Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
vrlo dobro karakteriziranih skupina, tipova. Osnovni i najrašireniji tip<br />
predstavljaju oblici, čija je steljka tijesno srasla sa korom pa se ne može<br />
od nje bez oštećenja odvojiti. Od takovih oblika moramo na prvome<br />
mjestu spomenuti vrlo neugledne i jedva vidljive lišaje, čija je steljka<br />
posve prodrla u gornje dijelove kore, čineći tako kao neku cjelinu s tim<br />
dijelovima stabla. Na površini se od takovog lišaja opaža samo bljeđa<br />
ili tamnija mrlja išarana crnim, piknjastim ili produženim i krivudastim<br />
plodištima. Ovakovi lišaji dolaze uvijek kao prvi stanovnici na glatkoj<br />
kori šumskog drveća, najčešće na mladoj kori graba i bukve. I pored<br />
njih ta kora zadržava svoju glatkoću, od njih je ona sva kao išarana<br />
raznim mrljama, koje uslijed rasta stabla u širinu postaju sve jače ovalne,<br />
dok na koncu ne prijeđu u zatvorene pojase, koji okružuju stablo. Takovi<br />
lišaji pripadaju posebnom tipu lišaja koraša (zovemo ga prema najobičnijem<br />
rodu iz ove skupine Graphis tipom), čija je opća karakteristika,<br />
da su uvijek tijesno prilegnuti uz površinu stabla i ne mogu se u čitavom<br />
stanju od kore otkinuti.<br />
Osim već spomenutog tipa najčešći su lišaji koraši, čije su steljke<br />
najvećim dijelom na površini kore, a samo njihovi najdonji dijelovi sa<br />
gljivinim hifama prodiru u koru i za nju se čvrsto drže. Površinski je<br />
dio steljke skoro uvijek razdijeljen u sitna poligonalna, okrugljasta, pločasta<br />
ili izbočena polja, koja su u suhom stanju jače razmaknuta, ostavljajući<br />
između sebe uske pukotine. Dospije li tekućina na takovu površinu,<br />
to se ona u tren oka razlije po čitavoj steljci, prodre u njezine<br />
unutrašnje dijelove: lišaj nabubri od tekućine, polja se stope, a pukotine<br />
među njima skoro posve iščeznu. Ovo je najprimitivnija uredba za primanje<br />
i za zadržavanje vode. Ovakovih lišaja ima jako mnogo, oni<br />
pokrivaju prostrane površine glatkih kora najrazličitijeg drveća, pa<br />
predstavljaju prvu i najobičniju lišajsku vegetaciju na drveću. Oni su u<br />
svojoj građi najprimitivniji lišaji, pa osim zdjeličastih plodišta ne posjeduju<br />
nikakove druge organe. U čvrstoj vezi sa podlogom kao i u povećanoj<br />
površini uslijed rascjepkanosti steljke leži i jednostavnost njihove<br />
ishrane, koja je usko povezana sa primanjem vode. Lišaj ne prima u<br />
ovome slučaju ništa od svoje podloge, on je potpuno ovisan o atmosferilijama,<br />
s kojima osim vode dopire i dostatna količina anorganskih tvari,<br />
koje može lišaj uz pomoć svoje zelene komponente da asimilira. Uslijed<br />
dosta sporog ali pravilnog rasta poprimaju ovakovi lišaji na slobodnoj<br />
i na glatkoj površini okrugljast oblik, koji se sa rastom stabla i međusobnim<br />
doticanjem znatno deformira. Rast je najintenzivniji na rubu<br />
steljke, u čijoj je blizini i najjača izmjena tvari, tako da oni dijelovi, koji<br />
su više prema sredini, pomalo mogu da izumiru i degeneriraju, ostavljajući<br />
na tome mjestu svoje uginule česti.<br />
Daljnji stadij u razvoju lišaja predstavljaju oni oblici, čije su steljke<br />
građene u obliku pravilnih ili nepravilnih ljusaka, jače ili slabije izrezanih<br />
krpa, te u obliku vrlo raznolikih lisnatih tvorevina, povezanih na<br />
razne načine s podlogom. Ovi lisnati lišaji ili lišaji listaši nisu nikada<br />
tako tijesno povezani sa korom, oni se uvijek mogu od nje uz slabije<br />
oštećenje da odvoje. Uz savršenije izgrađenu i kompaktniju steljku, na<br />
kojoj su razasuta plodišta, lišaji listaši nose obično na donjoj strani korjenčićima<br />
slične tvorevine, koje nazivamo rizoidima, a koji se sastoje<br />
samo od gljivinih hifa. Oni su najrazličitije građeni, a jedina im je zadaća<br />
u pričvršćenju lišaja. Sa ishranom nemaju nikakove veze. I ovakav lišaj<br />
prima hranu čitavom svojom površinom, upijajući naročito građenim<br />
53