Радно искуство - IHTM - Универзитет у Београду

Радно искуство - IHTM - Универзитет у Београду Радно искуство - IHTM - Универзитет у Београду

ihtm.bg.ac.rs
from ihtm.bg.ac.rs More from this publisher
06.05.2013 Views

U V O D Zaštita i unapređivanje životne sredine, na početku 21. veka i novog milenijuma, dominantno stoji na vrhu univerzalnih svetskih vrednosti. Globalnom strateškom procenom društveno‐ekonomskog razvoja i proizvodnje u celini, s jedne strane i zaštite prirode i unapređivanja kvaliteta životne sredine, s druge strane, svet je došao do bezuslovnog saznanja o dominantnosti prava života na zdravu životnu sredinu – «ekološkog prava». To pravo je zajednička platforma za savremene odnose u svetu, bilo da su u pitanju mnogobrojni nacionalni, regionalni ili međunarodni odnosi, iz bilo koje oblasti ljudskih aktivnosti ‐ ljudskog delovanja na Zemlji. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka uvidelo se da društveno‐ekonomski razvoj, a naročito privredna ekspanzija manjeg broja visoko razvijenih zemalja, te snažnog zamaha zemalja u razvoju dovodi do enormnih globalnih promena u životnoj sredini i da se nastavkom ovakvog razvoja i primene aktuelnih tehnologija svet nalazi pred kolapsom. Kada su se 1996. godine pojavili prvi međunarodni standardi serije ISO 14000, mnoge države i njihove kompanije širom sveta prihvatile su «koncept ekološkog menadžmenta». Time su utvrđeni globalni pravaci moguće realizacije datih rešenja koja su išla u susret ovako definisanom ekološkom upravljanju, odnosno definisanom sistemu upravljanja zaštitom životne sredine. Naučne i stručne institucije takođe su prihvatile principe i zahteve programa, tako da su se i među njima javile prve pilot‐firme voljne da uvedu sistem ekološkog menadžmenta u svoj poslovni sistem. Predviđanja se već ostvaruju da će proizvodni sistemi raditi na realizaciji kružnog toka inputa i outputa, dok će proizvodi ili novi procesa biti usmereni u potpuno drugom smeru, prevashodno u smeru ostvarenja mogućnosti neke ponovne upotrebe (nastalog otpada) nakon potrošnje. Već se ostvaruje modularni dizajn, kombinovanjem kratkih tehnoloških procesa sa dugim vekom upotrebe proizvoda, kao i dalja istraživanja mogućnosti recikliranja, poboljšanja trajnosti proizvoda/procesa, uvođenje novih materijala, tehnologija i sl. Takođe, umesto da sve strožije ekološe standarde doživljavaju kao pretnju, rukovodioci uspešnih kompanija ih, pre svega, doživljavaju kao veliki izazov. Shvatili su da je moguće kroz tržišnu utakmicu obnoviti degradiranu životnu sredinu kao i da prihvatljiva poslovna ekološka politika mora da bude i profitonosna. Znači, profitabilnost i dugoročna uspešnost kompanije implicira prihvatanje modaliteta ekološki orijentisanog upravljanja kompanijiom. Što se tiče naše zemlje, imajući u vidu sve prednosti globalne metodologije ekološkog menadžmenta, ona za sada ne može da nadoknadi brojne nedostatke domaće nehomogenizovane regulative, koja još uvek ne uvažava logiku jedinstvenosti životne sredine. Ova tvrdnja ne važi samo za nacionalni okvir, već obuhvata i naše susede i podrazumeva potrebu za odgovarajućom «regionalnom ekološkom standardizacijom». Mora se prihvatiti činjenica da valjano regulisan ekološki orijentisan menadžment omogućava stalno poboljšavanje ekološkog učinka – trajno smanjenje negativnog uticaja aktivnosti kompanija na životnu sredinu. U tom smislu se očekuje da će zemlje u regionu mnoge aktivnosti i stečena iskustva u njima početi da razmatraju i međusobno i da će razmenjivati rezultate u cilju sagledavanja problematike zaštite

životne sredine i moguća rešenja ‐ ne samo u nacionalnim okvirima, već i regionalno posmatrano, uz neophodnu saradnju u najširem smislu imajući u vidu raznoliko ugrađene tehnologije, primene tuđih stručno‐tehnički rešenja, standarda i sl. Znači, nije samo u pitanju (ne)postojanje ekoloških granica, već je značajna i konkretna povezanost privrednih celina kroz procese proizvodnje, distribucije, zaštite i dr. Očekuje se da će, posle ovog skupa još veći broj kompanija, imajući u vidu relevantne zakone o zaštiti životne sredine, stvoriti uslove za stručno ekološko osmatranje svih faza rada (eksploatacija sirovina, njihov unos, prerada, pakovanje, promet, zagađenje okoline, odlaganja nus‐proizvoda ili reciklaža, rekultivacija ili vraćanje u proces) uz neophodno definisanje ekološke politike. Mr Franja Čoha

životne sredine i moguća rešenja ‐ ne samo u nacionalnim okvirima, već i regionalno posmatrano, uz<br />

neophodnu saradnju u najširem smislu imajući u vidu raznoliko ugrađene tehnologije, primene tuđih<br />

stručno‐tehnički rešenja, standarda i sl. Znači, nije samo u pitanju (ne)postojanje ekoloških granica,<br />

već je značajna i konkretna povezanost privrednih celina kroz procese proizvodnje, distribucije,<br />

zaštite i dr.<br />

Očekuje se da će, posle ovog skupa još veći broj kompanija, imajući u vidu relevantne zakone o zaštiti<br />

životne sredine, stvoriti uslove za stručno ekološko osmatranje svih faza rada (eksploatacija sirovina,<br />

njihov unos, prerada, pakovanje, promet, zagađenje okoline, odlaganja nus‐proizvoda ili reciklaža,<br />

rekultivacija ili vraćanje u proces) uz neophodno definisanje ekološke politike.<br />

Mr Franja Čoha

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!