Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj - UNDP Croatia

CIVILNO DRUŠTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR 1
1.4. Sadašnja tipologija organizacija civilnoga društva u Hrvatskoj i
njihov pravni okvir
Danas hrvatski pravni sustav prepoznaje nekoliko vrsta organizacija civilnoga društva, od kojih je svaka
uređena posebnim propisima koji određuju način njezina osnivanja, djelovanja i prestanka. Slijedi
pregled najčešćih organizacija civilnoga društva uz naznaku pravnog okvira koji uređuje pojedinu vrstu
organizacije, iako ih djeluje i više. 17
1.4.1. Udruge 18
Udruge su najbrojnije organizacije civilnoga društva u Hrvatskoj. 19 Pojam udruge uređen je člankom 2.
stavkom 1. Zakona o udrugama:
"Udruga u smislu ovoga Zakona je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fi zičkih, odnosno
pravnih osoba, koje se radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te
ekološka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna,
športska, tehnička, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti,
podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja.".
Udrugu mogu osnovati najmanje tri osnivača, a osnivači mogu biti fi zičke i/ili pravne osobe (domaće
i strane). Usto, udruge mogu djelovati i neformalno, bez registracije i pravne osobnosti, pri čemu se
odnosi osnivača uređuju primjenom obveznopravnog instituta ortaštva. 20
Danas su u Hrvatskoj mnoge udruge postale važan čimbenik društvenoga života. Spektar pitanja
kojima se bave je širok, pa tako postoje udruge čije je težište aktivnosti zagovaranje i pokretanje javnih
kampanja o pitanjima od interesa za širu javnost (jednakost spolova, zaštita potrošača, ljudska prava,
itd.); koje pružaju određene usluge (npr. u području socijalne skrbi i zdravstva); zadovoljavaju samo
potrebe svojih članova (strukovne udruge) i dr. Udruge poput Centra za mir, nenasilje i ljudska prava
Osijek (izgradnja društva temeljenoga na kulturi mira), B.a.b.e.-a (lobistička, feministička udruga), Udruge
MI (psihosocijalni rad), SOS-a Dječjeg sela Hrvatske (zbrinjavanje djece bez odgovarajuće roditeljske
skrbi), GONG-a (kontrola izbora i edukacija građana na tom području) i mnogih drugih, razvile su se u
društvenom životu Hrvatske i postale značajan katalizator razvoja civilnoga društva.
1.4.2. Zaklade
Zakladništvo u Hrvatskoj živjelo je početkom 20. stoljeća, ali je potpuno zamrlo nakon II. svjetskog rata
kada je komunistička vlast postojeće zaklade zatvorila, a njihovu imovinu nacionalizirala ili otuđila.
Zakonom o zakladama i fundacijama 21 zaklade su sredinom 90-tih godina 20. stoljeća ponovo vraćene
u hrvatski pravni sustav. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona, zaklada je "... imovina namijenjena
da sama, odnosno prihodima što ih stječe, trajno služi ostvarivanju neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe.".
Fundacija ima sva svojstva zaklade s ograničenim rokom trajanja (do pet godina).
Zakon o zakladama i fundacijama je jedini od propisa koji uređuju status organizacija civilnoga društva,
a koji do danas, usprkos kritikama stručne i zainteresirane javnosti, nije doživio promjene. Dio kritika
17
U ovom su prikazu izostavljene političke stranke, neprofitne ustanove i gospodarska interesna udruženja jer se radi o pravnim oblicima koji se, iako
neprofitni, nalaze na margini civilnoga društva.
18
Osnivanje, djelovanje i prestanak udruga uređeno je Zakonom o udrugama ("Nar.nov.", br. 88/01 i 11/02)
19 Podaci objavljeni u medijima govore o oko 25 000 registriranih udruga.
20 O institutu ortaštva vidjeti: Zakon o obveznim odnosima (“Nar.nov.”, br. 35/05), čl. 637.-660.
21 Zakon je objavljen u "Nar.nov.", br. 36/95 i 64/01.
17