Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj - UNDP Croatia
Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj - UNDP Croatia
Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj - UNDP Croatia
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
2<br />
24<br />
ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUŠTVA<br />
U to doba država na različitim razinama organizacije, od jedinica lokalne samouprave, županija,<br />
ministarstva i drugih vladinih tijela počinje stidljivo sa suradnjom s organizacijama <strong>civilnog</strong> <strong>društva</strong>.<br />
Osnivaju se i brojne organizacije pripadnika određenih pomažućih profesionalnih skupina (psihologa,<br />
liječnika, socijalnih radnika) koje su iskazale spremnost i aktivno pružale usluge žrtvama rata. Osnivaju se<br />
i druge organizacije kao izraz samoorganizacije ugroženih skupina u doba rata ili kao solidarnost s njima<br />
(Tablica 1). Navedene su organizacije često na zavičajnoj osnovi. Humanitarnu su pomoć prikupljale i<br />
državne ustanove (škole, bolnice, centri za socijalnu skrb, druge socijalne ustanove), općine i gradovi,<br />
te trgovačka <strong>društva</strong>. Dio uglednih osoba iz javnog života predstavio se i prepoznao kao osnivač<br />
humanitarnih organizacija. 31<br />
Crkve i crkvene organizacije povezane u šire međunarodne mreže također su igrale važnu ulogu. Mnoge<br />
od njih primale su znatnu humanitarnu pomoć od hrvatskog iseljeništva i brojnih organizacija koje je<br />
ono osnovalo radi pomoći <strong>Hrvatskoj</strong>. Radi kontrole i usmjeravanja tog procesa donesen je u prosincu<br />
1992. godine Zakon o humanitarnoj pomoći. Već je u raspravi prilikom usvajanja Zakona iskazano veliko<br />
nepovjerenje prema neovisnima civilnim organizacijama. U raspravi se čak isticalo da postoje Crveni križ<br />
i Caritas te da za prikupljanje i raspodjelu humanitarne pomoći ne bi trebalo zadužiti druge organizacije.<br />
I u javnosti su učestalo iskazivane sumnje u zloporabe prilikom raspodjele humanitarne pomoći.<br />
Prema tom je Zakonu humanitarna pomoć materijalno dobro namijenjeno u najširem smislu riječi<br />
žrtvama rata, prognanicima i izbjeglicama, osobama u stanju socijalno-zaštitne potrebe i drugim<br />
korisnicima socijalne zaštite, utvrđenima posebnim propisima. Zakon se primjenjivao na udruženja<br />
građana i društvene organizacije, to jest na humanitarne organizacije kojima se jedan od ciljeva odnosio<br />
na prikupljanje i raspodjelu humanitarne pomoći. Zakonom je utvrđen i javni interes u pružanju<br />
humanitarne pomoći. Humanitarne organizacije nisu mogle prikupljati i raspodjeljivati humanitarnu<br />
pomoć bez prethodne suglasnosti Ministarstva rada i socijalne skrbi. Nadležno je ministarstvo moglo<br />
uskratiti suglasnost kada je ocijenilo kako izvori i kriteriji te način prikupljanja pomoći, nisu u javnom<br />
interesu. Dužnost humanitarnih organizacija odnosila se na vođenje evidencije o korisnicima i opsegu<br />
prikupljene i raspodijeljene pomoći te na obavještavanje nadležnog ministarstva po propisima. Razmjerno<br />
trenutnim potrebama Ministarstvo je prema Zakonu moglo predložiti humanitarnim organizacijama<br />
usmjeravanje humanitarne pomoći 32 .<br />
Dio humanitarnih organizacija razvio je opsežne i zapažene programe psihološke pomoći stradalnicima<br />
rata te suradnju s državom i drugim javnim ustanovama. Dio ovih organizacija <strong>civilnog</strong> <strong>društva</strong> razvio je<br />
suradnju s Uredom za žrtve rata i s Uredom za prognanike. Humanitarne su organizacije češće koordinirane<br />
preko inozemnih organizacija od kojih su dobivali pomoć 33 . Među stranim organizacijama važnu je ulogu<br />
odigrao UNHCR pružajući pomoć u nastanku i razvoju domaćih organizacija <strong>civilnog</strong> <strong>društva</strong>.<br />
Zakon je ustanovio da osim humanitarnih organizacija i vjerske zajednice i druge domaće pravne<br />
osobe, kao i strane pravne osobe, mogu prikupljati i raspodjeljivati humanitarnu pomoć nakon što o<br />
tome obavijeste Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Ovo se razlikovanje navedenih pravnih osoba može<br />
tumačiti kao izraz nepovjerenja prema organizacijama <strong>civilnog</strong> <strong>društva</strong> nastalima kao rezultat slobode<br />
udruživanja građana. Dakle, nepovjerenje države prema organizacijama <strong>civilnog</strong> <strong>društva</strong> prepoznatljivo<br />
je u samim počecima njihovoga šireg djelovanja.<br />
31 U ovom krugu inicijativa zanimljivo je primijetiti da su po obrascu i iskustvima iz razvijenih zemalja često angažirane i supruge uglednih političara u<br />
prikupljanju i raspodjeli humanitarne pomoći. Njihove su organizacije često imale monopol u promidžbi na državnoj televiziji i drugim medijima, kao<br />
i na donacije koje su dobivale od gospodarstva. Ovim se nastojao priskrbiti potrebi legitimitet za djelovanje civilnih organizacija. Gubitkom političke<br />
moći te su organizacije gubile na ugledu u javnosti te spomenutim monopolima. Osim toga, mediji su pisali o skandalima vezanima uz Zakladu<br />
Spasimo djecu Hrvatske. Takvi slučajevi nisu išli u prilog razvoju ideje davanja u općekorisne i humanitarne svrhe u <strong>Hrvatskoj</strong>.<br />
32<br />
Odmah nakon donošenja Zakona o humanitarnoj pomoći htjelo ga se reformirati kako bi se baš u dijelu autonomnog raspolaganja prikupljenom<br />
humanitarnom pomoći, organizacijama nametnula veća kontrola i mogućnost usmjeravanja prikupljene pomoći. Nakon lošeg iskustva sa Zakonom<br />
o udrugama, Vlada je odustala od te namjere.<br />
33<br />
U tom vremenu u <strong>Hrvatskoj</strong> je djelovao ured ICVA ("International Council of Voluntary Associations"). U okviru ovog ureda vođene su prve rasprave<br />
o mogućnostima samoorganizacije domaćih organizacija i osnivanja njihove mreže.
Change language