Doktorska disertacija - Prirodno

2. Teorijski deo
P o v r š i n s k e z o n e m o g u b i t i p o p u n j e n e i l i p r a z n e , p r i e m u j e m o g u a r a z m e n a e l e k t r o n a
valentnom ili provodnom zonom, kada dolazi do površinske provodljivosti.
2.1.7. Polikristalni materijali
U praksi se kristalni materijali pojavljuju u obliku polikristala, koji zapravo predstavljaju
mnoštvo me đusobno spojenih monokristala (Sl. 2.11).
Sl. 2.11. Modeli a) monokristala i b) polikristala
Stvaranje polikristalnog materijala se može zamisliti procesom kristalizacije rastopa
(šematski prikaz na Sl. 2.12a-d ) . P r i l i k o m h l a đ e n j a u r a s t o p u s e p o j a v l j u j e n e k o l i k o v r l
malih krist a l i t a ( j e z g r a k r i s t a l i z a c i j e ) , m e đ u s o b n o r a z l i i t o k r i s t a l o g r, akoji f s k i o r i j e n t i r a
n a s t a v l j a j u r a s t s v e d o k n e jedni n a i na đ u druge (Gleiter, 2000; Tjong i Chen, 2004). Nakon
potpune kristalizacije pojavljuje se kristalni materijal sastavljen od mnogo m e đ u s o b n o
spojenih malih monokristala/kristalita, kojeg nazivamo polikristal.
Sl. 2.12. Šematski prikaz nastajanja polikristala
D o d i r n a u s k a p o d r u j a i z m e đ u k r i s t a l i t a s u n e p r a v i l n e s t r u k t u r e i n a z i v a j u s e , u s
iste strukture i hemijskog sastava, granice zrna ( ' ' g r a i n b o u n d a r i e s ' ' ) . U s l u a j u k r i s t a l i t a
19