05.05.2013 Views

LEMLJENI SPOJEVI Lemljenje

LEMLJENI SPOJEVI Lemljenje

LEMLJENI SPOJEVI Lemljenje

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>LEMLJENI</strong> <strong>SPOJEVI</strong><br />

<strong>Lemljenje</strong> je spajanje metalnih materijala (osnovnih<br />

materijala) pomoću dodatnog rastaljenog materijala – lema,<br />

čije je talište niže od tališta osnovnog materijala.<br />

Meko lemljenje (soldering, Weichlöten, brasatura dolce) –<br />

lem se tali pri ϑ < 450 °C - najčešće u elektronici ili za<br />

slabije opterećene spojeve (npr. konzerve).<br />

Tvrdo lemljenje (brazing, Hartlöten, brasatura forte –<br />

lem se tali pri ϑ > 450 °C - najčešće za jače opterećene<br />

spojeve u strojarstvu.<br />

Visokotemperaturno lemljenje – lem se tali pri ϑ > 900 °C –<br />

za komponente za aeronautiku, nuklerne reaktore; cijeli<br />

element se zagrijava u peći u vakuumu ili u posebnim<br />

plinovitim atmosferama.


Područje taljenja lema je područje temperature od<br />

početka taljenja do potpuno rastaljenog stanja.<br />

Radna temperatura je najniža temperatura površine<br />

izratka na mjestu lemljenja, na kojoj se temperaturi<br />

lem može vezati za osovni materijal. Radna<br />

temperatura mora biti viša od temperature početka<br />

taljenja, ali može biti niža ili viša od temperature pri<br />

kojoj se lem potpuno rastali.


Spoj između lema i osnovnog materijala nastaje zbog veza<br />

na atomskoj razini nakon hlađenja lema u kruto stanje. Na<br />

radnoj temperaturi dolazi do ubrzane izmjene atoma, tj. do<br />

difuzije na graničnim površinama lema i osnovnog<br />

materijala.<br />

Područje difuzije lema<br />

Područje difuzije osnovnog materijala<br />

Površine lemljenja moraju biti glatke i dobro očišćene od<br />

oksida, prevlaka i nečistoća. <strong>Lemljenje</strong> se poboljšava<br />

posebnim pastama, prašcima i tekućinama, a zaštitnim<br />

plinovima se smanjuje oksidacija spajanih površina.


Prednosti:<br />

- mogu se spajati i različiti metali<br />

- utjecaj temperature na osnovni materijal je manji nego kod<br />

zavarivanja<br />

- spojeni dijelovi nisu oslabljeni rupama, kao npr. kod zakivanja<br />

- lemljeni spojevi dobro provode struju i toplinu<br />

- lemljeni spojevi dobro brtve<br />

- potrebno je manje energije nego kod zavarivanja<br />

- pogodno za spajanje dijelova različite debljine i tankih dijelova<br />

(neće doći do izgaranja, tj. stvaranja rupe)<br />

- postupak lemljenja se može automatizirati (pogodno za serijsku<br />

proizvodnju)<br />

- na jednom komadu se može lemiti istodobno na više mjesta.


Nedostaci:<br />

- manja čvrstoća nego kod zavarenih spojeva<br />

- mala otpornost na visoke temperature<br />

- lemovi djelomično sadrže skupe metale (Sn, Ag) pa lemljenje nije<br />

pogodno za velike lemljene spojeve<br />

- čvrstoća spojeva dobivenih mekim lemljenjem je ograničena<br />

- postoji opasnost od pojave galvanske korozije uzrokovane različitim<br />

električnim potencijalom lema i osnovnog materijala<br />

- u odnosu na zavarivanje je priprema površina spoja skuplja.


Postupci lemljenja (određuju se u ovisnosti od<br />

opterećenja, radne temperature, oblika mjesta spajanja):<br />

- Plameno lemljenje: mjesto lemljenja se ugrije plamenikom;<br />

prije ili poslije zagrijavanja se lem prisloni na mjesto spoja<br />

ili uloži u spoj; postupak je prikladan za meko i tvrdo<br />

lemljenje.<br />

- <strong>Lemljenje</strong> pomoću lemila: vruće, rukom ili strojem vođeno<br />

lemilo (grijano električki ili plinom)<br />

ugrije mjesto lemljenja; prisloni se lem<br />

koji se otapa i spaja dijelove; koristi se za<br />

meko lemljenje (elektronika).


- <strong>Lemljenje</strong> uronjavanjem: pastama ili rastopinama se obrade mjesta<br />

koja moraju ostati nezalemljena; dijelovi se u položaju u kojemu<br />

moraju biti spojeni uranjaju u rastaljeni lem; lem prodire u mjesta<br />

spoja; postupak je prikladan i za meko i za tvrdo lemljenje.<br />

- <strong>Lemljenje</strong> u peći: lem se dodaje mjestu spajanja; dijelovi se ugriju u<br />

plinskoj ili električnoj peći; postupak je prikladan za meko i, češće,<br />

tvrdo i visokotemperaturno lemljenje.<br />

- Otporno lemljenje: slično kao kod elektrootpornog zavarivanja;<br />

mjesto spajanja s prethodno uloženim lemom se ugrije električnim<br />

otporom (Jouleov efekt) “stiskanjem” u kliještima ili na strojevima<br />

za elektrootporno lemljenje; postupak je prikladan za meko i<br />

tvrdo lemljenje.


- Indukcijsko lemljenje: zagrijavanje osnovnog materijala dobiva se<br />

induciranjem izmjenične struje visoke frekvencije (i do 5 MHz) u<br />

površinskom sloju; prikladno za meko, tvrdo i visokotemperaturno<br />

lemljenje.<br />

- <strong>Lemljenje</strong> pomoću laserske zrake: toplina se generira<br />

koncentriranom absorpcijom visokoenergetskog monokromatskog<br />

zračenja u vakuumu ili atmosferi s inertnim plinom; koristi se za<br />

tvrdo i visokotemperaturno lemljenje preciznih elemenata s lemom<br />

visoke temperature taljenja (npr. slitine temeljene na Ni),


Izvedba mjesta lemljenja:<br />

- <strong>Lemljenje</strong> sa zračnošću (zazorom): površine spajanja odvojene<br />

malom jednolikom zračnošću do h ≈ 0,25 mm; lem se kapilarnim<br />

djelovanjem “usisava” u tu zračnost.<br />

- <strong>Lemljenje</strong> sa šavom: razmak površina koje se spajaju je veći od<br />

0,5 mm, ili se izvodi V- ili X-šav (ponekad se zato govori o<br />

“zavarivačkom lemljenju”); rijetko se izvodi jer je čvrstoća manja<br />

i potrebna je velika količina lema.


Lemovi:<br />

Za meko lemljenje teških kovina (Fe, Cu, Ni) koriste se lemovi<br />

koji su legure Sn-Pb i još nekih elemenata, a za lake kovine (Al i<br />

Al-slitine) lemovi koji su legure Sn-Zn-Cd i još nekih elemenata.<br />

Za tvrdo lemljenje teških kovina koriste se Cu-lemovi, Ag-lemovi,<br />

mjedeni lemovi i novosrebrni CuNi -lemovi, a za lake metale<br />

AlSi- i AlSiSn-lemovi.<br />

Kod visokotemperaturnog lemljenja koriste se lemovi temeljeni na<br />

Ni, Au i drugim plemenitim metalima te na Cu. Za posebne<br />

izvedbe mogu se koristiti i lemovi temeljeni na Ti, Zr, Co ili Nb.


Oblikovanje spojeva:<br />

- Proširenja zračnosti smanjuju kapilarno djelovanje, a suženja<br />

štete protoku taline. Naročito su kritična suženja koja se<br />

nadovezuju na proširenja zračnosti:<br />

neispravno<br />

ispravno


- Brazde od obrade okomite na tok lemljenja spriječavaju tečenje<br />

ako su dublje od (0,05…0,1)·h; brazde u smjeru tečenja<br />

djeluju kao kanali i potpomažu tečenju pa se često i posebno<br />

izrađuju:


- <strong>Lemljenje</strong> limova: čelni spojevi nisu prikladni zbog<br />

malene zalemljene površine. Najbolji su preklopni spojevi<br />

i spojevi s vezicom (podmetačem).<br />

Zakošenjem preklopljenih sastavnih dijelova ili vezice<br />

blaže se skreće tok sila, smanjuje koncentracija naprezanja<br />

i povećava čvrstoća.<br />

a) Preklopni spoj, b) kosi preklopni spoj, c) zakošeni preklopni spoj, d) spoj s vezicom,<br />

e) spoj sa zakošenom vezicom , f) spoj s dvije vezice<br />

Svrsishodna duljina preklopa l = (3...4)·s


- Cijevi: čelne spojeve najbolje je tvrdo lemiti; stožasta<br />

izvedba povećava površinu lemljenja.<br />

Tanke cijevi (< 2 mm) i cijevi koje treba meko lemiti<br />

spajaju se s naglavkom ili se jedna cijev proširi da se<br />

dobije preklopni spoj:<br />

a) Stožasti čelni spoj, b) spoj s naglavkom, c) preklopni spoj


- Okrugle šipke: čelno lemljenje se ne preporuča jer naprezanje po<br />

mogućnosti treba biti posmično. Bolje je krajeve šipke uložiti u<br />

provrt koji ostavlja zračnost za ulaz lema. Oblik glavine može blago<br />

skretati tok sila:<br />

NE<br />

Šipke lemljene s dijelovima od lima trebaju imati dva uporišta:


- Spremnici: vrijedi isto što i za limove.


Proračun čvrstoće lemljenih spojeva:<br />

Lemljeni spojevi dobro prenose samo posmična opterećenja pa se tako<br />

i oblikuju.<br />

Proračun se u pravilu vrši tako da nosivost lemljenog spoja mora imati<br />

jednaku nosivost kao i lemljenjem spojeni dijelovi.<br />

Sila pri kojoj dolazi do loma je<br />

F<br />

m<br />

= S ⋅ R = A⋅τ<br />

m<br />

mL<br />

S (mm 2 ) = površina poprečnog presjeka vlačno opterećenog spojenog<br />

dijela<br />

R m (N/mm 2 ) = vlačna čvrstoća materijala spojenog dijela<br />

A (mm 2 ) = površine lemljenja izložena posmičnom opterećenju<br />

τ mL (N/mm 2 ) = posmična čvrstoća zalemljenog spoja


Općenito, posmično naprezanje mora biti manje od dopuštenog:<br />

F<br />

τ L = ≤τ<br />

A<br />

Ldop<br />

U slučaju da je lemljeni spoj opterećen vlačno, naprezanje također<br />

mora biti manje od dopuštenog:<br />

F<br />

σ L = ≤ σ<br />

A<br />

Ldop<br />

Dopuštena naprezanja dana su u tablici:


Čvrstoće zalemljenih spojeva u N/mm 2 :<br />

Materijal lema<br />

Posmična<br />

čvrstoća<br />

τ mL<br />

Vlačna<br />

čvrstoća<br />

σ mL<br />

Dopušteno posmično naprezanje<br />

τ Ldop<br />

Statičko<br />

Opterećenje<br />

Ishodišno<br />

dinamičko<br />

Izmjenično<br />

dinamičko<br />

Meki lemovi: L-Pb, L-Sn 15...20 20...30 2...3 - -<br />

Tvrdi lemovi:<br />

Bakreni lemovi L-Cu<br />

Mjedeni lemovi L-CuZn<br />

Srebrni lemovi L-Ag<br />

Novosrebrni lemovi L-CuNi<br />

Lemovi za aluminij L-AlSi<br />

Niklovi lemovi L-Ni<br />

150...220<br />

250...300<br />

150...280<br />

250...320<br />

200...300<br />

250...300<br />

300...400<br />

340...380<br />

50...70<br />

80...90<br />

50...70<br />

80...90<br />

30...40<br />

55...65<br />

30...40<br />

55...65<br />

15...25<br />

(0,6...0,8)∙R m 0,35∙ τ mL 0,18∙ τ mL 0,1∙ τ mL<br />

R m = vlačna čvrstoća spojenih dijelova<br />

Dopuštena naprezanja lema pri vlaku σ Ldop = (1,5...2)∙ τ Ldop<br />

Manje vrijednosti vrijede za debljinu lema h ≈ 0,1 mm, veće za h ≈ 0,25 mm.


LIJEPLJENI <strong>SPOJEVI</strong><br />

Lijepljenje je spajanje dijelova iz istih ili različitih materijala<br />

(metali, keramike, sintetički materijali, drvo, papir, plastika, cement,<br />

koža, ...) prianjanjem pomoću ljepila.<br />

Fizikalni princip spajanja temelji se:<br />

- na adheziji = silama privlačenja na sučelju dva različita materijala<br />

(tj. između osnovnog materijala i ljepila) i<br />

- na koheziji = međumolekularnim silama u samom ljepilu.<br />

Materijal 2<br />

Kohezija<br />

Adhezija<br />

Kapljica<br />

Nečistoća<br />

Materijal 1<br />

Materijal 1<br />

Materijal 2


Lijepe se npr. ojačanja na limenim stijenkama, spone krila<br />

zrakoplova i krila ventilatora, okviri mopeda, limene posude,<br />

koriste se kod vijčanih spojeva, ...<br />

a), b), c) Cijevni spojevi<br />

d) Drvo obloženo aluminijskim limom<br />

e) Ploča lake konstrukcije<br />

f) Predklrilo sportskog aviona<br />

g) Poklopac spremnika<br />

h) Kočiona papuča s nalijepljenom<br />

kočionom oblogom


Razvoj:<br />

- 4000 god. p.n.e.: upotreba asfalta u Mezopotamiji;<br />

- 3000 god. p.n.e.: Sumeri koriste ljepilo dobiveno iz životinjske<br />

kože, slično (i smole) i kod Egipćana (cca. 1500 p.n.e.) ili, u<br />

obliku voska, kod Ikara;<br />

- 17. i 18. stoljeće: industrijska proizvodnja<br />

- polovina 19. stoljeća: flasteri (lijepljenje temeljeno na prirodnom<br />

kaučuku) i ljepljive mase za upotrebu u medicini;<br />

- 1909.: prva sintetička polimerna ljepila (D);<br />

- 1920. Richard G. Drew (Minnesota Mining and Manufacturig<br />

Company – 3M; USA): prva ljepljiva traka za automobilsku<br />

industriju;<br />

- 1940-e: prva ljepila za metale (zrakoplovna industrija).


Prednosti:<br />

- mogu se lijepiti jednaki i različiti materijali<br />

- za spoj je potrebno malo prostora<br />

- nisu potrebne rupe kao kod vijaka i zakovica pa nema<br />

koncentracije naprezanja<br />

- nema visokih temperatura kao kod zavarivanja i utjecaja na<br />

svojstva materijala<br />

- naprezanja na spoju se jednoliko raspoređuju na velikim<br />

površinama<br />

- “sendvič”-konstrukcije omogućavaju visoku krutost i malu<br />

težinu (lake konstrukcije)<br />

- spojevi su nepropusni i otporni na koroziju<br />

- ne mijenjaju se svojstva materijala koji se lijepe jer nema<br />

visokih temperatura<br />

- elastičnost ljepila može kompenzirati toplinske dilatacije te<br />

ublažiti udarce i vibracije<br />

- jednostavna serijska proizvodnja.


Nedostaci:<br />

- mala čvstoća u odnosu na druge načine spajanja<br />

(zavarivanje, lemljenje, zakivanje)<br />

- najčešće je potrebna zahtjevna priprema površina za lijepljenje<br />

(mehaničko i kemijsko čišćenje)<br />

- upotrebljivost do 200 °C<br />

- nisu postojani pri dinamičkim opterećenjima<br />

- javljaju se efekti starenja i puzanja<br />

- prilikom izvođenja mogu biti potrebni uređaji za stezanje i<br />

zagrijavanje<br />

- vrijeme do postizanja pune čvrstoće spoja može biti dugo.


Usporedba nekih karakterisitka zavarivanja, lemljenja i lijepljenja:<br />

Postupak Materijali spajanih dijelova Dodatni materijal Temperatura<br />

Zavarivanje Jednaki ili slični metali<br />

Jednaki ili slični plastomeri<br />

[Glienicke, TU Braunschweig]<br />

Jednak osnovnom<br />

materijalu (ili bez njega)<br />

<strong>Lemljenje</strong> Jednaki ili različiti metali Različit od osnovnog<br />

materijala<br />

Lijepljenje Bilo kakvi čvrsti materijali Različit od osnovnog<br />

materijala<br />

Temperatura taljenja<br />

spajanih dijelova<br />

Temperatura taljenja<br />

lema<br />

Prema vrsti ljepila<br />

20…200 °C


Ljepila:<br />

Fizikalno vezujuća ljepila<br />

Ljepilo (kaučuk, umjetne smole) je rastopljeno u otapalu. Prilikom<br />

lijepljenja, često uz snažni pritisak, otapalo ishlapi. Nosivost spoja<br />

je srednja (5…10 N/mm 2 ). Fizikalno vezujuća ljepila nisu<br />

pogodna za spajanje dva metala jer se onemogućava hlapljenje<br />

otapala, ali su dobra ako je barem jedan metal porozan.<br />

Kemijski vezujuća ljepila (reakcijska ljepila)<br />

To su dvokomponentna ljepila:<br />

1. komponenta: duromeri (epoksidna, fenolna, poliesterna smola)<br />

koji su tekući, kao pasta ili u obliku filma<br />

2. komponenta: otvrđivač (katalizator).<br />

Dolazi do povezivanja makromolekula, često uz djelovanje<br />

povišene temperature i vlage, i nastaje tvar koja se ne može niti<br />

rastopiti niti rastaliti. Ova ljepila su veoma čvrsta i pogodna za<br />

metal, staklo, keramiku i polimere u raznim kombinacijama.


Topla kemijski vezujuća ljepila postižu vezna svojstva brže od<br />

hladnih (od nekoliko minuta na više pri temperaturama do<br />

200 °C), ali su neprikladna za spajanje većih ili toplinski<br />

osjetljivih dijelova. Potrebna je aparatura – sušionici, ploče s<br />

grijačima, naprave.<br />

Toplim ljepilima se postiže veća čvrstoća spoja nego hladnim.<br />

Kod nekih hladnih kemijski vezujućih ljepila je za postizanje<br />

veznih svojstava potrebno i do nekoliko dana. Minimalno je<br />

potrebna sobna temperatura.


Za izdržljivost ljepljenog spoja jako je važno stanje površine koja<br />

se lijepi.<br />

Adhezijske sile su djelotvorne samo ako je površina prijanjanja<br />

čista, ohrapavljena i odmašćena.<br />

Hrapavljenje metalnih površina koje se obavlja finim četkama,<br />

brusnim papirom ili pjeskarenjem povećava površinu prijanjanja<br />

stvaranjem udubljenja i uzvišenja. Površine obrađivane silikonskim<br />

pastama ili sredstvima se ne mogu lijepiti.<br />

Čišćenje i odmašćivanje se obavlja trikloretilenom, acetonom,<br />

lužinama i dr.<br />

Sloj ljepila treba biti što tanji jer su adhezijske sile najčešće veće<br />

od kohezijskih, a čvrstoća spoja opada s porastom debljine sloja<br />

ljepila.


Oblikovanje spojeva:<br />

Općenito vrijede iste smjernice kao i za lemljene spojeve. Budući da<br />

su vlačna i smična čvrstoća lijepljenog sloja bitno manje od čvrstoća<br />

metala, potrebna je razmjerno velika površina lijepljenja.<br />

Najsvrsishodniji su posmično opterećeni preklopni spojevi s duljinom<br />

preklopa l = (5...20)·s<br />

Lijepljeni spojevi su naročito osjetljivi na ljuštenje pa takva<br />

naprezanja kao i savijanje treba izbjegavati, ali se izbjegavaju i vlačna<br />

naprezanja:


a) Loša izvedba<br />

b) Dobra izvedba<br />

a) Loša izvedba: loše punjenje procjepa, oštar brid potiskuje ljepilo<br />

b) Dobra izvedba: dobro punjenje procjepa, zatik pri umetanju po mogućnosti okretati


Čvrstoća:<br />

Spojevi aluminijskih dijelova daju najveće čvrstoće, a zatim slijede<br />

spojevi čeličnih, Cu i mjedenih dijelova.<br />

Najveća čvrstoća postiže se slojem ljepila debljine 0,1 ... 0,3 mm, dok<br />

pri debljini od 1 mm čvstoća pada na cca. 60%.<br />

Čvrstoća se smanjuje tijekom vremena i zbog starenja ljepila i okolnih<br />

utjecaja može pasti i na 50% početne.<br />

Lijepljene spojeve treba oblikovati tako da su po mogućnosti izloženi<br />

posmičnom naprezanju (F = sila, A = površina lijepljenja)<br />

F<br />

τ = ≤τ<br />

dop<br />

A<br />

τ m =<br />

ν<br />

ili eventualno vlačnom naprezanju<br />

F<br />

σ = ≤ σ dop<br />

A<br />

σ m =<br />

ν<br />

Faktor sigurnosti υ ≈ 2…5


Orijentacijski podaci o čvrstoći lijepljenih spojeva:<br />

Prekidna<br />

čvrstoća<br />

Pri<br />

smicanju<br />

τ m<br />

Pri vlaku<br />

σ m<br />

Opterećenje<br />

Statičko opterećenje<br />

Izmjenično dinamičko<br />

opterećenje<br />

Statičko opterećenje<br />

a<br />

b<br />

c<br />

a<br />

b<br />

c<br />

a<br />

d<br />

Hladno<br />

ljepilo<br />

3...20<br />

4<br />

8<br />

0,5...4<br />

1<br />

2<br />

30...50<br />

40<br />

Toplo<br />

ljepilo<br />

8...50<br />

15<br />

25<br />

2...8<br />

3<br />

6<br />

50...90<br />

70<br />

a – približno područje vrijednosti, b – gruba procjena za jednorezne spojeve,<br />

c – gruba procjena za dvorezne spojeve, d – gruba procjena<br />

Najbolje je koristiti podatke proizvođača ljepila!

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!