Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj - UNDP Croatia
Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj - UNDP Croatia
Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj - UNDP Croatia
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
3<br />
36<br />
KAPACITET ORGANIZACIJA CIVILNOG DRUŠTVA U HRVATSKOJ<br />
KAPACITET ORGANIZACIJA<br />
CIVILNOG DRUŠTVA U<br />
HRVATSKOJ<br />
3.1. Jakosti i slabosti organizacija: ljudski resursi, fi nancijski resursi, tehnički<br />
kapaciteti i vodstvo<br />
Pozornost usmjerena na probleme kapaciteta organizacije <strong>civilnog</strong> <strong>društva</strong> u <strong>Hrvatskoj</strong> počinje se<br />
sustavnije osjećati tek u drugoj polovini 90-ih godina. Inozemni programi koji su organizirali prve<br />
radionice početkom 90-ih godina uglavnom su se bavili pisanjem prijedloga projekata, unaprjeđivali<br />
vještine komunikacije radi prikupljanja sredstava te organizirali radionice na kojima su prenošene<br />
vještine i znanja za pomoć žrtvama rata. U novije se vrijeme ovom problemu pristupa sustavnije te su<br />
postignuća pojedinih organizacija <strong>civilnog</strong> <strong>društva</strong> ohrabrujuća.<br />
a) Ljudski resursi<br />
Osobe 46 koje rade za organizacije <strong>civilnog</strong> <strong>društva</strong> ili su u njima zaposlene ključni su čimbenik njihovog<br />
razvoja. Kod nas nisu provedena posebna istraživanja o zaposlenima u ovom sektoru ili o broju osoba<br />
koji volontiraju/rade za ove organizacije.<br />
Jedno od prvih empirijskih istraživanja koje je provedeno u <strong>Hrvatskoj</strong> 1994. godine o radu humanitarnih<br />
organizacija (Bežovan,1995.) bavilo se dijelom i problemom ljudskih resursa u ovim organizacijama. U<br />
uzorku tih organizacija samo je 38% njih imalo redovito zaposlene osobe u punom ili u dijelu radnog<br />
vremena. Rijetke su organizacije imale stalno zaposlene osobe, što je bio jedan od glavnih razvojnih<br />
problema ovih organizacija. Već tada se pokazivalo da dobrovoljni i povremeni rad ne mogu jamčiti<br />
održivost razvoja ovih organizacija. Među anketiranim organizacijama 35% njih imalo je od 11 do 50<br />
dobrovoljaca. Već se tada prepoznao problem opadanja broja dobrovoljaca, odnosno onih koji su<br />
spremni raditi bez naknade. Dobrovoljce se nastojalo stimulirati plaćanjem troškova prijevoza i obroka.<br />
Javnost je već tada prepoznavala zaposlene i rad u ovom sektoru kao strategiju vlastitog preživljavanja.<br />
"To su redovito mlađi ljudi podrijetlom iz dobrostojećih srednjih slojeva, vrlo često vječni studenti<br />
bez relevantnog radnog iskustva. Poznavanje stranog jezika, dobre veze i obilje slobodnog vremena<br />
odlučujući su za njihove "karijere" u tim organizacijama." (1995: 208).<br />
Isto istraživanje pokazalo je da 71% osnivača i onih koji su radili u ovim organizacijama nisu ranije imali<br />
radno iskustva u ovom sektoru. Dio onih s iskustvom radio je u stranim organizacijama u zemlji i u<br />
inozemstvu. U tom vremenu samo 6% anketiranih organizacija izjavljuje da su imali priliku steći znanja i<br />
vještine u radionicama. Čak ih je 86% tada ukazalo na potrebu organizacije radionica radi stjecanja novih<br />
znanja i vještina. Profesionalnu nekompetentnost u tom vremenu uočavali su i inozemni stručnjaci.<br />
46 Članstvo u organizacijama <strong>civilnog</strong> <strong>društva</strong> autori također analiziraju kao ljudski resurs.
Change language