. Također može 

spriječiti pregrijavanje biljke. 

TRANSPLATACIJA, presađivanje tkiva 

ili organa na drugo mjesto istog organizma 

ili na drugi organizam. Imunološki sustav 

organizma prepoznaje svoje bjelančevine 

kao vlastite i na njih ne reagira (imunološka 

tolerancija). Da ne bi došlo do odbacivanja 

presađenog organa ili tkiva davatelja 

zbog pokretanja imunološke reakcije 

na strani antigen, mora se nakon presađivanja 

tkiva imunološki sustav primatelja 

zakočiti svakodnevnim uzimanjem lijekova 

koji slabe imunoreakciju. 

142 

TRANSPORT, MASOVNI, specifičan 

način transporta kroz staničnu membranu 

kada se transportiraju velike molekule ili 

krute čestice koje zbog svoje veličine ne bi 

mogle proći kroz staničnu membranu na 

drugi način. Oblici masovnog transporta su 

endocitoza i egzocitoza. 

TRANSPORTNA RNK, v. tRNA. 

TRBUŠNI TIFUS (tifus) je akutna zarazna 

crijevna bolest s temperaturom, zatvorom 

u prvoj fazi, a eventualno proljevom u 

drugoj. Inkubacija traje od 7 do 14 dana. 

Uzročnik bolesti je bakterija Salmonella 

typhi koja izaziva upalu crijevnih stijenki, 

te se krvotokom prenosi po cijelom tijelu. 

TREĆI BUBREG (pravi bubreg ili metanefros), 

organ za izlučivanje kod gmazova, 

ptica i sisavaca. Bubrežne cjevčice počinju 

Bowmanovim čahurama. Osnovna anatomska 

jedinica bubrega je nefron. U nefronima 

se stvara mokraća koja kroz mokraćovod 

ulazi u nečisnicu ili kod sisavaca u 

mokraćni mjehur. Mokraćovod nastaje iz 

donjeg dijela Wolfove cijevi, isp.drugi bubreg. 

TRENICA (radula), struktura u usnoj šupljini 

mekušaca (puževa i glavonožaca) za 

mrvljenje hrane. Trenica je "jezik" pokriven 

rožnatim zubićima kojima životinje 

stružu čestice hrane po podlozi. 

TREONIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

TREPETLJIKAŠI, najveća skupina praživotinja. 

Žive u moru i slatkim vodama. 

Rijetko su nametnici. Vrlo su pokretljivi. 

Na površini pelikule imaju trepetljike ili 

cilije. Najprepoznatljiviji su papučice (parameciji) 

i zvončići (vorticele). Svi trepetljikaši 

imaju barem 2 jezgre: malu jezgru - 

mikronukleus i veliku jezgru – makronukleus. 

Mikronukleus ima diploidan broj 

kromosoma (2n) i sudjeluje u konjugaciji.


Makronukleus upravlja drugim životnim 

aktivnostima (hranjenjem, izmjenom plinova, 

osmoregulacijom). Trepetljikaši se 

najčešće razmnožavaju dvojnim ili binarnim 

dijeljenjem. 

TRIHIBRIDNO KRIŽANJE S DOMI- 

NACIJOM, križanje u kojem se prati 

nasljeđivanje triju svojstava. I u ovom 

slučaju, kao i u ostalim prikazima križanja, 

početna roditeljska (parentalna) generacija 

se označuje s P, a generacije potomaka 

(filijalne) prema redoslijedu s F1 i F2. Aleli 


to dominantni velikim slovima, a recesivni 

malim. U ovdje navedenom primjeru parentalnu 

generaciju predstavlja biljka visokog 

rasta, zelenih i glatkih sjemenki i 

biljka niskog rasta, žutih i naboranih sjemenki. 

Obje biljke su homozigoti za navedena 

svojstva s tim da su svojstva: 

visoki rast, zelena boja sjemenke i glatka 

površina sjemenke dominantna. Križanjem 

takvih biljaka dobiva se F1 generacija čije 

su sve jedinke istog fenotipa: visokog 

rasta, zelenih i glatkih sjemenki. Jedinke 

F1 generacije mogu stvarati 8 različitih 

tipova gameta, a njihovim međusobnim 

križanjem dobivamo F2 generaciju koja 

može imati 8 različitih fenotipova. Omjer 

fenotipova u F2 generaciji je: 

27:9:9:3:9:3:3:1, 

tj. mogući su sljedeći fenotipovi: 

1. visoki, zelenih glatkih sjemenki-27 

2. visoki, zelenih naboranih sjemenki-9 

3. visoki, žutih glatkih sjemenki-9 

4. visoki, žutih naboranih sjemenki-3 

5. niski, zelenih glatkih sjemenki 9 

6. niski, zelenih naboranih sjemenki-3 

7. niski, žutih glatkih sjemenki-3 

8. niski, žutih naboranih sjemenki-1 


TRIHOCISTI, posebni mjehurići koji se 

nalaze u donjem sloju pelikule. Ispunjeni 

su sekretom koji se na podražaj izbacuje 

van. Ti organeli služe za obranu i zaštitu 

praživotinja. 

TRIHOMONAS, v. bičaši. 

TRIJODTIRONIN (T3), v. štitna žlijezda. 

TRIPANOSOMA, jednostanična životinja 

(praživotinja) iz skupine bičaša koja u 

čovjeka uzrokuje smrtonosnu bolest spavanja. 

Javlja se u tropskom području Afrike. 

TRIPLET, v. kodon. 

TRIPLOIDNI BROJ KROMOSOMA, 

v. poliploidija. 

TRIPSIN, jedan od probavnih enzima 

kojega izlučuje gušterača u početni dio 

tankog crijeva (dvanaesnik, duodenum), a 

sudjeluje u razgradnji bjelančevina do 


TRIPTOFAN, kemijski spoj iz skupine 


TRISOMIK, stanica, tkivo ili organizam 

koji ima uz homologni par još jedan 

kromosom viška (2n+1). 

tRNA (transportna RNK ili tRNK, prijenosna 

RNK, transfer RNA), vrsta ribonukleinske 

kiseline koja se nalazi u citoplazmi. 

Njena je uloga da veže na sebe odgovarajuće 

aminokiseline i prenosi ih na 

ribosom gdje će se sintetizirati proteini. 

Građena je od 80-ak nukleotida pa je po 

veličini najmanja vrsta RNA. Ona sačinjava 

10 do 15 % ukupne stanične RNA. 

Postoji 20 različitih vrsta molekula tRNA, 

a svaka se odlikuje sposobnošću da veže 

na sebe samo jednu određenu aminokiselinu. 

TROFOBLAST, vanjski sloj stanica blastociste 

čovjeka i ostalih sisavaca. Nastaje u 

jednoj od etapa embrionalnog razvitka, 

blastulaciji. Trofoblast okružuje unutarnji 

sloj stanica (embrioblast). Iz stanica trofo- 

143


blasta i decidua stanica (stanice sluznice 

maternice), oko 16 dana nakon oplodnje, 

započinje razvoj posteljice koja će osigurati 

prehranu zametka u kasnijoj fazi embrionalnog 

razvitka. 

TROFOGENI SLOJ, površinski osvjetljeni 

sloj, u moru do 200 m, a u kopnenim 

vodama stajačicama do oko 50 m, u kojem 

se odvija proces fotosinteze i primarne 

organske proizvodnje (bioproizvodnje). 

TROHOFORA, ličinka kod mekušaca i 

morskih kolutićavaca. Razvija se iz oplođene 

jajane stanice, ima vijenac trepetljika 

te može slobodno plivati. U jednostavnijih 

oblika mekušaca trohofora se razvija u odraslu 

jedinku, a mnogi imaju kasniji stadij 

ličinke, tzv. velinger linčiku. 

TROJKA, v. genetička uputa. 

TROMB, krvni ugrušak, isp. ateroskleroza, 

infarkt. 

TROMBOCITI (krvne pločice), citoplazmatski 

dijelovi velikih stanica megakariocita 

iz kojih se oslobađaju raspadanjem. 

Imaju važnu ulogu u kontroli krvarenja 

sudjelujući u procesima zgrušavanja krvi 

nakon ranjavanja; ljepljeći se za ozljeđeno 

mjesto zajedno s fibrinogenom i krvnim 

stanicama, začepljuju otvor. 

TROMBOCITOPENIJA, bolest kod koje 

je smanjen broj krvnih pločica – trombocita. 

To stanje mogu uzrokovati pojedini 

lijekovi, npr. antibiotici, protuupalni lijekovi 

i dr. 

TROMBOZA, nenormalno stvaranje ugrušaka 

krvi (tromba) u žilama (venama ili 

arterijama) zbog različitih uzroka (ateroskleroza, 

ozljede krvnih žila i dr.). Tromb 

može potpuno ili djelomično spriječiti 

protok krvi kroz žilu ili se može otkinuti 

od hvatišta na stijenci žile i slobodno 

kolati po tijelu (embolus), te djelomično ili 

potpuno začepiti neku užu krvnu žilu. Npr. 

144 

kod plućne embolije dio se krvnog ugruška 

zaustavi u plućima ili kod infarkta srca 

(isp.) u srčanom mišiću što uzrokuje neprokrvljenost 

dijelova pluća i srca te 

odumiranje tih dijelova. 

TROPIZAM, jedna vrsta gibanja biljnih 

organa u obliku svijanja uzrokovana i usmjeravana 

jednostranim vanjskim podražajima. 

Do svijanja dolazi redovito zbog 

različito jakog rastenja suprotnih strana 

organa. Pozitivan je tropizam ako se organ 

giba prema izvoru podražaja, a negativan 

ako se giba od izvora podražaja. Prema 

vrsti podražaja koji uzrokuju ova gibanja 

razlikujemo fototropizam (gibanje rastenjem 

uzrokovano jednostranim djelovanjem 

svjetlosti), geotropizam (gibanje kojim 

biljke dovode svoje organe u određeni 

položaj prema sili teže), kemotropizam 

(izazvan kemijskim tvarima) i tigmotropizam 

(uzrokovan mehaničkim podražajima). 

TROPOSFERA, najniži sloj atmosfere 

gdje žive mikroorganizmi, biljke i životinje. 

TRŠĆANI ŠEĆER, v. saharoza. 

TRUDNOĆA, u sisavaca, razdoblje od 

oplodnje do rođenja. Trudnoća u žene traje 

u prosjeku 280 dana ili 40 tjedana. Tijekom 

trudnoće zbivaju se različite hormonalne 

promjene, npr. izlučuje se više 

progesterona nego estrogena što sprječava 

pojavu menstruacije koja dovodi do gubitka 

ploda. 

TRUDOVI, pravilna ritmička stezanja i 

opuštanja mišića maternice koja će uzrokovati 

potiskivanje ploda kroz porođajni 

kanal. Trudovi su uzrokovani izlučivanjem 

hormona oksitocina kao i povećanim izlučivanjem 

estrogena i to iznad vrijednosti 

progesterona. Trudovi se u početku pojavljuju 

svakih 15 do 20 minuta, kasnije sva-


ke dvije do tri minute, a traju 30 do 60 

sekundi. 

TRUSKOVCI, nametničke praživotinje. 

Razmnožavaju se nespolno truskama ili 

sporama i spolno. Najpoznatiji truskovci 

su plazmodiji, uzročnici malarije u čovjeka. 

Također su nametnici na mnogim bezkralježnjacima 

i kralježnjacima. 

TSH, v. tireotropni hormon. 

TUBA UTERINA, v. jajovod. 

TUBERKULOZA (sušica), teška zarazna 

bolest uzrokovana Kochovim bacilom, 

bakterijom štapićastog oblika. Uzrokuje 

oštećenja tkiva pluća. 

TUČAK, ženski dio cvijeta. Nastao je sraštavanjem 

jednog plodnog lista (megasporofila) 

ili više njih. Sastoji se od plodnice, 

vrata i njuške. U plodnici se nalazi jedan 

sjemeni zametak (makrosporangij) ili više 

njih, u kojima se razvija makrospora (embrionska 

vreća). Makrosporogenezom razviti 

će se ženski gametofit. Nakon oprašivanja 

vegetativna stanica peludnog zrna klije 

u polenovu mješinicu koja provodi dvije 

spermalne stanice kroz mikropilu u embrionsku 

vreću. Jedna spermalna stanica oplodi 

jajnu stanicu. Iz diploidne zigote (2n) 

nastaje klica (embrij). Druga se spermalna 

stanica stapa s dvije središnje jezgre (stanice) 

embrionske vreće pa nastaje triploidna 

stanica (3n) iz koje se, mitotičkom 

diobom, razvija endosperm, isp. sjemeni 

zametak. 

TUMOR, u širem smislu svaka izraslina u 

organizmu, a u užem smislu novo-stvoreno 

tkivo karakterizirano nekontroliranim rastom 

stanica. 

TUNDRA, karakteristična biljna zajednica 

rasprostranjena u sjevernim polarnim područjima 

Zemlje, npr. Sibiru, Kanadi, Grenlandu 

itd. Sastoji se uglavnom od mahovina 

i lišajeva. 

TUNICIN, organska tvar slična biljnoj 

celulozi, v. plaštenjaci. 

TURGOR (turgorski tlak), unutarnji hidrostatski 

tlak stanice koji pritišće plazmalemu 

uz staničnu stijenku biljnih stanica. 

Povećava se ulaženjem vode u stanicu. 

Kada turgorski tlak po visini postane jednak 

tlaku bubrenja (a po smjeru djelovanja 

mu je suprotan), zaustavi se ulazak vode. 

Turgor je važan za čvrstoću biljke. Ako 

biljka gubi vodu, turgorski tlak opada, 

stanice postaju mlohave i biljka vene. 

Turgorski se tlak, ovisno o organu, mijenja 

od 0.1 do 1.0 MPa (0.1 MPa = 1 bar). 

TURGORSKA GIBANJA, nastaju zbog 

promjena turgora u pojedinim susjednim 

tkivima ili slojevima tkiva nekih plodova 

(npr. štrcalica, nedirak). Kao posljedica 

velikih napetosti među tkivima dolazi do 

pucanja tih plodova i izbacivanja sjemenki. 

TURNEROV SINDROM, v. aneuploidija. 

TVORNO STANIČJE, meristem, tkivo 

koje omogućuje rast bilja. Stanice koje izgrađuju 

tvorno staničje su razmjerno male, 

bogate citoplazmom, bez vakuole, imaju 

veliku jezgru, stanične stijenke su tanke, a 

glavno im je obilježje da se dijele mitozama. 

Razlikujemo tjemenišne ili vršne meristeme 

koji se nalaze na vršcima izdanaka 

i korijena, bočne meristeme (kambij) koji 

omogućuju rast stabljike u debljinu itd. 

TVORNO TKIVO, v. tvorno staničje. 

U 

UČINAK STAKLENIKA, zadržavanje 

topline u atmosferi zbog stakleničkih pli- 

145


nova (naročito ugljikovog dioksida) koji 

upijaju toplinsko zračenje sa Zemlje umjesto 

da ga propuštaju u svemir. Rezultat je 

povećavanje prosječne temperature Zemlje 

ili globalno zagrijavanje. 

UDARNI VOLUMEN SRCA, volumen 

krvi (oko 70 ml) koje srce utisne u krvotok 

za vrijeme jedne kontrakcije. 

UGLJENO DOBA, v. karbon. 

UGLJIKOHIDRATI, prirodni organski 

spojevi koji se nalaze u svim dijelovima 

staničnog tkiva, i kao funkcionalni i kao 

strukturni sastojci. Neki ugljikohidrati 

(pentoze) izgrađuju nukleinske kiseline. 

Predstavljaju i izvore i skladišta energije 

koja je dobijena fotosintezom od Sunca 

(npr. glukoza, škrob, glikogen). Definiraju 

se kao spojevi opće formule Cn(H2O)n. 

Naziv ugljikohidrat se obično upotrebljava 

u mnogo užem značenju i označuje tvari 

sastavljene od polihidroksi aldehida i ketona 

i njihovih derivata. Šećeri ili saharidi su 

tipični predstavnici ugljikohidrata. Monosaharidi 

su ugljikohidrati koji se obično 

sastoje od 3 do 9 atoma ugljika pa se 

prema tome mogu i svrstavati u trioze, 

tetroze, pentoze, heksoze itd. Najpoznatiji 

monosaharidi ili jednostavni šećeri su 

pentoze riboza i dezoksiriboza te heksoze 

glukoza, fruktoza i galaktoza. Povezivanjem 

2 do 10 monosaharida nastaju oligosaharidi 

pa se prema tome mogu svrstati u 

disaharide, trisaharide, tetrasaharide itd. 

Najpoznatiji oligosaharidi su disaharidi 

saharoza, laktoza i maltoza. Povezivanjem 

više od 10 monosaharida nastaju polisaharidi. 

Najpoznatiji polisaharidi su škrob, 

glikogen, celuloza i hitin. 

UHO, osjetilo za sluh. Sastoji se od vanjskog, 

srednjeg i unutarnjeg uha. 

VANJSKO UHO, sastoji se od ušne školjke 

(uške), građene od hrskavice, od zvukovoda 

(vanjskoga slušnoga kanala), koji 

146 

vodi od uške do bubnjića (membrana tympani). 

ULTRAMIKROELEMENTI, v. elementarni 

sastav. 

UMJETNI ELEKTROSTIMULATOR 

RADA SRCA, tzv. pacemaker, mali generator 

na baterije koji je povezan s elektrodama 

koje se stavljaju na stijenku srca. 

Električni impulsi dolaze na srčani mišić 

frekvencijom programiranom prije ugradnje 

u rahlo tkivo stijenke prsnog koša. 

Pacemaker se ugrađuje kod nenormalnog 

rada S - A čvora, v. središte automacije 

rada srca. 

UMJETNI SUSTAV, sustav u koji su 

svrstane jedinke u skupine s gledišta njihova 

korištenja, npr. samonikle i kultivirane 

biljke. 

UMNI ČOVJEK, v. Homo sapiens. 

UMOR MIŠIĆA, nastaje zbog nakupljanja 

mliječne kiseline nakon dugotrajne i 

snažne mišićne kontrakcije. Razlog nakupljanja 

mljiječne kiseline je utrošeni ATP 

u mišićnim vlaknima, nedostatak glukoze 

ili kisika. Bez kisika glukoza se razgrađuje 

u dvije molekule pirogrožđane kiseline 

koje prelaze u mliječnu kiselinu. 

UNUTARNJE UHO, sastoji se od pužnice 

(cochlea) i polukružnih kanalića važnih 

za održavanje ravnoteže. Pužnica je šuplji 

kanal, zavijena dva i pol puta. Kanal je 

podijeljen sa dvije tanke membrane u tri 

hodnika (skale). Ti su hodnici ispunjeni 

tekućinom (endolimfom u sredini i perilimfom 

u gornjem i donjem hodniku). Na 

donjoj pregradnoj - bazilarnoj membrani 

nalaze se receptori za sluh tzv. Cortijev organ 

koji sadržava slušne Cortijeve stanice 

s dlačicama. Iz Cortijevih stanica izlaze 

živčana vlakna koja se udružuju u slušni 

živac i prenose električne potencijale nastale 

u Cortijevim stanicama u slušnu regiju 

mozga (sljepoočni režanj).


UNUTARNJI FAKTOR, luči ga pilorusni 

dio želuca. Omogućuje apsorpciju vitamina 

B 12 u tankom crijevu. Taj vitamin 

je važan u proizvodnji eritrocita. Nedostatak 

unutarnjeg faktora uzrokuje anemiju. 

UPALA CRVULJKA (apendicitis), nastaje 

kod zastoja crijevnog sadržaja u 

šupljini crvuljka. Upalu mogu izazvati i 

strana tijela (koštice) ili paraziti koji uđu u 

crvuljak. Crvuljak se upali i ispuni gnojem 

uz pojavu jake boli u donjem desnom dijelu 

trbušne šupljine. Liječi se brzim kirurškim 

odstranjivanjem upaljenog crvuljka 

(apendektomija). 

UPALA GUŠTERAČE (pankreatitis), 

vjerojatno nastaje djelovanjem probavnih 

gušteračinih enzima na samo tkivo gušterače. 

Kod upale se javlja izrazito jaka bol 

u gornjem dijelu trbušne šupljine. Bol se 

širi u leđa i prsni koš, uz povraćanje i jaku 

mučninu. 

UPALA PLUĆA (pneumonija), teška 

bolest pluća koja je najčešće uzrokovana 

bakterijom pneumokokom. Uzrok može 

biti i infekcija virusima ili mikoplazmom. 

Alveole se pune tekućinom što otežava 

disanje jer se bitno smanjuje respiracijska 

površina. 

UPOZORAVAJUĆA OBOJENOST 

(aposemija), izrazita obojenost tijela živim 

i upadljivim bojama kojom se predatori 

opominju na prisutnost otrovnih izlučevina, 

neugodne mirise, žalac i sl. Poznati su 

primjeri aposemične obojenosti kod daždevnjaka, 

mnogih zmija ili tvora. 

Uracil 

H 

O 

O 

N 

C 

C 

C C 

N 

H 

H 

H 

URACIL, organski spoj s dušikom iz 

skupine pirimidinskih baza. Sudjeluje u 


kiselina i to samo RNA. 

UREMIJA, otrovanje organizma zbog 

nakupljanje ureje u tjelesnim tekućinama 

(krvi) jer se kod oboljelih bubrega smanjuje 

se mogućnost izlučivanja tog otrovnog 

spoja (ureje) iz krvi. 

URETRA, v. mokraćna cijev. 

URIN, v. mokraća. 

UROBILIN B, v. eritrociti. 

URTIKARIJA v. koprivnjača. 

USNAČE, skupina pretežno zeljastih biljaka 

dvosupnica. Stabljika je četverobridna. 

Cvijetovi su jednosimetrični, a na 

vjenčiću razlikujemo gornju i donju usnu 

(ime!). Plod je kalavac koji se raspada na 

četiri oraščića. Većina usnača sadrži eterična 

ulja i ljekovite tvari te se rabe kao 

začinsko i ljekovito bilje. To su npr: bosiljak, 

mravinac (origano), mažuran, majčina 

dušica, metvica, ružmarin, lavanda i 

ljekovita kadulja. Česte su vrste mrtve 

koprive. 

USPRAVNI ČOVJEK, v. Homo erectus. 

UZDUŠNICE (traheje), hitinske cjevčice 

kod uzdušnjaka (stonoge i kukci) za udisanje 

zraka i prijenos kisika neposredno u 

tkiva. Na površini se tijela otvaraju otvorima 

koje nazivamo odušak ili stigma, a u 

unutarnjosti se granaju u sve manje cjevčice: 

dušnice ili traheole. Dopiru u tkivima 

do samih stanica, a ulaze i u krila. 

UZDUŠNJACI (Tracheata), životinje iz 

skupine člankonožaca, isp. Prilagođeni su 

životu na kopnu. Dišu uzdušnicama ili trahejama, 

isp. Uzdušnjacima pripadaju stonoge 

i kukci. 

UZLAZNI TOK VODE U BILJCI, prolazak 

vode kroz kapilarni sustav stabljike 

147


od korijena do vrha biljke. Omogućen je 

pojavama osmoze i korijenovog tlaka, 

silama kohezije i adhezije, kapilarnosti, 

transpiracijom i gutacijom, isp. 

V 

VAGILNI ORGANIZMI, v. bentos. 

VALIN, kemijski spoj iz skupine aminokiselina. 

VANJSKO DISANJE, v. disanje. 

VAPNENAČKE BILJKE, v. bazofilne 

biljke 

VARIOLA, v. boginje. 

VAZODILATATORI, lijekovi koji šire 

male krvne žilice i na taj način snizuju 

krvni tlak 

VEGETACIJA, sve biljne zajednice nekog 

područja. Flora i vegetacija nekog 

područja čine njegov biljni pokrov. 

VEGETATIVNI ORGANI, v. stablašice. 

VEGETATIVNI ŽIVČANI SUSTAV, v. 

autonomni živčani sustav. 

VEGETATIVNO RAZMNOŽAVANJE, 

razmnožavanje kojim od dijelova vegetativnih 

organa (korijena, listova, stabljike) 

nastaju jedinke koje su genetički istovjetne 

s matičnom biljkom. 

VELIKE BOGINJE, v. boginje. 

VELIKI (sistemski) OPTOK KRVI, započinje 

s aortom. Krv se dalje potiskuje 

velikim a potom malim arterijama u 

arteriole, te dalje u arterijski i venski kraj 

kapilara. U području kapilara izmjenjuju 

se plinovi. Oksigenirana (arterijska) krv 

otpušta stanicama kisik, a od stanica pre- 

148 

uzima ugljikov dioksid. Otpuštanjem kisika 

arterijska krv se deoksigenira i postaje 

venska krv. Venska krv teče dalje venulama, 

malim i velikim venama te gornjim i 

donjim šupljim venama ulazi u desnu pretklijetku. 

Kontrakcijom desne pretklijetke 

krv se potiskuje u desnu klijetku, a odatle 

malim (plućnim) krvotokom u pluća, isp. 

VELIKI MOZAK (cerebrum), zaštićen je 

kostima lubanje i obavijen s tri ovojnice 

(dura mater, pia mater i arahnoidea). Podijeljen 

je na dvije hemisfere: lijevu i 

desnu. Kora mozga se sastoji od brojnih 

vijuga (gyrusa) i udubina (sulcusa) a 

podijeljena je i na režnjeve. To su čeoni ili 

frontalni, tjemeni ili parijetalni, zatiljni ili 

okcipitalni, te sljepoočni ili temporalni 

režanj. Koru (cortex) velikog mozga čini 

siva tvar građena od živčanih stanica, a srž 

(medullu) velikog mozga čini bijela tvar 

kroz koju prolaze motorički i osjetni završeci 

živčanih vlakana. Siva kora velikog 

mozga upravlja voljnim pokretima tijela, 

prima, sređuje i pamti informacije, određuje 

svijest, ponašanje, inteligenciju i središte 

je više živčane (nervne) djelatnosti. 

VELIKI PRASAK, (engl. “big bang”), 

velika eksplozija kojom je vjerojatno nastao 

svemir. Smatra se da je to bilo prije 10 

do 20 miljardi godina. 

VELINGER-LIČINKA, ličinka kod mekušaca. 

Razvija se iz trohofore. 

VENE, žile dovodnice, jer dovode krv u 

srce. Manje su elastične od arterija. Izvana 

su obavijene vezivnim tkivom ispod kojeg 

se nalazi tanki mišićni sloj ili ga uopće 

nema te zatim unutarnji sloj (endotel). U 

unutarnjosti vena se nalaze venski zalisci 

koji priječe vraćanje krvi u suprotnom 

smjeru. 

VENSKI ZALISCI, v. vene. 

VERNALIZACIJA, proces u kojem se 

cvjetanje stimulira izlaganjem hladnoći (u


stadiju sjemenke ili u razvijenom, olistalom 

stadiju). 

VERTIKALNE ZONE BIOSFERE, podjela 

biosfere u slojeve karakteristične po 

svojim klimatskim i drugim uvjetima o 

kojima ovisi raspored biljnih i životinjskih 

vrsta. Najvažnije zone odnosno njihove 

granice dane su u tablici. 

Granica 

Nadmorska 

visina, m 

Najviša točka na 

Zemlji 

8880 

Gornja granica za 

životinje 

7000 


cvjetnice 

6000 


prebivanje čovjeka 

5000 

Gornja granica kultura 4500 

Gornja granica šuma 4000 

Gornja granica šuma u 

Alpama 

Donja granica za 

2200 

organizme ovisne o 

svjetlu 

-200 

Donja granica biosfere -11 000 

VETERNICA, spilja u Medvednici (Zagrebačkoj 

gori) u kojoj su pronađeni ostaci 

slični krapinskom pračovjeku. 

VEZANI GENI, geni koji se nalaze na 

istom kromosomu jedan blizu drugoga, a 

određuju različita svojstva. Ta se njihova 

svojstva nasljeđuju uvijek zajedno. Iznimno, 

ima slučajeva kada se vezani geni ne 

nasljeđuju zajedno i to onda kada dođe do 

pojave crossing overa. Prilikom praćenja 

križanja, kada su geni vezani i kada nema 

krosingovera treba paziti na označavanje 

gameta. Geni za različita svojstva koja se 

nasljeđuju vezano, u gametama moraju biti 

zajedno. Na primjer ako križamo AaBb x 

aabb, a geni su vezani i nema crossing 

overa dobiva se potomstvo čiji je omjer 

fenotipova 1:1 umjesto 3:1 kao kod dihibridnog 

križanja s dominacijom gdje nema 

vezanih gena. (V. shemu u Dodatku 1.) 

VIBRIONI, v. bakterije. 

VINSKA MUŠICA (Drosophila melanogaster), 

maleni kukac dvokrilac čije ličinke 

u velikom broju žive svuda gdje vrije 

grožđe i drugo voće. Lako se uzgaja, brzo 

razmnožava pa je pogodna za genetička i 

druga biološka istraživanja. 

VINSKA MUŠICA, KROMOSOMSKA 

GARNITURA, svi kromosomi pojedine 

stanice vinske mušice. U tjelesnim stanicama 

vinske mušice nalazi se 8 kromosoma i 

oni predstavljaju diploidnu garnituru. Od 

tih 8 kromosoma 6 je autosoma, a 2 su 

spolna kromosoma. Ženke imaju 6 autosoma 

i 2 x spolna kromosoma, a mužjaci 6 

autosoma, 1 x i 1 y spolni kromosom. U 

gametama ili spolnim stanicama nalaze se 

4 kromosoma i to predstavlja haploidnu 

garnituru kromosoma. Ženske gamete ili 

jajne stanice imaju 3 autosoma i 1 x spolni 

kromosom, a muške gamete ili spermiji 

mogu imati ili 3 autosoma i 1 x spolni 

kromosom ili 3 autosoma i 1 y spolni 

kromosom. Prema tome, kod vinske mušice 

mužjak stvara dvije vrste spermija s 

različitim kromosomskim garniturama u 

odnosu 50 %:50 %. Ta je shema značajna 

jer se u istom obliku pojavljuje i kod čovjeka. 

VINSKI KVASAC, v. kvaščeve gljivice. 

VIRCHOW, R. (1821. – 1902.), njemački 

patolog koji je 1858. godine dao ključni 

prilog staničnoj teoriji tvrdnjom da sve 

nove stanice nastaju diobom od stanica 

koje su postojale (lat. Omnis cellula ex 

cellula.) 

VIRION, potpuno izgrađena infektivna 

virusna čestica. 

149


VIRNJACI, beskolutićave životinje koje 

pripadaju koljenu plošnjaka. Od oko 3000 

vrsta većina živi slobodno u moru i 

kopnenim vodama. Dugački su do 20 mm. 

Površina virnjaka je pokrivena trepetljikavim 

epidermom. Ispod se nalaze mišići. 

Tijelo je ispunjeno parenhimom koje im 

daje potporu i služi za spremanje rezervnih 

tvari, npr. glikogena. Hrane se manjim 

životinjama. Imaju jedan usni otvor i probavilo 

koje se sastoji od ždrijela i crijeva. 

Za izlučivanje imaju protonefridije. Živčani 

se sustav sastoji od glavina ganglija i 

živčanih vrpci. Od osjetila imaju ticala 

(tentakule) i jednostavne oči (ocele). Razmnožavaju 

se uglavnom spolno. Većina 

virnjaka su dvospolci ili hermafroditi. Imaju 

veliku moć regeneracije. v. i plošnjaci. 

VIROIDI, čestice manje od virusa, otkrivene 

sedamdesetih godina. Sastoje se 

samo od gole ribonukleinske kiseline, a 

uzrokuju bolesti samo u biljaka. 

VIROZE, bolesti biljaka, životinja i čovjeka 

uzrokovane virusima. 

VIRUS MOZAIČNE BOLESTI DUHA- 

NA (TMV), virus koji uzrokuje mozaičnu 

bolest duhana. Bolesne biljke imaju listove 

sa žućkastim pjegama poput mozaika i 

sporije rastu. 

VIRUSI (lat. virus – otrov), sitne čestice 

koje uzrokuju često opasne zaraze, jedan 

od najjednostavnijih oblika života. Sadrže 

samo jednu nukleinsku kiselinu (ili DNA 

ili RNA) koja je obavijena proteinskom 

ovojnicom (kapsidom). Svi virusi su paraziti 

(nametnici) jer mogu živjeti i razmnožavati 

se samo u živim stanicama biljaka 

(npr. duhana, mozaična bolest duhana), 

životinja i čovjeka (npr. gripa, bjesnoća, 

velike boginje, vodene kozice, ospice, 

dječja paraliza, herpes, AIDS itd.). Osim 

biljnih i životinjskih virusa postoji i skupina 

virusa koja napada bakterije, tzv bakteriofagi. 

150 

Virusi su dugi od 10 do 300 nm pa 

se ne mogu vidjeti svjetlosnim, već samo 

elektronskim mikroskopom. Ne pokazuju 

sve osobine žive tvari pa se ne smatraju 

organizmima, već ih se najčešće naziva 

česticama žive tvari. Neki virusi brzo mutiraju. 

VIŠE BILJKE, v. stablašice. 

VITAMINI, organski spojevi potrebni za 

normalno odvijanje mnogih metaboličkih 

procesa u organizmu. Vitamini kao i minerali 

ne sadrže energetske zalihe, ali su 

neophodni za izgradnju i održavanje organizma. 

Najvažniji vitamini su: vitamin C, 

B1, B2, A i D. 

VOĆNI ŠEĆER, v. fruktoza. 

VODA, najvažnija anorganska tvar u živim 

stanicama. Ona je polarna molekula i 

zbog toga je dobro otapalo za veliki broj 

anorganskih, ali i organskih tvari. Od svih 

kemijskih spojeva voda ima najveći udio u 

masi živih bića i njihovih stanica. Tako je, 

npr. maseni udio vode u protoplazmi 

stanice 70 do 85 %. Gubitak vode uzrokuje 

različite poremećaje u živim organizmima, 

npr. gubitak 15 do 20 % vode tijekom 

gladovanja u sisavaca uzrokuje fiziološke 

promjene, a na kraju i smrt. Mnoge tvari 

unutar organizma prenose se uz pomoć 

vode, kao vodene otopine. Voda je važna 

pri sintezi mnogih spojeva u organizmu, 

npr. u procesu fotosinteze sudjeluje kao 

jedna od sirovina. Vodene otopine podmazuju 

zglobove pa možemo reći da voda 

sudjeluje u omogućavanju kretanja mnogih 

organizama. Mnogi organizmi koriste vodu 

kao medij kroz koji muške spolne stanice 

putuju do ženskih omogućujući na taj 

način oplodnju. Voda je i neizostavan sudionik 

regulacije tjelesne temperature itd. 

VODENJACI, v. repaši. 

VODIKOVA VEZA, vrsta kemijske veze 

elektrostatičke prirode. Javlja se među pol-


arnim molekulama, gdje se pozitivan kraj 

jedne molekule okreće prema negativnom 

kraju druge molekule. Vodikovim vezama 

npr. međusobno su povezane molekule vode 

kao i odgovarajuće (komplementarne) 

duščine baze u molekuli DNA. 

VODOZEMCI (Amphibia), prvi kralježnjaci 

koji su se djelomično prilagodili životu 

na kopnu. Žive u vlažnim staništima. 

Koža je višeslojna, bogata žlijezdama i 

vlažna. Ima pokrovnu i zaštitnu ulogu te 

sudjeluje u disanju. Dobro je razvijen 

koštano - mišićni sustav. Kralježnica je 

sastavljena od 9 kralježaka. Prvi, na koji se 

vežu kosti lubanje zove se nosilac ili atlas. 

Rebra su jako smanjena ili ih uopće 

nemaju, kao npr. bezrepci. Za kretanje po 

tlu i plivanje služe se razvijenim prednjim 

i stražnjim udovima. Oko zaštićuju kapci i 

suzne žlijezde. Mogu prilagođavati oči 

blizom i dalekom gledanju. Uho počinje 

bubnjićem na površini tijela. Srednje uho 

je Eustahijevom cijevi povezano s usnom 

šupljinom. U unutarnjem uhu nalazi se 

labirintni organ. Odrasli vodozemci dišu 

plućima i preko vlažne kože. Na dnu su 

usne šupljine, u grkljanu, glasne žice. Njihovim 

se titranjem proizvode glasovi. Za 

pojačanje glasa mužjaci nekih vrsta žaba 

imaju zvučne mjehure. Srce je trodjelno: 

sastoji se od 2 pretklijetke i 1 klijetke. 

Arterijska i venska krv se djelomično miješaju 

u klijetki. Vodozemci su hladnokrvne 

životinje i ne mogu živjeti na niskim 

temperaturama. Zimi zapadaju u "zimski 

san", stanje mirovanja. Za izlučivanje služi 

drugi bubreg. Mokraću i spolne stanice 

izvode prvo u nečisnicu. Većina vrsta se 

razmnožava u vodi ili vlažnim kopnenim 

staništima. Oplodnje je vanjska. Iz oplođenih 

jaja se razviju u vodi ličinke punoglavci, 

isp. Oni se hrane algama i postupno 

se preobražavaju u odrasle. Vodozemci 

imaju sposobnost regeneracije. Danas živi 

oko 2500 vrsta podijeljenih u 3 skupine: 

beznošci (rijači), repaši (daždevnjaci, vodenjaci 

i čovječja ribica) i bezrepci (žabe). 

VODOŽILNI (ambulakralni) SUSTAV, 

kod bodljikaša sustav prstenasto i zrakasto 

raspoređenih cjevčica kroz koje struji morska 

voda. Služi za pokretanje, hranjenje, 

kao osjetilo, za izmjenu plinova i za 

izlučivanje. Iz pet zrakasto postavljenih 

cjevčica izlaze prionljive ili ambulakralne 

nožice. 

VOLVOKS (Volvox), jednostanična zelena 

alga s bičevima udružena u velike kuglaste 

nakupine, cenobije. Za razliku od 

kolonija u cenobiju vlada podjela rada: 

neke stanice su zadužene za kretanje, neke 

preuzimaju prehrambenu ulogu a neke 

ulogu u razmnožavanju. 

VOLJNI ŽIVČANI SUSTAV, dio je 

pokretačkog živčanog sustava. Kontrolira 

mišiće koji rade našom voljom. 

VRENJE, v. fermentacija. 

De VRIES H. (1848.-1935.), nizozemski 

botaničar, proučavao genetiku i promicao 

Mendelove zakone nasljeđivanja. 

VRSTA, osnovna sistematska kategorija 

filogenetskog sustava (isp.) koja se sastoji 

od biljnih i životinjskih jedinki slične 

građe i načina života koje se mogu međusobno 

rasplođivati. Vrstu čine: jedinka, 

dem i populacija. Dem je skupina genetički 

sličnih, vremenski i prostorno blisko 

povezanih jedinki. Populaciju čini više 

dema među kojima još postoji mogućnost 

genske izmjene. 

VRŠNI (apikalni) MERISTEMI, skupina 

meristemskih stanica smještenih u vršnim 

dijelovima korijena stabljike koje se 

kontinuirano dijele i pomoću kojih biljka 

raste u visinu (primarni rast). 

VRUĆICA, stanje povišene tjelesne temperature 

uzrokovano pireticima. Uništava- 

151


njem uzročnika bolesti i uzimanjem antipirogenih 

lijekova (antipiretici) moguće je 

tjelesnu temperaturu vratiti u normalu. 

W 

WATSON, J., (rođ. 1928.), američki biolog 

koji je zajedno s britanskim fizičarom 

F: Crickom 1953. godine iznio model molekule 

DNA. 

WHITTAKER, R.H., 1969. god. predložio 

je razdiobu živog svijeta u pet carstva. 

WIENER, A., američki znanstvenik koji 

je s austrijskim znanstvenikom Landsteinerom 

otkrio Rhesus faktor. 

WILKINS, M.H.F., britanski biokemičar 

koji je svojim istraživanjima strukture 

molekule DNA potvrdio vrijednost modela 

molekule DNA kojeg su predložili Watson 

i Crick. 

WOHLER, F., njemački kemičar koji je 

1828. god. kemijskim putem sintetizirao 

ureu. Time je dokazao mogućnost sinteze 

organskih spojeva bez djelovanja živih 

bića. 

Z 

ZAKONI NASLJEĐIVANJA, v. Mendelovi 

zakoni. 

ZAKRŽLJALI ORGANI, v. rudimenti. 

ZALISCI SRČANI (valvule), nalaze se u 

otvoru između svake pretklijetke i klijetke. 

Oni osiguravaju jednosmjeran protok krvi 

iz pretklijetke u klijetku, bez mogućnosti 

152 

povratka krvi iz klijetke u pretklijetku. 

Zalisci mogu biti oštećeni i to najčešće 

zbog upale, kada nastaje zadebljanje zalistaka, 

što sužava otvor (stenoza) i otežava 

protok krvi. Druga mogućnost su promjene 

u građi zalistaka što sprečava potpuno 

zatvaranje zalistaka. 

ZAMETAK, v. embrij. 

ZAMETNI LISTIĆ, v. embrioblast. 

ZAŠTITA OKOLIŠA, skup aktivnosti 

kojima se nastoji smanjiti štetno djelovanje 

čovjeka na živi i neživi okoliš. Zaštita 

prirode u Hrvatskoj utemeljena je 69. člankom. 

Ustava Također su donešeni, osim 

temeljnih (Zakon o zaštiti okoliša i Zakon 

o zaštiti prirode), zakoni o npr. vodama, 

šumama, zaštiti bilja i zraka. Osnivanjem 

različitih kategorija zaštite prirode pokušavaju 

se očuvati određena biogeografska 

područja, v. dodatak 4. (kategorije zaštite 

prirodne baštine Hrvatske). 

ZAŠTITNA OBOJENOST (kriptična 

obojenost, grč. krypto = skriven), obojenost 

tijela ili dijelova tijela kojom organizmi 

oponašaju svoj okoliš te ih čini manje 

uočljivim njihovim neprijateljima, kao npr. 

bijela boja polarnih životinja. Ta prilagodba 

ima važnu ulogu pri prirodnom odabiru. 

ZAVOJITA TRIHINA, opasan nametnik 

iz skupine oblića. Čovjek se zarazi ako 

jede zaraženu svinjetinu. Trihine se u 

organizam unose u obliku čahura. Brzo se 

razmnožavaju, a mlade trihine koje se 

izlegu u limfnim žilama čovjeka, naseljuju 

se u mišićima. Oko njih se stvara čahura 

od vezivnog tkiva. Uzrokuju bolove u mišićima, 

povišenu temperaturu i dr. 

ZEISS, C., njemački tvorničar, znameniti 

graditelj optičkih instrumenata. 

ZELENA PUPAVKA, v. stapčarke. 

ZELENE ALGE, jednostanični i višestanični 

zeleni organizmi čija boja potječe od


a i b klorofila. Produkt fotosinteze je 

škrob. Stanična stijenka je od celuloze. 

Predstavnici su kišna alga (Pleurococcus), 

klamidomonas (Chlamydomonas), volvoks 

(Volvox), spirogira (Spirogyra), morska 

salata (Ulva lactuca) itd. 

Razmnožavaju se vegetativno (mitotičkom 

diobom), spolno gametama koje 

proizvodi spolna generacija ili gametofit te 

nespolno sporama koje se razvijaju na sporofitu, 

uz prethodnu redukcijsku diobu. Iz 

zigote gametofita razvija se nespolna generacija, 

sporofit, a iz spore se razvije spolna 

generacija, gametofit. Spolno i nespolno 

razmnožavanje pravilno se izmjenjuju i 

nadopunjuju. Sporofit je uvijek diploidna 

generacija, a gametofit haploidna. To je bit 

izmjene generacija. Taj proces se zove i 

antitetska izmjena generacija. 

ZELENE PLIJESNI, v. mješinarke i penicilijum. 

ZEMLJINA PRAATMOSFERA, v. praatmosfera. 

ZIGOTA, oplođena jajna stanica koja 

nastaje stapanjem različitih spolnih stanica 

(gameta). Sadrži diploidan broj kromosoma 

(2n), tj. haploidan broj kromosoma 

(n) od oca i haploidan broj kromosoma (n) 

od majke. Zigota se dijeli mitotičkim diobama 

te se tako iz nje razvija novi organizam. 

ZIMSKI SAN (hibernacija), zimsko mirovanje 

životinja nalik na san. Za to vrijeme 

životinje se ne hrane a štitna žlijezda 

održava tjelesnu toplinu i 20 0 C nižu od 

normalne. Tako se čuva energija jer se metabolizam 

jako uspori, do točke smrzavanja 

organizma. Na pr. od sisavaca: kukcojedi, 

šišmiši, glodavci i neki medvjedi. 

Mnogi vodozemci i gušteri nepovoljne 

zimske uvjete preživljavaju zakopani u 

mulju ili u tlu. 

ZJENICA (pupilla), v. bjeloočnica. 

ZMIJE, ljuskaši iz skupine gmazova. Koža 

im je pokrivena rožnatim ljuskama. 

Nemaju noge već se pokreću svijanjem 

trupa i repa koji zajedno imaju 200 i više 

kralješaka. Hrane se isključivo drugim 

životinjama. Imaju kvadratnu kost, a svaka 

se strana donje čeljusti može pomicati 

neovisno dok gutaju plijen. U čeljustima 

imaju zube. Zmije otrovnice imaju žljebaste 

ili šuplje zube koji su povezani s 

parom otrovnih žlijezda. Te su žlijezde 

preobražene žlijezde slinovnice. Zmije 

nemaju pokretne očne kapke već im je oko 

pokriveno prozirnom opnom. Nemaju ni 

bubnjić, ali vibracije osjete preko kostiju 

lubanje. Umjesto organa za sluh imaju 

osjetljiv rašljasti jezik koji služi i za opip i 

njuh. U našim krajevima česte su, od neotrovnih 

zmija npr. bjelouška, crvenkrpica i 

kravosas, a od otrovnica poskok i riđovka. 

ZNANOST, sveukupno, povezano organizirano 

i sistematizirano ljudsko znanje. 

Razlikujemo prirodne i društvene znanosti. 

U prirodne znanosti ubrajaju se biologija, 

matematika, fizika i kemija. 

ZNANSTVENI RAD, tekst u kojem 

znanstvenik iznosi u javnost način rada i 

rezultate svojih istraživanja. Znanstveni 

rad iz područja biologije obično sadrži 

naslov rada, ime autora, sažetak, uvod, 

materijal i metode rada, rezultate, raspravu, 

zaključak, zahvalu i popis literature. 

ZNOJ, tekućina po kemijskom sastavu 

slična mokraći. Sastoji se od 95 do 98 

posto vode, otopljena NaCl, mokraćevine, 

mokraćne kiseline, amonijaka i hlapljivih 

masnih kiselina. Ishlapljivanje znoja ima 

važnu ulogu u termoregulaciji i regulaciji 

sastava tjelesnih tekućina. 

ZNOJNE ŽLIJEZDE, isto što i žlijezde 

znojnice. 

ZOOCENOLOGIJA, znanost o zoocenozama, 

isp. 

153


ZOOCENOZA (grč. zoon = životinja, 

koine = zajednica), prirodna životna zajednica 

životinja u nekoj biocenozi. Ovu životinjsku 

komponentu biocenoze proučava 

znanost zoocenologija. 

ZOOFAGI, drugo ime za mesojede. 

ZOOLOGIJA, znanost koja proučava životinje. 

ZOOPLANKTON, v. plankton. 

ZORIDBENA DIOBA, v. mejoza. 

ZRAČENJE, emitiranje različitih vrsta 

zraka od kojih neke mogu štetno djelovati 

na organizme. Utjecaj zračenja na neki 

organizam ovisi, ne samo o samom 

organizmu, već i o vrsti i količini zračenja. 

Tako je za zdravlje čovjeka posebno opasno 

radioaktivno zračenje (alfa, beta, gama 

i neutronsko zračenje) čije posljedice mogu 

biti vidljive odmah nakon ozračivanja 

ili se mogu ispoljiti u potomstvu (mogu 

izazvati mutacije). 

ZRAKASTA (radijalna) SIMETRIJA, simetrija 

kod koje su organi smješteni zrakasto 

oko središnje osi. Radijalno simetrične 

životinje su sjedilački (sesilni) ili slabo 

pokretni organizmi, kao npr. žarnjaci ili 

bodljikaši. 

ZRAKAŠI, v. korjenonošci. 

ZVIJERI, skupina sisavaca koja se hrani 

mesom. Grabežljivci su i zubi su im prilagođeni 

za hvatanje, ubijanje i komadanje 

plijena. Kod nas su poznate zvijeri: medvjed, 

vuk, lisica, ris, lasica, kuna, vidra i 

dr. 

Ž 

ŽABE, v. bezrepci. 

154 

ŽABNJACI, jedna od najprimitivnijih 

skupina dvosupnica. Zeljaste su biljke. 

Listovi su najčešće razdijeljeni. U dvospolnom 

se cvijetu nalaze zavojito poredani 

veći broj prašnika i plodnih listova. Plod je 

orah ili mjehur. Žabnjacima pripadaju 

mnoge livadne biljke (žabnjak ljutić, zlatica), 

šumske biljke (bijela šumarica, crni 

kukurijek) te močvarne biljke (kaljužnica). 

Jedini drvenasti žabnjak je pavitina. 

ŽARNE STANICE (knidociti), posebni 

oblici stanica kod žarnjaka. Najgušće su 

poredane na lovkama. Njima love hranu. U 

svakoj se stanici nalazi žarnica ili knida. 

To je stanični organel koji sadrži otrov i 

jednu smotanu cjevčicu. Kada se žarnica 

podraži, izbaci se cjevčica kroz koju istječe 

otrov. Nove se žarnice mogu obnoviti 

za 48 sati. 

ŽARNJACI (Cnidaria), zrakasto simetrični 

bezkralježnjaci. Žive pretežno u moru, 

a porodica hidri u slatkoj vodi. Pojavljuju 

se u dva oblika tijela - polip i meduza. 

Sistematski se dijele na tri skupine: obrubnjaci, 

koralji i režnjaci. Mnogi žarnjaci, 

posebno zadružni, izgrađuju unutarnje i 

vanjske kosture. Usta su okružena lovkama 

i nastavljaju se u probavnu (gastrovaskularnu) 

šupljinu, bez crijevnog otvora. 

Tijelo izgrađuju tri sloja: epiderm ili ektoderm, 

mezogleja i gastroderm ili endoderm. 

U epidermu se nalaze i žarne stanice. 

Nemaju organe za disanje i izlučivanje. 

Živčani sustav je mrežast. Polipi žarnjaka 

imaju veliku moć regeneracije. Razmnožavaju 

se nespolno pupanjem (polipi) i spolno. 

Ako se spolno razmnožavaju spolovi 

su razdvojeni. Oplodnja je vanjska. Iz 

oplođenog jajeta razvija se trepetljikava 

ličinka planula. Mnogi žarnjaci imaju 

izmjenu nespolne i spolne generacija, isp. 

metageneza. 

ŽELUČANA LIPAZA, probavni enzim 

iz želučanog soka koji sudjeluje u razgradnji 

masti.


ŽELUČANE ŽLIJEZDE, nalaze se u 

stijenci želuca. One luče na dan oko 2000 

mL probavnih sokova i sluzi (mukoza). 

Probavni želučani sokovi sastoje se od 

probavnih enzima (pepsin) i kloridne kiseline 

(HCl). 

ŽELUDAC, prošireni je dio probavne cijevi 

u čovjeka, volumena oko 1200 do 

1500 ml. Sastoji se od ulaznog dijela jednjaka 

u želudac, kardije (cardia), tijela 

želuca (fornix, corpus, fundus) i izlaznog 

dijela, pilorusa koji se veže na dvanaesnik, 

duodenum. Na izlazu iz želuca nalazi se 

prstenasti mišić - pilorični sfinkter koji 

zadržava hranu u želucu dok se dovoljno 

ne probavi, nakon čega se hrana, sada pod 

nazivom himus, otpušta u dvanaesnik. U 

stijenci se nalaze želučane žlijezde. Zbog 

prisutnosti razrijeđene HCl u želucu je pH 

oko 1.5. 

ŽENSKI SPOLNI ORGANI, razlikujemo 

unutarnje organe: jajnike, jajovode, 

maternicu i rodnicu i vanjske organe: 

stidnicu i dražicu (klitoris). 

ŽILNICA (chorioidea), srednji sloj tkiva 

očne jabučice. Bogata je krvnim kapilarama 

koje oku dopremaju kisik i hranidbene 

tvari. 

ŽIROGLAVCI, morske životinje koje 

pripadaju malokolutićavcima. Nazivaju se 

i polusvitkovci. Smatra se da je iz sličnih 

oblika u davnoj prošlosti poteklo razvojno 

stablo svitkovaca. Pokretni su i bilateralno 

simetrični oblici. Tijelo je oblo, crvoliko i 

podijeljeno na tri dijela: glavicu (prosomu, 

rilo), ogrlicu na kojoj su usta (sa donje 

strane) i dugačak trup. U šupljinu glavice 

ulazi potporni štapić koji se može smatrati 

začetkom svitka. Na ždrijelu imaju niz 

škržnih pukotina, što također pokazuje 

sličnost sa svitkovcima. Filtrirajući vodu 

sakupljaju hranu, ali i dišu jer je ždrijelo 

dobro prokrvljeno. Žiroglavci imaju i 

leđnu živčanu vrpcu koja se može smatrati 

početkom razvoja leđne moždine kod svitkovaca. 

Optjecajni sustav je otvoren. Za 

izlučivanje imaju dva para nefridija. Žiroglavci 

su razdvojena spola. Iz oplođenog 

jaja nastaje ličinka tornarija koja se razvija 

u odrasli oblik. 

ŽIVA BIĆA, biljni i životinjski organizmi 

i čovjek. Razlikuju se od nežive prirode po 

sljedećim obilježjima: imaju staničnu građu, 

hrane se, dišu, izmjenjuju tvari s okolišem, 

osjetljivi su na podražaj, rastu, razmnožavaju 

se i umiru. 

ŽIVAC, snopovi živčanih vlakana (aksona, 

neurita) obavijeni ovojnicom. Ima osjetilnih, 

motoričkih ili mješovitih živaca. 

ŽIVČANA STANICA (neuron), osnovna 

građevna i funkcionalna jedinica živčanog 

sustava koja ima svojstvo primanja i 

provedbe podražaja. Građena je od tijela 

stanice (soma) iz kojega izlazi veći broj 

kratkih živčanih vlakana (dendrita) i jedno 

duže živčano vlakno, akson (neurit). Tijelo 

živčane stanice sadrži većinom iste 

organele kao i ostale tjelesne stanice osim 

centrosoma, zbog čega se ne mogu dijeliti. 

Neurit je obavijen mijelinskom ovojnicom. 

Snopovi aksona čine živčane putove u 

mozgu i leđnoj moždini, a na periferiji 

živce. Na okončinama aksona nalaze se 

završne nožice pomoću kojih se ostvaruje 

sveza - sinapsa. Neurone možemo podijeliti 

na osjetilne (receptorne, senzorične), 

prijenosne i pokretačke (motorične). 

ŽIVČANI PODRAŽAJ, podražaj koji 

nastaje i prenosi se u živčanom sustavu 

između živčanih stanica i to kemijskim 

putem pomoću posebnih kemijskih tvari, 

neurohormona (neurotransmitera). Pri prolasku 

živčanog podražaja mijenja se propusnost 

membrane živčanih stanica za 

ione natrija što uzrokuje promjenu membranskog 

potencijala stanice. 

155


ŽIVČANI SUSTAV, sustav koji s milijardama 

živčanih stanica (neurona) prima, 

prenosi, obrađuje, pohranjuje i očitava 

brojne informacije iz tijela i okoline, te 

reagira na primljene podražaje ili obavlja 

misaonu radnju. Zajedno s endokrinim 

(hormonalnim) sustavom upravlja životnim 

funkcijama. Funkcionalno ima dva osnovna 

dijela: tjelesni (somatski) i vegetativni 

(autonomni). Prema građi, smještaju i 

ulozi koju obavlja, živčani sustav možemo 

podijeliti na osjetilni i pokretački, središnji 

i periferni, voljni i autonomni. 

ŽIVČANO-MIŠIĆNA VEZA (motorička 

pločica, sinapsa), mjesto prijenosa živčanog 

podražaja (impulsa) sa živca na mišićno 

vlakno. Vlakno sadrži brojna mišićna 

vlakanca, miofibrile, koja su građena od 

niti miozina i aktina. Živčani podražaj 

uzrokuje oslobađanje prijenosne tvari acetil-kolina, 

koji ulazi u sinaptičku pukotinu 

i omogućuje prijenos podražaja na mišić. 

Nastaje akcijski potencijal mišićnog vlakna 

i povećava se koncentracija iona kalcija 

u vlaknu. To potiče oslobađanje energije iz 

ATP-a, koja je potrebna za klizanje aktina 

i miozina jednih među druge odnosno 

kontrakciju mišićnih vlakana. 

ŽIVI FOSILI, biljni i životinjski organizmi 

koji su živjeli u davnoj prošlosti, a 

održali su se do danas. Npr. riba latimerija 

(iz Indijskog oceana) preostala je od davno 

izumrle skupine resoperki ili kinesko drvo 

ginko, primitivna golosjemenjača koja je 

po nekim obilježjima srodna papratnjačama. 

ŽIVI SVIJET, čine živa bića (isp.). Iako 

nema posve oštrih granica među pojedinim 

skupinama živih bića ipak ih možemo 

podijeliti prije svega na nadcarstva prokariote, 

eukariote i posebno izdvojene viruse. 

U prokariote spada carstvo monere, a u 

eukariote protisti, gljive, biljke i životinje. 

156 

Biljke Gljive Životinje 

Protisti 

Eukarioti 

Monere Prokarioti 

Shema podjele živih bića 

ŽIVOTINJE, heterotrofni eukarioti. Dijele 

se na jednostanične i mnogostanične. 

ŽIVOTINJSKA STANICA, v. stanica. 

ŽIVOTINJSKI VIRUSI, v. virusi. 

ŽIVOTNA ZAJEDNICA (biocenoza, 

grč. bios = život, koine = zajednica), zajednica 

raznovrsnih biljnih i životinjskih 

organizama na određenom staništu, odnosno 

skupina jedinki različitih populacija 

koje žive na određenom staništu, a usko su 

povezane različitim međuodnosima, posebno 

u hranidbenim lancima. Tako npr. 

postoje šumske, livadne, močvarne, jezerske 

i druge biocenoze. Životne se zajednice 

sastoje od biljaka (fitocenoza), životinja 

(zoocenoza) i mikroorganizama (mikrobiocenoza). 

ŽLIJEZDE S UNUTARNJIM IZLUČI- 

VANJEM, v. endokrine žlijezde. 

ŽLIJEZDE SLINOVNICE, žlijezde koje 

luče slinu. Kod čovjeka postoje tri para: 

podušne (parotidne), podvilične (submandibularne) 

i podjezične (sublingvalne) i 

imaju svoje izvodne kanale u usnu šupljinu. 

Izlučuju na dan 1 do 1,5 sline, pH 

vrijednosti 5,6 do 7,6, u kojoj se nalazi 

probavni enzim ptijalin (alfa amilaza). Taj 

enzim već u ustima razgrađuje škrob u 

maltozu i glukozu. Lučenje je sline refleksna 

reakcija. 

ŽLIJEZDE ZNOJNICE, nalaze se usmini 

kože. Važne su za regulaciju sastava 

tjelesnih tekućina i termoregulaciju. U


tijelu ih ima oko 2 do 3 milijuna, a najviše 

na čelu, nosu, pod pazuhom, na dlanovima 

i tabanima. Izlučuju znoj, isp. 

ŽLJEZDANO (ekskrecijsko) STANIČ- 

JE, služi proizvodnji i izlučivanju određenih 

vrsta tvari u biljaka. Jako se međusobno 

razlikuju u svim elementima ovisno o 

bljnoj vrsti. Nektariji su žljezde koje luče 

slatki (“cvjetni”) sok nektar koji primamljuje 

kukce oprašivače. Tu su još žljezdane 

dlake koje proizvode različite hlapljive i 

mirisne tvari, npr. porodica usnača (majčina 

dušica, kadulja, bosiljak i druge). Eterična 

ulja u štitarki proizvode proizvode se 

u posebnim stanicama i izlijevaju u uljne 

kanale. Mliječne cijevi s mliječnim sokom 

svojstvene su biljkama iz porodica makova, 

mlječika itd. Četinjače, osim porodice 

tise, u svim svojim dijelovima sadrže smolenice, 

smolne kanale s bogatim sadržajem 

hlapljivih smola. 

ŽUČ, stvara se u stanicama jetre. Zajednički 

izvodni kanal žučovoda (ductus 

choledocus) ulijeva žuč u dvanaesnik. Žuč 

je složena otopina koja sadržava soli žučnih 

kiselina za emulgiranje (raspršivanje) 

masti, žučnu boju bilirubin (produkt 

raspalog hemoglobina iz mrtvih eritrocita), 

kolesterol, lecitin te različite elektrolite. 

ŽUČNI KAMENCI, stvaraju se u žučnom 

mjehuru u početku kao male krute 

čestice, koje s vremenom postaju sve veće. 

Uzrok nastanku žučnih kamenaca nije 

poznat. Ako kamenac zapne u žučovodu, 

spriječit će se protok žuči u crijevo. Može 

nastati upala, infekcija mjehura i žučovoda, 

a javljaju se grčevi i jaka bol (žučne 

kolike). Kod potpunog začepljenja žučovoda 

nastaje žutica. Liječi se odstranjenjem 

žučnog mjehura s kamencima (kolecistektomija). 

ŽUČNI MJEHUR, tvorba kruškolikog 

oblika smještena na donjoj strani jetre, 

pohranjuje i koncentrira žuč nastalu u jetri. 

Kapacitet žučnog mjehura je oko 500 mL 

žuči na dan. 

ŽUTICA NOVOROĐENČETA, v. fetalna 

eritroblastoza. 

ŽUTO TIJELO (corpus luteum), tvorba 

koja nastaje u jajniku sisavaca iz Graafovog 

mjehurića nakon ovulacije. Sastoji se 

od luteinskih stanica koje sadrže masti i 

koje su žute jer sadrže žutu boju lutein po 

čemu je čitava tvorba i dobila ime. Luteinske 

stanice izlučuju hormone estrogene i 

progesteron. Tijekom trudnoće žuto tijelo 

izlučuje povećane količine estrogena i 

progesterona koji sprječavaju pojavu menstruacije 

i time gubitak ploda. Ako nije 

došlo do oplodnje žuto tijelo se smanjuje, 

prestaje izlučivati hormone, iz svojih stanica 

gubi masti i postaje bijelo tijelo (corpus 

albicans). 

157


158


PITANJA 

159


160

_________________________________________________________________________ Pitanja 

Pitanja s jednim točnim odgovorom 

1. Trofoblast nalazimo u embrionalnom 

razvitku: 

A) ježinaca 

B) žabe 

C) daždevnjaka 

D) kukaca 

E) čovjeka 

2. Srednji zametni listić se zove: 

A) ektoderm 

B) endoderm 

C) mezoderm 

D) blastoderm 

E) blastocista 

3. Raspored kromosoma i gena u gametama 

ovisi o: 

A) prvoj mejotičkoj diobi 

B) drugoj mejotičkoj diobi 

C) metafazi mitoze 

D) u jednakoj mjeri o obje mejotičke diobe 

E) o rasporedu kromosoma koji se uspostavi 

već u zigoti 

4. Razasuti u citoplazmi ili vezani uz opne 

endoplazmatske mrežice su: 

A) lizosomi 

B) mitohondriji 

C) kloroplasti 

D) grana 

E) ribosomi 

5. Tilakoide nalazimo u: 

A) mitohondrijima 

B) ribosomima 

C) Golgijevom tijelu 

D) kloroplastima 

E) kromosomima 

6. Jezgru nemaju: 

A) spermiji 

B) jajašca 

C) spolne prastanice 

D) jednostanične alge 

E) modrozelene alge 

7. Mitoza je važna jer se za njenog trajanja: 

A) udvostručuju DNK 

B) udvostručuju kromosomi 

C) odvajaju kromatide istog kromosoma 

D) sparuju homologni kromosomi 

E) vrši redukcija broja kromosoma 

8. Aktivni prijenos kroz staničnu membranu 

ovisi o: 

A) veličini čestica koje se prenose 

B) koncentracijama otopina s jedne i s 

druge strane membrane 

C) veličini pora u membrani 

D) svojstvima otapala 

E) raspoloživom ATP 

9. Kromatin je sastavni dio: 

A) jezgre 

B) ribosoma 

C) endoplazmatske mrežice 

D) centriola 

E) lizosoma 

10. Kretanje molekule otopljene tvari iz 

područja veće u područje manje koncentracije 

dviju otopina odvojenih opnom zove 

se: 

A) difuzija 

B) dijaliza 

C) osmoza 

D) fagocitoza 

E) Brownovo gibanje 

11. Nakupine hidrolitičkih fermenata nalaze 

se u: 

A) jezgri 

B) jezgrici 

C) kromatinu 

D) lizosomima 

E) ribosomima 

161

ŠKOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE ___________________________________________________ 

12. Kromosomi se udvostručuju u: 

A) profazi 

B) metafazi 

C) anafazi 

D) telofzi 

E) ni u jednoj navedenoj fazi 

13. Oba roditelja (zamorci) s crnim krznom 

daju potomke i s crnim i s bijelim 

krznom. Kojih su genotipova roditelji ili o 

kakvom se križanju radi: 

A) Aa x AA 

B) AA x AA 

C) Aa x Aa 

D) intermedijarno križanje 

E) test križanje 

14. Razgradnja glukoze do alkohola i CO2 

zove se: 

A) glikoliza 

B) fosforilacija 

C) redukcija CO2 

D) fermentacija 

E) Krebsov ciklus 

15. Disaharid je: 

A) škrob 

B) riboza 

C) saharoza 

D) fruktoza 

E) galaktoza 

16. Glikoliza se odvija u: 

A) hrapavoj endoplazmatskoj mrežici 

B) glatkoj endoplazmatskoj mrežici 


D) citoplazmatskom matriksu 

E) mitohondriju 

17. Oksidacija je proces: 

A) u kojem neka molekula prima elektrone 

B) u kojem neka molekula gubi elektrone 

C) uzajamnog primanja i gubitaka elektrona 

162 

D) koji se događa samo za vrijeme svjetlosnih 

reakcija fotosinteze 

E) koji se događa samo u mitohondrijima 

18. RNK su nasljedna tvar: 

A) bičaša 

B) bakterija 

C) modrozelenih alga 

D) bakterijskih virusa 

E) biljnih virusa 

19. Sastavni dio enzima je uvijek: 

A) neki metal 

B) oligosaharid 

C) jedan ili više polipeptida 

D) jedan ili više polinukleotida 

E) oligonukleotid 

20. ATP je spoj skupine: 

A) aminokiselina 

B) monosaharida 

C) oligosaharida 

D) steroida 

E) nukleotida 

21. Izvor vodikovih iona u fotosintezi je: 

A) klorofil 

B) NADPH2 

C) atmosferski vodik 

D) voda 

E) glukoza 

22. Dušične baze nalaze se u: 

A) polisaharidima 

B) trigliceridima 

C) polipeptidima 

D) polinukleotidima 

E) aminokiselinama 

23. Proces u kojem se formiraju zametni 

listići zove se: 

A) brazdanje 

B) gastrulacija 

C) sporulacija 

D) partenogeneza 

E) metamorfoza

_________________________________________________________________________ Pitanja 

24. Zigota je: 

A) jajna prastanica 

B) spermijska prastanica 

C) neoplođeno jaje 

D) oplođeno jaje 

E) partenogenetski aktivirano jaje 

25. Jajna stanica sazrijeva u: 

A) Graafovom folikulu 

B) jajovodu 

C) maternici 

D) sjemeniku 

E) žutom tijelu 

26. Hipotalamus: 

A) sintetizira gonadotropne hormone 

B) izlučuje gonadotropne hormone 

C) kontrolira sintezu gonadotropnih hormona 

D) sintetizira prolaktin 

E) izlučuje tiroksin 

27. Bijelo tijelo (korpus albikans) susreće 

se u: 

A) u svakoj stanici viših biljaka 

B) u spolnim stanicama životinja 

C) sjemeniku 

D) jajniku 

E) prostati 

28. Za vrijeme trudnoće: 

A) luči se više estrogena od progesterona 

B) luči se više progesterona od estrogena 

C) prestaje sinteza progesterona 

D) prestaje sinteza estrogena 

E)adenohipofiza počne izlučivati oksitocin 

29. Prolaktin izlučuje: 

A) hipotalamus 

B) mliječna žlijezda 

C) jajnik 

D) adenohipofiza 

E) neurohipofiza 

30. Stalnu funkciju sjemenika regulira i 

održava: 


B) prostata 

C) muški spolni hormon kore nadbubrežne 

žlijezde 

D) timus 

E) neurohipofiza 

31. Izlučivanje oksitocina za vrijeme dojenja 

uvjetuje: 

A) mliječna žlijezda 

B) neurohipofiza 

C) adenohipofiza 

D) hipotalamus 

E) jajnik 

32. Trojku ili kodon čine tri: 

A) dušične baze 

B) deoksiribonukleinska kiselina 

C) aminokiseline 

D) molekule ATP 

E) hormona hipofize 

33. Koliko dušičnih baza određuje ugradnja 

jedne aminokiseline pri sintezi bjelančevina? 

A) 1 

B) 3 

C) 6 

D) 9 

E) 16 

34. 4 fenotipa omjera 25%:25%:25%:25% 

nastaju križanjem: 

A) dvaju različitih homozigota 

B) dvaju različitih heterozigota 

C) dvaju jednakih heterozigoa 

D) jednog heterozigota s recesivnim homozigotom 

E) jednog heterozigota s dominantnim homozigotom 

35. Zakone nasljeđivanja formulirao je: 

A) Darwin 

163


B) Mendel 

C) Mendelejev 

D) Morgan 

E) Lamarck 

36. U Mendelovim križanjima graška duge 

i kratke stabljike djelovanje recesivnog 

činioca izrazilo se u F2 generaciji u: 

A) 50% potomaka 

B) 25% potomaka 

C) 75% potomaka 

D) 10% potomaka 

E) 0% potomaka 

37. U tundri se uglavnom nalaze: 

A) crnogorično drveće 

B) listopadno drveće 

C) travnjaci 

D) papratnjače 

E) mahovine i lišaji 

38. Svi ekosustavi zajedno čine: 

A) biotop 

B) biosferu 

C) populaciju 

D) biocenozu 

E) ionosferu 

39. Važni razlagači u ekosustavima su: 

A) mesojedi 

B) stonoge i kukci 

C) zelene biljke 

D) biljojedi 

E) heterotrofne bakterije 

40. Prostor na kojem je raspoređena neka 

vrsta organizama je: 

A) biom 

B) relikt 

C) areal 

D) vegetacija 

E) endem 

41. Na prvom mjestu hranidbenog lanca u 

biocenozi su: 

A) saprofagi 

164 

B) fitofagi 

C) zoofagi 

D) heterofagi 

E) autotrofi 

42. Primarna organska produkcija je proizvodnja: 

A) autotrofnih biljaka 

B) heterotrofnih biljaka 

C) heterotrofnih životinja 

D) heterotrofnih bakterija 

E) mesojeda 

43. Suvremenom shvaćanju evolucije ne 

pripada činilac: 

A) genska snaga 

B) izolacija 

C) svrsishodnost 

D) divergencija 

E) prirodna selekcija 

44. Endoplazmatska mrežica: 

A) dobro je razvijena u embrionalnim stanicama 

B) dobro je razvijena u stanicama gušterače 

C) slabo je razvijena u stanicama gušterače 

D) dobro je razvijena u stanicama tumora 

E) u jednakoj je mjeri razvijena u svim 

tipovima životinjskih stanica, dok je manje 

razvijena u biljnih stanica 

45. Zelene biljke u morskoj vodi dopiru 

prosječno do dubine: 

A) 100 m 

B) 200 m 

C) 300m 

D) 400m 

E) 450 m 

46. Omjer fenotipova 9:3:3:1 dobije se samo 

ako su genotipovi dvaju roditelja: 

A) AAbb i AAbb 

B) aaBB i aaBb

_________________________________________________________________________ Pitanja 

C) AaBb i AaBb 

D) AaBb i aabb 

E) AAbb i aaBB 

47. Koji će od navedenih genotipova dati 

fenotip koji se razlikuje od ostala 4 fenotipa: 

A) AABB 

B) AaBB 

C) AaBb 

D) AABb 

E) AAbb 

48. Heterozigoti su zijevalice: 

A) samo bijele 

B) samo crvene 

C) samo ružičaste 

D) crvene i bijele 

E) crvene i ružičaste 

49. Za pripadnike krvne grupe A karakteristično 

je da na membranama svojih eritrocita 

imaju: 

A) aglutinogen A 

B) aglutinogen B 

C) aglutinogen A i aglutinogen B 

D) anti A aglutinin 

E) anti A i anti B aglutinin 

50. Križanjem ružičaste i crvene zijevalice 

nastaju: 

A) sve ružičaste zijevalice 

B) sve crvene zijevalice 

C) 50% bijelih i 50% crvenih zijevalica 

D) 25% crvenih i 75% ružičastih zijevalica 

E) 50% crvenih i 50% ružičastih zijevalica 

51. Najpovoljniji pH za većinu enzima 

(fermenata) kreće se oko: 

A) 3 

B) 5 

C) 7 

D) 9 

E) 11 

52. Točan rezultat fotosinteze je: 

A) C6H10O5 + 6O2 + 6H2O 

B) C6H12O6 + 12O2 + 6H2O 

C) C6H12O6 + 6O2 + 12H2O 

D) C6H12O6 + 6O2 + 6H2O 

E) C6H12O6 + 10O2 + 6H2O 

53. Što se ne odnosi na oksitocin: 

A) hormon koji izlučuje adenohipofiza 

B) hormon koji izlučuje neurohipofiza 

C) potiče sekreciju mlijeka nakon poroda 

D) dospijeva krvlju do maternice 

E) izaziva kontrakciju mišića maternice 

54. Konjugacija kromosoma događa se u: 

A) profazi mitoze 

B) metafazi mitoze 

C) profazi I mejotičke diobe 

D) profazi II mejotičke diobe 

E) metafazi II mejotičke diobe 

55. Prvi sisavci javljaju se u: 

A) permu 

B) trijasu 

C) srednjem mezozoiku 

D) tercijaru 

E) kvartaru 

56. Grašak genotipa AABb može proizvoditi 

gamete s genima: 

A) A 

B) B 

C) b 

D) Bb 

E) AB 

57. Jednostruku membranu imaju: 

A) jezgra 

B) ribosomi 

C) mitohondriji 

D) centrosom 

E) lizosomi 

58. Citologija je znanost o: 

A) strukturi stanice 

165


B) molekulskoj građi stanice 

C) biokemijskoj građi jezgre 

D) biokemijskoj građi i funkciji stanice 

E) tri su odgvora točna 

59. Vezivanjem jedne molekule glukoze i 

jedne molekule galaktoze nastaje: 

A) saharoza 

B) celuloza 

C) laktoza 

D) galaktoza 

E) fruktoza 

60. Pasivni transport ne može biti: 

A) preko proteinskih prenosilca 

B) u smjeru pada koncentracije 

C) preko kanalnih proteina 

D) od manje koncentracije prema većoj 

E) olakšana difuzija 

61. Koji su parovi komplementarnih baza 

u DNK? 

A) adenin-uracil 

B) adenin-gvanin 

C) citozin-timin 

D) citozin-gvanin 

E) citozin-uracil 

62. Najveće količine energije u stanici veže 

molekula ovog sastava: 

A) adenozin, riboza i fosfat 

B) adenozin, riboza i trifosfat 

C) adenin, riboza i difosfat 

D) adenin, riboza i fosfat 

E) adenozin i trifosfat 

63. Molekula klorofila može reagirati na 

svjetlosnu energiju Sunca ako je u: 

A) oksidiranom stanju 

B) reduciranom stanju 

C) blizini molekule glukoze 

D) blizini molekule glikogena 

E) blizini molekule škroba 

64. Estrogen i progesteron su hormoni: 

A) hipofize 

166 

B) gonadotropni hormoni 

C) intersticijskih stanica 

D) žutog tijela 

E) bijelog tijela 

65. Citoplazmatske organele obavijene 

membranom imaju: 

A) samo biljne stanice 

B) samo životinjske stanice 

C) bakterije 

D) modrozelene alge 

E) eukariotske stanice 

66. Zametni listići su slojevi stanica koji 

nastaju: 

A) brazdanjem 

B) gastrulacijom 

C) organogenezom 

D) histogenezom 

E) zbog posebne privlačnosti među stanicama 

67. Što ukazuje na početak gastrulacije u 

žaba: 

A) formiranje zametnih listića 

B) pojava blastoporusa 

C) povećanje blastule 

D) nestanak blastocela 

E) pojava arhenterona 

68. Za razvitak živčanog sustava potreban 

je kontakt: 

A) mezoderma s ektodermom 

B) endoderma s ektodermom 

C) endoderma s mezodermom 

D) svih triju zametnih listića 

E) trofoblasta s embrioblastom 

69. U kojem križanju dolazi do izražaja 

princip slobodne kombinacije? 

A) monohibridnom s dominacijom 

B) monohibridnom intermedijarnom 

C) dihibridnom s dominacijom 

D) u svim tipovima križanja 

E) u križanjima s diploidnim organizmima

_________________________________________________________________________ Pitanja 

70. Kod intermedijarnog nasljeđivanja u 

biljke zijevalice pojavljuju se u F2 generaciji 

i fenotipovi i genotipovi u omjeru: 

A) 1/2:1/2 

B) 1/4:1/4:1/4:1/4 

C) 3:1 

D) 9:3:3:1 

E) 1:2:1 

71. Vezani geni se nalaze: 

A) samo na X kromosomu 

B) samo na autosomima 

C) na spolnim kromosomima 

D) na različitim kromosomima 

E) na istom kromosomu 

72. Modrozelene alge se razlikuju od bakterija 

po tomu što imaju: 

A) plastide 

B) kloroplaste 

C) klorofil 

D) jezgru 

E) jezgricu 

73. Kloroplast se sastiji od: 

A) mikrofilamenata 

B) mikrotubula 

C) tilakoida 

D) endoplazmatskog retikuluma 

E) svi su odgovori točni 

74. Peptidnu vezu tvore skupine: 

A) OH i H 

B) COOH i NH2 

C) COOH i COOH 

D) NH2 i NH2 

E) COOH i OH 

75. Genetski materijal bakteriofaga je: 

A) DNK 

B) RNK 

C) polinukleotidni lanci obilježeni izotopom 

D) polipeptidni lanci obilježeni izotopom 

E) DNK iRNK 

76. Testosteron se najjače izlučuje u: 

A) doba oplodnje 

B) embrionalno doba 

C) fetalno doba 

D) novorođenačko doba 

E) pubertetu 

77. DNK možemo razlikovati od RNK po: 

A) broju C-atoma u šećerima 

B) broju H-atoma u šećerima 

C) fosfornoj kiselini 

D) sustavu pirimidina 

E) sustavu purina 

78. Ovulacija se događa na: 

A) 1. dan menstrualnog ciklusa 

B) 7. dan menstrualnog ciklusa 

C) 14. dan menstrualnog ciklusa 

D) 21. dan menstrualnog ciklusa 

E) 28. dan menstrualnog ciklusa 

79. Neurosekrecijski faktori oslobađanja 

gonadotropnih hormona imaju kao glavni 

cilj tkivo: 

A) hipotalamusa 

B) hipofize 

C) uterusa 

D) dojke 

E) ovarija 

80. Adenohipofiza luči: 

A) testosteron 

B) estrogen 

C) progesteron 

D) gonadotropne hormone 

E) oksitocin 

81. Blastocistu u svom razvoju imaju: 

A) morski ježinac 

B) vodozemci 

C) sisavci 

D) identični blizanci 

E) višejajni blizanci 

167


82. Interfaza je: 

A) razdoblje mirovanja stanica 

B) dioba kromosoma 

C) G1, S i G2 faza 

D) vrijeme spiralizacije kromosoma 

E) vrijeme nestanka jezgrice 

83. Omjer fenotipova 75%:25% dati će roditelji: 

A) AA x aa 

B) Aa x aa 

C) aa x aa 

D) Aa x Aa 

E) AA x AA 

84. Membranski proteini mogu biti: 

A) Djelomično hidrofilni 

B) djelomično hidrofobni 

C) enzimski aktivni 

D) u obliku kanalića 

E) sve su tvrdnje točne 

85. Aminokiseline se u bjelančevinama 

vežu: 

A) slabim vezama 

B) vodikovim vezama 

C) nekovalentnim vezama 

D) peptidnim vezama 

E) slabim kovalentnim vezama 

86. Svojstva i ulogu neke bjelančevine određuje: 

A) broj aminokiselina 

B) broj i vrsta aminokiselina 

C) broj, vrsta i raspored aminokiselina 

D) broj, vrsta i raspored trideset raznih 

aminokiselina 

E) broj, vrsta i raspored četrdesetak raznih 

aminokiselina 

87. Nukleotidi izgrađuju: 

A) nukleus 

B) nukleolus 

C) nukleoid 

D) adenozin 

E) polinukleotide 

168 

88. Timin je: 

A) pirimidin 

B) purin 

C) vitamin 

D) nukleozid 

E) nukleotid 

89. DNK i RNK ponašaju se kao kiseline 

zbog svojih: 

A) deoksiriboza 

B) riboza 

C) purinskih baza 

D) pirimidinskih baza 

E) fosfata 

90. RNK prepoznajemo po prisutnosti: 

A) riboze i fosforne kiseline 

B) riboze i adenina 

C) deoksiriboze i uracila 

D) riboze i timina 

E) riboze i uracila 

91. Promjer dvostruke uzvojnice DNK iznosi: 

A) 3.4 nm 

B) 0.34 nm 

C) 1 nm 

D) 2 nm 

E) 10nm 

92. Enzimi: 

A) omogućuju kemijske reakcije u stanici 

B) mogu djelovati samo u stanicama 

C) se u stanicama nalaze u kristalnom stanju 

D) su dijelovi molekula vitamina 

E) djeluju kao hormoni 

93. Lipaza razgrađuje: 

A) maltozu 

B) škrob 

C) lipide 

D) proteine 

E) glukozu

_________________________________________________________________________ Pitanja 

94. Pasivni prijenos kroz membranu: 

A) odvija se od niže prema višoj koncentraciji 

tvari 

B) odvija se "nizbrdo" kao u osmozi i dijalizi 

C) odvija se uz utrošak energije 

D) odvija se pomoću membranskih prenosilaca 

E) troši ATP 

95. U nukleolusu se sintetizira: 

A) DNK 

B) RNK 

C) gRNK 

D) tRNK 

E) rRNK 

96. Korpus luteum luči: 

A) luteotropni hormon 

B) gonadotropne hormone 

C) FSH, LH i LTH 

D) progesteron i estrogen 

E) oksitocin 

97. Prolaktin nastaje u: 

A) režnjevima hipofize 

B) hipotalamusu 

C) neurohipofizi 

D) adenohipofizi 

E) žlijezdanom tkivu dojke 

98. Zametni listići nastaju: 

A) iz blastocela 

B) trofoblasta 

C) blastule 

D) blastoderma 

E) blastoporusa 

99. Trofoblast se razvija u: 

A) embrij 

B) fetus 

C) placentu 

D) blastoderm 

E) blastocel 

100. Blastomera je dio: 

A) neoplođenog jajeta 

B) zigote 

C) blastule 

D) gastrule 

E) blastocela 

101. Genotip recesivnog homozigota je: 

A) Aa 

B) aa 

C) AA 

D) AaBb 

E) AABB 

102. Omjer fenotipova 1:1 dati će roditelji: 

A) AA x aa 

B) Aa x aa 

C) aa x aa 

D) Aa x Aa 

E) AA x AA 

103. F1 generaciju dobiti ćemo križanjem 

roditelja: 

A) Aa x Aa 

B) Aa x aa 

C) AA x aa 

D) AaBb x AaBb 

E) AaBb x aabb 

104. Ako se geni A i C nalaze na dva 

razna mjesta istog kromosoma onda govorimo 

o: 

A) slobodnoj kombinaciji 

B) vezanim genima 

C) spolno vezanim genima 

D) monohibridnom nasljeđivanju 

E) intermedijarnom nasljeđivanju 

105. U biologiju spada: 

A) citologija 

B) molekulska biologija 

C) taksonomija 

D) histologija 


169


106. Koji od navedenih organela nemaju 

membrane? 

A) mitohondriji biljnih stanica 

B) kloroplasti 

C) lizosomi 

D) ribosomi 

E) Golgijevo tijelo 

107. Kada se udvostručuje DNK? 

A) u anafazi mitoze 

B) u anafazi mejoze 

C) u profazi mitoze 

D) u profazi mejoze 

E) u interfazi 

108. Kojom se citološkom metodom služimo 

za proučavanje stanica izvan organizma? 

A) autoradiografijom 

B) svjetlosnim mikroskopom 

C) elektronskim mikroskopom 

D) kulturom stanica i tkiva 


109. U sastav adenina ne ulazi: 

A) vodik 

B) dušik 

C) sumpor 

D) ugljik 

E) kisik 

110. Vezanjem jedne molekule glukoze i 

jedne molekule fruktoze nastaje: 

A) laktoza 

B) galaktoza 

C) saharoza 

D) fruktoza 

E) celuloza 

111. Koji su parovi komplementarnih baza 

u RNK? 

A) adenin-timin 

B) citozin-uracil 

C) gvanin-citozin 

D) citozin-timin 

E) adenin-gvanin 

170 

112. Molekula koja veže najveće količine 

energije u stanici sastoji se od: 

A) adenina, riboze i fosfata 

B) adenozina, riboze i fosfata 

C) adenozina, riboze i trifosfata 

D) adenina, riboze i trifosfata 

E) ništa od navedenog 

113. Ovulacija je: 

A) formiranje žutog tijela 

B) formiranje bijelog tijela 

C) izbacivanje jajašca iz Graafovog mjehurića 

D) putovanje jajne stanice u maternicu 

E) spajanje jajašca sa spermijem 

114. Hormon testosteron: 

A) je gonadotropni hormon 

B) luče intersticijske stanice 

C) luče stanice adenohipofize 

D) ne luči se u pubertetu 

E) luči se tek u doba spolne zrelosti 

115. Mejoza je dioba: 

A) jajnih stanica 

B) spermija 

C) slična mitozi 

D) spermatogeneze i oogeneze 

E) poznata samo u sisavaca 

116. Mezoderm u žaba nastaje kretanjem 

stanica: 

A) u unutrašnjost blastule 

B) u arhenteron 

C) po površini gastrule 

D) ektoderma 

E) endoderma 

117. Fenotip je genetički izraz koji označuje: 

A) oblik i boju organizma 

B) strukturu i funkciju organizma 

C) "miješanje" očevih i majčinih gena 

D) rezultat uzajamnog djelovanja okoliša i 

genotipa 

E) kakav je genotip

_________________________________________________________________________ Pitanja 

118. Križanjem graška duge i kratke stabljike 

dobijeno je i potomstvo duge i kratke 

stabljike. U kojem omjeru ih treba očekivati 

od ukupno 120? 

A) 60 dugih i 60 kratkih 

B) 80 dugih i 40 kratkih 

C) 90 dugih i 30 kratkih 

D) 70 dugih i 50 kratkih 

E) 100 dugih i 20 kratkih 

119. Koji od navedenih genotipova može 

biti potomak roditelja AABB x aabb? 

A) AaBB 

B) aaBB 

C) aabb 

D) AaBb 

E) AAbb 

120. Omjeri fenotipova u F2 generaciji 

intermedijarnog križanja su: 

A) 9:3:3:1 

B) 3:1 

C) 1:2:1 

D) 1:1 

E) 1:1:1:1 

121. Mutacije gena su uvijek: 

A) spontane mutacije 

B) inducirane mutacije 

C) nasljedne promjene gena 

D) dominantne 


122. Znanost koja se bavi odnosima u biocenozi 

i odnosima biocenoze i okoliša zove 

se: 

A) ekologija 

B) biocenologija 

C) biogeografija 

D) biogeokemija 

E) fitocenologija 

123. Geološko razdoblje karbon ili ugljeno 

doba značajno je po razvoju: 

A) gljiva 

B) alga 

C) papratnjača 

D) golosjemenjača 

E) kritosjemenjača 

124. Za endoplazmatsku mrežicu vezani 

su: 

A) mitohondriji 


C) centrioli 

D) ribosomi 

E) lizosomi 

125. Konačni proizvod fotosinteze je: 

A) CO2 

B) H2O 

C) NADP-H2 

D) C6H12O6 

E) O2 

126. U kemijskom sastavu gvanina nema: 

A) kisika 

B) natrija 

C) ugljika 

D) vodika 

E) dušika 

127. Naziv ATP je kratica za molekulu 

sljedećeg sastava: 

A) adenin, riboza i fosfat 

B) adenozin, riboza i trifosfat 

C) adenozin i trifosfat 

D) adenozin i fosfat 


128. Prijelaz tvari između dviju otopina 

različitih koncentracija 

odvojenih opnom zove se: 

A) osmoza 

B) difuzija 

C) dijaliza 

D) aktivan prijelaz 


129. U sastav kože ne ulaze stanice: 

A) žlijezda znojnica 

171


B) žlijezda lojnica 

C) dlake 

D) masnog tkiva 

E) hrskavice 

130. Što je karakteristično za oogenezu? 

A) dvije redukcijske diobe 

B) jedna mejotička dioba 

C) nema mitoze 

D) tri diploidne polocite 

E) jedna haploidna jajna stanica 

131. Što od navedenog ne odgovora prvoj 

mejotičkoj diobi? 

A) konjugacija kromosoma 

B) spiralizacija kromosoma 

C) odvajanje homolognih kromosoma 

D) odvajanje kromatida 

E) odvajanje centriola 

132. Arhenteron je šupljina: 

A) koja odgovara blastocelu 

B) koja odgovara blastoporusu 

C) pracrijeva 

D) obavijena mezodermom 

E) obavijena ektodermom 

133. Od kojeg se zametnog listića razvije 

živčano tkivo? 

A) od mezoderma 

B) od ektoderma 

C) od bilo kojeg zametnog listića 

D) od endoderma 


134. Za vrijeme gastrulacije posebnom 

aktivnošću endodermalnih stanica nastaje: 

A) mezoderm u sisavaca 

B) trofoblast u sisavaca 

C) mezoderm u ježinaca 

D) sekundarna tjelesna šupljina 


135. Adenohipofiza luči velike količine 

prolaktina: 

172 

A) u trudnoći 

B) neposredno prije poroda 

C) neposredno nakon poroda 

D) za vrijeme ovulacije 

E) za vrijeme oplodnje 

136. Nasljeđivanje: 

A) je prenošenje osobina na potomstvo 

B) vrši se preko jajeta 

C) vrši se preko spermija 

D) je spajanje gameta 

E) nijedan odgovor nije točan 

137. Koje križanje ima kao rezultat uniformnost 

potomstva: 

A) test križanje 

B) monohibridno 

C) dihibridno 

D) križanje roditeljske (P) generacije 

E) križanje filijalne F1 generacije 

138. Genotip jednog roditelja je AaBb. 

Koji je genotip drugog roditelja ako je 

omjer potomstva 1/4 : 1/4 : 1/4 : 1/4? 

A) aaBB 

B) AAbb 

C) AaBB 

D) AABB 

E) aabb 

139. Kakve cvjetove ima zijevalica u F1 

generaciji: 

A) crvene cvjetove 

B) bijele cvjetove 

C) ružičaste cvjetove 

D) ima i crvenih i bijelih cvjetova 

E) ima crvenih, bijelih i ružičastih cvjetova 

140. Mutacije spolnih stanica se pojavljuju: 

A) u muškim spolnim stanicama 

B) u ženskim spolnim stanicama 

C) u određeno vrijeme 

D) u sljedećim generacijama

_________________________________________________________________________ Pitanja 

E) zajedno sa somatskim mutacijama 

141. Genetičke šifre UAG i UAA 

A) ne znače ništa (nonsense code) 

B) su degenerirane šifre za leucin 

C) su degenerirane šifre za prolin 

D) su degenerirane šifre za arginin 

E) su degenerirane šifre za serin 

142. Mjerilo gustoće svake populacije je: 

A) abiotski činilac 

B) skup ekoloških činilaca 

C) skup bioloških činilaca 

D) biomasa 

E) ekološka valencija 

143. Procesi smjenjivanja biocenoze na 

nekom prostoru spadaju u: 

A) evoluciju 

B) sukcesiju 

C) melioraciju 

D) fenološku pojavu 


144. Koliko milijardi godina su stari prvi 

tragovi organizama na zemljinoj kori? 

A) 1,5 

B) 2 

C) 2,5 

D) 3 

E) 4 

145. Pramajmun nazvan prophilopitekus 

živio je u: 

A) eocenu 

B) oligocenu 

C) miocenu 

D) pliocenu 

E) pleistocenu 

146. Molekulska biologija proučava: 

A) sve molekule u prirodi 

B) uzajamno djelovanje makromolekula 

C) male molekule stanica 

D) velike molekule žive i nežive prirode 

E) metabolizam 

147. Bjelančevine su izgrađene od: 


B) glicina 

C) alanina 

D) glicil-alanina 

E) dipeptida 

148. Gvanin je: 

A) pirimidin 

B) purin 

C) nukleozid 

D) nukleotid 

E) polinukleotid 

149. DNK prepoznajemo po prisustvu: 

A) riboze i citozina 

B) gvanina 

C) adenina 

D) deoksiriboze i timina 

E) deoksiriboze i uracila 

150. DNK se sintetizira: 

A) udvostručavanjem ishodišne molekule 

B) na kalupu RNK 

C) od pojedinačnih baza 

D) od parova baza 

E) od dinukleotida 

151. Enzimi su: 

A) organske molekule male molekuske 

mase 

B) anorganske molekule 

C) bjelančevine 

D) vitamini 

E) hormoni 

152. Fotosinteza je predočena jednadžbom: 

A) CO2 + H2O → C6H12O6 + H2O 

B) 6CO2 + 6H2O → C6H12O6 + 6O2 + 

6H2O 

C) 6CO2 + 12H2O → C6H12O6 + 6O2 + 

6H2O 

173


D) 4H - + 2NADP + 4e- → 2NADP-H2 

E) ADP + P + ENERGIJA → ATP 

153. Kodon UUU u glasničkoj RNK uvjetuje 

ugradnju sljedeće aminokiseline u 

rastući peptidni lanac: 

A) metionina 

B) lizina 

C) serina 

D) fenilalanina 

E) valina 

154. Gonadotropni hormoni utječu na: 


B) adenohipofizu 

C) neurohipofizu 

D) gonade 

E) klimakterij 

155. Poznati aksiom "Svaka stanica od 

stanice" dao je: 

A) R. Virchow 

B) J. Purkinje 

C) M. J. Schleiden 

D) Th. Schwann 

E) R. Brown 

156. Na proizvodnju mlijeka nakon poroda 

utječu: 

A) estrogeni u ovarija 

B) progesteron iz luteinskih stanica 

C) prolaktin iz adenohipofize 

D) oksitocin iz adenohipofize 

E) gonadotropni hormoni 

157. Blastula je konačni proizvod: 

A) oplodnje 

B) organogeneze 

C) brazdanja 

D) metamorfoze 

E) gastrulacije 

158. Trudnoća u čovjeka, računajući od 

prvog dana poslijednje menstruacije, traje: 

174 

A) 38 tjedana 

B) 40 tjedana 

C) 42 tjedna 

D) 270 dana 

E) 9 mjeseci 

159. Omjer fenotipova 9 : 3 : 3 : 1 dat će 

roditelji: 

A) Aa x Aa 

B) AA x aa 

C) AABB x aabb 

D) AaBb x aabb 

E) AaBb x AaBb 

160. Križanjem graška duge stabljike (Aa) 

s kratkom (aa) dat će omjer 

fenotipova: 

A) 1 : 1 

B) 1 : 1 : 1 : 1 

C) 75% : 25% 

D) 9 : 3 : 3 : 1 

E) 1 : 2 : 1 

161. Evolucija proučava: 

A) postanak jedinke 

B) razvoj jedinke od začeća do rođenja 

C) embrionalni razvoj čovjeka 

D) postanak vrsta 

E) razvoj odnosa žive i nežive prirode 

162. Embriologija proučava: 

A) razvoj vrste 

B) razvoj jedinke od njenog začeća do rođenja 

C) samo embrij 

D) samo fetus 

E) samo gastrulu 

163. Disaharid laktoza sastoji se od: 

A) glukoze i glukoze 

B) glukoze i fruktoze 

C) glukoze i galaktoze 

D) galaktoze i galaktoze 

E) fruktoze i fruktoze 

164. Bjelančevine ubrajamo u: 

A) male organske molekule

_________________________________________________________________________ Pitanja 

B) velike anorganske molekule 

C) polinukleotide 

D) polisaharide 

E) makromolekule 

165. U sastav proteina ulazi sljedeći broj 

različitih prirodnih aminokiselina: 

A) 5 

B) 10 

C) 15 

D) 20 

E) 25 

166. Što se od navedenog ne nalazi u eukariotskim 

stanicama? 

A) bičevi 

B) cilije 

C) vaukole 

D) nukleoidi 

E) stanična stijenka 

167. Nukleotidi izgrađuju: 

A) šećer 

B) lipide 

C) polisaharide 

D) enzime i proteine 

E) nukleinske kiseline 

168. Citozin je: 

A) pirimidin 

B) purin 

C) vitamin 

D) aminokiselina 

E) nukleotid 

169. Polinukleotid je sastavljen od mnogo: 


B) polipeptida 

C) dušičnih baza 

D) nukleotida 

E) adenozina 

170. ATPaza razgrađuje: 

A) AMP 

B) ADP 

C) ATP 

D) škrob 

E) maltozu 

171. Adenozin monofosfat je: 

A) purinska baza 

B) pirimidinska baza 

C) spoj baze i šećera 

D) nukleotid 

E) energetski vrlo bogat 

172. Puno ima NADP iz svjetlosnih reakcija 

fotosinteze glasi: 

A) adenozin difosfat 

B) nikotin-adenin difosfat 

C) nikotinamid-adenin difosfat 

D) nikotinamid-adenin dinukleotid 

E) nikotinamid-adenin dinukelotid fosfat 

173. Aktivni prijenos kroz membranu: 

A) odvija se od više prema nižoj koncentraciji 

tvari 

B) teče "nizbrdo" 

C) odvija se uz pomoć prenosilaca i energije 

D) uključuje dijalizu i osmozu 

E) predstavlja difuziju 

174. Stanična jezgra u interfazi: 

A) sadrži kromosome 

B) ima jednostruku opnu 

C) prisutna je u toku čitavog staničnog 

ciklusa 

D) sadrži jezgrin sok i kromatin 

E) prisutna je u svim stanicama čovječjeg 

tijela 

175. Intersticijske stanice testisa: 

A) luče testosteron 

B) luče faktore oslobađanja hormona hipofize 

C) predstavljaju germinativni epitel 

D) luče gonadotropne hormone 

E) aktivne su samo u toku puberteta 

175


176. ICSH (engl. Interstitial Cell Stimulating 

Hormone) djeluje na: 

A) folikule 

B) uterus 

C) dojku 

D) testis 

E) intersticijske stanice 

177. Embrioblast se razvija u: 

A) placentu 

B) resice 

C) embrij 

D) blastoderm 

E) blastocel 

178. F2 generaciju dobit ćemo križanjem 

roditelja: 

A) aa X AA 

B) aa X aa 

C) AA X AA 

D) aA X AA 

E) aA X aA 

179. Križanjem graška duge stabljike 

(AA) s kratkom (aa) dati će u potomstvu 

omjer: 

A) 1 : 1 

B) 1 : 1 : 1 : 1 

C) 75% : 25% 

D) 9 : 3 : 3 : 1 

E) 100% dugih 

180. Intermedijarno nasljeđivanje pokazuje 

u F2 generaciji: 

A) jednu klasu fenotipova 

B) dvije klase fenotipova 

C) tri klase fenotipova 

D) proporciju 3 : 1 

E) proporciju 1 : 1 

181. Golgijevo tijelo se nalazi: 

A) samo u životinjskim stanicam 

B) samo u biljnim stanicama 

C) u stanicama eukariota 

D) u bakterijama 

176 

E) u virusima 

182. Bakterijskom nukleoidu u eukariota 

po funkciji odgovara: 

A) nuklein 

B) nukleolus 

C) nukleotid 

D) kromosom 

E) nukleozid 

183. Anafaza I je značajna po: 

A) razdvajanju centriola 

B) udvostručavanju pričvrsnica 

C) razdvajanju kromatida 

D) razdvajanju kromosoma 

E) konjugaciji kromosoma 

184. Haploidan broj kromosoma, koji se 

sastoje od dviju kromatida, nalazimo u: 

A) profazi I 

B) metafazi I 

C) anafazi I 

D) telofazi I 

E) telofazi II 

185. Žuto tijelo izlučuje: 

A) LH 

B) LTH 

C) FSH 

D) ICSH 

E) progesteron 

186. Genetička šifra koja daje uputu za 

sintezu polipeptida koji se sastoji isključivo 

od fenilalanina je sljedeća: 

A) GUA 

B) CUC 

C) AUC 

D) AUA 

E) UUU 

187. Kako će se prepisati genetska poruka 

koja na molekuli DNK ima sljedeći redoslijed 

baza TAGGCCA? 

A) TUGGCCU 

B) AUGGCCU

_________________________________________________________________________ Pitanja 

C) TUGGCCU 

D) AUCCGGU 

E) TAGGCCT 

188. Koji produkt sinteze očekujemo od 

redoslijeda nukleotida na lancu DNK: 

CGTATGCGTACGCAAGCACCA? 

A) monopeptid 

B) dipeptid 

C) tripeptid 

D) polipeptid 


189. U aktiviranoj zigoti najprije se javljaju: 

A) nove stanice 

B) mejotičke diobe 

C) mitotičke diobe 

D) blastomere 

E) sve su tvrdnje točne 

190. Koja je od navedenih zigota po fenotipu 

različita od svih ostalih? 

A) AaBB 

B) AABb 

C) AABB 

D) AAbb 

E) AaBb 

191. Koliko ima različitih fenotipova u F2 

generaciji dihibridnog križanja: 

A) 16 

B) 9 

C) 8 

D) 4 

E) 2 

192. Koji od navedenih roditelja mogu dati 

potomstvo koje za jedno svojstvo pokazuje 

omjer 3 : 1: 

A) aabb x AABB 

B) AABb x aaBB 

C) aaBb x aaBb 


E) aabb x aaBb 

193. Geni A i b nalaze se na različitim 

kromosomima pa zato govorimo o: 

A) intermedijarnom nasljeđivanju 

B) monohibridnom nasljeđivanju 

C) slobodnoj kombinaciji 

D) vezanim genima 

E) spolno vezanim genima 

194. Omjer genotipova u F2 generaciji intermedijarnog 

križanja je sljedeći: 

A) 1 : 1 

B) 3 : 1 

C) 1 : 1 : 1 : 1 

D) jednak je omjeru fenotipova 


195. Koji od navedenih primjera odgovara 

gameti zadanog roditelja AaBb: 

A) aa 

B) bb 

C) Aa 

D) Bb 

E) niti jedan odgovor nije točan 

196. Međusobnim križanjem roditelja istih 

genotipova CcDd dobiva se potomstvo u 

sljedećem omjeru: 

A) 1 : 1 

B) 1 : 1 : 1 : 1 

C) 1 : 2 : 1 

D) 9 : 3 : 3 : 1 

E) 3 : 1 

197. Omjer genotipova i fenotipova 1 : 1 

dobiva se križanjem roditelja: 

A) BB x bb 

B) Bb x Bb 

C) Bb x bb 

D) Bb x BB 

E) bb x bb 

198. Vrste kojima je areal rasprostranjenosti 

u prošlosti bio mnogo širi, a sada su 

ograničene na uže područje zovu se: 

A) biomi 

177


B) populacije 

C) relikti 

D) endemi 


199. Biologija je znanost o: 

A) biljkama 

B) životinjama 

C) čovjeku 

D) životu 

E) jednostaničnim organizmima 

200. Eukariotska stanica: 

A) nema jezgru 

B) ima jezgru 

C) otkrivena je elektronskim mikroskopom 

D) velika je 1 mikrometar 

E) je stanica bakterije 

201. Bakterija je: 

A) eukariotska stanica 

B) prokariotska stanica 

C) stanica s jezgrom 

D) životinjska stanica 

E) stanica bez DNA 

202. Ribosomi su zrnca na kojima se odvija 

sinteza: 

A) DNA 

B) RNA 

C) proteina 

D) masti 

E) šećera 

203. Kloroplaste nalazimo u: 

A) bakterija 

B) životinja 

C) prokariota 

D) biljaka 

E) virusa 

204. Bakteriofagi predstavljaju viruse koji 

napadaju: 

A) biljne stanice 

B) životinjske stanice 

178 

C) bakterijske stanice 

D) ljudske stanice 

E) eukariotske stanice 

205. Jezgru nalazimo u: 

A) virusa 

B) bakterija 

C) prokariota 

D) eukariota 

E) eritrocitima čovjeka 

206. Biljna stanica, za razliku od životinjske 

ima sposobnost: 

A) mitotičkih dioba 

B) metabolizma 

C) disanja 

D) fotosinteze 

E) mejotičkih dioba 

207. Zeleni pigment koji omogućuje fotosintezu 

nalazi se u: 

A) jezgri 

B) mitohondriju 

C) ribosomu 

D) endoplazmatskoj mrežici 

E) kloroplastima 

208. Biljna stanica, za razliku od životinjske 

ima: 

A) ribosome 

B) jezgru 

C) citoplazmu 

D) staničnu stijenku 

E) staničnu membranu 

209. Najvažnija anorganska molekula našeg 

tijela je: 

A) šećer 

B) voda 

C) protein 

D) mast 

E) DNA 

210. Deoksiribonukleinska kiselina sastavljena 

je od: 

A) nukleusa 

B) nukleolusa

_________________________________________________________________________ Pitanja 

C) nukleoida 

D) nukleotida 

E) riboza 

211. DNA ima u svom sastavu šećer: 

A) ribozu 

B) heksozu 

C) saharozu 

D) triozu 

E) deoksiribozu 

212. Adenin je: 

A) šećer 

B) aminokiselina 

C) purin 

D) pirimidin 

E) hormon 

213. Citozin je: 

A) polisaharid 

B) polipeptid 

C) pirimidin 

D) purin 

E) vitamin 

214. DNA izgrađuje: 

A) ribosome 

B) citoplazmu 

C) mitohondrije 

D) gene 

E) membrane 

215. DNA je odgovorna za sintezu: 

A) masti 

B) ugljikohidrata 

C) bjelančevina 

D) lipida 

E) steroidnih hormona 

216. Molekula RNA najčešće je: 

A) jednolančani polinukleotid 

B) dvolančani polinukleotid 

C) jednolančani polisaharid 

D) dvolančani polisaharid 

E) trolančani polipeptid 

217. Pentapeptid je lanac sastavljen od: 

A) 3 aminokiseline 

B) 5 aminokiselina 

C) 7 aminokiselina 

D) 3 glukoze 

E) 5 nukleotida 

218. Genetska šifra sastoji se od: 

A) jednog nukleotida 

B) dva susjedna nukleotida 

C) tri susjedna nukleotida 

D) četiri susjedne aminokiseline 

E) pet susjednih aminokiselina 

219. Brazdanje završava oblikom zametka 

koji zovemo: 

A) blastula 

B) gastrula 

C) zigota 

D) blastocel 

E) blastoderm 

220. Gonadotropne hormone luči: 

A) cijela hipofiza 

B) prednji režanj hipofize 

C) stražnji režanj hipofize 

D) hipotalamus 

E) sjemenik 

221. Estrogene i progesteron luče: 


B) stražnji režanj hipofize 

C) prednji režanj hipofize 

D) jajnik 

E) sjemenik 

222. Anatomija istražuje: 

A) mikroskopsku građu živih bića 

B) mikroskopsku građu pojedinih organa 

C) makroskopsku građu živih bića 

D) pojedine sustavne kategorije živih bića 

E) međusobne odnose pojedinih organa 

223. Ekologija proučava: 

179


A) uzajamne odnose žive i nežive prirode 

B) postanak vrsta u prirodi 

C) uzroke sličnosti i razlika među organizmima 

D) funkciju pojedinih staničnih dijelova 

E) pojedine vrste živih bića 

224. Koji je od navedenih elemenata neophodan 

za život za razliku od ostalih koji 

se javljaju samo u tragovima: 

A) Cl 

B) H 

C) Mn 

D) Zn 

E) J 

225. Tirozin i serin spadaju u: 

A) aminokiseline 

B) purinske baze 

C) pirimidinske baze 

D) nukleotide 

E) ni jedan odgovor nije točan 

226. U prevođenju genetičke poruke jedna 

je aminokiselina određena: 

A) s jednom bazom 

B) s tri baze 

C) s četiri baze 

D) s dvije baze 

E) svi odgovori mogu biti točni 

227. Koje od navedenih baza nema DNK? 

A) citozina 

B) uracila 

C) timina 

D) gvanina 

E) adenina 

228. Gvanin se veže za: 

A) uracil 

B) adenin 

C) citozin 

D) timin 

E) bilo koju pirimidinsku bazu 

180 

229. Koji je od navedenih primjera homozigot 

samo za 1 par alela: 

A) aAbB 

B) aaBB 

C) AABB 

D) aabb 

E) aaBb 

230. Koje od spomenutih križanja daje potomstvo 

u omjeru 1 : 1: 

A) AaBb x AAbb 

B) Aa x aa 

C) Aa x Aa 

D) AA x aa 

E) nijedno 

231. Koje od navedenih križanja nije test 

križanje? 

A) Aa x aa 

B) Bb x bb 

C) AAbb x aaBB 


E) Aabb x aaBb 

232. Gamete dihibridnog križanja su 

sljedeće: 

A) Aa 

B) Bb 

C) AA 

D) Ab 


233. Koji je omjer fenotipova u potomstvu 

koje dobijemo križanjem AaBb x AaBb 

ako su geni vezani i među njima nema 

krosingovera? 

A) 1 : 1 

B) 3 : 1 

C) 1 : 2 : 1 

D) 9 : 3 : 3 : 1 

E) 1 : 1 : 1 : 1 

234. Koliko kromosoma imaju gamete 

vinske mušice? 

A) 2

_________________________________________________________________________ Pitanja 

B) 4 

C) 6 

D) 8 

E) ni jedan od navedenih 

235. Koji od navedenih genotipova spada 

u P (parentalnu ili roditeljsku) generaciju? 

A) aaBb 

B) aabb 

C) AaBB 

D) AABb 

E) Aabb 

236. Koliko % muške djece će imati hemofiliju 

ako je majka prenosilac, a otac 

zdrav? 

A) 50% 

B) 25% 

C) 100% 

D) 75% 

E) Svi će sinovi biti zdravi 

237. Što se događa u anafazi I mejotičke 

diobe? 

A) konjugacija homolognih kromosoma 

B) redukcija broja kromosoma 

C) odjeljivanje homolognih kromosoma 

D) odjeljivanje kromatida svakog kromosoma 

E) sve navedeno 

238. Virusi nemaju: 

A) jezgre 

B) ribosome 

C) membrane 

D) RNK i DNK zajedno 


239. Od trofoblasta će se razviti: 

A) blastoderm 

B) posteljica (placenta) 

C) tijelo embrija 

D) embrioblast 

E) amnion ili alantois 

240. Ekologiji danas pripada zadatak da 

ispita odnos: 

A) biljaka prema životinjama 

B) nežive prirode prema biljkama 

C) nežive prirode prema životinjama 

D) čovjeka prema fizičkim faktorima okoline 

E) čovjeka prema ostaloj prirodi 

241. Crossing over omogućuje postanak 

novih vrsta gameta u: 

A) monohibridnih homozigota 

B) monohibridnih heterozigota 

C) dihibridnih homozigota 

D) dihibridnih heterozigota u slobodnoj 

kombinaciji 

E) dihibridnih heterozigota s vezanim genima 

242. Promjenu genske upute zovemo: 

A) varijacija 

B) mutacija 

C) rekombinacija 

D) transformacija 

E) degenerirana šifra 

243. Prvi antibiotik je otkrio: 

A) L. Pasteur 

B) R. Koch 

C) A. Fleming 

D) R. Virchow 

E) E. Haeckel 

244. Homologni kromosomi uključuju u 

svojem paru: 

A) kromosom 1 i kromosom 21 

B) kromosom 2 i kromosom 22 

C) kromosom 5 i kromosom 15 

D) kromosom 8 i kromosom 18 

E) kromosom X i kromosom Y 

245. FSH, LH i LTH proizvodi su: 

A) ovarija 

B) testisa 

C) hipofize 

181


D) hipotalamusa 

E) neurohipofize 

246. Prolaktin nastaje u: 

A) hipotalamusu 

B) adenohipofizi 

C) neurohipofizi 

D) dojci 

E) mliječnim mjehurićima 

247. Otac koji normalno raspoznaje boje i 

majka daltonist imat će: 

A) sve kćeri daltoniste 

B) svu djecu daltoniste 

C) sve sinove daltoniste 

D) svu djecu normalnu 

E) sve sinove normalne 

248. Djed albino (aa, autosomsko recesivno 

svojstvo) i baka normalne pigmentacije 

(AA) imali su kćer normalne pigmentacije. 

Ona je u svom braku imala četvoro djece, 

među kojima je jedno dijete albino. 

Kakvog je genotipa najvjerojatnije bio 

otac? 

A) AA 

B) Aa 

C) XY 

D) XX 

E) XXY 

249. Obzirom na sastav svojih spolnih 

kromosoma, dvije različite vrste stanica 

nalazimo među: 

A) jajnim stanicama 

B) somatskim stanicama žena 

C) somatskim stanicama muškaraca 

D) spermatogonijama 

E) spermijima 

250. Jednak broj ženka i mužjaka u potomstvu 

drozofile nastaje stoga što vinska 

mušica ima: 

A) jednaki broj jajnih stanica s X i onih sa 

Y kromosomima 

182 

B) jednaki broj spermija s X i onih sa Y 

kromosomima 

C) 3 para autosoma i 1 par spolnih kromosoma 

D) 6 autosoma i 2 X kromosoma 

E) ukupno 8 kromosoma 

251. Križanjem genotipa Aabb s aaBb 

dobit ćemo u njihovom potomstvu omjer 

fenotipova: 

A) 1 : 1 

B) 3 : 1 

C) 9 : 3 : 1 

D) 1 : 1 : 1 : 1 

E) 1 : 2 : 1 

252. Križanje roditelja AaBbCC s reoditeljem 

AaBbCC dati će u potomstvu sljedeći 

omjer fenotipova: 

A) 1 : 1 

B) 3 : 1 

C) 9 : 3 : 3 : 1 

D) 1 : 1 : 1 : 1 

E) uniformnu generaciju (100%) 

253. Križanje roditelja AAbbCC i aaBBcc 

dati će potomstvo sa sljedećim genotipom: 

A) AABBCC 

B) AaBbCc 

C) aabbcc 

D) 50% AaBbCc i 50% aabbcc 

E) 50% AABBCC i 50% AaBbCc 

254. Vezani geni moraju se nalaziti na: 

A) X kromosomu 

B) Y kromosomu 

C) prvom kromosomu 

D) dvadesetprvom kromosomu 

E) istom kromosomu 

255. ATP se dobiva spajanjem: 

A) adenozina s monofosfatom 

B) adenozina s difosfatom 

C) AMP + P

_________________________________________________________________________ Pitanja 

D) ADP + P 

E) adenina s trifosfatom 

256. Pomoću adenozin trifosfata u stanicama 

se obavlja sljedeće: 

A) sintetske aktivnosti 

B) proizvodnja topline 

C) proizvodnja podražaja 

D) kretanje 


257. Stanicu je prvi opazio: 

A) Leeuwenhoek 

B) Hooke 

C) Schleiden 

D) Schwann 

E) Buchner 

258. Za mitozu je karakteristično: 

A) dioba kromosoma 

B) reduplikacija DNK 

C) redukcijska dioba kromosoma 

D) jednak broj kromosoma u novim stanicama 

E) dioba centriola 

259. Pričvrsnica je posebno mjesto na: 

A) centriolu 

B) endoplazmatskoj mrežici 


D) kromatinu 

E) kromosomu 

260. Nukleoidi su: 

A) jezgrice 

B) jezgre 

C) područja s DNK u bakterija 

D) spolni kromosomi 

E) kariotipovi 

261. Blastocel je: 

A) otvor blastule 

B) otvor gastrule 

C) šupljina blastule 

D) šupljina gastrule 

E) osnova celoma 

262. U ježinaca se mezoderm razvija od 

stanica: 

A) animalnog pola blastule 

B) vegetativnog pola blastule 

C) gastrule 

D) endoderma 

E) ektoderma 

263. Živčani sustav razvija se od: 

A) mezoderma 

B) endoderma 

C) trbušnog ektoderma 

D) bočnog ektoderma 

E) leđnog ektoderma 

264. Od endoderma nastaju: 

A) bubrezi 

B) vezivna tkiva 

C) spolne žlijezde 

D) krvne žile 

E) sluznica probavila 

265. Test križanje se primjenjuje: 

A) da bi se otkrio genotip dominantnog fenotipa 

B) da bi se otkrio genotip recesivnog fenotipa 

C) samo u monohibridnom križanju 

D) samo u dihibridnom križanju 

E) u intermedijarnom križanju 

266. Koji od navedenih primjera odgovara 

test križanju: 

A) aa x AA 

B) aa x Aa 

C) Aa x Aa 

D) AaBb x AaBb 

E) aaBB x AAbb 

267. U monohibridnom križanju s dominacijom 

omjer fenotipova u F2 generaciji 

je sljedeći: 

A) 1 : 2 : 1 

183


B) 3 : 1 

C) 1 : 1 

D) 1 : 1 : 1 : 1 

E) 9 : 3 : 3 : 1 

268. Koliko različitih gameta može dati 

genotip AaBb ? 

A) 1 

B) 2 

C) 3 

D) 4 

E) 8 

269. Kojoj aminokiselini odgovara slijed 

baza UUU u g-RNK: 

A) glicinu 

B) lizinu 

C) valinu 

D) argininu 

E) fenilalaninu 

270. Fiziologija proučava: 

A) čovjeka 

B) funkcije pojedinih organa 

C) životinje 

D) biljke 

E) biljna i životinjska tkiva 

271. Nauka o evoluciji proučava: 

A) uzajamne odnose živih bića 

B) postanak vrsta u prirodi 

C) pojedine vrste životinja 

D) pojedine vrste biljaka 

E) funkciju pojednih organa 

272. Autoradiografija: 

A) pomaže kod proučavanja staničnog 

metabolizma 

B) zasniva se na primjeni nestabilnih radioaktivnih 

izotopa 

C) pomaže kod praćenja sinteze molekula 

D) pomaže kod praćenja raspada molekula 

u stanici 


184 

273. Adenin i uracil spadaju u: 

A) peptide 

B) aminokiseline 

C) dušikove baze 

D) nukleinske kiseline 

E) nukleotide 

274. Za Golgijevo tijelo nije točno: 

A) da spada u stanične organele 

B) da se sastoji od kanalića 

C) da ima ribosome 

D) da se nalazi u žlijezdanim stanicama 

E) da se nalazi u biljnim stanicama 

275. Za ribosome je značajno: 

A) da su obavijeni membranom 

B) da su uvijek vezani za membrane endoplazmatske 

mrežice 

C) da se nalaze u svim tipovima stanica 

D) da u svome sastavu nemaju bjelančevina 

E) da u svome sastavu nemaju enzima 

276. Koje od navedenih baza nema u 

RNK? 

A) gvanina 

B) adenina 

C) uracila 

D) timina 

E) citozina 

277. Kemijski sastojci stanične membrane 

su: 

A) RNK 

B) DNK 

C) svi tipovi nukleinskih kiselina 

D) lipidi 

E) sve navedeno 

278. Koji je od spomenutih primjera recesivan 

za jedan par alela ? 

A) Aabb 

B) aaBB 

C) aaBb 

D) AAbb 

E) svi primjeri

_________________________________________________________________________ Pitanja 


križanje ? 

A) AaBb x aabb 

B) AaBB x AAbb 

C) Aabb x aaBb 

D) Aa x aa 

E) Bb x bb 

280. Vezani geni se nalaze: 

A) na različitim kromosomima a određuju 

ista svojstva 

B) na istom kromosomu a određuju ista 

svojstva 

C) na istom kromosomu a određuju različita 

svojstva 

D) na istom kromosomu bez obzira na 

svojstva koja određuju 

E) jedino na kromosomima vinske mušice 

281. Gamete dihibridnog križanja su sljedeće: 

A) Ab 

B) AA 

C) Bb 

D) Aa 


282. Koji omjer genotipova dobijemo u 

potomstvu ako križamo AABB x Aabb uz 

pretpostavku da se radi o vezanim genima? 

A) isti kao i omjer fenotipova 

B) svi su genotipski jednaki 

C) isti kao da geni nisu vezani 

D) 3 : 1 

E) 1 : 1 : 1 : 1 

283. Ako je majka prenosilac hemofilije a 

otac hemofiličar, koja je vjerojatnost da 

njihova djeca dobiju hemofiliju ? 

A) 25% ženske djece 

B) 50% muške i 50% ženske djece 

C) 100% ženske djece 

D) 100% muške djece 


284. Koji je diploidan broj kromosoma u 

drozofile: 

A) 4 

B) 6 

C) 8 

D) 10 

E) 12 

285. Ako u dihibridnom test križanju ne 

dobijemo cijepanje alela u potomstvu nego 

su svi potomci jednaki, to zanči da je 

dominantni fenotip roditelja morao biti 

sljedećeg genotipa: 

A) AaBB 

B) AABB 

C) aaBb 

D) AABb 

E) Aabb 

286. Genotipovi F2 (druge sinovske) generacije 

mogu biti: 

A) AaBB 

B) aaBb 

C) AaBb 

D) Aabb 

E) svi navedeni 

287. Aleli su geni: 

A) koji kontroliraju jedan drugog 

B) koji mogu biti u odnosu dominacije i 

recesivnosti 

C) u parovima za svako svojstvo 

D) na paru homolognih kromosoma 


288. Virusi imaju: 

A) staničnu membranu 

B) staničnu stijenku 

C) ribosome 

D) RNK i DNK 

E) sve gore navedeno 

185


289. Čovjek kao i sva druga živa bića 

pokazuje sljedeće značajke: 

A) staničnu građu 

B) individualnost 

C) metabolizam 

D) razmnožavanje 

E) sve nabrojene 

290. Golgijevo tijelo nalazimo u: 

A) mitohondrijima 

B) citoplazmi 

C) ribosomima 

D) jezgri 

E) jezgrici 

291. Križanac ili hibrid prikazan je sljedećim 

genotipom: 

A) AABBCC 

B) aabbcc 

C) AAbbCC 

D) aaBBcc 

E) AABbCC 

292. Tripansoma spada u: 

A) zelene alge 

B) zelene bičaše 

C) korijenonošce 

D) truskovce 

E) praživotinje 

293. Izrazito polarna molekula našeg tijela 

je: 

A) kolesterol 

B) mast 

C) steroidni hormon 

D) estrogen 

E) voda 

294. Struktura i funkcija svake ljudske 

stanice ovisi prvenstveno o njenim: 

A) lipidima 

B) ugljikohidratima 

C) nukleinskim kiselinama 

D) proteinima 

E) RNK 

186 

295. Ribonukelinsku kiselinu prepoznajemo 

po prisustvu: 

A) citozina 

B) gvanina 

C) adenina 

D) pentoze 

E) uracila 

296. Sintezu proteina prema genetskoj 

uputi zapisanoj u glasničkoj RNK 

zovemo: 

A) prepisivanje 

B) udvostručavanje 

C) mutiranje 

D) čitanje 

E) prevođenje 

297. Novi oblici gena, aleli, nastaju: 

A) prevođenjem genske upute 

B) prepisivanjem genske upute 

C) udvostručavanjem 

D) mutiranjem 

E) čitanjem 

298. Omjer od 3/4 graška duge stabljike 

prema 1/4 biljaka kratke stabljike dobivamo 

križanjem: 

A) dviju biljaka kratke stabljike 

B) dviju biljaka dugih stabljika (homozigotnih) 

C) dviju biljaka dugih stabljika (heterozigotnih) 

D) kratkih s dugim biljkama (homozigotnih) 

E) kratkih s dugim biljkama (heterozigotnih) 

299. Četiri različite vrste gameta dati će 

jedinka genotipa: 

A) Aa 

B) AA 

C) AAbb 

D) AaBb 

E) AaBbCc

_________________________________________________________________________ Pitanja 

300. Dvije različite vrste gameta dati će 

jedinka genotipa: 

A) AA 

B) aa 

C) AaBB 

D) AaBb 

E) AaBbCc 

301. Ljudski kromosomi 1,2 i 3 čine u kariotipu 

skupinu: 

A) A 

B) B 

C) C 

D) D 

E) E 

302. Fiziološka otopina sadrži 0.9% NaCl 

i eritrociti čovjeka u njoj ostaju neoštećeni. 

Fiziološka je otopina dakle prema eritrocitima: 

A) monotonična 

B) izotonična 

C) hipertonična 

D) hipodonična 

E) atonična 

303. Broj jedinki neke vrste ne određenom 

prostoru predstavlja njenu: 

A) biomasu 

B) populaciju 

C) gensku snagu 

D) konkurenciju 

E) simbiozu 

304. Humana genetika raspoređuje gene 

čovjeka u genetičke karte. Pojam genetič 

ka karta potječe iz znanstvenog rada: 

A) G. Mendela 

B) T. Morgana 

C) F. Cricka 

D) J. Watsona 

E) A. Hersheya 

305. Što se od navedenog nalazi i u bakterija 

i u modrozelenih algi ? 

A) ribosomi 


C) mitohondriji 

D) lizosomi 


306. Atavizmima se najintenzivnije bavi: 

A) genetika 

B) pedijatrija 

C) kirurgija 

D) citologija 

E) evolucija 

307. Ostatak repića u novorođenčeta predstavlja: 

A) relikt 

B) mutaciju 

C) rudiment 

D) endem 

E) edem 

308. Kodoni predstavljaju trojke nukleotida 

u: 

A) DNK 

B) virusnoj RNK 

C) ribosomskoj RNK 

D) transportnoj RNK 

E) glasničkoj RNK 

309. Poliuridilnu kiselinu predočuje: 

A) uridin-uridin 

B) AAA AAA 

C) UUA UUA 

D) AUG AUG 

E) poliU 

310. Polifenilalanin nastavit će u toku sinteze 

bjelančevine na kalupu sljedeće ribonukleinske 

kiseline: 

A) AAA 

B) UUU AAA 

187


C) TTT UUU AAA 

D) UUU UUU UUU UUU 

E) AAA AAA AAA AAA AAA 

311. Genetska uputa u molekule DNK za 

ugradnju aminokiseline fenilalanin 

u peptidni lanac glasi: 

A) UUU 

B) TTT 

C) AAA 

D) CCC 

E) GGG 

312. Histologija je nauka o: 

A) biljkama 

B) životinjama 

C) funkciji pojedinih organa 

D) biljnim i životinjskim tkivima 

E) međusobnom djelovanju tkiva i organa 

313. Ekologija je nauka o: 

A) pojedinim vrstama životinja 

B) pojedinim vrstama biljaka 

C) pojedinim vrstama živih bića 

D) međusobnim odnosima živih bića i njihove 

okoline 

E) postanku vrsta u prirodi 

314. Hipoglikemija je: 

A) nedostatak minerala u organizmu 

B) pomanjkanje tekućine u organizmu 

C) smanjena razina glukoze u krvi 

D) nedostatak vitamina C 

E) nedostatak vitamina D 

315. Steroidi su: 

A) posebna skupina lipida 

B) spolni hormoni 

C) hormoni kore nadbubrežne žlijezde 

D) neki vitamini 


316. Glicin i alanin spadaju u: 

A) nukleinske kiseline 

B) nukleotide 

188 

C) dušikove baze 

D) peptide 

E) aminokiseline 

317. Pirimidinske baze su: 

A) dušične baze 

B) citozin 

C) timin 

D) uracil 


318. Koji je od spomenutih primjera dominantan 

fenotip ? 

A) Aa 

B) AA 

C) AaBb 

D) AABb 

E) svi navedeni primjeri 


križanje ? 

A) AaBb x aabb 

B) Aabb x aaBb 

C) Aa x aa 

D) AA x Aa 

E) Bb x bb 

320. Vezanim genima nazivamo gene koji 

se nalaze: 

A) na istom kromosomu a određuju različita 

svojstva 

B) na istom kromosomu a određuju ista 

svojstva 

C) na istom kromosomu bez obzira na 

svojstva koja određuju 

D) na različitim kromosomima a određuju 

ista svojstva 


321. Koji od navedenih primjera nije recesivan 

samo za jedan par alela ? 

A) aaBb 

B) AAbb 

C) aaBB 

D) Aabb

_________________________________________________________________________ Pitanja 

E) aabb 

322. Koji od navedenih omjera odgovara 

rezultatu test križanja ? 

A) 9 : 3 : 3 : 1 

B) 1 : 1 : 1 : 1 

C) 3 : 1 

D) 1 : 2 : 1 

E) niti jedan 

323. Ako križamo AaBb x aabb a geni su 

vezani i nema krosingovera, koji omjer 

dobivamo kod potomstva? 

A) 1 : 1 

B) 1 : 1 : 1 : 1 

C) 9 : 3 : 3 : 1 

D) 3 : 1 

E) 1 : 2 : 1 

324. Koje nasljeđivanje nazivamo spolno 

vezanim? 

A) koje je vezano za jedan spol 

B) nasljeđivanje gena na X kromosomu 

C) nasljeđivanje gena na Y kromosomu 

D) nasljeđivanje gena na spolnim kromosomima 


325. Ako je majka slijepa za boje a otac 

nije, koliko je njihove djece slijepo za boje? 

A) sva muška djeca 

B) sva ženska djeca 

C) 50% muške djece 

D) 50% ženske djece 


326. Koji je haploidan broj kromosoma u 

vinske mušice? 

A) 1 

B) 2 

C) 3 

D) 4 

E) 5 

327. Nije točno da modrozelene alge imaju: 

A) klorofil 

B) kloroplaste 

C) nukleoid 

D) jednostavnu steljku 

E) posebnu boju 

328. Koji od navedenih genotipova može 

biti iz P (parentalne ili roditeljske) generacije? 

A) Aabb 

B) AABb 

C) AAbb 

D) aaBb 

E) AaBB 

329. Cijepanje osobina se javlja: 

A) u parentalnoj generaciji 

B) u F1 generaciji 

C) u F2 generaciji 

D) samo u test križanju 


330. Za I mejotičku diobu nije točno da 

dolazi do: 

A) odvajanja homolognih kromosoma 

B) odvajanja kromatida svakog homologa 

C) konjugacije homolognih kromosoma 

D) spiralizacije kromosoma 

E) nestajanja jezgrine ovojnice 

331. Bakteriofagi nemaju: 

A) DNK 

B) proteinsku ovojnicu 

C) “glavice” 

D) “repa” 

E) membrane 

332. Što je embrioblast: 

A) svaka skupina embrinalnih stanica 

B) skupina embrionalnih stanica u sisavaca 

nakon brazdanja 

C) isto što i trofoblast 

D) odgovara zametnim listićima 

E) sudjeluje u formiranju posteljice 

189


333. Najtočniji odgovor za ATP je sljedeći: 

A) adenin i trifosfat 

B) adenozin i monofosfat 

C) adenozin i difosfat 

D) AMP+P 

E) adenin, riboza i trifosfat 

334. Za oksidaciju i redukciju molekula je 

značajno: 

A) oksidacijom se gube elektroni 

B) oksidacijom se prihvaćaju elektroni 

C) redukcijom se gube elektroni 

D) ishodište su im anoganski spojevi 


335. Fagocitoza spada u: 

A) enzimske reakcije 

B) endocitozu 

C) električni potencijal stanične membrane 

D) aktivni prijenos iona 

E) pasivni prijenos 

336. DNK se nalazi u: 

A) kromosomima 

B) kloroplastima 

C) mitohondrijima 

D) bakterijama 


337. Jezgrica nema: 

A) bjelančevina 

B) rRNK 

C) DNK 

D) ribosomskih podjedinica 

E) ovojnice (membrane) 

338. Kromosomi se nalaze u središtu stanice 

u: 

A) profazi 

B) metafazi 

C) anafazi 

D) telofazi 

E) mejozi 

190 

339. Neuron je: 

A) neurit 

B) akson 

C) dendrit 

D) živčana stanica 

E) živac 

340. U koži se nalaze: 

A) opipna tjelešca 

B) živčani ogranci 

C) žlijezde lojnice 

D) masne stanice 


341. Blastoderm je sloj stanica koji okružuje: 

A) embrioblast 

B) trofoblast 

C) blastocel 

D) celom 

E) pracrijevo 

342. Blastoporus je: 

A) otvor na embrioblastu 

B) otvor na trofoblastu 

C) otvor na gastruli žabe 

D) šupljina blastule 

E) šupljina gastrule 

343. Od mezoderma se razvijaju: 

A) sluznica probavila 

B) jetra 

C) gušterača 

D) mišići 

E) pluća 

344. Bakterije imaju: 

A) jezgru 

B) jezgricu 

C) nukleoide 

D) plastide 

E) endoplazmatsku mrežicu

_________________________________________________________________________ Pitanja 

345. Koji od spomenutih organizama spadaju 

u prokarite: 

A) jednostanične alge 

B) neke gljive 

C) praživotinje 

D) virusi 


346. Koja od spomenutih zigota nije homozigota? 

A) aaBB 

B) AAbb 

C) aabb 

D) AABB 

E) AaBb 

347. Drugi Mendelov zakon nasljeđivanja 

je primjenjen u: 

A) svakom križanju 

B) intermedijarnom križanju 

C) monohibridnom križanju 

D) slobodnoj i nezavisnoj kombinaciji 

E) križanju s vezanim genima 

348. Test križanje je sljedeće: 

A) aaBb x Aabb 

B) aaBB x AAbb 

C) AaBb x AaBb 

D) aabb x AABB 

E) AaBb x AABB 

349. Koja gameta pripada genotipu AaBb? 

A) A 

B) a 

C) B 

D) b 

E) Ab 

350. Morgan je nazvao crossing-overom: 

A) razmjenu dijelova kromosoma i gena 

B) razdvajanje homolognih kromosoma 

C) razdvajanje kromatida pojedinih kromosoma 

D) pojavu kod nevezanih gena 


351. Slijed baza UUU odgovara sljedećoj 

aminokiselini: 

A) tirozinu 

B) serinu 

C) fenilalaninu 

D) asparginu 

E) metioninu 

352. Kodon na gRNK je CUG-AUC. Koji 

je odgovarajući antikodon na tRNK? 

A) GAC-UAG 

B) GTC-TAG 

C) CAC-UAC 

D) GAG-TAC 

E) GUC-UAC 

353. Lizosomi: 

A) obavijeni su dvostrukom opnom 

B) nemaju membrane 

C) sadrže enzime 

D) sadrže mitohondrije 


354. Mitohondriji su organele: 

A) samo životinjskih stanica 

B) samo biljnih stanica 

C) važne za sintezu proteina 

D) važne za sintezu nukleinskih kiselina 

E) važne kao energetske centrale 

355. Za jezgricu je značajno: 

A) nije obavijena opnom 

B) ima RNK 

C) ima DNK 

D) sintetizira rRNK 


356. Kromatin se nalazi u: 

A) profazi 

B) metafazi 

C) anafazi 

D) interfazi 

E) telofazi 

357. u anafazi I mejoze: 

A) nastaju 2 nove jezgre 

191


B) nastaje haploidan broj kromosoma 

C) odvajaju se homologni kromosomi 

D) odvajaju se kromatide 

E) kromosomi se ne vide 

358. Spermatogeneza i oogeneza odgovaraju: 

A) diobi citoplazme 

B) mejotičkoj diobi 

C) mitotičkoj diobi 

D) diobi kromosoma 


359. Haploidan broj kromosoma, svaki sa 

svoje dvije kromatide, nalazimo u: 

A) telofazi I 

B) interfazi 

C) profazi 

D) metafazi I 

E) telofazi II 

360. Nije točno da od ektoderma nastaju: 

A) koža 

B) osjetila 

C) živčani sustav 

D) epitel 

E) hrskavica 

361. Koji od navedenih roditeljskih parova 

daje potomstvo u omjeru fenotipova 3:1 za 

jedno od spomenutih svojstava: 

A) AaBb x AAbb 

B) AaBb x aaBB 

C) AaBb x aabb 

D) AABB x aabb 

E) AaBB x Aabb 

362. Geni A i b nalaze se na različitim 

mjestima istog kromosoma pa govorimo o: 

A) monohibridnom nasljeđivanju 

B) intermedijarnom nasljeđivanju 

C) slobodnoj kombinaciji 

D) vezanim genima 

E) spolno vezanom nasljeđivanju 

192 

363. Omjer genotipova i fenotipova 1:1 

dobijamo križanjem roditelja: 

A) Bb x bb 

B) Bb x Bb 

C) Bb x BB 

D) BB x bb 

E) bb x bb 

364. Nukleoid je: 

A) spolni kromatin 

B) jezgra biljnih stanica 

C) DNK u jednostaničnim organizmima 

D) organela u citoplazmi 

E) DNK u bakterija 

365. Tilakoide i grana pripadaju: 

A) vakuolama biljnih stanica 

B) mitohondrijima 

C) kloroplastima 

D) kromosomima 

E) centrosomima 

366. U biologiju spada: 

A) fiziologija 

B) taksonomija 

C) paleontologija 

D) zoologija 


367. Prijelaz vode kroz membranu zove 

se: 

A) difuzija 

B) osmoza 




368. Žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem 

su: 

A) hipofiza 

B) štitnjača 

C) nusštitne žlijezde 

D) nadbubrežne žlijezde 

E) svi su odgovori točni

_________________________________________________________________________ Pitanja 

369. U profazi I mejotičke diobe odvija se: 

A) smještaj kromosoma u sredini stanice 

B) konjugacija kromosoma 

C) odvajanje homolognih kromosoma 

D) odvajanje kromatida 

E) isto kao u mitozi 

370. Blastoderm je sloj embrionalnih stanica 

koji se nalazi: 

A) oko blastoporusa 

B) oko blastocela 

C) na vegetativnom polu blastule 

D) oko trofoblasta 

E) oko embrioblasta 

371. Blastoporus je otvor koji vodi u: 

A) arhenteron 

B) blastocel 

C) sekundarnu tjelesnu šupljinu 

D) amnionsku tekućinu 

E) blastocistu 

372. Ektoderm nastaje: 

A) u unutrašnjosti gastrule 

B) na površini gastrule 

C) na animalnom polu gastrule 

D) oko blastocela 

E) oko arhenterona 

373. Trofoblast je sloj stanica koji: 

A) okružuje zigotu 

B) okružuje gastrulu 

C) okružuje embrioblast 

D) se razvija u amnion 

E) se razvija u alantois 

374. Životinjski virusi imaju od genetskog 

materijala: 

A) samo DNK 

B) RNK ili DNK 

C) samo RNK 

D) proteine 

E) polisaharide 

375. Rezultat križanja je omjer fenotipova 

9:3:3:1. Koji su genotipovi roditelja? 

A) aabB x AABb 

B) AABB x aabb 

C) AaBb x AaBb 

D) AaBB x AABb 

E) AaBb x aabb 

376. Nasljeđivanje vezano za spol prenosi 

se: 

A) izravno s oca na sina 

B) izravno s oca na kći 

C) s majke samo na sina 

D) s majke samo na kći 

E) na potomstvo jednako s oca i majke 

377. Na polovima diobenog vretena nalaze 

se: 

A) ribosomi 

B) lizosomi 

C) centrosomi 

D) Golgijeva tijela 

E) nukleoidi 

378. Hrapavi endoplazmatski retikulum 

najviše je razvijen u stanicama: 

A) embrionalnim 

B) tumora 

C) koje sintetiziraju mnogo bjelančevina 

D) živčanim 

E) koje sintetiziraju mnogo ugljikohidrata 

379. Nakupine hidrolitičkih enzima nalaze 

se u: 

A) jezgri 

B) jezgrici 

C) kromatinu 

D) lizosomima 

E) ribosomima 

380. Razgradnja glukoze do alkohola i 

CO2 zove se: 


B) fosforilacija 

C) redukcija CO2 

193


D) fermentacija ili vrenje 

E) Krebsov ciklus 

381. Oksidacijski proces: 

A) u kojem neka molekula prima elektrone 

B) u kojem neka molekula gubi elektrone 

C) uzajamnog primanja i gubitka elektrona 

D) koji se događa samo za vrijeme svjetlosnih 

reakcija fotosinteze 

E) koji se događa samo u mitohondrijima 

382. Do oplodnje jajne stanice sisavaca 

dolazi u: 

A) vagini 

B) maternici 

C) jajovodu 

D) trbušnoj šupljini 

E) jajniku 

383. Zigota je: 

A) jajna prastanica 

B) spermijska prastanica 

C) neoplođeno jaje 

D) oplođeno jaje 

E) partenogenetski aktivirano jaje 

384. U tundri se uglavnom nalaze: 

A) crnogorično drveće 

B) listopladno drveće 

C) travnjaci 

D) papratnjače 

E) mahovine i lišajevi 

385. Važni razlagači u ekosistemima su: 

A) mesojedi 

B) stonoge i kukci 

C) zelene biljke 

D) biljojedi 

E) heterotrofne bakterije 

386. Periodičke sezonske promjene organizama 

zovu se: 

A) sukcesije 

B) fenološke pojave 

C) biotičke pojave 

194 

D) ekološke valencije 

E) vegetativne promjene 

387. Prostor na kojemu je raspoređena 

neka vrsta organizama je: 

A) biom 

B) relikt 

C) areal 

D) vegetacija 

E) endem 

388. Na prvom mjestu hranidbenog lanca 

u biocenozi su: 

A) saprofagi 

B) fitofagi 

C) zoofagi 

D) heterofagi 

E) autotrofi 

389. Primarna organska produkcija je proizvodnja: 

A) autotrofnih biljaka 

B) heterotrofnih biljaka 

C) heterotrofnih životinja 

D) heterotrofnih bakterija 

E) dušikovih bakterija 

390. Vrsta ograničena na uže područje je: 

A) relikt 

B) endem 

C) plankton 

D) nekton 

E) rudiment 

391. Koji je ekosustav najproduktivniji u 

proizvodnji organskog ugljika? 

A) stepa 

B) obrađena površina 

C) šuma 

D) jezero s tvrdom vodom 

E) jezero s mekom vodom 

392. Najstariji ostaci prvih hominida pripadaju: 

A) australopitekusu 

B) ramapitekusu 

C) neandertalcu

_________________________________________________________________________ Pitanja 

D) javanskom pračovjeku 

E) krapinskom pračovjeku 

393. Biološki indikatori zagađenja okoliša 

su: 

A) virusi i bakterije 

B) bakterije i modrozelene alge 

C) bičaši i zelene alge 

D) gljive i mahovine 

E) lišajevi i borovi 

394. Zelene biljke u morskoj vodi dopiru 

prosječno do dubine: 

A) 100 m 

B) 200 m 

C) 300 m 

D) 400 m 

E) 450 m 

395. Bakteriofagi pripadaju: 

A) biljnim virusima 

B) primitivnim jednostaničnim biljkama 

C) primitivnim jednostaničnim životinjama 

D) pneumokokima 

E) ni jednoj navedenoj skupini 

396. Escherichia coli: 

A) koristi se u genetskom inženjerstvu 

B) može proizvoditi inzulin 

C) je crijevna bakterija 

D) može se naći u mokraći 


397. Fenotip je genetički izraz koji označuje: 

A) oblik i boju organizma 

B) strukturu i funkciju organizma 

C) “miješanje” očevih i majčinih gena 

D) rezultat uzajamnog djelovanja okoliša i 

genotipa 

E) kakav je genotip 

398. Mutacije gena su uvijek: 

A) spontane mutacije 

B) inducirane mutacije 

C) nasljedne promjene gena 

D) dominantne 


399. U sastav kože ne ulaze stanice: 

A) žlijezda znojnica 

B) žlijezda lojnica 

C) dlake 

D) masnog tkiva 

E) Bowmanove čahure 

400. Dječja paraliza (polio) uzrokovana je: 

A) virusom 

B) bakterijom 

C) kokima 

D) bacilima 

E) spirilima 

401. Trajne oblike bakterija zovemo: 

A) prokariot 

B) nukleoid 

C) spora 

D) viroid 

E) prion 

402. Kuga (crna smrt) uzrokovana je: 

A) bakterijom 

B) virusom 

C) viroidom 

D) prionom 

E) bakteriofagom 

403. Trajnu promjenu genske upute zovemo: 

A) varijacija 

B) mutacija 

C) rekombinacija 

D) transformacija 

E) degenerirana šifra 

404. Antropologija pručava ponajprije: 

A) antropomorfne majmune 

B) australopitekusa 

C) neandertalce 

195


D) pračovjeka Homo erectus 

E) čovjeka 

405. Humana genetika raspoređuje gene 

čovjeka u genetičke karte. Pojam genetička 

karta potječe iz znanstvenog rada: 

A) G. Mendela 

B) T. Morgana 

C) F. Cricka 

D) J. Watsona 

E) A. Hersheya 

406. Kultura stanica i tkiva: 

A) su izolirane stanice i tkiva uzgajane u 

strerilnim uvjetima 

B) su stanice i tkiva uzgajane izvan organizma 

C) je rast stanica i tkiva na posebnim hranilištima 

D) je uzgoj stanica i tkiva u različitim eksperimentalnim 

uvjetima 


407. Životinjski virusi se razmnožavaju: 

A) konjugacijom 

B) diobom 

C) pomoću DNA 

D) pomoću RNA ili DNA 

E) cijepanjem 

408. Bakterije imaju: 

A) jezgru 

B) jezgricu 

C) nukleoide 

D) plastide 

E) endoplazmatski retikulum 

409. Koji od spomenutih organizama spadaju 

u prokariote? 

A) jednostanične alge 

B) neke gljive 

C) praživotinje 

D) virusi 


196 

410. Dvostruku membranu imaju: 

A) ribosomi 

B) lizosomi 

C) centrioli 

D) Golgijevo tijelo 

E) mitohondriji 

411. Prijelaz vode kroz membranu zove se: 

A) difuzija 

B) osmoza 



E) olakšana difuzija 

412. Populacija različitih biljnih i životinjskih 

vrsta čine složeniju cjelinu: 

A) biomasu 

B) biocenozu 

C) biocenologiju 

D) biotop 

E) biosferu 

413. Biljojedi kao članovi ishrane svake 

biocenoze spadaju u: 

A) razlagače 

B) autotrofne organizma 

C) heterotrofne organizme 

D) saprofage 

E) karnivore 

414. Najznačajniju sekundarnu organsku 

produkciju ostvaruju: 

A) virusi 

B) bakterije 

C) protisti 

D) biljke 

E) životinje 

415. Na dnu hranidbene piramide nalaze 

se: 

A) konzumenti 

B) fitofagi 

C) zoofagi 

D) karnivora 

E) autotrofni proizvođači

_________________________________________________________________________ Pitanja 

416. U ishrani biocenoze na prvom su 

mjestu hranidbenog lanca: 

A) saprofagi 

B) heterotrofne bakterije 

C) autotrofni proizvođači 

D) fitofagi 

E) zoofagi 

417. Koje su bakterije uzročnici upale pluća? 

A) streptokoki 

B) spirili 

C) stafilokoki 

D) diplokoki 

E) vibrioni 

418. Stanično disanje: 

A) nazivamo respiracijom 

B) razgradnjom ugljikohidrata oslobađa 

energiju 

C) počinje glikolizom 

D) nastavlja se Krebsovim ciklusom 

E) sve su prethodne tvrdnje točne 

419. Mitohondriji: 

A) su energetske centrale stanica 

B) su glavni proizvođači ATP 

C) imaju dvostruku ovojnicu 

D) sadrže DNA 

E) sve su prethodne tvrdnje točne 

420. Limfa se razlikuje od krvi po tome 

što nema: 

A) plazme 

B) leukocite 

C) trombocite 

D) eritrocite 

E) krvne pločice 

421. Oplođeno jaje sisavca implantira se 

u: 

A) sluznicu maternice 

B) tijelo maaternice 

C) sluznicu jajovoda 

D) cerviks uterusa 

E) trbušnu šupljinu 

422. Među stanicama odrasla čovjeka ne 

dijele se: 

A) spermatogonije 

B) neuroni 

C) oogonije 

D) primarne spermatocite 

E) sekundarne spermatocite 

423. U zdrava čovjeka osmotski tlak urina 

može biti 2 do 3 puta veći od osmotskog 

tlaka plazme. Urin je dakle prema plazmi: 

A) izotoničan 

B) monotoničan 

C) hipertoničan 

D) hipotoničan 

E) hipertrofičan 

424. Porast ljudske populacije određen je: 

A) natalitetom 

B) morbiditetom 

C) genskom snagom 

D) biološkim faktorima (isključivo) 

E) fizičkim faktorima (isključivo) 

425. Opseg prostorne rasprostranjenosti 

ljudske vrste zovemo njegovim: 

A) biomom 

B) ekosistemom 

C) biocenozom 

D) arealom 

E) biotopom 

426. Tuberkulozu i šarlah uzrokuju: 

A) amebe 

B) protoza 

C) fagi 

D) virusi 

E) bakterije 

427. U zdrava čovjeka osmotski tlak urina 

može biti 2 do 3 puta veći od osmotskog 

tlaka plazme. Plazma je dakle prema urinu: 

A) atonična 

197


B) monotonična 

C) hipertonična 

D) hipotonična 

E) izotonična 

428. Rasprostranjenost većine ljudse populacije 

na Zemlji ovisi o: 

A) vegetaciji tog područja 

B) bentoskim biocenozama 

C) planktonu 

D) nektonu 

E) reliktima 

429. Bentosku biocenozu čine: 

A) životinje koje se pomoću mišića brzo 

kreću u vodi 

B) svi organizmi koji žive u vodi stajaćici 

C) svi organizmi koji žive uz morsku 

obalu 

D) organizmi koji žive na morskom dnu 

E) organizmi koji lebde u slojevima morske 

vode 

430. Krapinski pračovjek: 

A) živio je prije milijun godina 

B) imao je istaknutu bradu 

C) poznavao je vatru 

D) pripadao je tipu kromanjonca 

E) pripadao je tipu australopitekusa 

431. Ekosustav čine: 

A) ekološka valencija 

B) biotop i biocenoza zajedno 

C) populacija 

D) abiotički učinci 

E) biotički učinci 

432. Koje tvrdnje odgovaraju opisu 

krapinskog pračovjeka? 

A) potječe iz pleistocena 

B) kromanjonac 

C) visine do 160 cm 

D) satar 300 – 500 000 godina 

E) ima izraženu bradu 

198 

433. Jezgre nemaju: 

A) primitivne životnjske stanice 

B) neuroni 

C) stanice glatkog mišića 

D) eritrociti sisavaca 

E) poprečno prugasti mišić 

434. U heterotrofne organizme ne spadaju: 

A) alge 

B) gljive 

C) člankonošci 

D) spužve 

E) jednostanične životinje 

435. Posebni zoološki rezervat je: 

A) otok Mljet 

B) Risnjak 

C) Plitvička jezera 

D) Ćorkova uvala 

E) Kopački rit 

436. Virusi mogu uzrokovati: 

A) tuberkulozu 

B) aterosklerozu 

C) dječju paralizu 

D) sifilis 

E) tetanus 

437. Bakteriofagi su sastavljeni od: 

A) citoplazme i membrane 

B) jezgre i ovojnice 

C) mitohondrija i proteina 

D) glavice i repa 

E) prokariontskih stanica 

438. Koki su: 

A) virusi 

B) bakterije 

C) eukariotske stanice 

D) animalne stanice 

E) štapićastog oblika 

439. Prema načinu ishrane bakterije mogu 

biti: 

A) autotrofne

_________________________________________________________________________ Pitanja 

B) mesojedi 

C) biljojedi 

D) zoofagi 

E) fitofagi 

440. Eukariontske stanice uključuju: 

A) koke 

B) bacile 

C) vibrione 

D) sve bakterijske stanice 

E) biljne stanice 

441. Endocitoza je pojava vezana uz sljedeće 

organele u stanici: 

A) mitohondrije 

B) lizosome 

C) jezgricu 

D) ribosome 

E) endoplazmatsku mrežicu 

442. Vitamin D: 

A) spada u skupinu ugljikohidrata 

B) spada u skupinu nukleinskih kiselina 

C) važan je za razvitak crvrenih i bijelih 

krvnih stanica 

D) važan je za razvitak kostiju i zubi 

E) važan je za razvitak spolnih žlijezda 

443. Menstrualni ciklus karakteriziran je: 

A) visokim progesteronom u preovulacijskoj 

fazi 

B) visokim progesteronom u postovulacijskoj 

fazi 

C) visokim progesteronom od 1. do 14. 

dana 

D) visokim LTH od 1. do 14. dana 

E) visokim LH od 1. do 28. dana 

445. Iz srednjeg kvartara – pleistocena – 

potječe 

A) kromanjonski čovjek 

B) neandertalski pračovjek 

C) australopitekus 

D) driopitekus 

E) propliopitekus 

446. Među “živim fosilima” su poznati: 

A) ihtiostega 

B) kinesko drvo ginkgo 

C) mamut 

D) praptica 

E) pteridosperme 

447. Biljni virusi: 

A) razaraju biljnu stijenku 

B) svi se prenose kukcima 

C) genetski materijal je RNA 

D) slični su bakterijskim virusima 

E) razmnožavaju se diobom 

448. Najveće količine kisika u atmosferi 

potrebnog za disanje potječu: 

A) od vulkanske aktivnosti 

B) od aktivnosti razlagača 

C) od fotosintetske aktivnosti 

D) od nektona 

E) od bentosa 

449. Bujnost života na kopnu ovisna je uglavnom 

o: 

A) biotičkim faktorima 

B) svim abiotičkim faktorima 

C) povoljnoj temperaturi 

D) raspoloživosti dušika 

E) raspoloživosti ugljika 

450. Znanstveno ime (binarna nomenklatura) 

suvremenog čovjeka: 

A) glasi Hominidae 

B) glasi Homo erectus 

C) glasi Homo sapiens 

D) zahvaljujemo radu D.G. Krambergera 

E) zahvaljujemo radu Ch. Darwina 

451. Modifikacije: 

A) spadaju u mutacije 

B) su mutacije građe kromosoma 

C) su mutacije gena 

D) su nasljedne 

E) nisu nasljedne 

199


452. Plazmidi su: 

A) specifični virusi 

B) vrste mikroorganizama 

C) hibridne molekule DNA 

D) hibridne molekule RNA 

E) male čestice DNA 

453. Koji od pojmova su krivo spareni? 

A) bakterija – nukleoid 

B) protocita – organeli 

C) eucita – jezgra 

D) eucita – citoskelet 

454. Saprofiti su organizmi koji 

A) obitavaju u drugim organizmima 

B) se razmnožavaju samo pomoću spora 

C) žive na štetu domadara 

D) upijaju hranu iz mrtvih organizama 

455. Endocitoza je 

A) aktivan prijenos kroz membranu 

B) stanično “proždiranje” velikih čestica 

C) unošenje molekula direktno u citosol 

D) unošenje iona u stanicu 

456. Amiloplasti su 

A) leukoplasti koji sadrže škrob 

B) proplastidi koji sadrže proteine 

C) kloroplasti koji sadrže škrob 

D) leukoplasti koji sadrže aminokiseline 

457. Lišaj je osobit oblik simbioze između 

A) gljive i alge 

B) gljive i bakterije 

C) alge i bakterije 

D) bakterije i korijena lepirnjača 

458. U razvojnom putu mahovine spolna 

generacija su 

A) protonema s mahovinom 

B) mahovina sa sporangijem 

C) sporogon 

D) protalij 

459. Sorusi su 

A) muški spolni organ mahovine 

200 

B) nakupine sporangija na listu paprati 

C) diploidna generacija mahovina 

D) stabalce mahovine s muškim rasplodnim 

organima 

460. Makrosporangij odgovara 

A) plodnom listu 

B) zametnoj vrećici 

C) sjemenom zametku 

D) mikrospori 

461. Točna tvrdnja je 

A) dvosupnice imaju čupavo korijenje 

B) stabljika dvosupnica raste u debljinu 

pomoću kambija 

C) glavne žile u listu jednosupnica su razgranjene 

D) glavne žile u listu dvosupnica su usporedne 

462. Prijelazni oblici između vodozemaca 

i gmazova su: 

A) štitoglavci (Seymouria) 

B) resoperke (Crossoptergia) 

C) zvijerogušteri (Theriodontia) 

D) gmaz Ichtiosaurus 

463. Homologni organi su: 

A) isti po funkciji, a različitog postanka 

B) istog postanka, a različiti po funkciji 

C) istog postanka i istih funkcija 

D) različitog postanka i različitih funkcija 

464. Rudimentarni organ nije: 

A) crvuljak slijepog crijeva 

B) trtica 

C) palčana kost 

D) zub mudrost 

465. Uobičajeni predstavnici planktona su: 

A) algašice 

B) bentonski organizmi 

C) bičaši i kremenjašice 

D) zelene alge 

466. Kod alga kremenjašica kao produkt 

asimilacije nastaje:

_________________________________________________________________________ Pitanja 

A) škrob 

B) bjelančevine 

C) ulje 

D) kremen 

467. Steljka je: 

A) rasplodni organ alge 

B) tijelo alge 

C) mala stabljika 

D) embrionalni organ biljke 

468. Protalij je 

A) razvojni stadij paprati 

B) razvojni stadij mahovina 

C) sporofit 

D) nespolna generacija 

469. Smatramo da su se sjemenjače (cvijetnjače) 

razvile od: 

A) vodenih biljka koje su prešle na kopno 

B) mnogostaničnih alga 

C) cikadina 

D) izumrlih heterospornih papratnjača 

470. Koji od pojmova su krivo spareni? 

A) plodni list – listić s makrosporangijem 

B) sjemeni zametak – makrosporangij 

C) peludovo zrno – mikrospora 

D) peludnica – makrosporangij 

471. Predstavnici porodice ruža imaju 

A) cvjetove s peteročlanim ocvijećem i 

mnogo prašnika 

B) devet prašnika i plod mahunu 

C) četiri lapa i četiri latice 

D) cvijetove skupljene u rese 

472. Plod komušku imaju 

A) žabnjaci 

B) ruže 

C) lepirnjače 

D) krstašice 

473. Sve biljne zajednice nekog područja 

čine 

A) floru 

B) vegetaciju 

C) biocenozu 

D) biotop 

474. Autosomi su 

A) svi kromosomi nekog organizma 

B) spolni kromosomi 

C) svi kromosomi nekog organizma osim 

x i y kromosoma 

D) samo kromosimi vinske mušice 

475. Centromera je 

A) mjesto na kromosomu za koje se vežu 

ili diobenog vretena 

B) sekundarno suženje kromosoma 

C) satelitski kromosom 

D) dio centrosoma 

476. Svjetlosnim mikroskopom ne vidimo: 

A) pseudopodije amebe 

B) staničnu jezgru 

C) plastide 

D) trepetljike papučice 

E) uzročnika herpesa 

477. Točan redoslijed živih sustava u organizacijskoj 

ljestvici (od najvišeg prema 

najnižem) je: 

A) atomi, molekule, makromolekule, stanica, 

organizam, populacija, ekosustav 

B) atomi, molekule, stanica, makromolekule, 

organizam, biocenoza, populacija, 

ekosustav 

C) atomi, makromolekule, organizam, 

stanica, molekule, populacija, biocenoza, 

ekosustav 

D) ekosustav, biocenoza, populacija, organizam, 

stanica, makromolekule, molekule, 

atomi 

E) biocenoza, populacija, ekosustav, stanica, 

organizam, makromolekule, molekule, 

atomi 

478. Ako se biljna stanica nalazi u hipertoničnoj 

otopini, dolazi do: 

A) osmoze 

201


B) plazmolize 

C) dijalize 

D) deplazmolize 

E) difuzije 

479. Spolna generacija kod papratnjača 

A) razvijenija je od sporofita 

B) protalij je diploidan 

C) na protaliju se nalazi arhegonij i 

antreridij 

D) je sorus 

E) spermatozoidi nastaju u arhegoniju 

480. Za kritosjemenjače je karakteristično: 

A) sjemeni zameci smješteni su otovreno 

na plodnim listovima 

B) sjemeni zameci su zatvoreni u plodnici 

C) imaju plodnicu, a nemaju plod 

D) od sjemenog zametka nastaje plod 

E) za razmnožavanje im je potrebna voda 

481. U izgradnji sedrenih naslaga na jezerima 

sudjeluju: 

A) lišaji i gljive 

B) dvosupnice i jednosupnice 

C) paprati 

D) alge kremenjašice 

E) modrozelene alge i mahovine 

482. Prve kopnene zelene biljke bile su 

A) mahovine 

B) psilofiti 

C) pteridosperme 

D) lišaji 

E) papratnjače 

483. Reliktni endem je: 

A) krški runolist 

B) degenija 

C) ilirska perunika 

D) dubrovačka zečina 

E) hrvatska sibireja 

484. Koja od navedenih biljaka pripada 

porodici trava? 

A) vladac 

202 

B) bijeli luk 

C) riža 

D) preslica 

E) divlji kupus 

485. Ulogu korijena kod mahovina vrši: 

A) protonema 

B) hifa 

C) rizom 

D) rizoid 

E) grebenica 

486. Florni elementi nekog područja su: 

A) biljke rasprostranjene samo u nekom 

većem području i značajne za floru tog 

područja 

B) sve biljne vrste nekog područja bez 

obzira na površinu koju pokrivaju 

C) biljne zajednice nekog područja 

D) biljke kojima je areal ograničen na 

usko područje 

E) svi odgovori su točni 

487. “Crossing-over” se događa u mejozi 

za vrijeme: 

A) profaze I 

B) anafaze I 

C) interfaze 

D) profaze II 

E) telofaze II 

488. Spol čovjeka određuju spolni kromosomi 

x i y, a to znači da: 

A) sve tjelesne stanice žene imaju po jedan 

x kromosom 

B) sve tjelesne stanice muškarca imaju po 

jedan y kromosom 

C) 50 % spermija sadrži x kromosom 

D) 50 % jajnih stanica sadrži x kromosom 

E) svi spermiji imaju y kromosom 

489. Iz oplođene jajne stanice u kritosjemenjača 

razvija se: 

A) sekundarni endosperm 

B) embrionska vreća 

C) klica

_________________________________________________________________________ Pitanja 

D) peludna mješinica 

E) plodnica 

490. Ostatke kukovlja u kita ubrajamo u: 

A) atavizme 

B) zakržaljale rudimentarne organe 

C) prijelazne oblike 

D) prilagodbe na život u vodi 

E) ništa od navedenog nije točno 

491. Najvažniji činilac u postanku vrsta je: 

A) genska snaga 

B) mutacija 

C) divergencija 

D) prekobrojno potomstvo 

E) varijabilnost 

492. Rast biljke u debljinu ostvaruje se 

diobom stanica 

A) epiderme 

B) parenhima 

C) felogena 

D) floema 

E) kambija 

493. RNA može biti izvor genetičkih informacija 

kod: 

A) mikoplazma 

B) priona 

C) bakterija 

D) virusa 

E) alga 

494. Uzročnici biljnih bolesti, viroidi, građeni 

su od: 

A) proteina 

B) RNA i proteina 

C) RNA 

D) DNA 

E) DNA i proteina 

495. Najjednostavniji virusi izgrađeni su 

od: 

A) lipida 

B) proteina i nukleinske kiseline 

C) proteina i masti 

D) lipida i organskih kationa 

E) lipida i nukleinskih kiselina 

496. Bakterije sadrže: 

A) DNA i RNA 

B) samo DNA 

C) nekad DNA, nekad RNA 

D) samo dvolančanu RNA 

E) samo RNA 

497. Vegetacija je: 

A) popis životinjskih vrsta nekog područja 

B) skup biljnih zajednica nekog područja 

C) popis biljnih vrsta nekog područja 

D) skup endemičnih biljaka nekog 

područja 

E) flora i fauna nekog područja 

498. Organel prisutan u animalnoj stanici, 

a nije zastupljen u biljnoj stanici je: 

A) jezgrica 

B) centriol 

C) vakuola 

D) mitohondrij 

E) kloroplast 

499. Svjetlosna energija apsorbirana tijekom 

fotosinteze pohranjuje se u: 

A) klorofilu 

B) karotenoidima 

C) ATP i ugljikohidratima 

D) NADPH2 

E) vodi 

500. Katabolizam je: 

A) podražaj koji izaziva osjet boli 

B) reakcija u kojoj se oslobađaju kationi 

C) razgradnja većih molekula u manje 

jedinice 

D) sinonim za stanično disanje 

E) sintetički proces 

501. Fototropno svijanje klice uzrokovano 

je: 

A) djelovanjem sile teže 

203


B) razlikama u sadržaju škroba između 

gornjeg i donjeg dijela 

C) prejakim osvjetljavanjem 

D) promjenom turgora na osvjetljenoj 

strani 

E) razlikama u sadržaju hormona između 

osvjetljene i zasjenjene strane 

502. Nitrifikacijske bakterije su kemosintetske 

bakterije koje: 

A) razgrađuju organske spojeve uginulih 

organizama 

B) su uzročnici brojnih bolesti 

C) dobivaju energiju oksidacijom organskih 

spojeva 

D) oksidiraju amonijak u nitrit 

E) vežu dušik iz zraka 

503. Kriptorhizam je: 

A) prilagodba biljaka na hladna staništa 

B) razvoj adventivnog korjenja u kritosjemenjača 

C) zadržavanje sjemenika u trbušnoj šupljini 

D) vrsta hemofilije 

E) suženje porođajnog kanala 

504. Bulbili su: 

A) rasplodni pupovi 

B) spore gljiva 

C) mlade lukovice 

D) organeli u biljnim stanicama 

E) vrste gomolja 

505. Od polisaharida u životinjskim organizmima 

dolazi: 

A) škrob 

B) fruktoza 

C) glukoza 

D) glikogen 

E) laktoza 

506. Pubertet započinje lučenjem neurosekretornih 

tvari i hormona u: 

A) štitnjači 

204 

B) hipotalamusu 

C) adenohipofizi 

D) nadbubrežnoj žlijezdi 

E) neurohipofizi 

507. Centri za regulaciju tjelesne temperature 

nalaze se u: 

A) termoreceptorima kože 

B) hipotaalamusu 

C) stijenkama krvnih žila 

D) kori velikog mozga 

E) štitnjači 

508. Koacervatne kapljice su: 

A) koloidne kapljice s opnom koje nastaju 

otapanjem nekih organskih spojeva u vodi 

uz dodatak različitih soli 

B) agregati aminokiselina nastali suhim 

zagrijavanjem 

C) prve žive stanice 

D) kapljice lipida i proteina 

E) koloidne kapljice s čvrstom membranom 

Pitanja s dva točna odgovora 

509. Olistala biljka paprati je: 

A) diploidna generacija 

B) haploidna generacija 

C) gametofit 

D) sporofit 

E) sporangij 

510. Zaštićene vrste našeg područja su: 

A) vidra 

B) podbjel 

C) potajnica 

D) obična kockavica 

E) bizamski štakor 

512. Koje se od navedenih tvrdnji odnose 

na populaciju? 

A) sastoji se od jedinki različitih vrsta koje 

naseljavaju isto područje

_________________________________________________________________________ Pitanja 

B) sastoji se od jedinki iste vrste koje su 

prostorno izolirane 

C) sastoji se od jedinki iste vrste koje 

nadeljavaju određeni prostor 

D) skup jedinki povezanih prehrambenim 

lancima 

E) skup jedinki čija je genetska osnova zajednička 

i u stalnoj je međusobnoj razmjeni 

513. Od navedenih endokrinih žlijezda samo 

su dvije s unutarnjim i vanjskim izlučivanjem 

A) gušterača 

B) štitna žlijezda 

C) spolna žlijezda 

D) nadbubrežna žlijezda 

E) hipofiza 

514. Brzinu reakcije u stanici reguliraju 

sljedeći spojevi: 

A) ugljikovodici 

B) enzimi 

C) ugljikohidrati 

D) masti 

E) hormoni 


515. Najproduktivniji ekosistem je: 

A) obradivo tlo 

B) listopadne šume 

C) jezero 

D) zapadni Atlantik 

516. Prema Haeckelovoj hipotezi o podrijetlu 

(metazoa) višestaničnih organizama, 

višestanične životinje razvile su se iz: 

A) bičaša 

B) volvoksa 

C) organizma koji se razvio udruživanjem 

većeg broja jednostaničnih bičaša 

D) trepetljikaša 

517. Koja je od navedenih stanica agranularni 

leukocit? 

A) monocit 

B) trombocit 

C) eozinofil 

D) neutrofil 

E) bazofil 

518. Pomoću albumina u krvi se može transportirati: 

A) željezo 

B) tiroksin 

C) vitamin C 

D) fibrin 

E) holesterol 

519. Probavne enzime ne izlučuje: 

A) želudac 

B) taanko crijevo 

C) jetra 

D) gušterača 

520. Voda koju izlučujemo u mokraći potječe 

od: 

A) tekućine koju pijemo 

B) hrane koju jedemo 

C) metaboličkih procesa 

D) A+B 

E) A+B+C 

521. U ljudskom organizmu prvo se počmu 

probavljati: 

A) masti 

B) proteini 

C) škrob 

D) fosfolipidi 

E) nukleinske kiseline 

F) celuloza 

522. Ciklus limunske kiseline ili Krebsov 

ciklus je: 

A) prva faza disanja koja se odvija u citoplazmi 

B) proces u kojemu se iz 1 mola glukoze 

oslobodi energija 1254 kJ 

205


C) dio aerobne respiracije u kojem se 

pirogrožđana kiselina razlaže u molekule 

ugljik(IV)-oksida i atome vodika 

D) dio anaerobne respiracije kojom se 

oslobađa 25 % energije pohranjeno u 1 

molu glukoze 

E) proces koji oslobađa energiju iz 

produkata oksidativne fosforilacije 

523. Lipidi u biološkim membranama čine 

dvosloj zato jer: 

A) su to molekule dipolna karaktera kao i 

voda 

B) su na jednom kraju pozitivno, a na drugom 

kraju negativno nabijeni 

C) se povezuju s bjelančevinama koje ih 

pravilno orjentiraju 

D) su izgrađeni od ugljika, vodika, kisika i 

fosfata 

E) je jedan kraj molekule hidrofilan, a drugi 

hidrofoban 


524. Većina vode koju biljka prima: 

A) cijepa se tijekom fotosinteze i služi kao 

izvor elektrona i vodika 

B) gubi se stomatalnom transpiracijom 

C) apsorbiraju stanice tijekom produžnog 

rasta 

D) ulazi u korijen iz tla osmozom 

E) ugrađuje se neposredno u organski materijal 

525. Molekulu RNA čini različitom od 

molekule DNA: 

A) šećer riboza 

B) fosfat 

C) baza uracil 

D) baza timin 

E) ništa od navedenog nije točno 

526. Genetska snaga ili genetska slučajnost: 

206 

A) dolazi do izražaja u malim populacijama 

B) dominantni geni se brže šire 

C) recesivni geni se mogu izgubiti ili proširiti 

D) značajna je za veliki otvoren skup populacija 

527. Koje su od navedenih tvrdnji točne: 

A) najslabiju moć regeneracije imaju primitivne 

životinje 

B) najslabiju moć regeneracije imaju odvedene 

životinje 

C) sposobnost regeneracije je manja u 

životinja na višem stupnju razvoja 

D) sposobnost regeneracije je manja u 

životinja na nižem stupnju razvoja 

528. U oligomeria spadaju: 

A) trp 

B) peripatus 

C) zmijača 

D) volak 

529. Zajedničko mahovinama i papratnjačama 

su: 

A) sporogoni 

B) spore 

C) anteridiji 

D) sorusi 

E) sorediji 

F) protaliji 

G) protoneme 

H) plazmodiji 

530. Homeotermni organizam je: 

A) morski ježinac 

B) aligator 

C) šaran 

D) šišmiš 

E) daždevnjak 

F) pingvin 

531. Polumjesečasti zalisci nalaze se između: 

A) lijeve pretklijetke i klijetke

_________________________________________________________________________ Pitanja 

B) lijeve klijetke i aorte 

C) desne pretklijetke i klijetke 

D) desne klijetke i plućne arterije 

532. Izlučivanje mlijeka prilikom dojenja 

potiče: 

A) estrogen 

B) prolaktin 

C) progesteron 

D) oksitocin 

Pitanja s povezivanjem odgovora 

533. Uz pojmove u gornjem stupcu na praznu 

crtu upiši broj iz donjeg stupca uz koji 

je naveden odgovarajući opis! 

A) __ oogeneza 

B) __ spermalna stanica 

C) __ speramtogeneza 

D) __ gametogeneza 

1. postanak spermija 

2. stvaranje spolnih stanica 

3. muška spolna stanica 

4. postanak jajnih stanica 

534. Uz nazive životinja u gornjem stupcu 

na praznu crtu upiši broj iz donjeg stupca 

uz koji je napisan način razmnožavanja. 

A) __ tuljan 

B) __ skakavac 

C) __ šaran 

D) __ hrušt 

1. ima vanjsku oplodnju 

2. ima potpunu preobrazbu 

3. koti žive mlade 

4. ima nepotpunu preobrazbu 

535. Uz ime biljke u gornjem stupcu upiši 

broj koji je napisan uz naziv porodice kojoj 

određena biljka pripada. 

A) __ kukurijek 

B) __ glog 

C) __ soja 

D) __ livadna kadulja 

E) __ uljana repica 

1. prodica ruža 

2. prodica krstašice 

3. prodica žabnjaka 

4. prodica lepirnjača 

5. prodica usnjače 

536. Uz ime biljke u gornjem stupcu upiši 

broj koji je napisan ispred dijela kojim se 

ta biljka vegetativno razmnožava. 

A) __ magnolija 

B) __ lukovičasta režuha 

C) __ perunika 

D) __ begonija 

1. rizom 

2. povaljenica 

3. list 

4. bulbil 

537. Uz naziv čovjekovih predaka u gornjem 

stupcu upiši broj ispred navedenog 

vremena kada su živjeli. 

A) __ kromanjonski čovjek 

B) __ ramapitekus 

C) __ australopitekus 

1. prije 15 milijuna godina 

2. prije 30-40 tisuća godina 

3. prije 500 tisuća godina 

Pitanja kojima treba upisati odgovore 

538. Imela je poluparazit jer od svog domadara 

prima vodu s mineralnim tvarima 

pomoću __________. 

539. Populaciju čine jedinke iste vrste koje 

žive na istom prostoru i međusobno su 

povezane __________. 


540. Fotosinteza je proces 

207


A) kojim označavamo sve kemijske sinteze 

na svjetlosti 

B) koji se zbiva u kromoplastima biljne 

stanice 

C) kojim se iz organskih tvari oslobađa 

kisik 

D) kojim se Sunčeva svjetlost pretvara u 

kvantume energije 

E) kojim se svjetlosna energija pretvara u 

kemijsku 

541. Koja od navedenih životinja je dvospolac 

i nema organa za disanje ni probavila 

ni krvotoka 

A) gujavica 

B) hobotnica 

C) hidra 

D) trakavica 

542. Koja je izjava o peludnom zrncu pogrešna? 

A) Peludna zrnaca nastaju u peludnicama. 

B) Mejozom se u peludnim zrncima razvija 

muški gametofit. 

C) Prodor peludne mješinice u embrionsku 

vreću omogućuje oplodnju. 

D) Nakon oprašivanja vegetativna stanica 

razvija se u peludnu mješinicu. 

543. Glavonošci su najrazvijenija skupina 

mekušaca. Koja se od navedenih osobina 

ne odnosi na glavonošce? 

A) imaju vrlo razvijen mozak 

B) građa oka im je slična kralješnjacima 

C) imaju razvijen krvožilni sustav 

D) dvospolci su 

544. Kemosintetske bakterije dobivaju energiju 

za asimilaciju ugljik(IV)-oksida 

A) pomoću bakterioklorofila 

B) apsorpcijom UV-zraka 

C) apsorpcijom infracrvenih zraka 

D) oksidacijom organskih spojeva 

E) oksidacijom anorganskih spojeva 

208 

545. U uvjetima bez kisika kvasci dolaze 

do energije za životne procese 

A) vrenjem 

B) trulenjem 

C) eksplozivnim oslobađanjem toplinske 

energije 

D) ciklusom limunske kiseline 

E) kemosintetski 

546. Pri klijanju sjemenke pšenice u aleuronskom 

sloju pod utjecajem hormona događa 

se sljedeće: 

A) enzim amilaza razgrađuje škrob 

B) hormoni auksini i citokinini potiču diobu 

stanica 

C) enzimi proteaze razgrađuju pričuvne 

bjelančevine 

D) razgradnja aleuronskog sloja bakterijama 

uvjetuje klijanje 

Pitanja s dva ili više točnih odgovora 

547. Četverodjelno srce (dvije klijetke i 

dvije predklijetke) imaju sljedeće životinje: 

A) pastrva 

B) čovječje ribica 

C) krokodil 

D) grlica 

E) klokan 

F) stonoga 

548. Iz 12 spermatogonija, odnosno 12 

primarnih spermatocita razvit će se 

A) 48 sekundarnih spermatocita 

B) 24 spermatide i 48 spermija 

C) 48 spermija 

D) 12 spermija 

E) 24 sekundarne spermatocite 

F) 48 sekundarnih spermatocita 

549. U molekuli crvenog pigmenta hemiglobina 

dolazi do vezanja 

A) kisika za žaljezo

_________________________________________________________________________ Pitanja 

B) ugljik(IV)-oksida za željezo 

C) kisika za bjelančevinasti (globinski) dio 

molekule 

D) kisika za željezo i bjelančevinasti (globinski) 

dio molekule 

E) ugljik(IV)-oksida bjelančevinasti (globinski) 

dio molekule 

550. Radom srčanog mišića usmjerava se 

A) venska krv iz desne klijetke plućnim 

arterijama u pluća 

B) arterijska krv iz pluća plućnom venom 

u lijevu pretklijetku 

C) venska krv iz desne klijetke plućnom 

venom u pluća 

D) arterijska krv iz pluća plućnim arterijama 

u lijevu pretklijetku 

E) venska krv iz tijela plućnom venom u 

desnu pretklijetku 

551. Svaki prethodni član mesojed u hranidbenom 

lancu u pravilu je 

A) manji od sljedećeg 

B) veći od sljedećeg 

C) brojniji od sljedećeg 

D) ima manju ukupnu biomasu 

E) ima manju ukupnu energiju 

552. Otvaranje i zatvaranje puči na listu 

ovisi o sljedećim događajima: 

A) fotosintezi i porastu sadržaja šećera u 

svim epidermskim stanicama 

B) fotosintezi i porastu sadržaja šećera u 

stanicama zapornicama 

C) povišenju osmotskog tlaka u stanicama 

zapornicama 

D) ualženju vode u zapornice bubrenjem i 

kapilarnošću 

E) primanju vod etranspiracijom 

553. Podražavanje receptorskog dijela 

neurona ima za posljedicu 

A) ulaženje kalija u stanicu 

B) ulaženje neurohormona u stanicu 

C) uspostavu pozitivnog električnog naboja 

u stanici 

D) oslobađanje neurohormona u međuneuronski 

prostor 

E) uspostavu negativnog električnog naboja 

u stanici 

F) oslobađanje auksina u međuneuronski 

prostor 

G) ulaženje natrija u stanicu 

Pitanja kojima treba upisati odgovor 

554. Sadnice hrasta sade se na razmaku od 

4 m. Koliko se sadnica može posaditi u 

ravan niz na zemljište dužine 80 m? 

__________. 

555. U neprozirnoj vreći nalazi se 12 

ružinih cvjetova, od toga se po dva cvijeta 

crvene, bijele, žute, ružičaste, ljubičaste i 

narančaste boje. Koliko cvijetova treba 

izvaditi iz vreće da bi se sigurno izvadile 

najmanje dvije ruže jednake boje? 

_________. 

556. Četiri prijatelja biologa: mikrobiolog, 

ekolog, genetičar i zoolog pomažu si u 

znanstvenom radu. 

1. Božo i Vlado pomagali su zologu 

2. Ivo, genetičar i mikrobiolog pomagali 

su Juri 

3. Genetičar je pomagao Boži, a zoolog 

Juri 

Što su po specijalnosti Jura, Božo, Ivo i 

Vlado? 

Jura je __________. 

Božo je __________. 

Ivo je __________. 

Vlado je __________. 


557. Partenogeneza je: 

A) stapanje spermija s jajnom stanicom 

B) razvoj jedinke iz neoplođene jajne stanice 

C) razvoj spolnog partnera 

209


D) vanjska oplodnja 

E) unutarnja oplodnja 

558. Probava bjelančevina (proteina) počinje 

u: 

A) ustima 

B) jednjaku 

C) želucu 

D) tankome crijevu 

559. U posudi s vodom postavljena su dva 

osmometra, s oznakom A i B. Osmometar 

A sadrži otopinu šećera koncentracije 1 

mol/L, a B otopinu kuhinjske soli iste 

koncentracije. Osmotski tlak 

A) jednak je u oba osmometra 

B) 4 puta viši je u A nego B 

C) 2 puta viši je u A nego B 

D) u A iznosi ½ vrijednosti tlaka u B 

E) u B iznosi ½ vrijednosti tlaka u A 

560. Metodom antibiograma utvrđuje se: 

A) najdjelotvorniji antibiotik za ljiječenje 

virusnih infekcija 

B) nove lijekove protiv gripe 

C) nove lijekove protiv AIDS-a 

D) najdjelotvorniji antibiotik po najmanjoj 

zoni inhibicije rasta bakterija 

E) najdjelotvorniji antibiotik po najvećoj 

zoni inhibicije rasta bakterija 

561. Koji od navedenih organa ima ključnu 

ulogu u održavanju stalnog volumena 

tjelesnih tekućina? 

A) jetra 

B) slezena 

C) bubreg 

D) mišić 

562. Od tri metabolička segmenta razgradnje 

glukoze jedan je anaeroban: 


B) Krebsov ciklus 

C) oksidativna fosforilacija 

210 

563. Sintezu i lučenje spolnih hormona induciraju: 

A) tireotropni hormon 

B) gonadotropni hormon 

C) ACTH 

564. Fosilni ostaci južnog pračovjeka 

(australopitekusa) nađeni su u: 

A) zapadnoj Australiji 

B) južnoj Aziji 

C) istočnoj i južnoj Africi 

D) južnoj Europi 


565. Otrovne gljive su 

A) vrganj 

B) blagva 

C) pupavka 

D) rujnica 

E) muhara 

566. Lišće zimi otpada 

A) boru 

B) arišu 

C) bukvi 

D) tisi 

E) omoriki 

567. Koja je tvrdnja točna? 

A) Svi svitkovci imaju barem začetak pluća. 

B) Svi svitkovci imaju škržne pukotine na 

prednjem dijelu crijeva i svitak na leđnoj 

strani tijela, barem tijekom embrionalnog 

razvoja. 

C) Plaštenjaci i svitkoglavci nemaju kralježnicu. 

D) Plaštenjaci i svitkoglavci nemaju svitak, 

ali imaju kralježnicu. 

E) U svitkovce ubrajamo kopljaču i žiroglavce.

_________________________________________________________________________ Pitanja 

568. Među navedenim žlijezdama endokrine 

su: 

A) slinovnice 

B) hipofiza 

C) znojnice 

D) lojnice 

E) štitnjča 

F) jetra 

569. Hormon inzulin: 

A) pospješuje ulazak glukoze u stanice 

B) olakšava izlazak glukoze iz stanica 

C) pospješuje sintezu glikogena u stanicama 

jetre 

D) pospješuje razgradnju glikogena (glikogenolizu) 

u stanicama 

570. Koje od navedenih tvari nazivamo 

spolnim hormonima? 

A) tiroksin 

B) oksitocin 

C) adrenalin 

D) kortizol 

E) estrogen 

F) progesteron 

571. U procesu fotosinteze: 

A) dolazi do oksidacije CO2 

B) toplina Sunca pobuđuje molekule klorofila 

C) se dio Sunčeve energije veže i pretvara 

u kemijsku energiju 

D) Sunčeva svjetlost oksidira NADPH2 

E) Sunčeva svjetlost razlaže molekule 

vode 

F) sve sinteze ovise izravno o svjetlosti 

572. Dormancija je 

A) bolest spavanja 

B) uzrokovana nedostatkom vitamina C 

C) nemogućnost klijanja sjemenke zbog 

nedostatka vlage 

D) razdoblje mirovanja kada sjemenka ne 

može proklijati 

E) bolest koju prenosi muha ce-ce 

F) nemogućnost klijanja sjemenke uzrokovana 

unutarnjim čimbenicima 

573. Kljunaši i tobolčari: 

A) nesu jaja 

B) su aplacentalni sisavci 

C) nose mlade u tobolcu 

D) hrane mladunčad mlijekom koje se 

stvara u mliječnim žlijezdama majke 

E) su fosili 

F) su placentalni sisavci 

574. U biocenozama saprofagi se harane: 

A) živim algama 

B) uginulim biljnim dijelovima 

C) bakterijama 

D) algama i bakterijama koje žive u moru 

E) životinjskim lešinama 

575. Među nacionalne parkove Hrvatske 

ubrajamo: 

A) Malostonski zaljev 

B) otok Lokrum 

C) Risnjak 

D) Kopački rit 

E) otok Biševo s Modrom spiljom 

F) dio otoka Mljeta 

576. Mjerilo gustoće populacija je: 

A) odnos između malađih i starijih članova 

populacije 

B) odnos spolova u populaciji 

C) broj jedinki neke vrste na određenom 

prostoru 

D) broj ženskih jedinki neke vrste u zajednici 

E) ukupna biomasa neke vrste na nekom 

prostoru 

577. U ciklusu kruženja dušika u biosferi, 

dušik iz zraka mogu vezati: 

A) nitrifikacijske bakterije 

B) denitrifikacijske bakterije 

C) dušikove bakterije 

D) patogene bakterije 

211



F) djetelina 


578. Genetičar i zoolog imali su jednak 

broj vinskih mušica. Genetičar je planirao 

pokus te mu je zoolog dao 880 mušica. Za 

koliko je veći broj mušica kojima sada raspolaže 

genetičar od onog koji je preostao 

zoologu? 

__________ 

579. U kavezu ima 20 miševa, od toga su 

polovica ženke. Koliko najmanje miševa 

treba nasumce prebaciti u novi kavez ako 

se žele dobiti potomci? 

__________ 

580. Gubari su napali šumu i svakim 

danom bilo je dvostruko više zaraženog 

drveća nego dan ranije. Za sedam dana 

cijela šuma bila je zaražena. Za koliko je 

dana bilo zaraženo pola šume? 

_________ 

581. U jednom polinukleotidnom lancu 

dvolančane molekule DNA brojevni udio 

pojedinih baza je: x(G) = 20 %, x(A) = 35 

%, x(C) = 24 %, x(T) = 21 %, to znači da 

je sastav drugog lanca sljedeći: 

x(G) __________ % 

x(A) __________ % 

x(C) __________ % 

x(T) __________ % 

582. Upiši brojeve koji nedostaju: 

A) 2, 5, 10, 17, __, 37 

B) 2, 8, 18, 32, __, 72 

C) 0, 3, 8, 15, 24, __ 

D) 2, 3, 5, __, 12, __ 

212 


583. Gametofit je veći od sporofita kod: 

A) heterospornih papratnjača 

B) mahovina 

C) golosjemenjače ginka 

D) kritosjemenjača 

584. Leđna moždina se nalazi 

A) ispod svitka 

B) iznad svitka 

C) unutar svitka 

D) ispod škržnog ždrijela 

585. Koliki je ukupni udarni volumen srca 

u mililitrima ako srce kuca 1 sat, 20 minuta 

i 30 sekundi: 

A) 2.94×10 6 

B) 2.94×10 5 

C) 3.9445×10 5 

D) 3.9445×10 6 

E) 9.8×10 6 

586. Unutrašnju oplodnju imaju: 

A) svi kralješnjaci 

B) kukci 

C) ježinci 

D) meduze 

587. U pauka krstaša predljive žlijezde se 

otvaraju na 

A) helicerama (kliještima) 

B) nogama za hodanje 

C) stražnjem dijelu tijela 

D) žalcu 

588. U regulaciji koncentracije natrija putem 

bubreega sudjeluje: 

A) aldosteron 

B) antidiuretički hormon 

C) kortizon 

D) kortizol 

E) tiroksin 

589. U proksimalnom (silaznom) tubulu 

bubrega resorbira se:

_________________________________________________________________________ Pitanja 

A) ukupna količina fruktoze 

B) ukupna količina glukoze 

C) ukupna količina saharoze 

D) ukupna količina maltoze 

E) ukupna količina inulina 

590. U kambriju su na Zemlji živjele 

A) bakterije, alge, papratnjače i vodeni 

beskralježnjaci 

B) bakterije, alge, papratnjače, vodeni 

beskralježnjaci i primitivne ribe 

C) bakterije, alge i vodeni beskralježnjaci 

D) bakterije, alge, gljive, papratnjače, vodeni 

beskralježnjaci, primitivne ribe i prvi 

kopneni kralješnjaci 

591. Neurohormoni ili neurotransmiseri su 

spojevi koji se 

A) vežu za eksitacijske receptore neurona 

u kojem nastaju 

B) vežu za inhibicijske receptore neurona 

u kojem nastaju 

C) vežu za eksitacijske mjehuriće 

D) vežu na specifične receptore narednog 

neurona 

E) vežu na specifične receptore istog neurona 

592. Hidatode su žlijezde za 

A) izlučivanje vodene pare 

B) izlučivanje vode 

C) izlučivanje sluzi 

D) primanje vode 

E) primanje sluzi 

593. U procesu glikolize od jedne molekule 

glukoze nastaju 

A) dvije molekule jabučne kiseline i 2 

ATP-a 

B) četiri molekule jabučne kiseline i 4 

ATP-a 

C) dvije molekule pirogrožđane kiseline i 

2 ATP-a 

D) četiri molekule pirogrožđane kiseline i 

2 ATP-a 

E) dvije molekule pirogrožđane kiseline i 

jedna molekula jabučne kiseline 

594. Čovjek se može zaraziti trihinom ako 

A) jede neoprano voće i povrće onečišćeno 

zrelim jajima trihine 

B) pojede trihinom zaraženo meso 

C) pije vodu onečišćenu zrelim jajima 

trihine 

D) ga ubode trihinom zaraženi komarac 

595. Ako je kod u genu za protein 

ATGGGATGACCA, onda pri sintezi proteina 

ribosomu redom pristupaju tRNA sa 

sljedećim antikodima: 

A) CCA, UGA, GGA, AUG 

B) AUG, GGA, UGA, CCA 

C) ATG, GGA, TGA, CCA 

D) UAC, CCU, ACU, GGU 

E) TAC, CCU, ACT, GGT 


596. Kod navedenih hranidbenih lanaca u 

ekosustavima nije moguć: 

A) u moru planktonska alga – planktonski 

račić – punoglavac – skuša – morska mačka 

B) u jezeru planktonska alga – planktonski 

račić – riba ukljeva – riba pastrva – vidra 

C) u moru bakterije – školjkaš – hobotnica 

D) na kopnu trava – skakavac – zec – ris 

E) na kopnu biljni plodovi – šumski miš – 

kobac 

597. Infekciju virusom HIV, uzročnikom 

SIDE, karakterizira: 

A) povećanje broja leukocita (leukemija) 

B) propadanje limfocita zbog umnažanja 

virusa u njima 

C) pojava oportunističkih infekcija 

D) virus ne pobuđuje nastajanje specifičnih 

protutijela 

213


E) zaraza se ustanovljava samo elektronskim 

mikroskopom 

F) osobe bez simptoma bolesti nisu prenosioci 

virusa 

598. Smreku prepoznajemo po sljedećim 

morfološkim karakteristikama: 

A) iglice su duge do 5 cm i drže se u parovima 

B) iglice su plosnate i tupe s dvije bijele 

usporedne pruge na donjoj strani 

C) iglice su četverouglaste i na vrhu šiljaste 

D) iglice su poredane okolo čitave grančice 

E) češeri stoje uspravno i ne otpadaju cijeli 

F) krošnja je nepravilnog oblika 

599. U karakteristike jednosupnica ubrajamo: 

A) čupavo krijenje 

B) žile u stabljici poredane u krugu 

C) peteročlani prsten 

D) rast u debljinu 

E) usporedne glavne žile u listu 

F) četveročlani cvijet 

600. Dvije od navedenih bolesti uzrokovane 

su bakterijama: 

A) dječja paraliza 

B) bjesnoća 

C) mumps 

D) gripa 

E) encefalitis 

F) tuberkuloza 

G) sifilis 

601. Unos većih količina otpadnih razgradljivih 

organskih tvari u jezerski ekosustav 

izazvat će: 

A) bujniji razvoj alga i povećanje koncentracije 

kisika u površinskim slojevima 

B) nedostatak kisika u pridnenim slojevima 

214 

C) razvoj veće brojnosti vrsta s malim brojem 

jedinki 

D) smanjenje primarne organske proizvodnje 

E) smanjenje sekundarne organske proizvodnje 

602. Karakteristike bakterija su: 

A) razmnožavaju se sporama 

B) vide se samo elektronskim mikroskopom 

C) ne mogu se uzgajati na umjetnim hranjivim 

podlagama 

D) neke fotosintezom stvaraju organske 

spojeve 

E) iz zraka vežu kisik i njime obogaćuju 

tlo 

F) po organizaciji stanice pripadaju prokariotima 


603. Najmanji uzročnici bolesti su 

__________ i __________. 

604. Organomotorna gibanja čiji je smjer 

neovisan o smjeru izvora podražaja i određen 

samo građom organa zovu se: 

__________. 

605. Kratkovidna žena crne kose, čiji je 

otac plavokos, ima plave oči. Kratkovidan 

muškarac, čija je majka normalnog vida, 

ima plavu kosu i smeđe oči. Ako je vjero 

jatnost da njihovo dijete vidi normalno 

1:4, a ima vjerojatnost da ima smeđe oči 

1:2, kolika je vjerojatnost da uz normalan 

vid i smeđe oči ima još i plavu kosu? 

(Napomena: kratkovidnost je dominantna 

osobina, a boja kose i očiju određena je 

većim brojem gena, no možemo reći da su 

tamna kosa i smeđe oči dominantne 

osobine) 

__________.

Pitanja otvorenog tipa 

606. Slika prikazuje molekulu kojoj nedostaje središnji element. 

606.1. Upišite na slici simbol kemijskog elementa koji nedostaje. 

606.2. Kojoj skupini organskih spojeva pripada molekula na slici? 

606.3. Kako se zove veza kojom se međusobno povezuju takve molekule? 

606.4. Kako se naziva polimer sastavljen od mnogo takvih molekula? 

607. Bakterije se u povoljnim uvjetima razmnožavaju velikom brzinom. 

607.1. Koliko će bakterijskih stanica nastati od jedne bakterije nakon triju 

uzastopnih dioba? 

607.2. Kakve su bakterije nastale diobom od jedne ishodišne? 

607.3. A. B. C. D. E. 

Bakterija Diplococcus pneumoniae uzrokuje upalu pluća. Na slici zaokruži slovo 

odgovarajućeg oblika ove bakterije. 

607.4. U vodi koju smo uzeli iz obližnjeg potoka otkrili smo prisutnost bakterije 

Escherichia coli. O kakvoj vrsti onečišćenja govorimo u tom slučaju? 

215

608. Slike od 4. do 7. prikazuju cvjetove i cvatove. 

608.1. Cvat je prikazan na slici/slikama? 

608.2. Što je cvat? 

608.3. Koja slika prikazuje zaštićenu biljku i kako se biljka zove? 

608.4. Navedite četiri glavna dijela cvijeta. 

609. Slika prikazuje rodoslovno stablo svitkovaca. 

216

609.1. Napišite imena glavnih skupina prikazanih svitkovaca. 

609.2. Navedite dvije zajedničke osobine svitkovaca. 

609.3. Iz kojih su se peraja vodenih kralježnjaka razvile noge kopnenih 

kralježnjaka? 

609.4. Koji od svitkovaca prikazanih na slici imaju amnion i zašto? 

610. Slika prikazuje dišni sustav. 

610.1. Imenujte dijelove dišnog sustava označene slovima A, B i C 

610.2. Zbog čega CO2 izlazi iz kapilarne krvi u alveole? 

610.3. Navedite dvije uloge dišnog epitela. 

610.4. Imenujte strukturu koja je na slici označena slovom D i navedite njezinu 

ulogu u disanju. 

611. Slika prikazuje shematski prikaz građe eukariotske stanice. 

217

611.1. Prikazuje li slika životinjsku ili biljnu stanicu? Po čemu to zaključujete? 

611.2. Koji je organel na slici označen slovom A? Koja je njegova uloga? 

611.3. Kako se zovu mjehurići koji sadrže probavne enzime i na kojem organelu 

nastaju? 

611.4. Navedite tri osobine koje su zajedničke mitohondrijima i plastidima. 

612. Slika prikazuje bakteriju. 

612.1. Koji tip stanice imaju bakterije? 

612.2. Po čemu to zaključujete? Navedite jedan razlog. 

612.3. Kako se naziva genetički materijal bakterijske stanice koji je na slici 

označen slovom A? 

612.4. Koja molekula čini genetički materijal bakterijske stanice? 

613. Slika prikazuje građu plodišta gljiva. 

218

613.1. Kojoj skupini gljiva pripada plodište označeno slovom A, a kojoj plodište 

označeno slovom B? 

613.2. Navedite dvije osobine gljiva po kojima su slične životinjama. 

613.3. Zbog čega dolazi do „dizanja” tijesta pod utjecajem kvaščevih gljivica? 

613.4. Koje gljivice proizvode antibiotike i koja je svrha primjene antibiotika? 

614. Slika prikazuje shematski prikaz građe srca. 

614.1. Koja je krvna žila označena na slici slovom A i koju krv provodi? 

614.2. Koja srčana komora ima najdeblju mišićnu stijenku? Objasnite zašto? 

614.3. Objasnite koja je uloga srčanih zalistaka. 

614.4. Objasnite kako se uznapredovala arteroskleroza odražava na vrijednosti 

krvnog tlaka. 

615. Slika prikazuje list i detalj njegova presjeka. 

219

615.1. prikazuje li slika list jednosupnice ili dvosupnice? Po čemu to zaključujete? 

615.2. Kako se naziva tkivo lista koje se nalazi ispod gornje epiderme i koja mu je 

uloga? 

615.3. Navedite dvije važne uloge puči. 

615.4. Koje tvari provode žile lista? 

616. Slika prikazuje vinsku mušicu. 

616.1. Na slici označite strjelicama tri glavna dijela od kojih se sastoji tijelo kukca. 

Na svakoj strjelici napišite njegov naziv. 

616.2. Navedite prilagodbe u razmnožavanju kukaca za život na kopnu. 

616.3. Koji organski spoj sudjeluje u izgradnji oklopa kukaca? 

616.4. Po čemu se nepotpuna preobrazba kukaca razlikuje od potpune? 

617. Slika prikazuje ljudski jezik. 

617.1. Na slici na prazne crte upišite okusna područja: slano, slatko, gorko i kiselo. 

220

617.2. Navedite još dvije uloge jezika osim osjetilne. 

617.3. U koju skupinu receptora pripadaju osjetilna tjelešca za okus? 

617.4. Kojoj skupini kralježnjaka jezik pomaže u „sakupljanju” mirisa? 

618. Glikoliza je metabolički proces zajednički svim živim bićima. 

618.1. U kojem se dijelu stanice događa glikoliza? 

618.2. Koja je početna molekula u tom procesu, a koja molekula nastaje tim 

procesom? 

618.3. Koji se proces nastavlja na glikolizu u aerobnim uvjetima? 

618.4. Koja je uloga glikolize u metabolizmu stanice? 

619. U nastavi biologije ispituju se svojstva škroba u različitim namirnicama. 

619.1. Navedite dvije namirnice u kojima smo mogli dokazati škrob. 

619.2. Koji enzim iz sline razgrađuje škrob? 

619.3. Zaokružite na slici osnovnu građevnu jedinicu škroba. 

619.4. Kako se naziva osnovna građevna jedinica škroba? 

620. Slika prikazuje stanicu euglene. 

221

620.1. Koji je organel na slici označen slovom F? Koja je njegova uloga? 

620.2. Gdje je veća vjerojatnost za pronalazak euglene, u čisto vodi ili u vodi 

opterećenoj organskim tvarima? Objasnite zašto? 

620.3. Može li euglena živjeti bez stežljivog mjehurića (kontraktilne vakuole)? 

Objasnite zašto? 

620.4. Objasnite koje je značenje prabičaša u tumačenju evolucije živoga svijeta. 

621. Na slici slovima A, B, C i D označeni su sastojci ljudske krvi. 

621.1. Koja su krvna tjelešca na slici označena slovom D? 

621.2. Koja je uloga tjelešaca označenih slovom D? 

621.3. Koja krvna tjelešca odstupaju brojnošću ili strukturom kod osobe koja je 

anemična? 

621.4. Koje je najvažnije krvotvorno tkivo čovjeka? 

622. Slika prikazuje kloroplast. 

622.1. Koje eukariotske stanice sadrže kloroplast? 

222

622.2. Koji se proces događa u kloroplastima? 

622.3. Kako se naziva dio kloroplasta označen slovom A? 

622.4. Iz čega su se prema teoriji o endosimbiozi, razvili kloroplasti? 

623. Slika prikazuje stanicu u jednoj fazi mitoze. 

623.1. U kojoj se fazi mitoze nalazi stanica na slici? Navedite jednu značajku po 

kojoj je ta faza prepoznatljiva. 

623.2. Kako se naziva tvorba koja je na slici označena slovom A? Koja je njezina 

uloga u mitozi? 

623.3. Što je kariotip? 

623.4. Jednom rečenicom objasni koja je uloga mitoze u živim bićima. 

223

624. Slika prikazuje pet carstava živih bića. 

624.1. Navedite imena carstava sa slike. 

624.2. Kojim su slovom označeni prokariotski organizmi? 

624.3. Kako se naziva osnovna taksonomska (sistematska) kategorija? 

624.4. Navedite po jednog predstavnika iz svakog prikazanog carstva. 

625. Slika prikazuje promjenu broja bakterija u likvoru bolesnika. Bolesnik se 

liječio antibioticima. Proučite sliku i odgovorite na postavljena pitanja. 

224

625.1. Kojeg je dana počeo djelovati antibiotik? 

625.2. Jednom rečenicom objasnite koji su mogući uzroci porasta broja bakterija u 

likvoru nakon 24. dana. 

625.3. Kojim će se krvnim tjelešcima povećati brojnost nakon što je osoba 

zaražena bakterijama? 

625.4. Kako se zove znanstvenik koji je dokazao da su mikroorganizmi uzročnici 

zaraznih bolesti? 

626. Slika prikazuje kruženje dušika u prirodi. 

626.1. Dušik je značajan biogeni element. Navedite jednu organsku molekulu u 

koju se dušik ugrađuje. 

626.2. Kako se naziva proces koji na slici provode bakterije označene slovom A? 

626.3. Jednom rečenicom objasnite zašto mahunarke mogu rasti na tlu siromašnom 

dušikovim spojevima? 

626.4. Navedite dvije biljke mesožderke. 

627. Slika prikazuje šest predstavnika jedne skupine algi: volvoks, kaulerpu, 

klamidomonas, jadranski klobučić, morsku salatu i spirogiru. 

627.1. Koje dvije od prikazanih algi žive u planktonu kopnenih voda? 

225

627.2. Kako se naziva alga pridošlica u Jadran iz tropskih mora? 

627.3. Navedite dvije zajedničke osobine zelenih, smeđih i crvenih algi. 

627.4. Znanstvenici smatraju da su se iz drevnih zelenih algi razvile današnje 

kopnene biljke. Navedite jednu osobinu koja ukazuje na njihovo zajedničko 

podrijetlo. 

628. Slika prikazuje organe kritosjemenjača. 

628.1. Koji od prikazanih organa pripadaju jednosupnicama? 

628.2. Koja se dva tipa provodnih cijevi nalaze u provodnim žilama lista 

kritosjemenjača? 

226

628.3. Navedite dvije uloge korijena. 

628.4. Koja je razlika u geotropizmu korijena i stabljike? 

629. Slika prikazuje predstavnike mekušaca. 

629.1. Kojim je slovom označen najrazvijeniji mekušac na slici? Kojoj skupini 

mekušaca pripada? 

629.2. Kako organizam označen slovom C uzima hranu? 

629.3. Kakvu tjelesnu simetriju ima organizam označen slovom B? Jednom 

rečenicom obrazložite svoj odgovor. 

629.4. Na slikama strjelicom označite stopalo svakog organizma 

630. Slika prikazuje rezultat reakcija krvi različitih krvnih grupa (stupci označeni 

brojevima od 1 do 4 ) s test-serumima koji sadrže anti-A, odnosno anti-B 

aglutinine. 

630.1. Kojoj krvnoj grupi pripada testirani uzorak označen na slici brojem 1? 

630.2. Koje aglutinogene sadrži osoba krvne grupe 0? 

630.3. Koja je krvna grupa „univerzalni primatelj”? 

630.4. Razgradnjom kojeg spoja nastaje bilirubin? 

227

631. Na shemi je nedovršen prikaz razina koje rezultiraju izlučivanjem spolnih 

hormona u žene. Dopunite shemu tako da na prazne crte upišete pune nazive 

odgovarajućih hormona. 

631.1. Navedite puni naziv hormona koji oslobađa adenohipofiza a djeluje na 

jajnike. 

631.2. Navedite puni naziv hormona koji izlučuju jajnici. 

631.3. Kako se naziva struktura u jajniku u kojoj sazrijeva jajna stanica? 

631.4. Jednom rečenicom objasnite zašto propadanje žutog tijela u jajniku ima za 

posljedicu pojavu menstrualnog krvarenja? 

632. Slika prikazuje unutarnje ženske spolne organe. 

228

632.1. Kojim je slovom na slici označen jajovod? Navedite dvije uloge jajovoda. 

632.2. Kako se naziva faza menstrualnog (ovarijskoga) ciklusa u kojoj je 

endometrij maternice najrazvijeniji (najdeblji)? 

632.3. Karcinom maternice je jedan od najučestalijih karcinoma u žene. Na kojem 

se dijelu maternice najčešće razvija? Koja je najpoznatija metoda koja doprinosi 

ranomu otkrivanju ovoga oblika raka? 

632.4. Navedite dvije mjere koje smanjuju rizik obolijevanja od spolno prenosivih 

bolesti. 

633. Slika prikazuje niz kodona na mRNA. 

633.1. Navedeni niz kodona na mRNA nosi uputu za neki peptid. Uz pomoć tablice 

napišite redoslijed aminokiselina u tom peptidu. 

633.2. Kako se naziva proces u kojem se aminokiseline povezuju u protein na 

ribosomu prema redoslijedu zapisanom u mRNA? 

633.3. Kako se naziva veza kojom se povezuju aminokiseline? 

633.4. Kako se naziva triplet na tRNA koji je komplementaran kodonu u mRNA? 

634. Slika prikazuje par homolognih kromosoma tijekom mejoze. Na 

kromosomima je naznačen položaj alelnih gena za dvije osobine dlake neke 

životinje. Slovo D označava dugu dlaku a d kratku, dok E označava crnu boju 

dlake a e bijelu. 

229

634.1. Napišite genotip organizma za dva prikazana svojstva prije udvostručenja 

DNA. 

634.2. Napišite sve moguće genotipove gameta koje će nastati na kraju II. 

mejotičke diobe ako se dogodio krosingover na način prikazan na slici. 

634.3. Kakav će biti fenotip jedinke genotipa ddEe? 

634.4. Napišite genotipove gameta koje bi nastale na kraju II. mejotičke diobe u 

slučaju da se nije dogodio krosingover. 

635. Katarina i Luka su supružnici normalne boje kože koji normalno raspoznaju 

boje. Katarinin otac je daltonist i albino. Lukini roditelji su zdravi homozigoti. 

Aleli za normalno razlikovanje boja (X D ) i daltonizam (X d ) su spolno vezani geni. 

Aleli koji određuju normalnu pigmentaciju kože (A) ili albinizam (a) dolaze na 

jednom od parova autosoma. 

635.1. Napišite genotipove Katarine i Luke. 

635.2. Napišite moguće genotipove gameta Katarine i Luke za navedena svojstva. 

635.3. Prikažite sve moguće genotipove njihove djece za navedena svojstva, 

odnosno tablicu križanja. 

635.4. Kolika je vjerojatnost da navedeni bračni par dobije sina daltonista koji je 

istodobno i nositelj gena za albinizam ? Vjerojatnost izrazite razlomkom. 

230

636. Slika prikazuje glave lisica koje žive u različitim geografskim pojasevima. 

636.1. Kojemu geografskom području pripadaju lisice sa slike? 

Na praznu crtu upišite slovo kojim je označena odgovarajuća lisica. 

Umjereni pojas: __________ 

Polarni pojas: __________ 

Pustinjski pojas: __________ 

636.2. Koji abiotički čimbenik utječe na veličinu uški lisice u različitim 

područjima? 

636.3. Jednom rečenicom objasnite razlike u boji krzna lisica koje žive u različitim 

geografskim područjima. 

636.4. Navedite dvije promjene u ekosustavu koje mogu dovesti do smanjenja 

populacije polarnih lisica. 

637. Slika prikazuje prehrambeni lanac u moru. 

637.1. Koji članovi lanca prikazanoga na slici imaju najveću biomasu i količinu 

energije a koji najmanju? 

637.2. Koji je član hranidbenog lanca mesožder i potrošač drugoga reda? 

231

637.3. Kod kojih se sve članova lanca prikazanih na slici odvija sekundarna 

organska proizvodnja? 

637.4. Kako će se povećanje biomase fitoplanktona odraziti na biomasu svih 

ostalih članova lanca? 

638. Slika A. prikazuje stanicu u trenutku kada smo je stavili u kap vode, a slika B. 

istu stanicu nakon nekoliko minuta. 

638.1. Što se dogodilo sa stanicom dok je stajala u kapi vode (slika B.)? 

638.2. Kako se naziva vrsta prijenosa kroz membranu koji prokazuje slika? 

638.3. Kakva je citoplazma stanice na slici A. u odnosu na kap vode? 

638.4. Jednom rečenicom objasnite zbog čega se dogodila prikazana promjena. 

639. Slika prikazuje stanicu u jednoj fazi mitoze. 

232

639.1. U kojoj se fazi mitoze nalazi stanica na slici? Navedite jednu značajku po 

kojoj je ta faza prepoznatljiva. 

639.2. Kako se naziva tvorba koja je na slici označena slovom A.? 

639.3. Koliko će kromosoma imati svaka stanica-kći, nastala diobom stanice koja 

ima 48 kromosoma? 

639.4. Jednom rečenicom objasnite razliku u građi metafaznih i anafaznih 

kromosoma u mitozi. 

640. Slika prikazuje životinjsku i bakterijsku stanicu. 

640.1. Navedite dvije osnovne razlike u građi prikazanih tipova stanica. 

640.2. Navedite dvije zajedničke strukture prokariotske i životinjske stanice. 

640.3. Koja je molekula nositeljica nasljedne upute u bakteriji? 

640.4. Koji se organel životinjske stanice tijekom evolucije najvjerojatnije razvio iz 

aerobne bakterije. 

233

641. Slika prikazuje promjenu broja bakterija u urinu bolesnika. Bolesnik se liječio 

antibioticima. Proučite sliku i odgovorite na postavljena pitanja. 

641.1. Koliko je dana prošlo od infekcije do početka djelovanja antibiotika? 

641.2. Jednom rečenicom objasnite koji su mogući uzroci porasta broja bakterija u 

urin u nakon 16. dana. 

641.3. Koja je bakterija mogla izazvati ovakvu zarazu, a inače je normalni simbiont 

u ljudskim crijevima? 

641.4. Kako se naziva prvi antibiotik koji je korišten za liječenje ljudi? Imenujte 

znanstvenika koji ga je otkrio. 

642. Slike prikazuju šest predstavnika jedne skupine algi: volvoks, kaulerpu, 

klamidomonas, jadranski klobučić, morsku salatu i spirogiru. 

234

642.1. Na praznu crtu uz slova kojima su označene alge na slici upišite 

odgovarajuća imena algi. 

A.______________________________ B._______________________________ 

C.______________________________ D._______________________________ 

E.______________________________ F._______________________________ 

642.2. Kojoj skupini algi pripadaju prikazane vrste? 

642.3. Jednom rečenicom objasnite koje je značenja volvoksa za evoluciju. 

642.4. Alge su značajne za život u vodenim ekosustavima. Navedite dva razloga 

koja podupiru ovu tvrdnju. 

643. Slika prikazuje životni ciklus paprati. 

643.1. Kako se zove nespolna generacija paprati? Kojim je slovom označena slici? 

643.2. Kako se naziva gametofit papratnjača? 

643.3. Imaju li stanice tvorbe, koja je na slici označena slovom B. haploidan ili 

diploidan broj kromosoma? Jednom rečenicom obrazložite svoj odgovor. 

643.4. Jednom rečenicom objasnite zašto je tijekom evolucije kopnenih biljaka 

došlo do redukcije spolne generacije? 

235

644. Slika prikazuje rezultat reakcija krvi različitih krvnih grupa (stupci označeni 

brojevima od 1 do 4) s test-serumima koji sadrže anti-A, odnosno anti-B aglutinine. 

644.1. Kojoj krvnoj grupi pripada testirani uzorak označen na slici brojem 4 i 

zaokružen? 

644.2. Koje aglutinine sadrži osoba krvne grupa AB? 

644.3. Koja se krvna grupa smatra„ univerzalnim davateljem”? 

644.4. Što su po kemijskom sastavu aglutinini i aglutinogeni? 

645. Slika prikazuje probavni sustav čovjeka. 

236

645.1. Na slici označite žučnu vrećicu. Koja je uloga žuči? 

645.2. Kako se naziva organ koji svoje probavne enzime izlučuje u dvanaesnik? 

Kojim je slovom označen na slici? 

645.3. Koja je uloga crijevnih resica u tankome crijevu? 

645.4. Koji je najčešći uzrok ciroze jetre u razvijenim zemljama? 

646. Slika prikazuje unutarnje ženske spolne organe. 

646.1. Kojim je slovom na slici označe jajnik? Navedite dvije najvažnije uloge 

jajnika. 

646.2. Kojim je slovom na slici označen spolni organ u kojem se događa oplodnja? 

Kako se naziva taj organ? 

646.3. Kojim je slovom na slici označena maternica? Koja je uloga maternice? 

646.4. Navedite tri spolne zarazne bolesti. 

647. Niz baza na lancu DNA je sljedeći: 

647.1. Napišite niz baza na komplementarnome lancu iste molekule. 

647.2. Kako se naziva enzim pomoću kojega se replicira (udvostručuje) DNA? 

647.3. U kojem se dijelu interfaze događa replikacija (udvostručenje) DNA? 

647.4. Napišite niz baza na mRNA koja nastaje transkripcijom zadanoga niza: 

237

648. Slika prikazuje par homolognih kromosoma tijekom mejoze. Na 

kromosomima je naznačen položaj alelnih gena za dva svojstva neke biljke. Slovo 

E označuje crvenu boju cvijeta, a e bijelu, dok slovo F označuje dugu stabljiku, a f 

kratku. 

648.1. Jednom rečenicom objasnite što su homologni kromosomi. 

648.2. Napišite genotip organizma za dva prikazana svojstva prije udvostručenja 

DNA. 

648.3. Napišite sve moguće genotipove gameta koje će nastati na kraju II. 

mejotičke diobe ako se dogodio krosingover na način prikazan na slici. 

648.4. Kako će izgledati fenotip sljedećeg potomka: eeFf 

649. Marta i Petar su zdravi supružnici i imaju dvoje djece. Martin otac boluje od 

hemofilije. Marta ima krvnu grupu AB, a Petar krvnu grupu 0. Aleli za hemofiliju 

(X h ) i normalno zgrušavanje (X H ) su spolno vezani geni, a krvne grupe određuju 

aleli (A,B,0) koji dolaze na jednom od parova autosoma. 

649.1. Napišite genotipove Marte i Petra. 

649.2. Napišite moguće genotipove gameta Marte i Petra za navedena svojstva. 

649.3. Prikažite moguće genotipove njihove djece za navedena svojstva, odnosno 

tablicu križanja. 

649.4. Kolika je vjerojatnost da Marta i Petar dobiju zdravoga sina krvne grupe B? 

238

650. Na slikama A., B., C. označena su krila različitih životinja. 

650.1. Kako se nazivaju organi različiti po postanku koji obavljaju sličnu funkciju? 

650.2. Iz kojeg tkiva/organa nastaju krila kukaca? 

650.3. Iz koje su se skupine (razreda) kralježnjaka razvile današnje ptice i sisavci? 

650.4. Navedite dvije osobine koje je imala praptica (Archaeopteryx), a nemaju ih 

današnje ptice. 

651. Slika prikazuje dva odrasla primjerka pingvina vrste A. i B. 

651.1. U kojem dijelu svijeta žive prikazane vrste pingvina A. i B.? Upišite slova 

na karti svijeta u dvama od ponuđenih četiriju kvadratića. 

239

651.2. Jednom rečenicom obrazložite svoj odabir. 

651.3. Koje ekološko pravilo govori o razlozima različitih veličina tijela srodnih 

vrsta u ovisnosti o temperaturi? 

651.4. Pripadaju li pingvini grebenkama ili bezgrebenkama? 

652. Slika prikazuje prehrambeni lanac u moru. 

652.1. Koji su članovi lanca na slici biljojedi a koji mesojedi? 

652.2. Kako će se povećanje biomase zooplanktona odraziti na biomasu riba i 

liganja? 

652.3. Hoće li biomasa fitoplanktona u moru biti veća zimi ili proljeće? Jednom 

rečenicom objasnite zašto? 

240

652.4. Jednom rečenicom objasnite razliku između primarne i sekundarne organske 

proizvodnje. 

653. Slika pokazuje strukturu molekule ATP-a. 

653.1. Koju ulogu u stanici ima spoj prikazan na slici? 

653.2. U kojem je dijelu molekule ATP-a pohranjena energija? 

653.3. Navedite naziv jednoga staničnog procesa u kojem nastaje ATP. 

653.4. Kako se naziva stanični organel u kojem nastaje veliki broj molekula ATPa? 

654. Slika prikazuje životinjsku stanicu. 

241

654.1. Kako se naziva jedna stanična struktura koju ima životinjska, a nema biljna 

stanica? Uz naziv stanične strukture upišite slovo kojim je označena na slici. 

654.2. Navedite jedan od staničnih organela u kojem se nalaze molekule DNA i 

kojim je slovom označen na slici. 

654.3. Pretpostavimo da slika prikazuje stanicu gušterače. Kako se naziva stanični 

organel na kojem će se sintetizirati inzulin, na slici označen slovom E ? 

654.4. Na kojoj staničnoj tvorbi nastaju lizosomi? 

655. Na slici je pojednostavljen prikaz mejoze. 

242

655.1. U kojoj fazi mejoze dolazi do razdvajanja homolognih kromosoma? Kojim 

je slovom ta faza označena na slici? 

655.2. Kojim je slovom na slici prikazana metafaza II.? 

655.3. U kojim se spolnim organima muškaraca zbiva mejoza? 

655.4. Koji je proces u profazi I. najvažniji uzrok genetičke raznolikosti stanica? 

656. Slika prikazuje umnožavanje virusa u bakterijskoj stanici. 

656.1. Koji je virus označen slovom A na slici? 

656.2. Pogledajte sliku i ponuđenim opisima etapa u razmnožavanju pridružite 

odgovarajuća slova. 

Vezanje virusa na površinu bakterije:___ 

Sklapanje novih virusnih čestica:___ 

656.3. Koji je najpouzdaniji način zaštite od virusnih bolesti? 

656.4. Kako se nazivaju subvirusne čestice koje uzrokuju bolest stoke „kravlje 

ludilo”? 

243

657. Slika prikazuje papučicu. 

657.1. U koju skupinu praživotinja (Protozoa) pripadaju papučice? 

657.2. Kako se naziva struktura koja ima ulogu izbacivanja suviška vode iz 

papučice i kojim je slovom označena na slici? 

657.3. Kako se naziva struktura koja obavija tijelo papučice i daje mu stalni oblik i 

čvrstoću? 

657.4. Kako se zove „otac mikroskopa” koji je prvi promatrao jednostanične 

organizme? 

658. Slika prikazuje cvijet kritosjemenjače. 

244

658.1. Kako se naziva dio cvijeta koji je na slici označen slovom A ? 

658.2. U kojem se dijelu tučka događa oplodnja? 

658.3. Kako se naziva cvijet koji sadrži i tučak i prašnike? 

658.4. Preobrazbom kojih organa nastaju dijelovi cvijeta? 

659. Slika prikazuje kostur ptice. 

659.1. Na temelju izgleda prsne kosti odredite skupinu ptica čiji je primjer kostura 

prikazan na slici. 

659.2. Navedite jednu prilagodbu za letenje u građi kostura ptica. 

659.3. Kojim je slovom na slici označena bedrena kost? 

659.4. Navedite jednu zajedničku osobinu ptica i gmazova. 

245

660. Slika prikazuje osnovnu građevnu jedinicu bubrega. 

660.1. Kojim je slovom na slici označen glomerul i koja je njegova uloga u radu 

bubrega? 

660.2. Kakva će biti koncentracija mokraće osobe koja je jela pršut nakon otprilike 

četiri sata u odnosu na osobu koja je jela lubenicu? 

660.3. Navedite jednu tvar iz koje nastaje ureja ili karbamid. 

660.4. Kako se zove poremećaj povećane koncentracije ureje u krvnoj plazmi? 

661. Pacijentu su dijagnosticirali patuljasti rast. Liječnik mu je odredio hormonsku 

terapiju. 

661.1. Koja je žlijezda prestala ispravno funkcionirati? 

661.2. Navedite puni naziv hormona koji će pacijent morati uzimati. 

661.3. Koji poremećaj nastaje ako se isti hormon luči u prekomjernoj količini? 

661.4. Jednom rečenicom objasnite razliku u načinu izlučivanja egzokrinih i 

endokrinih žlijezda. 

246

662. Slika prikazuje životni ciklus čovjeka. 

662.1. Zaokružite na slici haploidnu fazu životnoga ciklusa čovjeka. 

662.2. Upišite riječ „mejoza” i „oplodnja” na za to predviđena mjesta u 

pravokutnicima na slici. 

662.3. Kako se naziva niz mitoza kojima iz oplođene jajne stanice nastaje 

blastocista? 

662.4. Navedite zametne listiće gastrule? 

247

663. Slika prikazuje kariogram čovjeka. 

663.1. Prikazuje li slika muškarca ili žene i po čemu se to može zaključiti? 

663.2. Kako se naziva faza mitoze u kojoj se nalaze kromosomi na slici? 

663.3. Koje organske makromolekule dolaze u sastavu kromosoma? 

663.4. Koliko autosoma i koliko spolnih kromosoma ima gameta čovjeka? 

664. Za označivanje osobina vinskih mušica rabe se međunarodno priznati simboli. 

Divlji tip ima sivo-smeđu boju tijela(e + ) i ravna krila dulja od tijela (vg + ), a mutant 

ima crno tijelo (e) i zakržljala krila (vg). Ove osobine nisu spolno vezane. Križana 

je ženka divljeg tipa za obje osobine i mužjak mutant za obje osobine. 

664.1. Napišite genotip mužjaka. 

664.2. Napišite genotip ženke ako je za obje osobine heterozigot. 

664.3. Kakve će osobine imati potomak sljedećeg genotipa: eevg + vg ? 

664.4. Kako se zove znanstvenik koji je započeo istraživanja na vinskim 

mušicama? 

248

665. Slika prikazuje Miller – Urayev pokus kojim je dokazana teorija organske 

evolucije. 

665.1. Na prazne crte upišite slova kojima su na slici označeni glavni dijelovi 

Miller – Urayeva pokusa. 

Praatmosfera ___________ 

Stvaranje vodene pare __________ 

„Prajuha” ___________ 

665.2. Navedite jednu molekulu koja se nalazila u praatmosferi. 

665.3. Jednom rečenicom objasnite pojam kemijske evolucije. 

665.4. Kolika je starost Zemlje prema suvremenim procjenama geologa? 

249

666. Slika prikazuje ovisnost broja ličinki pčela izlegnutih iz jajašaca pri 

određenim temperaturama. 

666.1. Očitajte sa slike temperaturu pri kojoj će se razviti najviše ličinki pčela iz 

jajašaca. 

666.2. Očitajte sa slike temperaturni minimum pri kojem se razvija najmanji broj 

ličinki pčela iz jajašaca. 

666.3. Očitajte sa slike koliki je broj ličinki pčela pri temperaturi od 15 0 C. 

666.4. Navedite jednu prilagodbu na oprašivanje pčelama. 

667. Slika prikazuje kruženje vode u prirodi. 

250

667.1. Kako se naziva proces kojim biljke vodu iz tla oslobađaju u atmosferu? 

667.2. Kojim procesom površinska voda prelazi u atmosferu? 

667.3. Navedite jednu prilagodbu četinjača za štednju vode. 

667.4. Kako se nazivaju najvažniji kemijski elementi koji izgrađuju živa bića i čije 

cikluse pratimo u prirodi? 

251


252

_______________________________________________________________________ Odgovori 

ODGOVORI 

253


254

_______________________________________________________________________ Odgovori 

1. odg. E, v. trofoblast 

2. odg. C, v. mezoderm 

3. odg. A, v. mejoza I 

4. odg. E, v. ribosomi 

5. odg. D, v. kloroplasti 

6. odg. E, v. modrozelene alge 

7. odg. C, v. mitoza 

8. odg. E, v. aktivni prijenos 

9. odg. A, v. kromatin 

10. odg. B, v. dijaliza 

11. odg. D, v. lizosomi 

12. odg. E, v. interfaza 

13. odg. C, v. Dodatak 2 

14. odg. D, v. fermentacija 

15. odg. C, v. disaharidi 

16. odg. D, v. glikoliza 

17. odg. B, v. oksidacija 

18. odg. E, v. biljni virusi 

19. odg. C, v. enzimi 

20. odg. E, v. ATP 

21. odg. D, v. fotosinteza i reakcije na 

svjetlosti 

22. odg. D, v. dušikove baze 

23. odg. B, v. gastrulacija 

24. odg. D, v. zigota 

25. odg. A, v. Graafov folikul 

26. odg. C, v. hipotalamus 

27. odg. D, v. bijelo tijelo 

28. odg. B, v. trudnoća 

29. odg. D, v. prolaktin 

30. odg. A, v. hipotalamus 

31. odg. D, v. oksitocin 

32. odg. A, v. genetska uputa 

33. odg. B, v. sinteza proteina 

34. odg. D, v. test križanje 

35. odg. B, v. zakoni nasljeđivanja 

36. odg. B, v. monohibridno križanje s dominacijom 

37. odg. E, v. tundra 

38. odg. B, v. biosfera 

39. odg. E, v. razlagači 

40. odg. C, v. areal 

41. odg. E, v. hranidbeni lanac 

42. odg. A, v. primarna organska produkcija 

43. odg. C, v. pokretačke sile evolucije 

44. odg. B, v. endoplazmatska mrežica 

45. odg. B, v. vertikalne zone biosfere 

46. odg. C, v. dihibridno križanje s dominacijom 

47. odg. E, v. označavanje nasljednih faktora 

i generacija 

Genotip AAbb dati će fenotip u kojem će 

se izraziti recesivno svojstvo za razliku od 

ostalih. 

48. odg. C, v. heterozigoti 

49. odg. A, v. krvne grupe 

50. odg. E, v. Dodatak 2 


52. odg. D, v. fotosinteza 

53. odg. A, v. oksitocin 

54. odg. C, v. profaza I 


56. odg. E, v. označavanje naslijednih faktora 

i generacija 

57. odg. E, v. lizosomi 

58. odg. E, v. citologija 

59. odg. C, v. laktoza 

60. odg. D, v. pasivni transport 

61. odg. D, v. komplementarne baze 


63. odg. B, v. klorofil 

64. odg. D, v. žuto tijelo 

65. odg. E, v. eukarioti 

66. odg. B, v. gastrulacija 

67. odg. B, v. blastoporus 

68. odg. A, v. organogeneza 

69. odg. C, v. Mendelovi zakoni 

70. odg. E, v. monohibridno intermedijarno 

križanje 

71. odg. E, v. vezani geni 

72. odg. C, v, modrozelene alge 

73. odg. C, v. kloroplasti 

74. odg. B, v. peptidna veza 

75. odg. A, v. bakteriofagi 

76. odg. E, v. testosteron 

77. odg. D, v. nukleinske kiseline 

78. odg. C, v. ovulacija 

79. odg. B, v. neurosekrecijski faktori 

80. odg. D, v. gonadotropni hormoni 

255


81. odg. C, v. blastocista 

82. odg. C, v. interfaza 

83. odg. D, v. monohibridno križanje s dominacijom 

84. odg. E, v. membranski proteini 

85. odg. D, v. proteini 

86. odg. C, v. proteini 

87. odg. E, v. nukleotidi 

88. odg. A, v. timin 

89. odg. E, v. nukleinske kiseline 


91. odg. D, vidi DNA 

92. odg. A, v. enzimi 

93. odg. C, v. lipaza 

94. odg. B, v. pasivni prijenos 

95. odg. E, v. nukleolus 

96. odg. D, v. žuto tijelo 

97. odg D, v. prolaktin 

98. odg. D, v. blastoderm 

99. odg. C, v. trofoblast 

100. odg. C, v. blastomere 

101. odg. B, v. homozigot 

102. odg. B, v. test križanje 

103. odg. C, v. monohibridno križanje s 

dominacijom 

104. odg. B, v. vezani geni 

105. odg. E, v. biologija 

106. odg. D, v. ribosomi 

107. odg. E, v. interfaza 

108. odg. E, v. citološke metode 

109. odg. C, v. adenin 

110. odg. C, v. saharoza 

111. odg. C, v. komplementarne baze 

112. odg. D, v. ATP 

113. odg. C, v. ovulacija 

114. odg. B, v. testosteron 

115. odg. D, v. mejoza 

116. odg. A, v. mezoderm 

117. odg. D, v. fenotip 

118. odg. A, v. test križanje 


120. odg. C, v. monohibridno intermedijarno 

križanje 

121. odg. C, v. mutacije 

122. odg. B, v. biocenologija 

256 

123. odg. C, v. karbon 

124. odg. D, v. ribosomi 

125. odg. D, v. fotosinteza 

126. odg. B, v. gvanin 

127. odg. C, v. ATP 

128. odg. C, v. dijaliza 

129. odg. E, v. koža 

130. odg. E, v. oogeneza 

131. odg. D, v. mejoza I 

132. odg. C, v. arhenteron 

133. odg. B, v. ektoderm 

134. odg. C, v. gastrulacija 

135. odg. C, v. prolaktin 

136. odg. A, v. nasljeđivanje 

137. odg. D, v. Mendelovi zakoni 

138. odg. E, v. test križanje 


križanje 

140. odg. D, v. mutacije 

141. odg. A, v. genetska uputa 

142. odg. D, v. biomasa 

143. odg. B, v. sukcesija 

144. odg. D, v. Dodatak 5 

145. odg. B, v. prophliopitekus 

146. odg. B, v. molekularna biologija 

147. odg. A, v. proteini 

148. odg. B, v. gvanin 

149. odg. D, v. nukleinske kiseline 

150. odg. A, v. DNA 


152. odg. C, v. fotosinteza 

153. odg. D, v. kodon 

154. odg. D, v. gonadotropni hormoni 

155. odg. A, v. Virchow 

156. odg. C, v. prolaktin 

157. odg. C, v. blastula 

158. odg. B, v. trudnoća 

159. odg. E, v. dihibridno križanje s dominacijom 


161. odg. D, v. evolucija 

162. odg. B, v. embriologija 

163. odg. C, v. laktoza 

164. odg. E, v. proteini 

165. odg. D, v. proteini

_______________________________________________________________________ Odgovori 

166. odg. D, v. eukarioti 


168. odg. A, v. citozin 

169. odg. D, v. polinukleotidi 

170. odg. C, v. ATPaza 

171. odg. D, v. AMP 

172. odg. E, v. NADP 

173. odg. C, v. aktivni prijenos 

174. odg. D, v. interfaza i jezgra 

175. odg. A, v. testosteron 

176. odg. E, v. ICSH 

177. odg. C, v. embrioblast 

178. odg. E, v. monohibridno križanje s 

dominacijom 

179. odg. E, v. monohibridno križanje s 

dominacijom 


križanje 

181. odg. C, v. Golgijevo tijelo 

182. odg. D, v. nukleoid 

183. odg. D, v. anafaza I 

184. odg. D, v. telofaza I 

185. odg. E, v. žuto tijelo 

186. odg. E, v. genetska uputa 

187. odg. D, v. genetska uputa i sinteza 

proteina 

188. odg. D, v. genetska uputa i sinteza 

proteina 

189. odg. C, v. zigota 


191. odg. D, v. dihibridno križanje s dominacijom 

192. odg. C, v. Dodatak 2. 


194. odg. D, v. monohibridno intermedijarno 

križanje 

195. odg. E, v. označavanje nasljednih 

faktora i generacija 


197. odg. C, v. test križanje 

198. odg. C, v. relikti 

199. odg. D, v. biologija 

200. odg. B, v. eukarioti 

201. odg. B, v. prokarioti 

202. odg. C, v. ribosomi 

203. odg. D, v. kloroplasti 

204. odg. C, v. bakteriofagi 

205. odg. D, v. eukarioti 

206. odg. D, v. biljna stanica 

207. odg. E, v. kloroplasti 

208. odg. D, v. biljna stanica 

209. odg. B, v. voda 

210. odg. D, v. DNA 

211. odg. E, v. DNA 

212. odg. C, v. adenin 

213. odg. C, v. citozin 

214. odg. D, v. DNA 

215. odg. C, v. DNA 

216. odg. A, v. RNA 

217. odg. B, v. peptidi 

218. odg. C, v. genetska uputa 

219. odg. A, v. blastula 

220. odg. B, v. gonadotropni hormoni 

221. odg. D, v. estrogen i progesteron 

222. odg. C, v. anatomija 

223. odg. A, v. ekologija 

224. odg. B, v. Dodatak 3 

225. odg. A, v. aminokiseline 

226. odg. B, v. genetska uputa 

227. odg. B, v. DNA 

228. odg. C, v. komplementarne baze 

229. odg. E, v. homozigot 


231. odg. C, v. test križanje 


233. odg. B, v. dihibridno križanje s dominacijom 

i vezani geni 

234. odg. B, v. vinska mušica, kromosomska 

garnitura 

235. odg. B, v. test križanje i dihibridno 

križanje s dominacijom 

236. odg. A, v. spolno vezano nasljeđivanje 

237. odg. C, v. anafaza I 

238. odg. E, v. virusi 

239. odg. B, v. trofoblast 

240. odg. E, v. ekologija 

241. odg. E, v. krosingover 

257


242. odg. B, v. mutacija 

243. odg. C, v. Fleming 

244. odg. E, v. homologni kromosomi 

245. odg. C, v. FSH, LH i LTH 

246. odg. B, v. prolaktin 

247. odg. C, v. spolno vezano nasljeđivanje 


249. odg. E, v. čovjek, kromosomska garnitura 

250. odg. B, v. vinska mušica, kromosomska 

garnitura 

251. odg. D, v. Dodatak 2 



254. odg. E, v. vezani geni 

255. odg. D, v. ATP 


257. odg. B, v. Hooke 

258. odg. D, v. mitoza 

259. odg. E, v. pričvrsnica 

260. odg. C, v. nukleoidi 

261. odg. C, v. blastocel 

262. odg. D, v. mezoderm 

263. odg. E, v. ektoderm 

264. odg. E, v. endoderm 



267. odg. B, v. monohibridno križanje s 

dominacijom 


269. odg. E, v. fenilalanin i genetska uputa 

270. odg. B, v. fiziologija 

271. odg. B, v. evolucija 

272. odg. E, v. autoradiografija 

273. odg. C, v. dušikove baze 

274. odg. C, v. Golgijevo tijelo 

275. odg. C, v. ribosomi 

276. odg. D, v. RNA 

277. odg. D, v. stanična membrana 

278. odg. E, v. recesivno svojstvo 


280. odg. C, v. vezani geni 

258 

281. odg. A, v. dihibridno križanje s dominacijom 


i vezani geni 

283. odg. B, v. spolno vezano nasljeđivanje 

284. odg. C, v. vinska mušica, kromosomska 

garnitura 


286. odg. E, v. dihibridno križanje s dominacijom 

287. odg. E, v. aleli 

288. odg. D, v. virusi 

289. odg. E, v. živa bića 

290. odg. B, v. Golgijevo tijelo 

291. odg. E, v. križanac 

292. odg. E, v. tripanosoma 

293. odg. E, v. voda 

294. odg. D, v. proteini 

295. odg. E, v. RNA 

296. odg. E, v. sinteza proteina 

297. odg. D, v. mutacije 

298. odg. C, v. monohibridno križanje s 

dominacijom 


300. odg. C, v. označavanje nasljednih 


301. odg. A, v. kariotip 

302. odg. B, v. fiziološka otopina 

303. odg. A, v. biomasa 

304. odg. B, v. genetske karte 

305. odg. A, v. prokarioti 

306. odg. E, v. atavizam 

307. odg. C, v. rudimenti 

308. odg. E, v. kodon 

309. odg. E, v. poliU 

310. odg. D, v. polifenilalanin 

311. odg. C, v. sinteza proteina i genetska 

uputa 

312. odg. D, v. histologija 

313. odg. D, v. ekologija 

314. odg. C, v. hipoglikemija 

315. odg. E, v. steroidi 

316. odg. E, v. aminokiseline

_______________________________________________________________________ Odgovori 

317. odg. E, v. pirimidinske baze 

318. odg. E, v. dominantno svojstvo i označavanje 

nasljednih faktora i generacija 


320. odg. A, v. vezani geni 

321. odg. E, v. recesivno svojstvo i homozigoti 


323. odg. A, v. vezani geni 


325. odg. A, v. spolno vezano nasljeđivanje 

326. odg. D, v. vinska mušica, kromosomska 

garnitura 

327. odg. B, v. modrozelene alge 



330. odg. B, v. mejoza I 

331. odg. E, v. bakteriofagi 

332. odg. B, v. embrioblast 


334. odg A, v. oksidacija 

335. odg B, v. fagocitoza 

336. odg E, v. DNA 

337. odg. E, v. jezgrica 

338. odg. B, v. metafaza 

339. odg. D, v. neuron 


341. odg. C, v. blastoderm 

342. odg. C, v. blastoporus 

343. odg. D, v. mezoderm 

344. odg. C, v. bakterije 

345. odg. E, v. prokarioti 

346. odg. E, v. homozigot 

347. odg. D, v. Medelovi zakoni 


349. odg. E, v. označavanje nasljednih 


350. odg. A, v. krosingover 

351. odg. C, v. fenilalanin i genetska uputa 

352. odg. A, v. komplementarne baze i kodon 

353. odg. C, v. lizosomi 

354. odg. E, v. mitohondriji 

355. odg. E, v. jezgrica 

356. odg. D, v. kromatin 

357. odg. C, v. anafaza I 

358. odg. B, v. spermatogeneza i oogeneza 

359. odg. A, v. telofaza I 

360. odg. E, v. ektoderm 

361. odg. E, v. Dodatak 2 

362. odg. D, v. vezani geni 


364. odg. E, v. nukleoid 

365. odg. C, v. kloroplasti 

366. odg. E, v. biologija 

367. odg. B, v. osmoza 

368. odg. E, v. endokrine žlijezde 

369. odg. B, v. profaza I 

370. odg. B, v. blastoderm 

371. odg. A, v. blastoporus 

372. odg. B, v. ektoderm 

373. odg. C, v. trofoblast 

374. odg. B, v. životinjski virusi 



377. odg. C, v. centrosomi i diobeno vreteno 

378. odg. C, v. endoplazmatska mrežica 

379. odg. D, v. lizosomi 

380. odg. D, v. fermentacija 

381.odg. B, v. oksidacija 

382.odg. C, v. oplodnja 

383.odg. D, v. zigota 

384. odg. E, v. tundra 

385. odg. E, v. heterotrofi i bakterije 

386. odg. B, v. fenološke pojave 

387. odg. C, v. areal 

388. odg. E, v. autotrofi 

389. odg. A, v. primarna organska produkcija 

390. odg. B, v. endem 

391. odg. D, v. ekosustav 

392. odg. A, v. australopitekus i dodatak 5 

393. odg. E, v. biološki indikatori onečišćenja 

259


394. odg. B, v. vertikalne zone biosfere 

395. odg. E, v. bakteriofagi 

396. odg. E, v. Escherichia coli 


398. odg. C, v. mutacije 


400. odg. A, v. virusi 


402. odg. A, v. patogene bakterije 

403. odg. B, v. mutacija 

404. odg. E, v. antropologija 

405. odg. B, v. Morgan, T. 

406. odg. D, v. kultura tkiva 



409. odg. E, v. prokarioti 


411. odg. B, v. osmoza 

412. odg. B, v. biocenoza 

413. odg. C, v. herbivori i heterotrofi 

414. odg. E, v. sekundarna organska produkcija 

415. odg. E, v. hranidbena piramida 

416. odg. C, v. hranidbeni lanac 

417. odg. D, v. patogene bakterije i upala 

pluća 

418. odg. E, v. disanje 


420. odg. D, v. limfa 

421. odg. A, v. implantacija jajašca 

422. odg. B, v. živčana stanica 

423. odg. C, v. hipertoničan 

424. odg. A, v. natalitet 

425. odg. D. v. areal 

426. odg. E, v. patogene bakterije 

427. odg. D, v. hipotoničan 

428. odg. A, v. populacija 

429. odg. D, v. bentoska biocenoza 

430. odg. C, v. krapinski pračovjek 

431. odg. B, v. ekosustav 

432. odg. C, v. krapinski pračovjek 

433. odg. D, v. eritrocit 

434. odg. A, v. alge 

435. odg. E, v. prirodni rezervat i dodatak 

4 

260 

436. odg. C, v. virusi i dječja paraliza 

437. odg. D, v. bakteriofag 

438. odg. B, v. bakterije 

439. odg. A, v. bakterije 

440. odg. E, v. eukarionti 

441. odg. B, v. lizosomi i endocitoza 

442. odg. D, v. vitamini 

443. odg. B, v. menstrualni ciklus 

445. odg. B, v. neandertalski pračovjek i 

dodatak 5 

446. odg. B, v. živi fosili i ginkgo 

447. odg. C, v. virusi 


449. odg. C, v. abiotički faktori 

450. odg. C, v. Homo sapiens 

451. odg. E, v. modifikacije 

452. odg. E, v. plazmidi 

453. odg. B, v. prokariotska stanica 

454. odg. D, v. saprofiti 

455. odg. B, v. endocitoza 

456. odg. A, v. leukoplasti 

457. odg. A, v. lišaj 

458. odg. A, v. mahovine i prokličnica 

459. odg. B, v. sorus i paprati 

460. odg. C, v. sjemeni zametak i tučak 

461. odg. B, v. dvosupnice 

462. odg. A, v. prijelazni oblici 

463. odg. B, v. homologni organi 

464. odg. C, v. rudimentarni organi 

465. odg. C, v. bičaši i kremenjašice 

466. odg. C, v. kremenjašice 

467. odg. B, v. steljnače, steljka i alge 

468. odg. A, v. protalij 

469. odg. D, v. pteridosperme 

470. odg. D, v. prašnik 

471. odg. A, v. dvosupnice 

472. odg. D, v. plod 

473. odg. B, v. vegetacija 

474. odg. C, v. autosomi 

475. odg. A, v. pričvrsnica 

476. odg. E, v. virusi 

477. odg. D 

478. odg. B, v. plazmoliza 

479. odg. C, v. protalij 

480. odg. B, v. kritosjemenjače

_______________________________________________________________________ Odgovori 

481. odg. E, v. sedrene barijere 

482. odg. B, v. psilofiti 

483. odg. E, v. relikti 

484. odg. C, v. jednosupnice 

485. odg. D, v. mahovine 

486. odg. B, v. flora 

487. odg. A, v. krosingover 

488. odg. C, v. spolna određenost potomaka 

489. odg. C, v. klica 

490. odg. B, v. rudimenti 

491. odg. B, v. mutacije 

492. odg. E, v. kambij 


494. odg. C, v. viroidi 

495. odg. B, v. virusi 

496. odg. B, v. bakterije 

497. odg. B, v. vegetacija 

498. odg. B, v. centriol 


500. odg. C, v. katabolizam 

501. odg. E, v. fototropizam 

502. odg. D, v. nitrifikacija 

503. odg. C, v. kriptorhizam 

504. odg. A, v. vegetativno razmnožavanje 

505. odg. D, v. ugljikohidrati, glikogen 

506. odg. B, v. pubertet 

507. odg. B, v. termoregulacija 

508. odg. A, v. koacervati 

509. odg. A i D, v. paprati 

510. odg. A i D, v. zaštita okoliša 

512. odg. C i E, v. populacija 

513. odg. A i C, v. endokrine žlijezde 

514. odg. B i E, v. enzimi, hormoni 

515. odg. D, v. ekosistem 

516. odg. C, v. višestanične životinje 

517. odg. A, v. leukociti 

518. odg. B, v. krvna plazma 

519. odg. C, v. jetra, probavni sustav 

520. odg. E, vidi bubreg 

521. odg. C, v. škrob 

522. odg. C, v. Krebsov ciklus 

523. odg. E, v. stanična membrana 

524. odg. A i D, v. osmoza, korijen, fotosinteza 

525. odg. A i C, v, RNA 

526. odg. A i C, v. drift 

527. odg. B i C, v. regeneracija 

528. odg. A i C, v. oligomeria 

529. odg. B i C, v. mahovine, papratnjače 

530. odg. D i F, v. homeotermni organizmi 

531. odg. B i D, v. srce 

532. odg. B i D, v. dojenje 

533. odg. A4, B3, C1, D2 

534. odg. A3, B4, C1, D2 

535. odg. A3, B1, C4, D5, E2 

536. odg. A2, B4,C1, D3 

537. odg. A2, B1, C3 

538. odg. sisulja (haustorija), v. haustorije 

539. odg. raznožavanjem, v. populacija 

540. odg. E, v. fotosinteza 

541. odg. D, v. plošnjaci 

542. odg. B, v. prašnik 

543. odg. D, v. glavonošci 

544. odg. E, v. kemoautotrofi 

545. odg. A, v. fermentacija 

546. odg. A, v. biljni hormoni, giberlini 

547. odg. D i E, v. gmazovi i kralježnjaci 

548. odg. C i E, v. spermatogeneza 

549. odg. A i D, v. oksihemoglobin, hemoglobin 

550. odg. A i B, v. srce 

551. odg. A i C, v. hranidbeni lanac 

552. odg. B, C i D, v. puči 

553. odg. C, D i G, v. neuron 

554. odg. 21 sadnica 

555. odg. 7 cvjetova 

556. odg. Jura je ekolog. 

Božo je mikrobiolog. 

Ivo je zoolog. 

Vlado je genetičar. 

557. odg. B, v. partenogeneza 

558. odg. C, v. probava 

559. odg. D, v. osmotski tlak 

560. odg. E, v. antibiogram 

561. odg. C, v. bubreg 

562. odg. A, v. glikoliza 

563. odg. B, v. gonadotropni i spolni 

hormoni 

564. odg. C, v. razvoj čovjeka i dodatak 5 

261


565. odg.C i E, v. gljive 

566. odg. B i C, v. borovi 

567. odg. B i C, v. svitkovci 

568. odg. B i E, v. endokrine žlijezde 

569. odg. A i C, v. inzulin 

570. odg. E i F, v. spolni hormoni 

571. odg. C i E, v. fotosinteza 

572. odg. D i F, v. dormancija 

573. odg. B i D, v. sisavci 

574. odg. B i E, v. saprofagi 

575. odg. C i F, v. nacionalni parkovi i 

dodatak 4 

576. odg. C i E, v. gustoća populacije 

577. odg. C i E, v. nitrofiksacija 

578. odg. 1760 mušica 

579. odg. 11 miševa 

580. odg. 6 dana 

581. odg. x(G) 24 % 

x(A) 21 % 

x(C) 20 % 

x(T) 35 % 

582. odg. A) 2, 5, 10, 17, 26, 37 

B) 2, 8, 18, 32, 40, 72 

C) 0, 3, 8, 15, 24, 35 

D) 2, 3, 5, 8, 12, 17 

583. odg. B, v. mahovine 

584. odg. B, v. svitkovci 

585. odg. C, v. srce 

(80.5 min×70 mL×70/min = 3.9445×10 5 mL) 

586. odg. B, v. kukci 

587. odg. C, v. kliještari 

588. odg. A, v. bubreg 

262 

589. odg. B, v. bubreg 

590. odg. C, v. kambrij, dodatak 5 

591. odg. D,. v. neurohormoni 

592. odg. B, v. hidatode 

593. odg. C, v. glikoliza 

594. odg. B, v. oblići 

595. odg. B, v. antikodon 

596. odg. A i D, skuša ne jede punoglavce 

kojih ni nema u moru, a zec ne jede skakavce, 

v. hranidbeni lanci 

597. odg. B i C, v. HIV 

598. odg. C i D, v. borovi 

599. odg. A i E, v. jednosupnice 

600. odg. F i G, v. bakterije 

601. odg. A i B, v. onečišćenje voda 

602. odg. D i F, v. bakterije 

603. odg. viroidi i prioni 

604. odg. nastije 

605. odg. 1/16 (0.0625)

Odgovori na pitanja otvorenog tipa 

606. Odgovori : 

606.1. 

U središtu molekule je C (ugljik), v. aminokiseline 

606.2. aminokiselinama, v.aminokiseline 

606.3. peptidna veza, v. peptidna veza 

606.4.protein ili bjelančevina, v. proteini, peptidi 

607. Odgovori: 

607.1. 8 (osam), 2 3 = 8, v. bakterije 

607.2. jednake su (klonovi), v. bakterije, dvojna dioba 

607.3. E, v.bakterije 

607.4. o fekalnom onečišćenju, E. coli je simbiont u probavilu , v. Escherichia coli 


608.1. cvat je prikazan na slikama 5. i 7. 

608.2. cvat je skup cvjetova na istoj cvjetnoj stapci, v. cvat 

608.3.slika 4., kockavica, 

608.4. lapovi, latice, tučak, prašnici; v. cvijet 


609.1. v. svitkovci 

263

609.2. svitak barem u jednoj fazi razvitka, škržno ždrijelo i živčana vrpca s leđne 

strane tijela; v. svitkovci 

609.3. iz parnih peraja (prsnih i/ili trbušnih) 

609.4. gmazovi, ptice i sisavci kao prilagodba na kopneni način života tj. razvoj 

zametka izvan vode; v.amniota i Dodatak 5. 


610.1. A. grkljan (ždrijelo), B. dušnik, C. pluća (desno plućno krilo); v. dišni 

sustav 

610.2. zbog toga što je u krvi veći parcijalni tlak CO2 nego u alveoli; v. alveola 

610.3. pročišćavanje, zagrijavanje, vlaženje i dezinficiranje zraka 

610.4. ošit ili dijafragma; svojim položajem omogućava promjenu volumena 

prsnog koša (udisaj – izdisaj) 


611.1. životinjska stanica; nema staničnu stijenku, nema kloroplast, nema vakuole; 

v. stanica 

611.2. mitohondrij; stanično disanje , sinteza ATP-a; v. mitohondriji 

611.3. lizosomi; nastaju na golgijevom tijelu (aparatu); v.lizosomi, golgijevo tijelo 

611.4. ovojnica (dvostruka membrana), vlastita DNA prokariotskog tipa, ribosomi, 

mogućnost umnožavanja neovisno o staničnoj diobi; v. mitohondrij, kloroplast 

264


612.1. prokariotski tip, v. bakterije, prokarioti 

612.2. nema jezgru niti stanične organele, ima nukleoid; v. bakterije, prokarioti 

612.3. nukleoid ili bakterijski kromosom, v. nukleoid, bakterije, prokarioti 

612.4. DNA, v. nukleoid 


613.1. Slika A - mješinarke; slika B – stapčarke; v. mješinarke, stapčarke 

613.2. hitinska stijenka kao kod člankonožaca, rezervna tvar glikogen, slična 

struktura DNA, heterotrofnost; v. gljive 

613.3. kvasci uzrokuje alkoholno vrenje i pritom nastaje CO2 koji „diže” tijesto; v. 

kvaščeve gljivice 

613.4. zelene plijesni (kistac), antibiotici sprječavaju rast i razvoj bakterija, 

liječenje bakterioza; v. penicilijum, antibiotik 


614.1. plućna arterija; provodi vensku (deoksigeniranu) krv, v. mali optok krvi 

614.2. lijeva klijetka; potrebna je najveća snaga da krv potisne u aortu, v. mali 

optok, srce 

614.3. sprječavaju vraćanje krvi, v. zalisci srčani 

614.4. uzrokujući suženje krvnih žila povećava krvni tlak, v. ateroskleroza 


615.1. list dvosupnice; prema mrežastoj nervaturi u listu, v. dvosupnice (osobine 

dvosupnica) 

615.2. asimilacijski parenhim; u njemu se odvija fotosinteza, v. osnovno staničje 

615.3. transpiracija i izmjena plinova, v. puči 

615.4. vodenu otopinu mineralnih tvari i asimilate (produkte fotosinteze), v. 

provodno staničje 


616.1. 

265

v. kukci 

616.2. unutarnja oplodnja i jaja sa zaštitnom ovojnicom, v. kukci 

616.3. polisaharid – hitin, v. hitin, kukci 

616.4. nema stadija kukuljice, v. kukci 


617.1. 

617.2. miješanje hrane, potiskivanje hrane u ždrijelo, artikulacija glasa (govor) 

617.3. kemoreceptori 

617.4. gmazovima, v. gmazovi 


618.1. u citoplazmi, v. glikoliza 

618.2. početna je glukoza a nastaje pirogrožđana kiselina, v. glikoliza 

618.3. Krebsov ciklus ili stanično disanje, v. Krebsov ciklus 

618.4. dobivanje energije, preduvjet za daljnju razgradnju šećera; v. glikoliza 

266


619.1. riža, krumpir, tjestenina …; v.škrob 

619.2. α-amilaza (ptijalin), v. škrob, ptijalin 

619.3. 

v. škrob 

619.4. glukoza, v. škrob 


620.1. F – crvena očna pjega (stigma) je fotoreceptor, v. očna pjega, euglena 

620.2. u vodi opterećenoj organskim tvarima, ako ne obavlja fotosintezu euglena je 

heterotrofna; v. euglena 

620.3. ne može, zbog razlike u koncentracijama u euglenu prodire voda, stežljivim 

mjehurićem izbacuje vodu, rasprsnula bi se, v. stežljivi mjehurići 

620.4. to je ishodišna skupina za biljni (autotrofija) i životinjski svijet 

(heterotrofija); v. bičaši 


621.1. trombociti, v. trombociti 

621.2. zgrušavanje krvi, v. trombociti 

621.3. eritrociti, v. eritrociti 

621.4. koštana srž, v. koštana moždina, hematopoeza 


622.1. biljne stanice, v. kloroplast 

622.2. fotosinteza , v.kloroplast i fotosinteza 

622.3. tilakoidi, grana tilakoidi, v. kloroplast 

622.4. iz modrozelenih algi, cijanobakterija , v. simbiogeneza 

267


623.1. u metafazi; kromosomi su pravilno smješteni u sredini stanice u 

ekvatorijalnoj ravnini pričvršćeni za niti diobenog vretena, v. metafaza 

623.2. centriol, centrosom; tvorba diobenog vretena, v.centrosom 

623.3. kromosomska garnitura određene vrste, v.kariotip 

623.4. omogućuje rast organizma, v. mitoza 


624.1. A. gljive, B. biljke, C. monera, D. životinje. E. protista; v. carstvo 

624.2. C, v. protisti 

624.3. vrsta, v. vrsta 

624.4. A. muhara, B. hrast, C. Escherichia coli, D. zec, E. papučica 


625.1. 12. Ili 13., v., antibiotik, pogledaj na graf 

625.2. bolesnik je prerano prestao uzimati antibiotik; bakterije su postale 

rezistentne na antibiotik 

625.3. leukocitima, v. leukocitoza 

625.4. L. Pasteur, v. Pasteur,L. 


626.1. aminokiselina, bjelančevina, nukleinska kiselina; v.aminokiseline, proteini, 

nukleinske kiseline 

626.2. nitrifikacija, v.nitrifikacija 

626.3. zbog odnosa simbioze s dušikovim bakterijama, v.dušikove bakterije 

626.4. rosika, venerina muholovka; v. karnivorne biljke 


627.1. volvoks (B), spirogira (C); v. volvoks, spirogira 

627.2. kaulerpa (F) 

627.3. klorofil a (fotosinteza), izmjena generacija; v. crvene alge, smeđe alge, 

zelene alge 

627.4. provode pravu fotosintezu kojom se oslobađa kisik, v. crvene alge, smeđe 

alge, zelene alge 

268


628.1. A,B,F; v, jednosupnice 

628.2. traheje, sitaste cijevi; v. provodno staničje 

628.3. učvršćuje izdanak, opskrbljuje biljku vodom i mineralnim tvarima, v. 

korijen 

628.4. korijen je pozitivno a stabljika negativno geotropna, v. tropizmi 


629.1. A; glavonošcima, v.glavonošci 

629.2. filtracijom vode, v.školjkaši 

629.3. asimetričan je, torzijom tijelo je zakrenuto i nestala je simetrija, v. puževi 

629.4. 

v. glavonošci 


629.1. krvnoj grupi B, v. krvne skupine 

629.2. nema aglutinogena, v. krvne skupine 

629.3. AB, krvne skupine 

629.4. razgradnjom hemoglobina, v. eritrociti 

Odgovori : 

631.1. gonadotropni hormon, v.gonadotropni hormon 

631.2. estrogen ili progesteron, v.jajnici 

631.3. Graafov folikul, v.Graafov folikul 

631.4. propadanjem žutog tijela prestaje izlučivanje spolni hormona ; pretvara se u 

bijelo tijelo i dolazi do ljuštenja stijenke maternice i menstrualnog krvarenja, v. 

žuto tijelo 

269


632.1. A, prihvaćanje i provođenje jajne stanice od jajovoda do maternice; 

oplodnja, v. jajovod 

632.2. sekrecijska faza, v. menstrualni ciklus 

632.3. na grliću maternice; PAPA-test, v. PAPA test 

632.4. 1. Higijena spolnih organa; upotreba prezervativa pro spolnom odnosu 


633.1. Met - Arg – Pro – Tyr, v. genetička uputa 

633.2. prevođenje ili translacija, v. sinteza proteina 

633.3. peptidna veza, v. peptidna veza 

633.4. antikodon, v. antikodon, sinteza proteina 


634.1. DdEe , v.genotip, Dodatak 1. Dihibridno križanje 

634.2. DE, De, dE, de, v. krosingover 

634.3. kratka i crna dlaka, v. fenotip 

634.4. DE, de, v. genotip, mejoza 


635.1. Katarinin genotip: X D X d Aa 

Lukin genotip: X D Y AA 

v. albinizam, genotip, Dodatak 1. Dihibridno križanje i Spolno vezano 

nasljeđivanje 

635.2. Katarinine gamete: X D A, X D a, X d A, X d a 

v. Dodatak 1. Dihibridno križanje i Spolno vezano nasljeđivanje 

635.3. 


635.4. 1/8 , v. Dodatak 1. Dihibridno križanje i Spolno vezano nasljeđivanje 

270


636.1. Umjereni pojas - C, Polarni pojas - B, Pustinjski pojas - A v. zaštitna 

obojenost 

636.2. temperatura, v. abiotički čimbenici, Alenovo pravilo 

636.3. različita područja različita boja krzna; bolja prilagodba okolišu, v. zaštitna 

obojenost 

636.4. 1. promjena: nedostatak hrane; 2. promjena: paraziti, bolest, zatopljenje 


637.1. najveća biomasa - fitoplankton,najmanja biomasa - lignje, v. hranidbeni 

lanac 

637.2. riba, v. hranidbeni lanac 

637.3. u zooplanktonu, ribama i lignjama; v. hranidbeni lanac, sekundarna 

organska proizvodnja 

637.4. povećanje biomase fitoplanktona dovodi do porasta biomase svih ostalih 

članova lanca, v. hranidbeni lanac, primarna organska proizvodnja 


638.1. povećao se volumen stanice, v. osmoza, bubrenje 

638.2. pasivni prijenos, osmoza, v. pasivni prijenos, osmoza 

638.3. hipertonična, više koncentracije, v. hipertonična otopina, osmoza 

638.4. voda (otapalo) se kreće iz područja više koncentracije vode u područje niže 

koncentracije vode; voda se giba iz područja gdje je ima više u područje gdje je 

ima manje, v. osmoza 


639.1. profaza; iz kromatina se oblikuju kromosomi, postupno nestaju jezgrica i 

jezgrina ovojnica, v. mitoza, profaza 

639.2. centrioli ili centrosom, v. centrioli, centrosom 

639.3. svaka stanica-kćer će imati 48 kromosoma, v. mitoza 

639.4. metafazni kromosomi su dvostruki (imaju 2 kromatide), anafazni 

kromosomi su jednostruki (imaju 1 kromatidu), v. metafaza, anafaza 


640.1. prokariotska stanice nema jezgru već nukleoid, odnosno nema stanične 

organele, v. prokarioti 

271

640.2. stanična membrana, citoplazma, ribosomi, v. prokarioti, eukariotske stanice 

640.3. molekula DNA, v. nukleoid 

640.4. mitohondrij, v. simbiogeneza 


641.1. 8 ili 9 dana, v. antibiotik, pogledaj na graf 

641.2. pacijent je prerano prestao uzimati antibiotik,/ neredovito je uzimao 

antibiotik,/ bakterije su postale rezistentne na antibiotik,/ nastupila je neka nova 

infekcija 

641.3. Escherichia coli , v. Escherichia coli 

641.4. penicilin, Aleksandar Fleming , v. penicilijum, Fleming, A. 


642.1. A-morska salata, B-volvoks, C-spirogira, D-jadranski klobučić, E - 

klamidomonas, F-kaulerpa 

642.2. zelene alge, v. zelene alge 

642.3. Volvoks je kolonijalni oblik jednostaničnih algi s podjelom rada i 

predstavlja prijelazni oblik iz jednostaničnih prema višestaničnim organizmima, v. 

volvoks. 

642.4. Alge su primarni proizvođači i čine osnovu svim hranidbenim lancima u 

vodenim ekosustavima; fotosintezom oslobađaju kisik, v. alge, primarna organska 

proizvodnja, hranidbeni lanac. 


643.1. sporofit, slovom A., v. sporofit , paprati 

643.2. protalij, v. protalij, paprati 

643.3. haploidan, zato što ta tvorba (protalij) nastaje iz haploidne spore, v. paprati, 

protalij 

643.4. zbog prilagodbe kopnenom načinu života, tj oplodnja je neovisna o 

posredovanju vodom 


644.1. krvnoj grupi A, v. krvne skupine 

644.2. nema aglutinina, v. krvne skupine 

644.3. krvna grupa 0 jer nema aglutinogena na eritrocitima, v. krvne skupine 

644.4. bjelančevine ili proteini 

272


645.1. emulgiranje (raspršivanje) masti u sitne kapljice čime se olakšava djelovanje 

lipazama, v. žučni mjehur, žuč 

645.2. gušterača (pankreas), slovo D, v. gušterača, gušteračin sok 

645.3. povećavaju apsorpcijsku površinu crijeva, upijaju hranjive tvari iz crijevnog 

sadržaja, v. tanko crijevo, apsorpcija hrane 

645.4. alkoholizam, v. ciroza jetre 


646.1. slovom B , proizvodnja jajnih stanica (oogeneza) / lučenje ženskih spolnih 

hormona (estrogen i progesteron), v. jajnici, oogeneza, endokrine žlijezde 

646.2. slovom A , jajovod, v. jajovod 

646.3. slovom C , u njoj se razvija razvoj zametka (embrio – fetus), v. maternica 

646.4. gonoreja (kapavac), sifilis (lues), AIDS (SIDA), v. gonoreja, sifilis, AIDS 


647.1. ATGCTGCAT, v. komplementarne baze 

647.2. DNA-polimeraza, v. polimeraza 

647.3. u S fazi, v. interfaza 

647.4. AUGCUGCAU, v. sinteza proteina 


648.1. Homologni kromosomi su parovi kromosoma koji su jednako dugački, 

imaju pričvrsnicu na istome mjestu, izgledom su jednaki i nose gene za ista 

svojstva, v. homologni kromosomi. 

648.2. EeFf, v. genotip 

648.3. EF, Ef, eF, ef, v. genotip, krosingover 

648.4. bijeli cvijet ; duga stabljika, v. fenotip 


649.1. Martin genotip X H X h AB; Petrov genotip X H Y 00, v. hemofilija, krvne 

skupine, genotip, Dodatak 1. Dihibridno križanje i Spolno vezano nasljeđivanje 

649.2. Martine gamete X H A, X H B, X h A, X h B; Petrove gamete X H 0, Y0, v. 

Dodatak 1. Dihibridno križanje i Spolno vezano nasljeđivanje 

649.3. 

273


649.4. vjerojatnost je 1/8, v. Dodatak 1. Dihibridno križanje i Spolno vezano 

nasljeđivanje 


650.1. analogni organi, v. analogni organi 

650.2. nastala su iz pokrovnog tkiva (kože), v. 

650.3. iz pragmazova, predaka današnjih gmazova, v. 

650.4. zubi u kljunu, kralješnica u repu, pune kosti, kandže na krilima, v. praptica 


651.1. A-uz Čile (pretposljednji kvadratić); B-uz Patagoniju (posljednji, najjužniji 

kvadratić) 

651.2. vrste koje žive sjevernije, bliže ekvatoru su manje a vrste koje žive bliže 

južnome polu su krupnije, v. Bergmanovo pravilo 

651.3. Bergmanovo pravilo, v. Bergmanovo pravilo 

651.4. grebenkama, v. novočeljuske 


652.1. biljojedi – zooplankton; mesojedi – riba i lignja v. hranidbeni lanac 

652.2. povećanje biomase riba i liganja, v. hranidbeni lanac 

652.3. U proljeće se očekuje veća biomasa fitoplanktona zbog viših temperatura i 

više svjetla ( veći intenzitet fotosinteze i veće razmnožavanje), v. primarna 

organska proizvodnja. 

652.4. Primarna organska proizvodnja je sinteza organske tvari iz anorganske a 

odvija se u autotrofnim organizmima (zelene biljke); dok je sekundarna organska 

proizvodnja ona koja se odvija u heterotrofnim organizmima (životinje), v. 

primarna organska proizvodnja, sekundarna organska proizvodnja. 


653.1. Pohranjivanje energije, skladištenje energije, zaliha energije, izvor energije; 

v. ATP 

274

653.2. U vezama između fosfata, između fosfatnih skupina; v. ATP 

653.3. Glikoliza, stanično disanje, Krebsov ciklus, oksidativna fosforilacija, vrenje, 

svjetlosne reakcije fotosinteze; v. glikoliza, disanje, fotosinteza 

653.4. Mitohondrij, kloroplast; v. mitohondrij, kloroplast 


654.1. centrosom, centriol, označena slovom B; v. centrosom, centrioli 

654.2. jezgra, slovo C ili mitohondrij slovo F; v. jezgra, mitohondrij 

654.3. hrapava (zrnata) endoplazmatska mrežica (retikulum); v. endoplazmatska 

mrežica 

654.4. na Golgijevom aparatu (tijelu); v. Golgijevo tijelo 


655.1. anafaza I., slovo D; v. anafaza I., mejoza, mejoza I. 

655.2. slovo E; v. mejoza, mejoza II. 

655.3. u sjemenicima (testisima); v. spermatogeneza 

655.4. crossing-over; v. krosingover, profaza I., mejoza, mejoza I., 


656.1. bakteriofag, bakterijski virus, fag; v. bakteriofagi 

656.2. vezanje virusa na površinu bakterije – B, sklapanje i sazrijevanje novih 

virusnih čestica – D; v. bakteriofagi 

656.3. cijepljenje, imunizacija, vakcinacija; v. cijepljenje, imunizacija 

656.4. prioni; v. prioni 


657.1. trepetljikaše (Ciliata); v. papučica, trepetljikaši, praživotinje 

657.2. stežljivi mjehurić, kontraktilna vakuola, slovo B; v. stežljivi mjehurić 

657.3. pelikula; v. pelikula 

657.4. A. van Leeuwenhoek; v. Van Leeuwenhoek A. 


658.1. latica ili vjenčić; v. cvijet 

658.2. u plodnici tučka, u sjemenom zametku; v. tučak 

658.3. dvospolni cvijet; v. cvijet 

658.4. preobrazbom listova; v. list 

275


659.1. grebenke, letačice, novočeljuske; v. ptice, novočeljuske 

659.2. šuplje (pneumatične) kosti, lake kosti, prsni greben, prednji udovi 

preobraženi u krila; v. ptice 

659.3. slovo A; v. ptice 

659.4. nesu jaja, suha koža prekrivena rožnatim ljuskama, unutarnja oplodnja, 

amniota; v. gmazovi, ptice, amniota 


660.1. slovo C, filtriranje krvi; v. glomerul, nefron 

660.2. hipertonična, koncentriranija, veće koncentracije; v. antidiuretički hormon 

660.3. proteini, aminokiseline; aminokiseline 

660.4. uremija; v. uremija 


661.1. hipofiza, adenohipofiza; v. hipofiza, adenohipofiza 

661.2. somatotropni hormon ili hormon rasta; v. hormon rasta, adenohipofiza 

661.3. gigantizam, akromegalija; v. gigantizam, akromegalija 

661.4. endokrine svoje produkte (hormone) izlučuju u krv, a egzokrine svoje 

produkte (npr. probavne enzime), izlučuju u probavilo; v. endokrine žlijezde, 

probavni enzimi 

276


662.1. i 662.2. 

v. oogeneza, spermatogeneza, mejoza I., mejoza, oplodnja, zigota 

662.3. brazdanje, blastulacija; v. brazdanje, blastula, blastoderm 

662.4. ektoderm (vanjski listić), mezoderm (srednji listić), endoderm (unutarnji 

listić) v. gastrulacija, ektoderm, mezoderm, endoderm 


663.1. kariogram muškarca, po prisutnosti Y kromosoma tj. po spolnim 

kromosomima X i Y v. kariotip 

663.2. metafaza; v. metafaza 

663.3. DNA i proteini; v. kromosomi 

663.4. 22 autosoma (tjelesna kromosoma) i 1 gonosom (spolni kromosom) 22 + 1; 

v. spermiji, jajna stanica, gamete 


664.1. eevgvg; v. genotip, vinska mušica, kromosomska garnitura 

664.2. e + evg + vg; v. genotip 

277

664.3. crno tijelo i ravna krila dulja od tijela; v. fenotip 

664.4. Thomas Morgan 


665.1. praatmosfera B , stvaranje vodene pare A , „prajuha” C; v. Miller,S., 

praatmosfera 

665.2. amonijak, vodena para, metan; v. praatmosfera 

665.3. stvaranje složenih organskih spojeva iz jednostavnih organskih ili 

anorganskih spojeva; v. evolucija 

665.4. približno 4 - 4,5 milijardi godina; v. praatmosfera 


666.1. 23-25 °C 

666.2. 4-6 ° C 

666.3. 300 

666.4. miris, boja; v. cvijet 


667.1. transpiracija; v. transpiracija, puči 

667.2. isparavanje, evaporacija; 

667.3. mala površina lista, (igličasti list), prekrivena smolom; v. četinjače 

667.4. biogeni elementi; v. Dodatak 3. 

278

_________________________________________________________________________ Dodatci 

DODATCI 

279


280

_________________________________________________________________________ Dodatci 

DODATAK 1 

U ovom dodatku prikazani su shematski primjeri koji su opisani pod određenim pojmom 

u Leksikonu. Pod tim istim pojmom svrstani su i u ovom dodatku. 

DIHIBRIDNO KRIŽANJE S DOMINACIJOM 

Aleli: za vrstu boje: crna = A, smeđa = a 

za raspored boje: jednobojno = B, pjegavo = b 

281


MONOHIBRIDNO INTERMEDIJARNO KRIŽANJE 

Aleli: za crveno = a1 

za bijelo = a2 

282

_________________________________________________________________________ Dodatci 

MONOHIBRIDNO KRIŽANJE S DOMINACIJOM 

Aleli: za visok rast = A 

za nizak rast = a 

283


SPOLNO VEZANO NASLJEĐIVANJE 

ženska djeca 

xx, xx = prenositelji 

xx = bolesna 

xx = zdrava 

muška djeca 

xy = bolesna 

xy = zdrava 

1. Primjer 

2. Primjer 

284

_________________________________________________________________________ Dodatci 

3. Primjer 

4. Primjer 

5. Primjer 

285


TEST KRIŽANJE 

AA, Aa = testirane jedinke 

aa = recesivni homozigot 

AABB, AaBb = testirane jedinke 

aabb = recesivni homozigot za oba svojstva 

286

_________________________________________________________________________ Dodatci 

TRIHIBRIDNO KRIŽANJE S DOMINACIJOM 

Aleli: za rast: visok = V, nizak = v 

za boju sjemenke: zelena = Z, žuta = z 

za oblik sjemenke: glatki = G, naborani = g 

Tablični prikaz F2 generacije 

VZG VZg VzG Vzg vZG vZg vzG vzg 

VZG VVZZG 

G 

1 

VZg VVZZGg 

1 

VzG VVZzGG 

1 

Vzg VVZzGg 

1 

vZG VvZZGG 

1 

vZg VvZZGg 

1 

vzG VvZzGG 

1 

vzg VvZzGg 

1 

VVZZGg 

1 

VVZZgg 

2 

VVZzGg 

1 

VVZzgg 

2 

VvZZGg 

1 

VvZZgg 

2 

VvZzGg 

1 

VvZzgg 

2 

VVZzGG 

1 

VVZzGg 

1 

VVzzGG 

3 

VVzzGg 

3 

VvZzGG 

1 

VvZzGg 

1 

VvzzGG 

3 

VvzzGg 

3 

VVZzGg 

1 

VVZzgg 

2 

VVzzGg 

3 

VVzzgg 

4 

VvZzGg 

1 

VvZzgg 

2 

VvzzGg 

3 

Vvzzgg 

4 

VvZZGG 

1 

VvZZGg 

1 

VvZzGG 

1 

VvZzGg 

1 

vvZZGG 

5 

vvZZGg 

5 

vvZzGG 

5 

vvZzGg 

5 

VvZZGg 

1 

VvZZgg 

2 

VvZzGg 

1 

VvZzgg 

2 

vvZZGg 

5 

vvZZgg 

6 

vvZzGg 

5 

vvZzgg 

6 

Brojevima od 1 do 8 označeno je 8 različitih fenotipova F2 generacije. 

VvZzGG 

1 

VvZzGg 

1 

VvzzGG 

3 

VvzzGg 

3 

vvZzGG 

5 

vvZzGg 

5 

vvzzGG 

7 

vvzzGg 

7 

VvZzGg 

1 

VvZzgg 

2 

VvzzGg 

3 

Vvzzgg 

4 

vvZzGg 

5 

vvZzgg 

6 

vvzzGg 

7 

vvzzgg 

8 

287


VEZANI GENI 

Aleli: za jedno svojstvo: dominantni = A, recesivni = a 

za drugo svojstvo: dominantni = B, recesivni = b 

AB = vezani geni 

ab = vezani geni 

288

_________________________________________________________________________ Dodatci 

DODATAK 2 

U samim opisima pojmova iz Leksikona dana su pravila i rješenja po jedog od tipičnih 

primjera za svaki pojam. Zato su u ovom dodatku dana rješenja onih zadataka koji su 

konkretni primjeri pojedinih pojmova. Broj rješenja odgovara broju zadatka. 

13. Monohibridno križanje s dominacijom gdje je alel za crnu boju krzna dominantan. 

Aleli: za crnu boju krzna = A, za bijelu boju krzna = a 

Potomci genotipa AA i Aa su s crnim krznom, a potomak genotipa aa je s bijelim 

krznom. 

289


50. Monohibridno intermedijarno križanje gdje nema dominantnog alela. 

Aleli: za crveno = a1, za bijelo =a2 

Križanjem ružičaste (a1a2) zijevalice i bijele (a1a1) zijevalice nastaje 50 % crvenih (a1a1) 

i 50 % ružičastih (a2a1) zijevalica. 

56. 

192. Dihibridno križanje s dominacijom. 



Križanjem roditelja aaBb i aaBb moguće je dobiti potomstvo s dva različita fenotipa u 

omjeru 3:1. U ovom slučaju omjer vrijedi samo za drugo svojstvo koje smo označili B i 

b. 

290

_________________________________________________________________________ Dodatci 

248. Monohibridno križanje s dominacijom. 

Aleli: za normalnu pigmentaciju = A 

za izostanak pigmentacije = a 

U ovom slučaju iz odnosa albino muškarca (djed, aa) i žene normalne pigmentacije 

(baka, AA) može se dobiti potomstvo u kojem su sva djeca, pa tako i njihova kći, 

normalne pigmentacije i genotipa aA. 

Iz odnosa žene normalne pigmentacije (kći, aA) i muškarca normalne pigmentacije i 

istog genotipa (Aa) dobiva se četiri potomka (unuka) među kojima je jedno dijete albino 

(aa), a ostala su djeca normalne pigmentacije (aA, AA, Aa). 

251. Dihibridno križanje s dominacijom. 



Križanjem genotipa Aabb s aaBa dobit će se potomstvo s četiri različita fenotipa. 

291


252. Trihibridno križanje s dominacijom. 



za tre}e svojstvo: dominantni = C, recesivni = c 

Križanjem roditelja AaBbCC u F1 generaciji nastaju četiri fenotipa u omjeru 9:3:3:1. 

253. Trihibridno križanje s dominacijom. 



za treće svojstvo: dominantni = C, recesivni = c 

Svo potomstvo dobiveno križanjem roditelja AAbbCC i aaBBcc ima isti genotip 

AabBCc zato jer svaki od roditelja stvara samo jednu vrstu gameta. 

292

_________________________________________________________________________ Dodatci 

361. Dihibridno krianje s dominacijom 



Roditelji AaBB i Aabb dat }e potomke čiji je omjer fenotipa 3:1 za jedno od spomenutih 

svojstava. U ovom slučaju omjer vrijedi samo za svojstvo koje je označeno s A i a. 

293


294

_________________________________________________________________________ Dodatci 

DODATAK 3 

ELEMENTI, BIOGENI ELEMENTI 

Elementi su jednostavne čiste tvari koje se ne mogu kemijskim putem rastaviti na druge 

čiste tvari. Oni se kemijskim reakcijama spajaju dajući spojeve. U tablici su dani svi 

elementi koji se javljaju u prirodi. 

IME SIMBOL IME SIMBOL IME SIMBOL 

aktinij Ac itrij Y praseodimij Pr 

aluminij Al jod I prometij Pm 

antimon Sb kalcij Ca radij Ra 

arsen AS kalij K renij Re 

bakar Cu kisik O rubidij Rb 

barij Ba klor Cl rutenij Ru 

berilij Be kobalt Co samarij Sm 

bizmut Bi kripton Kr silicij Si 

bor B krom Cr skandij Sc 

brom Br ksenon Xe srebro Ag 

cerij Ce lantan La stroncij Sr 

cezij Cs litij Li sumpor S 

cirkonij Zr lutecij Lu tantal Ta 

disporzij Dy magnezij Mg tehnecij Tc 

dušik N mangan Mn telur Te 

europij Eu molibden Mo titan Ti 

fluor F neodimij Nd tulij Tm 

fosfor P neon Ne ugljik C 

gadolinij Gd nikal Ni vanadij V 

galij Ga niobij Nb vodik H 

hafnij Hf olovo Pb zlato Au 

helij He osmij Os željezo Fe 

holmij Ho paladij Pd živa Hg 

indij In platina Pt 

Od navedenih elemenata dio njih je potreban u izgradnji živih organizama pa ih nazivamo 

biogeni elementi. To su abecednim redom: arsen, bakar, bor, cink, dušik, fluor, fosfor, 

jod, kalcij, kalij, kisik, klor, kobalt, krom, magnezij, mangan, molibden, natrij, nikal, 

selen, silicij, stroncij, sumpor, ugljik, vanadij, vodik i željezo. 

Isp.elementarni sastav. 

295


296

_________________________________________________________________________ Dodatci 

DODATAK 4 

KATEGORIJE ZAŠTITE PRIRODNE BAŠTINE HRVATSKE 

KATEGORIJA 

ZAŠTITE 

BROJ POLOŽAJ 

1. Strogi prirodni rezervati 2 

Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu te 

Bijele i Samarske stijene na Velikoj kapeli 

2. Nacionalni parkovi 8 

Plitvička jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati, 

Brijuni, Krka i Sjeverni Velebit 

3. Parkovi prirode 6 

Kopački rit, Lonjsko polje, dio Medvednice, 

dio Biokova i dio Velebita 

4. Specijalni rezervati 69 npr. otok Lokrum, kanjon Zrmanje i Čikole 

5. Park-šume 23 npr. Zlatni rt Rovinj, Marjan Split, Trakošćan 

6. Spomenici prirode 72 

npr. otok Jabuka, Brusnik, Modra špilja, Gupčeva 

lipa, Cerovačke pećine 

7. Hortikulturni spomenici 114 npr. Opeka Vinica, Trsteno, Perivoj Maksimir 

8. Značajni krajolici 

9. Pojedine vrste 

28 npr. Zeleni vir, Vražji prolaz, Pakleni otoci 

a) biljne 

44 npr. runolist, velebitska degenija, kockavica, 

tisa 

b) životinjske 

360 npr. vidra, vuk, medvjed, jež, bjeloglavi sup 

297


298

_________________________________________________________________________ Dodatci 

DODATAK 5 

GEOLOŠKA VREMENSKA SKALA I FOSILNI ZAPISI 

PRVIH POJAVA POJEDINIH SKUPINA ŽIVIH BIĆA 

Geološki eoni Geološke ere 

Geološke 

periode 

Početak (prije 

milijuna godina) 

KENOZOIK 

Kvartar 

Tercijar 

2 

65 

Kreda 120 

MEZOZOIK Jura 155 

Trijas 190 

FANEROZOIK 

Perm 215 

Karbon 300 

PALEOZOIK 

Devon 

Silur 

350 

390 

Ordovicij 480 

Kambrij 550 

PRETKAMBRIJ 

PROTEROZOIK 

ARHEOZOIK 

2500 

4500 

Fosilni zapisi prvih pojava pojedinih skupina organizama 

Geološke periode 

Kralježnj 

aci Beskralježnjaci Biljke 

Kvartar 

Tercijar 

Kreda 

Čovjek 

Jura Ptice Kritosjemenjače 

Trijas 

Perm 

Sisavci 

Karbon Gmazovi Golosjemenjače 

Devon Vodozemci Kukci 

Papratnjače 

Mahovine 

Silur Gljive 

Ordovicij 

Kopnene biljke 

(psilofiti) 

Kambrij Ribe 

Proterozoik 

Eukarioti, vodeni 

beskralježnjaci 

Arheozoik Prokarioti Alge 

299


JEDNO OD MOGUĆIH FILOGENETSKIH STABALA 

ČOVJEKOVIH PREDAKA 

KVARTAR 

300 

gornji 

pleistocen 

srednji pleistocen 

donji 

pleistocen 

pliocen 

miocen 

TERCIJAR 

Homo sapiens 

Homo erectus 

Australopithecus africanus 

Rhamapithecus punjabicus 

Homo sapiens neanderthalensis 

Paranthropus robustus

_________________________________________________________________________ Dodatci 

DODATAK 6 

TEMELJNA PODJELA GLJIVA, 

BILJKI I ŽIVOTINJA 

GLJIVE (Fungi) 

Gljive 

Lišajevi 

Sluznjače 

Algašice 

Mješinarke 

Stapčarke 

BILJKE (Vegetabilia) 

NIŽE BILJKE ILI 

STELJNJAČE 

VIŠE BILJKE ILI 

STABLAŠICE 

Bičaši 

Kremenjašice 

Zelene alge 

Smeđe alge 

Crvene alge 

Mahovine 

Papratnjače 

Sjemenjače 

Paprati 

Preslice 

Crvotočine 

Golosjemenjače 

Kritosjemenjače 

301


ŽIVOTINJE (Animalia) 

JEDNOSTANIÈNE ŽIVOTINJE 

Praživotinje 

302 

Bičaši 

Sluzavci ili 

Korijenonošci 

Truskavci 

Trepetljikaši 

MNOGOSTANIÈNE ŽIVOTINJE 

BESKOLUTIĆAVCI 

MNOGOKOLUTIĆAVCI 

MALOKOLUTIĆAVCI 

SVITKOVCI 

Spužve 

Plošnjaci 

Žarnjaci 

Oblenjaci 

Mekušci 

Kolutićavci 

Člankonošci 

Bodljikaši 

Žiroglavci 

Plaštenjaci 

Svitkoglavci 

Kralježnjaci 

Kružnouste 

Ribe 

Vodozemci 

Gmazovi 

Ptice 

Sisavci

ŠKOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE s pitanjima za maturu i - Hinus

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?