Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj - UNDP Croatia

1
16
CIVILNO DRUŠTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR
Budući da je bilo očigledno kako Zakon o udrugama iz 1997. godine u nekim pitanjima grubo vrijeđa
Ustav i Europsku konvenciju, podneseno je nekoliko prijedloga za ocjenu ustavnosti toga Zakona,
a kao najobuhvatniji se pokazao prijedlog koji su zajednički podnijele dvije udruge: Centar za razvoj
neprofi tnih organizacija (CERANEO) i Hrvatski pravni centar (HPC) 15 . Ustavni sud Republike Hrvatske je
početkom 2000. godine 16 donio Odluku i Rješenje te je ukinuo niz odredbi Zakona koje su vrijeđale Ustav
i Europsku konvenciju. Osim u sadržaju iznesenih stavova, značaj ovoga pravorijeka ogleda se i u tome
što su odluke međunarodnih sudbenih tijela u vezi s pitanjima slobode udruživanja relativno rijetke, a
odluke hrvatskih upravnih i sudbenih tijela gotovo nepostojeće. Stoga, odluka Ustavnoga suda imala je
iznimnu važnost zbog stavova o nekim pitanjima o kojima se pravna praksa do tada nije izjašnjavala ili
je, doslovno primjenjujući Zakon, postupala na način koji je postao ozbiljna zapreka daljnjem razvoju
civilnoga društva.
Nakon objave Odluke i Rješenja Ustavnoga suda, postalo je jasno kako se izmjenama i dopunama neće
moći "popraviti" zakonski tekst te kako je potrebno donijeti novi zakon. Pravno mišljenje Ustavnoga
prihvaćeno je kao značajna novotehnička smjernica koju je trebalo uvažiti prilikom izrade novoga
zakonskog teksta. Neki od važnijih stavova koje je iznio Ustavni sud su sljedeći:
- da pri donošenju Zakona o udrugama zakonodavac nije poštivao načelo razmjernosti te da je
"... nekim slučajevima tezulja na vagi previše otklonjena od ustavne slobode udruživanja i pretjerano
priklonjena zakonskim stegama..."
- " ... razne nedržavne organizacije ("nevladine udruge"), bez obzira jesu li pravne osobe ili nisu, u
svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, postaju važnim institucijama civilnog društva i čimbenicima modernoga
demokratskog razvoja države i društvenog života."
- "... ograničenje koje se odnosi na načelo uzajamnosti nije opravdano jer nema razloga (zakonitog cilja)
da se pravo stranaca i stranih pravnih osoba na slobodu udruživanja, što je jedan od temelja civilnog
društva, ograničava razlozima koji se odnose na ponašanje države njihove pripadnosti.".
- "... u stavku 3. članka 11. Zakona se, osim uređivanja elemenata koji su neophodni za temeljni pravni
akt udruge, detaljnim i prezahtjevnim određivanjem nužnoga (zakonskog) sadržaja statuta udruge,
ograničava sloboda udruživanja koja pretpostavlja i slobodu unutarnjeg uređenja i razine normiranosti
odnosa u udruzi...".
- "... Pretvorba (prava na stvarima društvenih organizacija, op.a.) nije samo pravno, nego prvenstveno
političko i društveno pitanje pa zakonodavcu treba prepustiti kako će urediti i provesti postupak
pretvorbe. Ustavni sud nije ovlašten ispitivati prikladnost i opravdanost određenih modela pretvorbe,
već samo jesu li propisima o pretvorbi povrijeđene temeljne ljudske slobode i prava. ... Temeljno pravilo
iz članka 38. jest da, uz neke iznimke, nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su, do stupanja na
snagu Zakona o udrugama, pravo raspolaganja i korištenja imale društvene organizacije, od stupanja na
snagu tog Zakona prelaze u vlasništvo Republike Hrvatske. ... Odredba je sukladna drugim odredbama
o pretvorbi pa, sama po sebi i imajući u vidu da je tranzicijske naravi, nije protivna ustavnom jamstvu
prava vlasništva (članci 48. i 50. Ustava).".
U opširno obrazloženoj Odluci i Rješenju najviši se pravni autoritet u Hrvatskoj prvi put jasno odredio ne
samo prema nekom od zakona kojima je uređeno slobodno udruživanje, već i prema nekim načelnim
pitanjima slobode udruživanja. Zbog toga se ova Odluka i Rješenje Ustavnoga suda mogu smatrati
prijelomnim trenutkom u razvoju civilnoga društva u Hrvatskoj.
15 Prijedlog za ocjenu ustavnosti, uz CERANEO i HPC podnijeli su i: Hrvatski lovački savez, Sindikat graditeljstva, Hrvatska udruga sindikata i dr.
16 Vidjeti Odluku i Rješenje Ustavnoga suda br. Us-Broj: U-I-884/1997, U-I-920/1997, U-I-929/1997, U-I-956/1997, U-I-453/1998 i U-I-149/1999, od 3.
veljače 2000., “Narodne novine”, br. 20/00.