Doktorska disertacija - Prirodno
Doktorska disertacija - Prirodno Doktorska disertacija - Prirodno
2. Teorijski deo P o v r š i n s k e z o n e m o g u b i t i p o p u n j e n e i l i p r a z n e , p r i e m u j e m o g u a r a z m e n a e l e k t r o n a valentnom ili provodnom zonom, kada dolazi do površinske provodljivosti. 2.1.7. Polikristalni materijali U praksi se kristalni materijali pojavljuju u obliku polikristala, koji zapravo predstavljaju mnoštvo me đusobno spojenih monokristala (Sl. 2.11). Sl. 2.11. Modeli a) monokristala i b) polikristala Stvaranje polikristalnog materijala se može zamisliti procesom kristalizacije rastopa (šematski prikaz na Sl. 2.12a-d ) . P r i l i k o m h l a đ e n j a u r a s t o p u s e p o j a v l j u j e n e k o l i k o v r l malih krist a l i t a ( j e z g r a k r i s t a l i z a c i j e ) , m e đ u s o b n o r a z l i i t o k r i s t a l o g r, akoji f s k i o r i j e n t i r a n a s t a v l j a j u r a s t s v e d o k n e jedni n a i na đ u druge (Gleiter, 2000; Tjong i Chen, 2004). Nakon potpune kristalizacije pojavljuje se kristalni materijal sastavljen od mnogo m e đ u s o b n o spojenih malih monokristala/kristalita, kojeg nazivamo polikristal. Sl. 2.12. Šematski prikaz nastajanja polikristala D o d i r n a u s k a p o d r u j a i z m e đ u k r i s t a l i t a s u n e p r a v i l n e s t r u k t u r e i n a z i v a j u s e , u s iste strukture i hemijskog sastava, granice zrna ( ' ' g r a i n b o u n d a r i e s ' ' ) . U s l u a j u k r i s t a l i t a 19
2. Teorijski deo r a z l i istrukture t e i h e m i j s k o g s a s t a v a t a g r a n i n a d o d i r n a p o d r u j a z o v u s e f a z n e g r a n i c e ( ' ' p h a s e b o u d a r i e s ' ' ) i l i m e đ u f a z n e g r a n i c e ( ' ' i n t e r p h a sZavisno e b o u n dod a r iveli e s ' ' i) ne . kristalita razlikujemo dve velike podgrupe polikristalnih materijala. Ako su kristaliti reda v e l i i n mikrometra, e m a t e r i j a l e n a z i v a m o m i k r o k r i s t a l n i m a , a u s l u a j u n a n o m e t a r s k i h v e l i i, nmaterijali a spadaju u nanokristalne (Tjong i Chen, 2004). M e đ u t i m , treba imati u vidu da neki autori predlažu pod e l u p o l i k r i s t a l a u t r i p o d r u j a : o d 1 dmikrokristalni o 1 0 0 0 µ m materijali, od 250 do 1000 nm vrlo fino zrnasti materijali (''ultra-fine grain materials''), i od 1 do 250 nm nano-kristalni materijali (Meyers, 2006). Bitna razl i k a i z m e đ u m o n o k r i s t a l a i p o l i k r i s t a l a s u u p r a v o m e đ u k r i s t a l i t n e o d n o s n o m e đ u f a z nkoje e g rse a nsastoje i c e , u manje gustom pakovanju a t o m a , š t o n a r o i t o d o l a z i d o i z r a ž a j a strukturnih k o d n a n o materijala i daje posebna f i z i k o h e m i j ssvojstva k a takvim materijalima (Batane i sar. 2008). 2.1.8. Nanokristalni i nanoamorfni materijali Usvojeno je da se neki materijal može smatrati “nanomaterijalom” ako njegove relevantne dimenzije (barem jedna) moraju biti takve da se svojstva tog materijala razlikuju od onoga makroskopskih dimenzija. F i z i k o h e m i j s svojstva k a polikristala nekog materijala su više- m a n j e i s t a , b e z o b z i r a n a vkristalnih e l i i n u zrna, sve dok se geometrijske dimenzije ne smanje na nano m e t a r s k e v e l i i n e i se t asdvao j s t v a p o i n j u d r a s t ienjati n o m(Gleiter, 2000; Tjong i Chen, 2004). Poznato je d a f i z i k a s v o j s t v a m a t e r i j a zavise l a j a kod o gustine i koordinacionog broja, dakle od najbližih suseda, odnosno od m e đ u a t o m s k ih sila, koje su kratkog domet a , t a k o d a j e i n t e r a k c i ju a najbližih i z m e đ suseda j e d a n o d k l j u n i h f a kKod t o r a . nanokristala se p o j a v l j u j e b ano r o j veliki deo a t o m a k o j i i n e g r a n i n a p o d r u j a i z m e đ u pojedinih mikrokristalnih zrna. Na Sl. 2.13 je prikazan šematski izgled m e đ u kristalnog p o d r u j a(intergranularni prostor), i z m e đ u kristalnih zrna kubne strukture, koji je napravljen na osnovu HRTEM slika. Sl. 2.13. Š e m a t s k i p r i k a z g r a n i c a i z m e đ u d v a k r i s t a l n a z r n a k u b n Neki e s t ratomi u k t u rsu e . ozna eni punim kruži ima, da se bolje uo i razlika u slaganju atoma u matrici (kubna rešetka) i u grani nom podru ju 20
- Page 1 and 2: PRIRODNO- 1. Uvod M A T E M A T I f
- Page 3 and 4: Редни број, РБР: Иде
- Page 5 and 6: Accession number, ANO: Identificati
- Page 7 and 8: Zahvalnica E k s p e r i m e n t a
- Page 9 and 10: 2 . 6 . M a t e r i j a l i u p r e
- Page 11 and 12: 4.3. Sinteza, sinterovanje i karakt
- Page 13 and 14: 1. Uvod Razvoj novih tehnologija je
- Page 15 and 16: 1. Uvod na bazi alumosilikatne matr
- Page 19: 2. Teorijski deo s e t a k o đ e u
- Page 22 and 23: 2. Teorijski deo Sl. 2.5. D o m a i
- Page 24 and 25: 2. Teorijski deo 2.1.3.1. Defekti s
- Page 26: 2. Teorijski deo Šotkijevim defekt
- Page 29: 2. Teorijski deo primesna površins
- Page 33 and 34: 2. Teorijski deo H. Gleiter je 2000
- Page 35 and 36: 2. Teorijski deo Za amorfne supstan
- Page 37 and 38: 2. Teorijski deo Ovi kiseonici su s
- Page 40 and 41: 2. Teorijski deo o s t v a r e n o
- Page 42 and 43: 2. Teorijski deo Sl. 2.24. Delamina
- Page 44 and 45: 2. Teorijski deo Sl.2.25. Formiranj
- Page 49 and 50: 2. Teorijski deo Z e o l i t i s u
- Page 51 and 52: 2. Teorijski deo T a k o đ e , s e
- Page 53 and 54: 2. Teorijski deo Sl.2.28 . S t r u
- Page 56 and 57: 2. Teorijski deo 1 E = (2.18) 2β
- Page 58 and 59: 2. Teorijski deo k o j e i m a j u
- Page 60: 2. Teorijski deo Važna oksidaciona
- Page 64: 2. Teorijski deo P o s t o j i v e
- Page 70 and 71: 3. Eksperimenmtalni deo Rendgenost
- Page 72 and 73: 3. Eksperimenmtalni deo Barrett, Jo
- Page 74 and 75: 3. Eksperimenmtalni deo prirodno pr
- Page 76 and 77: 3. Eksperimenmtalni deo cm 3 /min)
- Page 78 and 79: 3. Eksperimenmtalni deo p H o d 6 d
2. Teorijski deo<br />
r a z l i istrukture t e i h e m i j s k o g s a s t a v a t a g r a n i n a d o d i r n a p o d r u j a z o v u s e f a z n e g r a n i c e<br />
( ' ' p h a s e b o u d a r i e s ' ' ) i l i m e đ u f a z n e g r a n i c e ( ' ' i n t e r p h a sZavisno e b o u n dod a r iveli e s ' ' i) ne .<br />
kristalita razlikujemo dve velike podgrupe polikristalnih materijala. Ako su kristaliti reda<br />
v e l i i n mikrometra, e<br />
m a t e r i j a l e n a z i v a m o m i k r o k r i s t a l n i m a , a u s l u a j u n a n o m e t a r s k i h<br />
v e l i i, nmaterijali a spadaju u nanokristalne (Tjong i Chen, 2004). M e đ u t i m , treba imati u vidu<br />
da neki autori predlažu pod e l u p o l i k r i s t a l a u t r i p o d r u j a : o d 1 dmikrokristalni o 1 0 0 0 µ m<br />
materijali, od 250 do 1000 nm vrlo fino zrnasti materijali (''ultra-fine grain materials''), i od 1<br />
do 250 nm nano-kristalni materijali (Meyers, 2006). Bitna razl i k a i z m e đ u m o n o k r i s t a l a i<br />
p o l i k r i s t a l a s u u p r a v o m e đ u k r i s t a l i t n e o d n o s n o m e đ u f a z nkoje e g rse a nsastoje i c e , u manje<br />
gustom pakovanju a t o m a , š t o n a r o i t o d o l a z i d o i z r a ž a j a strukturnih k o d n a n o materijala i<br />
daje posebna f i z i k o h e m i j ssvojstva k a takvim materijalima (Batane i sar. 2008).<br />
2.1.8. Nanokristalni i nanoamorfni materijali<br />
Usvojeno je da se neki materijal može smatrati “nanomaterijalom” ako njegove<br />
relevantne dimenzije (barem jedna) moraju biti takve da se svojstva tog materijala razlikuju<br />
od onoga makroskopskih dimenzija. F i z i k o h e m i j s svojstva k a polikristala nekog materijala su<br />
više- m a n j e i s t a , b e z o b z i r a n a vkristalnih e l i i n u zrna, sve dok se geometrijske dimenzije ne<br />
smanje na nano m e t a r s k e v e l i i n e i se t asdvao j s t v a p o i n j u d r a s t ienjati n o m(Gleiter,<br />
2000;<br />
Tjong i Chen, 2004). Poznato je d a f i z i k a s v o j s t v a m a t e r i j a zavise l a j a kod o gustine i<br />
koordinacionog broja, dakle od najbližih suseda, odnosno od m e đ u a t o m s k ih sila, koje su<br />
kratkog domet a , t a k o d a j e i n t e r a k c i ju a najbližih i z m e đ suseda j e d a n o d k l j u n i h f a kKod t o r a .<br />
nanokristala se p o j a v l j u j e b ano r o j veliki deo a t o m a k o j i i n e g r a n i n a p o d r u j a i z m e đ u<br />
pojedinih mikrokristalnih zrna. Na Sl. 2.13 je prikazan šematski izgled m e đ u kristalnog<br />
p o d r u j a(intergranularni<br />
prostor), i z m e đ u kristalnih zrna kubne strukture, koji je napravljen<br />
na osnovu HRTEM slika.<br />
Sl. 2.13. Š e m a t s k i p r i k a z g r a n i c a i z m e đ u d v a k r i s t a l n a z r n a k u b n Neki e s t ratomi u k t u rsu e .<br />
ozna eni punim kruži ima, da se bolje uo i razlika u slaganju atoma u matrici (kubna<br />
rešetka) i u grani nom podru ju<br />
20