Kako postati bogat u Hrvatskoj (UVOD)

Kako postati bogat u Hrvatskoj (UVOD) Kako postati bogat u Hrvatskoj (UVOD)

ss.ekonomska.pu.skole.hr
from ss.ekonomska.pu.skole.hr More from this publisher
04.06.2013 Views

Tko hoće stare stripove Prvi “biznis” pokrenuo sam kad mi je bilo samo osam godina. Kao klinac, volio sam Smogovce, vjerojatno najbolju hrvatsku dječju TV seriju (dok je nisu upropastili Bongom i izvanzemaljcima). U jednoj od epizoda Dado i Štefek odlučili su prodavati stare stripove. To me inspiriralo da učinim isto. Nije mi bilo toliko do novca koliko mi se sama ideja prodaje starih stripova iz nekog razloga činila neodoljivo privlačnom. Moja prva avantura u svijetu biznisa trajala je samo dva-tri dana, dok mi neki stariji dečki nisu maznuli Alan Fordove i potjerali me s moje “poslovne lokacije”. Nisam bogzna što zaradio, ali svejedno bilo je to neprocjenjivo iskustvo. Biznis je tako postao moja omiljena igra – gotovo sam uvijek radio na nekom “projektu”. S vremena na vrijeme nešto bih i zaradio i to je, s novcem koji sam skupljao od rođendana i zubne vile, bilo dovoljno da ostvarim dugogodišnji san: kupim kompjutor, tada popularni Commodore 64. Iako danas i mobiteli koji se prodaju za kunu imaju veću procesorsku snagu, više memorije i bolju grafiku od moga komodorca, u to je vrijeme bio pravo čudo. Igrice su mi brzo dosadile, a za programiranje nisam imao strpljenja. Privuklo me nešto drugo – privukao me zov biznisa! Kako se tada nisu primjenjivali zakoni o autorskim pravima, tržište piratskih kompjutorskih igara je cvalo, i ja sam se kao 12-godišnjak odlučio okušati u njemu. Objavljivao sam oglase u kompjutorskim časopisima, telefonom primao narudžbe, snimao igre na audiokazete te ih poštom slao kupcima od Vardara pa do Triglava. Iako nisam bio svjestan toga, već sam se u tim ranim danima navukao na poduzetništvo. Znao sam trošak svake narudžbe i koliko narudžbi dobijem od svakog objavljenoga oglasa. Stvorio sam mailing listu starih kupaca i slao im kataloge. WWW.KAKOPOSTATIBOGATUHRVATSKOJ.COM 9

Čak sam u svojim oglasima redovito pisao: “Naručite odmah!” Prilično instinktivno, primjenjivao sam temeljne principe direktnog marketinga a da uopće nisam znao što je marketing, kamoli onaj direktni. Sjećam se kako sam svakog dana žurio kući iz škole da vidim koliko mi je poštar toga dana donio dinara, a tijekom mjeseca skupilo bi se više od mamine plaće. Roditelji su se time ponosili, ali više nikad nisam dobio džeparac. Uspjeh je vještina koja se uči Godine su prolazile, ušao sam u dvadesete i postao prilično dobar u zarađivanju novca. Na žalost, postao sam još bolji u njegovu trošenju. To je trajalo godinama, sve dok spletom okolnosti i niza pogrešnih odluka nisam ostao bez prebijene pare. Imao sam izbor: živjeti s manje ili zaraditi mnogo više. Odlučio sam učiniti oboje. Moj prvi dio tog puta, živjeti s manje, opisan je u Financijskom preporodu. Dok sam eliminirao dugove i postajao financijski odgovoran pojedinac, znao sam da mora postojati nešto više od toga. Znao sam da je obuzdati rashode prijeko potrebno, ali ne bi li bilo bolje kad bih ujedno i povećao prihode? Kako ništa ne radim polovično, a već sam se u djetinjstvu zarazio poduzetničkim virusom, izbor je mogao biti samo jedan: donio sam svjesnu odluku da postanem milijunaš. Upravo kao što sam financijsku neovisnost stekao proučavajući i analizirajući baš sve što sam mogao pronaći, a bilo je na neki način povezano s osobnim financijama, odlučio sam steći bogatstvo proučavajući sve što sam mogao pronaći o zarađivanju novca i gradnji bogatstva. 10 KAKO POSTATI BOGAT U HRVATSKOJ

Tko hoće stare stripove<br />

Prvi “biznis” pokrenuo sam kad mi je bilo samo osam godina. Kao klinac,<br />

volio sam Smogovce, vjerojatno najbolju hrvatsku dječju TV seriju<br />

(dok je nisu upropastili Bongom i izvanzemaljcima). U jednoj od epizoda<br />

Dado i Štefek odlučili su prodavati stare stripove. To me inspiriralo<br />

da učinim isto. Nije mi bilo toliko do novca koliko mi se sama ideja<br />

prodaje starih stripova iz nekog razloga činila neodoljivo privlačnom.<br />

Moja prva avantura u svijetu biznisa trajala je samo dva-tri dana, dok<br />

mi neki stariji dečki nisu maznuli Alan Fordove i potjerali me s moje<br />

“poslovne lokacije”. Nisam bogzna što zaradio, ali svejedno bilo je to<br />

neprocjenjivo iskustvo.<br />

Biznis je tako postao moja omiljena igra – gotovo sam uvijek radio na<br />

nekom “projektu”. S vremena na vrijeme nešto bih i zaradio i to je, s<br />

novcem koji sam skupljao od rođendana i zubne vile, bilo dovoljno da<br />

ostvarim dugogodišnji san: kupim kompjutor, tada popularni Commodore<br />

64. Iako danas i mobiteli koji se prodaju za kunu imaju veću<br />

procesorsku snagu, više memorije i bolju grafiku od moga komodorca,<br />

u to je vrijeme bio pravo čudo. Igrice su mi brzo dosadile, a za programiranje<br />

nisam imao strpljenja. Privuklo me nešto drugo – privukao me<br />

zov biznisa!<br />

<strong>Kako</strong> se tada nisu primjenjivali zakoni o autorskim pravima, tržište piratskih<br />

kompjutorskih igara je cvalo, i ja sam se kao 12-godišnjak odlučio<br />

okušati u njemu. Objavljivao sam oglase u kompjutorskim časopisima,<br />

telefonom primao narudžbe, snimao igre na audiokazete te ih poštom<br />

slao kupcima od Vardara pa do Triglava. Iako nisam bio svjestan toga,<br />

već sam se u tim ranim danima navukao na poduzetništvo. Znao sam<br />

trošak svake narudžbe i koliko narudžbi dobijem od svakog objavljenoga<br />

oglasa. Stvorio sam mailing listu starih kupaca i slao im kataloge.<br />

WWW.KAKOPOSTATIBOGATUHRVATSKOJ.COM<br />

9

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!