Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
pionirskog rada bila svaka biljna podloga potpuno sterilna i nepodesna<br />
za rast biljnih vrsta (nadovezujući na bakterije spomenut ću, da u ovoj<br />
radnji neće biti povučen u raspravu niti rad životinjskih organizama,<br />
koji na bilo koji način i te kako sudjeluju kod promjene biljne površine,<br />
čineći koru poroznijom i podesnijom za daljnje naseljavanje).<br />
Gljive.<br />
Ako gljive dolaze zasebno i kao samostalni organizmi na kori drveća,<br />
u mnogo je slučajeva teško odlučiti, da li se tu radi o epifitizmu,<br />
jer, kako je poznato, najveći dio gljiva na drveću ide u skupinu parasita,<br />
pa ima samo po svome smještaju epifitsko značenje. Medu takove parasitske<br />
gljive ubrajamo raznolike oblike iz porodice Polyporaceae, čija<br />
su plodišta tako česti ukras našeg šumskog drveća. Oni su u svojoj<br />
ishrani potpuno ovisni o biljci, na kojoj dolaze i u čije tijelo prodiru njihove<br />
nitaste stanice (hife) oduzimajući svome domaćinu već gotovu<br />
hranu. Takove su gljive potpuno štetne za drveće, jer ga postepeno<br />
uništavaju oduzimajući mu teško pribavljenu hranu. O c h s n e r navodi<br />
samo jednog takovog djelomičnog epifita, koji ima neko značenje u<br />
naseljavanju na bukvama. To je Dichaenu vugosu Fries (Psilospora<br />
faginea), koja čini crne prevlake na glatkoj bukovoj kori.<br />
Ostale brojne gljivice, čije hife možemo naći na svakoj zdravoj<br />
kori i na svakom mjestu, skoro od reda pripadaju lišajskim organizmima,<br />
samo što još nisu došli u vezu sa svojom komponentom, s algama.<br />
Alge.<br />
Iz ove najniže autotrofne biljne skupine vrlo su mnogi oblici zastupani<br />
medu epifitima, no nažalost njihovo je poznavanje, kako drugdje<br />
tako i kod nas, vrlo slabo i nedovoljno. Osim nekoliko najobičnijih i najraširenijih<br />
vrsta, svi su nam ostali oblici poznati tek po imenu i prema<br />
{podacima iz drugih zemalja. Uzet ćemo u obzir samo najpoznatije i<br />
takove, koji imaju neko veće značenje medu epifitima.<br />
Među takove najjednostavnije predstavnike epifitskih oblika ubrajamo<br />
najvećim dijelom alge iz skupine zelenih alga (Chlorophyceae),<br />
manjim dijelom alge iz još niže biljne skupine, iz modrozelenih alga<br />
(Cyanophyceae). I jedne su i druge stanovnici vlažnih mjesta, pa je vlaga<br />
osnovni uvjet za njihov razvoj. Njihov je razvoj vezan ne samo za klimatski<br />
vlažnija područja, nego i za lokalno vlažnija stabla, odnosno pojedina<br />
mjesta na jednom te istom stablu. Vjetru i atmosferilijama jače<br />
izložene strane stabla i stabla u jako vlažnim šumama uvijek su gusto<br />
prevučena ovakovim prevlakama, koje su obično zelene, modrozelene,<br />
rjeđe narančasto-smede boje.<br />
Po svojoj gradi one su ili jcdnostanične pa čitavom svojom površinom<br />
i u nakupinama pokrivaju koru stabala ili su nitaste, u kojem<br />
slučaju mogu kao i jcdnostanične alge potpuno slobodno da leže na<br />
površini kore ili da jednim svojim dijelom i ograncima prodiru u koru<br />
stvarajući prema vani čuperaste nakupine. Ovakove nakupine daju u<br />
malome sliku epifita grmaša. Jednostanične epifitske alge mogu da budu<br />
zastupane i iz skupine Cyanophyceae, no takove onda u većini slučajeva<br />
imaju samo lokalno i sporadično značenje. U spomenutu treću skupinu<br />
epifitskih alga sa razgranjenim i čuperastim nitima ubrajamo crvenkaste<br />
vrste zelenih alga iz roda Trentepohlia.<br />
51
Change language