Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj - UNDP Croatia

2
26
ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUŠTVA
Zakonom o socijalnoj skrbi nije uspostavljen okvir za razvoj kombinirane socijalne politike ("welfare mix").
Odredbe Zakona ne upućuju na razvijanje partnerstva Vlade, jedinica lokalne samouprave i organizacija
civilnog društva. Štoviše, zakonska odredba da drugi dionici, organizacije civilnog društva, mogu pružati
novčanu i drugu pomoć sredstvima koje osiguraju za tu namjenu, stavlja ih u pozadinu događanja
u socijalnoj skrbi. Dakle, civilne se organizacije i inicijative ovim Zakonom još uvijek ne percipiraju
kao relevantni dionici u politici ostvarivanja socijalne skrbi. Odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ne
operacionalizira se načelo supsidijarnosti s politikom socijalne skrbi u kojoj bi jasnu odgovornost imale
lokalne vlasti te ju ostvarivale u suradnji s nadležnim ministarstvom, organizacijama civilnog društva i
drugim dionicima.
Posebno nepovoljan položaj u ovom su razdoblju imale organizacije civilnog društva, koje su se bavile
ljudskim pravima i koje su na dnevni red javnosti stavljale "nepopularna" pitanja kršenja ljudskih prava
u doba rata i poslije. Ovom krugu pripadale su i organizacije koje su se bavile demokratizacijom i
ženskim ljudskim pravima. Stav Vlade prema ovim organizacijama često je bio neprijateljski; optuživalo
ih se da su špijuni i da djeluju protiv interesa Republike Hrvatske. Zbog takvih stavova, Hrvatska je u
svijetu poznata po problemima razvoja civilnog društva. 34 Spomenute organizacije smatrane su dijelom
političke opozicije.
Nepovoljan status imale su i organizacije i građani koji su surađivali s Institutom "Otvoreno društvo –
Hrvatska" ili primali od njega fi nancijske potpore. U pravilu, organizacije koje su primale pomoć od ove
organizacije, smatrane su sumnjivima i nisu mogle računati na pomoć ili na suradnju s državom.
U ovom je razdoblju dio organizacija civilnog društva imao i povlašteni status kod države, a on se ogledao,
prije svega, u dobivanju sredstva na netransparentnoj osnovi iz državnog proračuna. U krugu navedenih
organizacija posebno su podupirane organizacije koje su se bavile zaštitom okoliša, okupljene u krovnu
organizaciju "Lijepa naša".
Dakle, u razdoblju do 1998. godine, osim dijelom u socijalnom području, nije postojao okvir i poželjna
praksa suradnje države i civilnog društva. Uloga organizacija civilnog društva u pripremi, sačinjavanju,
primjeni te praćenju Vladine politike smatrana je sporednom, a slučajeve pokušaja utjecaja često su
pratili javni skandali.
Tada se Vlada nedopustivo miješala i kontrolirala proces registracije udruga, a proces registracije nekih do
njih bezrazložno se otezao. Same organizacije civilnog društva dijelile su se na one koje primaju pomoć
od stranih organizacija i od države. Ta nejednakost doprinosila je i nejednakosti u društvu općenito.
2.2. Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge
Uvelike zahvaljujući inozemnim pritiscima, u Hrvatskoj je krajem 1998. godine osnovan Ured Vlade
Republike Hrvatske za udruge, u daljnjem tekstu Ured 35 . Ured, kao tijelo državne uprave, osnovan je
radi praćenja rada i djelovanja udruga koje ostvaruju pravo na potporu iz sredstava državnog proračuna.
Isto tako, pratio je provedbu Odluke o mjerilima za određivanje udruga čija je djelatnost od interesa za
Republiku Hrvatsku, te fi nancijsku potporu udrugama iz sredstava državnog proračuna 36 . Kontrolirao
je namjensko korištenje sredstava koja su udrugama dodijeljena kao potpora iz državnog proračuna.
Izvješćivao je Vladu i Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske 37 za udruge o radu i djelovanju udruga, kao
34 Ova je činjenica često smatrana kao poticaj širem krugu inozemnih donatora za davanje donacija kako bi se doprinijelo demokratizaciji društva.
35 NN, 132/98.
36
NN 86/98. Ovom je Odlukom propisano da donacije iz Državnog proračuna mogu dobiti udruge čijim se programima promiče ostvarivanje najviših
vrednota ustavnog poretka.
37
Povjerenstvo je kao ad hoc tijelo osnovano Odlukom Vlade RH (NN br. 100/98) i danas više ne postoji.