Primjena biblioteke VTK u vizualizaciji znanstvenih podataka - Pmf

Izoplohe (vtkContourFilter)
Dvije najčeˇsće tehnike za vizualizaciju skalarnih podataka su bojanje objekata prema
skalarnim vrijednostima (color mapping) i generiranje izolinija, odnosno izoploha (contouring).
Bojanje je u VTK usko vezano uz mapere, pa ćemo se njim baviti u odjeljku 3.3.
Izolinije i izoplohe, ovisno o dimenziji podatkovnog objekta, su krivulje, odnosno
plohe konstantne skalarne vrijednosti. Unutar VTK za njihovo kreiranje moˇzemo koristiti
vtkContourFilter.
Za kreiranje izolinija vtkContourFilter koristi marching squares algoritam, odnosno
marching cubes za izoplohe.
Ideja algoritma je da se izoploha generira po dijelovima, za svaku ćeliju posebno, te
se na kraju ti dijelovi spoje. Za svaki vrh ćelije odredi se ima li skalarnu vrijednost veću
ili manju od zadane vrijednosti izoplohe. S obzirom na to, ćelija spada u jedan od 15
slučajeva prikazanih na slici 3.4. Ovisno o slučaju, definirano je na kojim bridovima se
interpolacijom traˇzi zadana skalarna vrijednost, te se generiraju dijelovi izoplohe. Njihovim
spajanjem dobije se traˇzena ploha.
Slika 3.4: Marching cubes – 256 mogućih slučajeva svedeno na 15 s obzirom na simetriju. Istaknuti
su vrhovi sa vrijednostima većim od zadane izoplohe.
Kako bismo koristili vtkContourFilter, dovoljno je proslijediti mu podatkovni objekt
i zadati jednu ili viˇse skalarnih vrijednosti. vtkContourFilter kao ulazni podatak prima
bilo koji podatkovni skup. Dimenzija izlaznih podataka za 1 je manja od dimenzije
ulaznog skupa.
Skalarne vrijednosti ploha moguće je zadati direktno pomoću metode SetValue()
vtkContourFilter *contours=vtkContourFilter::New();
contours->SetInputConnection(sample->GetOutputPort());
//zelimo dobiti 2 izoplohe sa vrijednostima 0.5 i 3.8
contours->SetValue(0, 0.5);
contours->SetValue(1, 3.8);
gdje je prvo potrebno zadati oznaku, a zatim skalarnu vrijednost izoplohe.
13