Moje srce – Tvoje svetište! - Hrvatska schönstattska obitelj
Moje srce – Tvoje svetište! - Hrvatska schönstattska obitelj
Moje srce – Tvoje svetište! - Hrvatska schönstattska obitelj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Moje</strong> <strong>srce</strong> <strong>–</strong><br />
<strong>Tvoje</strong> <strong>svetište</strong>!<br />
STUDENI 2011. broj 6/2011.<br />
Glasilo Hrvatske schönstattske <strong>obitelj</strong>i<br />
www.hso.hr
Termini 2011./12.<br />
Zimski raspored za Svetište:<br />
Od 1. 11. 2011. do 1. 4. 2012.<br />
Svetište u Maloj Subotici bit će<br />
otvoreno dnevno od 17.30 do 19 sati.<br />
Klanjanje je petkom od 18 do 19 sati.<br />
Telefonski brojevi osoba koje posjeduju<br />
ključeve Svetišta u Maloj Subotici:<br />
Ružica Miljančić: 040/631-178<br />
Franjo i Marija Držanić: 040/631-491,<br />
098/947-8818<br />
Josip Škvorc: 098/241-716<br />
Zlatko Zadravec: 095/910-9467<br />
Sadržaj<br />
Dani hodočašća:<br />
20. 11. / 18. 12. 2011.<br />
4 <strong>–</strong> 8. siječnja 2012. duhovne<br />
vježbe u Samoboru u Kući „Tabor”<br />
Hodočašća u Schönstatt:<br />
6 <strong>–</strong> 9. rujna 2012. <strong>–</strong> na krunjenje<br />
Auksilijara (Pomoćnice) za Kraljicu<br />
nove evangelizacije Europe<br />
15 <strong>–</strong> 20. listopada 2014. (otprilike) <strong>–</strong><br />
na proslavu 100. godišnjice<br />
Schönstattskog pokreta (Prasvetišta,<br />
Saveza ljubavi...)<br />
Iz uredništva 1 ::: Riječ Svetoga oca 2 ::: Riječ oca Kentenicha 5 ::: Duhovne vježbe<br />
za sve članove 7 ::: Naš poklon Majci Triput Divnoj za 100 godina Schönstatta: 1000<br />
dana za svetost! 8 ::: Život oko Svetišta 11 ::: Ništa bez tebe <strong>–</strong> ništa bez nas 14 :::<br />
Hodočasničke duhovne vježbe u Milwaukeeju 15 ::: Dan hodočasničke Gospe u<br />
Slavoniji 19 ::: Druga polovina života našeg predsjednika 21 ::: Međunarodni<br />
pedagoško-<strong>obitelj</strong>ski tjedan 22 ::: Srdačan poziv svima na hodočašće u Schönstatt<br />
2012. godine 23 ::: Misli o jednom ljiljanu 24 ::: Mons. Eduard Španović odlikovan<br />
čašću prelata 25 ::: Naš put vodi kući <strong>–</strong> Ocu 26 ::: Pra<strong>svetište</strong> 28 ::: Smijeh nije grijeh...<br />
31 ::: Uz Godinu svetišta 32 ::: Smrt nije kraj 35 ::: Zahvala i obavijesti 36
Iz uredništva<br />
Draga Obitelji!<br />
18. listopada 2011. ušli smo u drugu<br />
godinu pripreme za veliki jubilej našega<br />
pokreta <strong>–</strong> u Godinu svetišta!<br />
Ovaj broj Pisma saveza već na naslovnici<br />
ukazuje na novo razdoblje donoseći<br />
pred vas fotografiju Prasvetišta u<br />
okruženju gdje se nalazi. Stoga su tekstovi<br />
koji vas upućuju u dubinu naše<br />
duhovnosti svojim sadržajima ponuđeni<br />
vama na radost čitanja i rast u<br />
duhu naše karizme.<br />
Molimo u pripremnoj molitvi na putu<br />
prema velikom jubileju Schönstatta:<br />
„...U sjeni tvoga svetišta<br />
nastala je Obitelj<br />
novi duhovni put u Crkvi,<br />
karizma usred ovoga vremena.<br />
Mi pak punimo vrčeve<br />
darovima svojim:<br />
zahvalnošću i kajanjem,<br />
predanjem i čežnjom...”<br />
A kako drugačije nego težnjom za svetošću<br />
svakodnevice na koju nas podsjeća<br />
i poziva duhovnik našega pokreta<br />
u Hrvatskoj pater Christoph Horn<br />
potičući u svojim nagovorima sve naše<br />
sile i snage na cjelovito predanje i nastojanje<br />
oko rada na Svetištu svoga srca.<br />
Na tom putu bila nam pomoćnica<br />
Majka Triput Divna, Kraljica naših<br />
srdaca!<br />
Po Svetištu u duhu povezani sa svim<br />
članovima naše velike Obitelji svima<br />
želimo obilje milosti ovoga došašća,<br />
kao i milosti našega Svetišta, u išče-<br />
kivanju rođenja Isusa Krista u našim<br />
srcima i Crkvi ovoga vremena!<br />
Vaše urednice s uredničkim timom<br />
Lidija i s. Hedviga<br />
Molba<br />
Molimo vas da priloge za prvi broj<br />
našega glasila (Pismo saveza, siječanj<br />
2012. br. 1/12) pošaljete isključivo emailom<br />
najkasnije do 20. studenoga<br />
2011. na sljedeće dvije adrese:<br />
mirko.molnar@inet.hr<br />
hmweinzierl@gmail.com<br />
Hvala na razumijevanju.<br />
Na taj način ćete nam uvelike olakšati<br />
posao, a neće Vam za to trebati više<br />
vremena. Često se događalo da je<br />
samo jedna od nas dvije dobivala priloge<br />
i fotografije, a druga ne, što nam<br />
je oduzimalo dosta vremena i živaca<br />
te povećavalo opasnost da se neki prilog<br />
previdi.<br />
Ubuduće u svakom broju Pisma saveza<br />
(dakle od 1/12) napisat ćemo do<br />
kada treba poslati nove priloge. Ovog<br />
puta je malo ranije. Prije Božića tiskare<br />
rade čestitke i kalendare, više je neradnih<br />
dana i blagdana, pa svake godine<br />
u prosincu imamo teškoće. Još<br />
jednom hvala što ovu našu molbu<br />
uzeti k srcu.<br />
1
Izbor iz govora i propovijedi koje<br />
je Papa održao tijekom svojega<br />
ovogodišnjeg pohoda Hrvatskoj<br />
(4 <strong>–</strong> 5. lipnja 2011.)<br />
1. dio<br />
Iz govora pape Benedikta XVI. Na<br />
svečanosti dobrodošlice u Hrvatsku<br />
(Zračna luka Pleso, 4. 6. 2011.)<br />
S velikom radošću dolazim među vas<br />
kao hodočasnik u ime Isusa Krista.<br />
Srdačno pozdravljam ljubljenu hrvatsku<br />
zemlju i, kao nasljednik apostola<br />
Petra, velikim zagrljajem grlim sve<br />
njezine stanovnike. Napose pozdravljam<br />
katoličku zajednicu: biskupe, svećenike,<br />
redovnike i redovnice, vjernike,<br />
te posebice <strong>obitelj</strong>i ove zemlje, koja<br />
je blagoslovljena naviještanjem<br />
Evanđelja, nadom života i spasenja za<br />
svakog čovjeka. (...)<br />
S geslom „Zajedno u Kristu”, draga<br />
braćo i sestre, dolazim s vama proslaviti<br />
1. nacionalni dan hrvatskih katoličkih<br />
<strong>obitelj</strong>i. Neka ovaj važan događaj<br />
bude prigoda za ponovno isticanje<br />
2<br />
Riječ Svetoga oca<br />
vrijednosti <strong>obitelj</strong>skog života i općega<br />
dobra, učvršćivanje jedinstva, oživljavanje<br />
nade i zajedništvo s Bogom,<br />
koji je temelj bratskog suživota i društvene<br />
solidarnosti. (...)<br />
Pred današnjim izazovima za Crkvu<br />
i civilno društvo, zazivam na ovu zemlju<br />
i na sve njezine stanovnike, zagovor<br />
i pomoć blaženoga Alojzija Stepinca,<br />
Pastira kojega vaš narod voli i<br />
štuje. Neka prati mlade naraštaje da<br />
žive u ljubavi koja je potaknula Gospodina<br />
Isusa Krista da svoj život daruje<br />
za sve ljude. Sveti Josip, brižni čuvar<br />
Otkupitelja i nebeski zaštitnik vašega<br />
naroda, zajedno s Djevicom Marijom,<br />
„Najvjernijom Odvjetnicom<br />
Hrvatske”, neka vam danas i uvijek<br />
isprose mir i spasenje. Hvala!<br />
Iz propovijedi pape Benedikta XVI.<br />
Na misnom slavlju s <strong>obitelj</strong>ima<br />
Euharistijsko slavlje u prigodi Prvoga<br />
nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih<br />
<strong>obitelj</strong>i, Zagreb, Hipodrom, 5.<br />
lipnja 2011.<br />
(...) Draga braćo i sestre! Vrlo sam rado<br />
prihvatio poziv što su mi ga uputili<br />
hrvatski biskupi da posjetim ovu<br />
zemlju prigodom prvoga Nacionalnoga<br />
susreta hrvatskih katoličkih <strong>obitelj</strong>i.<br />
Želim izraziti koliko visoko cijenim<br />
tu osjetljivost i zauzetost za <strong>obitelj</strong>,<br />
ne samo zbog toga što se ta temeljna<br />
ljudska stvarnost danas, u
vašoj zemlji kao i drugdje, mora suočiti<br />
s teškoćama i prijetnjama, pa stoga<br />
ima i posebnu potrebu da se evangelizira<br />
i podrži, nego i stoga što su<br />
kršćanske <strong>obitelj</strong>i temelj za odgoj u<br />
vjeri, za izgradnju Crkve kao zajedništva<br />
i za njezinu misionarsku nazočnost<br />
u najrazličitijim životnim situacijama.<br />
Znam za velikodušnost i<br />
predanje s kojima vi, dragi pastiri, služite<br />
Gospodinu i Crkvi. Vaš svakodnevni<br />
rad odgajanja u vjeri novih naraštaja,<br />
kao i priprave za brak i praćenje<br />
<strong>obitelj</strong>i, glavni je put obnove Crkve,<br />
kojim se također oživljava<br />
društveno tkivo zemlje. Nastavite s<br />
tom raspoloživošću ovu vašu dragocjenu<br />
pastirsku zauzetost!<br />
Svakomu je dobro poznato kako je kršćanska<br />
<strong>obitelj</strong> posebni znak Kristove<br />
nazočnosti i ljubavi i kako je ona pozvana<br />
dati posebni i nenadomjestivi<br />
doprinos evangelizaciji. Blaženi je<br />
Ivan Pavao II., koji je čak tri puta posjetio<br />
ovu plemenitu zemlju, tvrdio<br />
da je „kršćanska <strong>obitelj</strong> pozvana živo<br />
i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve<br />
na vlastiti i originalni način, stavljajući<br />
u službu Crkve i društva samu<br />
sebe u svojem biti i djelovati, kao intimno<br />
zajedništvo života i ljubavi”<br />
(Familiaris consortio, 50). Kršćanska<br />
je <strong>obitelj</strong> uvijek bila primarni put prenošenja<br />
vjere te i danas posjeduje velike<br />
mogućnosti za evangelizaciju u<br />
mnogovrsnim okruženjima.<br />
Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti<br />
svoju djecu moliti, i molite s njima;<br />
približite ih sakramentima, osobito<br />
Euharistiji, jer ove godine slavite 600<br />
godina „ludbreškog euharistijskog čuda”;<br />
uvedite ih u život Crkve; u intimi<br />
doma nemojte se bojati čitati Sveto<br />
pismo, obasjavajući tako <strong>obitelj</strong>ski život<br />
svjetlom vjere i hvaleći Boga kao<br />
Oca. Budite poput male Dvorane posljednje<br />
večere, poput one Marijine i<br />
učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo,<br />
molitva!<br />
Danas, Bogu hvala, mnoge kršćanske<br />
<strong>obitelj</strong>i stječu sve više svijest o svojem<br />
misijskom pozivu te se ozbiljno zauzimaju<br />
u svjedočenju za Krista Gospodina.<br />
Blaženi Ivan Pavao II. govorio<br />
je: „Prava <strong>obitelj</strong>, utemeljena na braku,<br />
sama je po sebi dobra vijest za svijet”.<br />
I dodaje: „U naše vrijeme sve su<br />
brojnije <strong>obitelj</strong>i koje aktivno sudjeluju<br />
u evangelizaciji… U Crkvi je dozreo<br />
trenutak <strong>obitelj</strong>i, a to je također trenutak<br />
misionarske <strong>obitelj</strong>i” (Angelus,<br />
21. listopada 2001.).<br />
U današnjem je društvu više no ikad<br />
žurno potrebna nazočnost uzornih<br />
kršćanskih <strong>obitelj</strong>i. Moramo na žalost<br />
ustanoviti, da se, posebno u Europi,<br />
širi sekularizacija koja Boga života gura<br />
na rub te donosi rastuću razjedinjenost<br />
<strong>obitelj</strong>i.<br />
Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti<br />
za istinu, i njeguje se, kao ideal,<br />
individualno dobro preko potrošnje<br />
materijalnih dobara te površnih iskustava,<br />
ne vodeći računa o kvaliteti odnosa<br />
s osobama i o najdubljim ljudskim<br />
vrijednostima; ljubav se svodi<br />
na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje<br />
nagonskih poriva, bez nastoja-<br />
3
nja da se stvore trajne veze međusobne<br />
pripadnosti i bez otvorenosti životu.<br />
Pozvani smo da se odupremo tom<br />
mentalitetu! Uz riječ Crkve, veoma je<br />
važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih<br />
<strong>obitelj</strong>i, vaše konkretno svjedočanstvo,<br />
posebno kao potvrda nepovredivosti<br />
ljudskoga života od začeća<br />
do njegova prirodnoga skončanja,<br />
što je jedinstvena i nezamjenjiva<br />
vrijednost <strong>obitelj</strong>i utemeljene na braku<br />
i na potrebi zakonskih odredbi koje<br />
bi podupirale <strong>obitelj</strong>i u zadaći rađanja<br />
i odgoja djece.<br />
Drage <strong>obitelj</strong>i, budite hrabre! Ne popuštajte<br />
tom sekulariziranom mentalitetu<br />
koji nudi suživot kao pripravu<br />
ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite<br />
svojim životnim svjedočanstvom da<br />
je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno,<br />
da se nije potrebno bojati brige<br />
za drugu osobu! Drage <strong>obitelj</strong>i, radujte<br />
se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost<br />
životu znak je otvorenosti prema<br />
budućnosti, pouzdanja u<br />
budućnost, kao što poštivanje naravnoga<br />
zakona oslobađa osobu, a ne ubija<br />
je! Dobro <strong>obitelj</strong>i je dobro i Crkve.<br />
Želio bih istaknuti ono što sam tvrdio<br />
prije: „Izgradnja svake pojedine kršćanske<br />
<strong>obitelj</strong>i smješta se unutar veće<br />
<strong>obitelj</strong>i Crkve, koja je podupire i<br />
nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade<br />
<strong>obitelj</strong>i, male kućne crkve” (Discorso<br />
di apertura del Convegno ecclesiale<br />
diocesana di Roma, 6. lipnja<br />
2005: Insegnamenti di Benedetto<br />
XVI, I, 2005, p. 205). Molimo Gospodina<br />
da <strong>obitelj</strong>i budu uvijek više male<br />
4<br />
Crkve, a crkvene zajednice da budu<br />
više <strong>obitelj</strong>!<br />
Drage hrvatske <strong>obitelj</strong>i, živeći u zajedništvu<br />
vjere i ljubavi, budite što očitiji<br />
svjedoci obećanja koje je Gospodin,<br />
uzašavši na nebo dao svakomu<br />
od nas: „…ja sam s vama sve dane do<br />
svršetka svijeta” (Mt 28,20). Dragi hrvatski<br />
kršćani, osjećajte se pozvanima<br />
naviještati evanđelje cijelim svojim<br />
bićem; osjetite snagu Gospodnje riječi:<br />
„Pođite i učinite mojim učenicima<br />
sve narode” (Mt 28,19). Djevica Marija,<br />
Kraljica Hrvata, neka vas uvijek<br />
prati na tom putu. Amen! Hvaljen Isus<br />
i Marija!<br />
Iz Papinog nagovora na završetku euharistijskog<br />
slavlja s <strong>obitelj</strong>ima<br />
Prije završetka ovoga svečanoga slavlja,<br />
želim vam zahvaliti na vašem žarkom<br />
i pobožnom sudjelovanju, kojim<br />
ste željeli izraziti također i svoju ljubav<br />
prema <strong>obitelj</strong>i i svoju zauzetost<br />
njoj u korist. (...) Danas sam ovdje da<br />
vas učvrstim u vjeri; i to je taj dar koji<br />
vam nosim: Petrovu vjeru, vjeru Crkve!<br />
Ali istodobno, vi darujete meni<br />
tu istu vjeru, obogaćenu svojim iskustvom,<br />
radostima i trpljenjima. Napose<br />
mi darujete svoju vjeru življenu<br />
u <strong>obitelj</strong>i, da bih je očuvao u baštini<br />
sveopće Crkve.<br />
Znam da u Mariji, Kristovoj Majci i<br />
našoj Majci, nalazite veliku snagu.<br />
Stoga se ovoga trenutka obraćamo<br />
njoj, duhovno upravljeni prema Svetištu<br />
Marije Bistrice, te joj povjeravamo<br />
sve hrvatske <strong>obitelj</strong>i: roditelje, dje-
cu, djedove i bake; put bračnih drugova,<br />
odgojnu zauzetost, profesionalni<br />
i kućni posao. Zazivamo također<br />
njezin zagovor da bi javne ustanove<br />
uvijek podupirale <strong>obitelj</strong>, tu osnovnu<br />
stanicu društvenoga tijela. (...)<br />
U Obitelji od početka živi uvjerenje<br />
da je Savez ljubavi s Majkom Božjom<br />
izraz, sredstvo i zaštita. To se uvjerenje<br />
tijekom godina obilno potvrdilo.<br />
Njegovo značenje i plodnost se povećava<br />
kad se Savez ljubavi djetinje-vjernički<br />
sklapa u našem Svetištu ili barem<br />
u duhovnoj vezi s njime.<br />
Isto sunce sija posvuda, a ipak su njegove<br />
zrake na određenim mjestima<br />
jače. Mislimo npr. na lječilišta. Slično<br />
je s Majkom Božjom. Na ljudski-majčinski<br />
način ona traži blizinu Zemlje,<br />
izabire tamo omiljena mjesta, kao što<br />
se u vlastitom domu odabire soba u<br />
kojoj se govori o povjerljivim stvarima<br />
ili se slave svečanosti. Na određenim<br />
mjestima <strong>–</strong> zovu se milosna mjesta<br />
per eminentiam (prvorazredna<br />
milosna mjesta) ili, radi dolaska ljudi:<br />
Drage <strong>obitelj</strong>i, ne bojte se! Gospodin<br />
ljubi <strong>obitelj</strong> i blizu vam je!<br />
Kraljice neba…<br />
Riječ oca Kentenicha<br />
hodočasnička mjesta <strong>–</strong> ona na poseban<br />
način, kroz dijeljenje originalnih,<br />
posebnih milosti očituje svoju moć,<br />
mudrost i dobrotu. Sama izabere mjesto<br />
i način djelovanja. Mjerodavan joj<br />
je Božji plan, njezina slobodna volja i<br />
dobrobit ljudi. Njezina je stvar gdje i<br />
kako i pod kojim uvjetima želi očitovati<br />
svoje veličanstvo, kao simbol Božje<br />
veličine.<br />
Sjećamo se kako je o Bogu ovisilo želi<br />
li radi ozdravljenja Naamana darovati<br />
ljekovitu snagu vodama Jordana<br />
ili nekim drugim rijekama. A On<br />
(Bog) je bio taj koji je Samsonovu nesavladivu<br />
snagu povezao s njegovom<br />
kosom. Slično je u našem slučaju: Povelja<br />
osnutka i dugogodišnje iskustvo<br />
pokazuju da Mater Ter Admirabilis<br />
(Triput Divna Majka) u svojim svetištima<br />
u vrlo obilnoj mjeri dijeli milosti<br />
saveza. Povelja završava s bodrenjem<br />
i pozivom na sklapanje Saveza.<br />
Kako je plodonosno prihvaćanje poziva,<br />
to pokazuje cijela naša <strong>obitelj</strong>ska<br />
povijest, a posebno život i djelovanje<br />
nekolicine velikana, od kojih je na prvom<br />
mjestu sigurno Josef Engling...<br />
5
Ako pitamo stručnog, kritičnog istraživaoca<br />
za tajnu života Josefa Englinga,<br />
uputit će nas sigurno na Savez ljubavi<br />
i milosno mjesto gdje je sklopljen.<br />
Često su se mnogi čudili izvanrednim<br />
uspjesima Schönstatta u najkraćem<br />
vremenu. Tražili su zadovoljavajuće<br />
objašnjenje za otajstvenu snagu kojom<br />
je Pokret privukao šire krugove u tuzemstvu<br />
i inozemstvu. Bilo je mnogih<br />
odgovora. Svi su mimoišli istinu ili<br />
pogodili samo mali dio objektivne<br />
stvarnosti. Zadnje objašnjenje leži u<br />
spomenutom duplom elementu: u Savezu<br />
ljubavi s Triput Divnom Majkom<br />
i Kraljicom Schönstattskom i u činjenici<br />
da je prema Božjem planu i želji<br />
Savez sklopljen na mjestu njezinog<br />
posebnog djelovanja: u našem Svetištu.<br />
Tu je i razlog za ljubav kojom je<br />
nebrojeno mnogo ljudi povezano s tim<br />
nezapaženim djelićem zemlje, da ga<br />
dirnuto zovu svojom schönstattskom<br />
zemljom, svojim zavičajem, gdje dobivaju<br />
iskustvo dubokog duhovnog<br />
doživljaja i čudesa obraćenja, gdje joj<br />
kličući pjevaju i govore:<br />
Čudesna mi ta je zemlja poznata!<br />
U taborskom sjaju sunčan zavičaj,<br />
Triput Divne Majke divan to je kraj.<br />
Sred ljubljene djece Mati stoluje,<br />
daruje nas, snaži, nježno miluje;<br />
veličajnost njena, sjajna, očita,<br />
bez kraja i konca, sveđ uzorita!<br />
To zavičaj moj je, zemlja <strong>schönstattska</strong>.<br />
Tamo bi htjeli biti, tamo se rado u duhu<br />
povlače, tamo hodočaste kolikogod<br />
imaju priliku. Svoje dnevne molitve<br />
sjedinjuju s drugima na mjestu svoje<br />
6<br />
ljubavi i čežnje. Na taj način možemo<br />
razumjeti misao iz Jutarnje molitve:<br />
U svetištu se okupljamo,<br />
srca nam snažnim gore plamom;<br />
Majka nam Triput Divna zbori,<br />
kraljevstvo <strong>Tvoje</strong> s nama tvori.<br />
Shvaćamo zašto se sa svom schönstattskom<br />
djecom prije svakog časa duhovno<br />
tamo okupljamo:<br />
Pred slikom Tvojom, Triput Divna,<br />
blaga, u duhu klečim sada, Majko draga,<br />
sa svima što Ti se posvećuju,<br />
što Tebe radi umrijet’ spremni su.<br />
Ne čudimo se da schönstattski oficij<br />
sva omiljena mjesta Gospodina i njegove<br />
Majke simbolično nalazi u našem<br />
Svetištu: Nazaret, Betlehem, Golgota<br />
i Cenakulum.<br />
Što je u Pra-Schönstattu tijekom godina<br />
nastalo, ponavlja se u relativno<br />
kratkom vremenu u inozemnim Filijalnim<br />
svetištima. Mnogi se čude kako<br />
su ona brzo postala središta obuhvatnog,<br />
dubokog pokreta obnove u<br />
stranim zemljama, na stranim jezicima.<br />
Znamo rješenje zagonetke: samo<br />
onaj tko zna schönstattsku povijest u<br />
svim pojedinostima i proniknuo je<br />
sve do korijena, on može dati jasan<br />
odgovor na takve neobične događaje.<br />
(Iz „Lebensgeheimnis Schönstatts”, I. Teil,<br />
Geist und Form, pisana studija, 1952.)<br />
Prevela: H. M. Weinzierl
Duhovne vježbe za sve članove<br />
4. do 8. siječnja 2012. u Samoboru,<br />
Kuća susreta „Tabor”<br />
Početak:<br />
srijeda 4. 1. u 17 sati sa svetom misom.<br />
Večera: u 18.30 sati.<br />
Uvodno predavanje: 19 sati.<br />
Večernja molitva i klanjanje: 20 sati.<br />
Završetak: nedjelja, 8. 1. poslije ručka<br />
(13.30 sati).<br />
Cijena prema odabiru noćenja:<br />
1) puni pansion sa smještajem u<br />
sobi: 120 kn<br />
2) puni pansion sa smještajem u<br />
dvorani: 100 kn<br />
Cijena obroka:<br />
Noćenje u sobi s doručkom: 80 kn.<br />
Noćenje u dvorani s doručkom: 60 kn.<br />
Ručak: 20 kn. Večera: 20 kn.<br />
Prijave:<br />
Dubravka Župan, tel. 01/2864-982,<br />
mob. 091/5596-862<br />
Voditelj:<br />
pater Christoph Horn, duhovnik<br />
Hrvatske schönstattske <strong>obitelj</strong>i.<br />
Tema: „1000 dana za svetost”<br />
Pozivamo sve članove našega Schönstattskog<br />
pokreta, osobito naše voditelje<br />
i one koji su sklopili Savez<br />
ljubavi!<br />
Vrijeme pripreme na veliki jubilej<br />
Schönstatta je posebno i milosno vrijeme.<br />
Otac Kentenich nas poziva aktivirati<br />
ove snage koje su pokrenule<br />
Schönstattsko djelo: „Svaka generacija<br />
mora Schönstatt ponovno osnivati!”<br />
Tako i mi u Hrvatskoj. Hoćemo li<br />
biti jedna aktivna osnivačka generacija?<br />
Hoćemo li dati odgovor na poziv<br />
oca Kentenicha na svetost?<br />
Želim pokazati konkretne korake na<br />
putu do svetosti <strong>–</strong> i za ljude koji još<br />
ne misle da bi mogli postati sveti...<br />
Hajdemo zajedno na put i iskoristimo<br />
to milosno vrijeme i ovih 1000 dana<br />
(22. 1. 2012 <strong>–</strong> 18. 10. 2014.) koji nam<br />
još ostaju kao vrijeme pripreme do<br />
velikog jubileja 100 godina Schönstatta.<br />
Dobro došli!<br />
Vaš pater Christoph<br />
7
Naš poklon Majci Triput Divnoj za 100<br />
godina Schönstatta: 1000 dana za svetost!<br />
Svi znamo da ćemo 18. 10. 2014. slaviti<br />
100 godina Schönstattskog pokreta.<br />
Pitanje: Što ćemo našoj Majci i<br />
Kraljici darovati kao poklon? Što bi<br />
nju najviše obradovalo?<br />
Sigurno ono što je otac Kentenich 18.<br />
listopada 2014. mladima rekao kao<br />
uvjet za dolazak i djelovanje nebeske<br />
Majke u Prasvetištu: samoodgoj i samoposvećenje<br />
<strong>–</strong> iz ljubavi. U tome<br />
je otac Kentenich tražio od njih visoku<br />
mjeru:<br />
„Moj zahtjev ide daleko više. Svaki od<br />
nas mora postići najviši stupanj staleškog<br />
savršenstva i svetosti koji se<br />
može zamisliti. Ne naprosto ono veliko<br />
i veće, nego upravo ono najveće<br />
mora biti predmet našega pojačanog<br />
nastojanja.<br />
Shvatit ćete da se ja usuđujem iznijeti<br />
takav neobični zahtjev samo u obliku<br />
skromne želje.”<br />
Gospa nam je govorila preko usta oca<br />
Kentenicha. Tipično za oca Kentenicha<br />
je da postavlja velike ciljeve, da je zahtjevan.<br />
Ali, opet je tipično da jako poštuje<br />
osobnu slobodu. Samo <strong>srce</strong>m, iz<br />
ljubavi smijemo se odlučiti za ono veliko,<br />
plemenito i lijepo. Nikada pod pritiskom.<br />
To je oznaka „novog čovjeka”.<br />
Kada je otac Kentenich to govorio<br />
mladima u pubertetu, tada on to smije<br />
predložiti danas i nama. On ima to<br />
isto povjerenje u nas. „Svaka generacija<br />
mora Schönstatt ponovno osno-<br />
8<br />
vati!” <strong>–</strong> to znači da smo sada mi na<br />
redu! To je ponuda i izazov! Hoćemo<br />
li se na isti način angažirati kao davno<br />
oni mladi u Schönstattu???<br />
Činjenica je da smo mi danas osnivačka<br />
generacija Hrvatskog schönstattskog<br />
pokreta. Ništa bez nas! Najveći<br />
doprinos Hrvatskoj schönstattskoj<br />
<strong>obitelj</strong>i je naša, moja svetost.<br />
To je ujedno i najljepši poklon Majci<br />
Triput Divnoj za 100. rođendan<br />
Schönstatta.<br />
Pred nama je vrijeme milosti, jedno<br />
posebno i veliko vrijeme koje tako brzo<br />
neće opet doći. Na nama je da ga<br />
maksimalno iskoristimo. Pri tome<br />
nam ne pomažu lijepe riječi, nego samo<br />
konkretna djela samoposvećenja.<br />
Naša ljubav prema Majci Triput Divnoj<br />
mora postati djelotvorna. Kako<br />
može to praktično izgledati?<br />
Imam sljedeći prijedlog:<br />
Od 22. siječnja 2012. do 18. listopada<br />
2014. imamo točno 1000 dana<br />
na raspolaganju: 1000 dana za<br />
svetost! U tom razdoblju želimo se<br />
daleko više nego obično vježbati u samoposvećenju<br />
i u svetosti svakodnevice<br />
<strong>–</strong> kao osnivačka generacija<br />
Schönstattskog pokreta u Hrvatskoj.<br />
Oni koji se žele uključiti u taj program<br />
„1000 dana za svetost” obvezuju se<br />
zajedno s istomišljenicima za sljedeći<br />
minimum samoposvećenja:
1) Svaki dan jedna dragovoljna žrtva<br />
i jedna molitva u milosni kapital<br />
hrvatskih svetišta (riječ je<br />
o mreži svih formi hrvatskih svetišta).<br />
2) Svaki mjesec ispovijed i jedna<br />
osobna odluka za samoodgoj na<br />
putu prema osobnom idealu.<br />
3) Svaki dan po mogućnosti jedan<br />
apostolski čin.<br />
Svaku večer ću pismeno kontrolirati<br />
izvedbu ovih odluka i mjesečno (ili<br />
kroz duže vrijeme) staviti ovu pismenu<br />
kontrolu u vrč svetišta (Filijalnog<br />
ili Kućnog svetišta).<br />
To je naš zajednički minimum, ali<br />
svatko će se, naravno i više od ovoga,<br />
truditi oko svetosti. Kako <strong>–</strong> to prepuštamo<br />
osobnoj slobodi.<br />
Ako se slažem s tim uvjetima, javit ću<br />
se duhovniku Hrvatskog pokreta, patru<br />
Christophu sa sljedećim podatcima:<br />
Ime, prezime i mjesto; i s time potpisujem<br />
svoju čvrstu odluku. Popis<br />
svih sudionika programa „1000 dana<br />
za svetost” ćemo svečano predati 18.<br />
10. 2014. u vrč Prasvetišta, u povodu<br />
hrvatskog hodočašća na proslavu 100<br />
godina Schönstatta. To je onda ujedno<br />
i zajednički poklon Hrvatskog<br />
schönstattskog pokreta.<br />
S time smijemo u Savezu ljubavi posebno<br />
moliti i za tri velike zajedničke<br />
nakane:<br />
1) Za zvanja za sve grane Hrvatske<br />
schönstattske <strong>obitelj</strong>i.<br />
2) Za jedinstvo svih zajednica i grana<br />
Hrvatske schönstattske <strong>obitelj</strong>i.<br />
3) Za dobar razvitak i plodnost svih<br />
naših pothvata i projekata, osobito<br />
naših svetišta.<br />
I ove velike nakane ćemo staviti u vrč<br />
Prasvetišta. To je onda živi Savez ljubavi!<br />
Ako o svemu razmišljate, tada si smijete<br />
predočiti da su mladi osnivači u<br />
Schönstattu doživjeli velike kušnje:<br />
neki od njih su uskoro morali u rat.<br />
Mi to ne moramo, ali naše „ratno polje”<br />
je vlastito <strong>srce</strong> gdje dosta često<br />
vlada „rat” između dobra i zla... „<strong>Moje</strong><br />
<strong>srce</strong> <strong>–</strong> <strong>Tvoje</strong> <strong>svetište</strong>!”<br />
Osim toga nama Hrvatima poziv na<br />
svetost nije ništa novo: Već 30 godina<br />
nas Kraljica mira poziva na sveti život<br />
<strong>–</strong> i to ne na francuskom ili engleskom,<br />
nego čistim hrvatskim jezikom! Morali<br />
bismo biti gluhi da to ipak ne razumijemo,<br />
zar ne??<br />
I još nešto: Samo dva dana prije 22.<br />
siječnja 2012. (početak programa<br />
„1000 dana za svetost”) slavit ćemo<br />
70 godina drugog miljokaza schönstattske<br />
povijesti. Taj dan <strong>–</strong> 20. siječnja<br />
1942. <strong>–</strong> otac Kentenich se odlučio<br />
prihvatiti koncentracijski logor kao<br />
najveći ispit osobne slobode. S tom<br />
ogromnom žrtvom on je kao dobar<br />
pastir htio svima nama jedanput za<br />
uvijek osigurati duh unutarnje slobode.<br />
Hoćemo li i mi onda dati velikodušni<br />
odgovor za ovu ponudu osobne<br />
svetosti koja je uvijek povezana s vježbama<br />
unutarnje slobode?<br />
9
Svetost traži sljedeće:<br />
1) Jednu jasnu osobnu odluku (da ili<br />
ne, lijevo ili desno).<br />
2) Razumijevanje da je moja osobna<br />
svetost u pitanju (a ne svetost sv.<br />
Antuna ili sv. Petra ili sv. Elizabete<br />
itd.) Bog ne traži nemoguće stvari,<br />
nego samo ono što odgavara mojim<br />
sposobnostima i mogućnostima.<br />
3) Jaku motivaciju: najjača motivacija<br />
je uvijek ljubav, na primjer prema<br />
Isusu i Mariji.<br />
4) Veliko povjerenje. Jasno: sam(a) to<br />
ne mogu, ali s Bogom je sve moguće!<br />
Doslovno sve!<br />
5) Čvrstu volju. I sutra i prekosutra.<br />
Najveći problem života nisu naši<br />
padovi, nego kada više ne ustajemo.<br />
6) Djetinji stav prema Bogu. Potpuno<br />
se predati i dati voditi.<br />
<strong>Moje</strong> nastojanje oko svetosti stavljam<br />
u vrč svetišta. „Ja se posvećujem za<br />
njih” (sv. Pavao).<br />
Možda ćete reći na kraju da je ta ideja<br />
postati svet(a) ipak ludost. Ali trebamo<br />
u životu nešto riskirati. Život<br />
brzo prolazi i neće nas uvijek netko<br />
poticati na svetost. Otac Kentenich<br />
nam to sada nudi. Mi smo ta osnivačka<br />
generacija. Posvetit ćemo se<br />
iz ljubavi prema Majci Triput Divnoj,<br />
njoj na dar i poklon za njezin veliki<br />
rođendan u Schönstattu. Sada je „kairos”<br />
<strong>–</strong> sretan trenutak. Vrijeme milosti.<br />
Smijemo li s Vama računati???<br />
Srdačno i s posebnim blagoslovom za<br />
Vaše nastojanje oko svetosti † † †<br />
Vaš duhovnik pater Christoph<br />
10<br />
Adresa: Pater Christoph Horn, Berg<br />
Sion, CH-6048 Horw, Švicarska / Mail:<br />
paterch@gmail.com<br />
Javite se!<br />
Ps. Važno za članove Garde Majke<br />
Triput Divne: Vi ste već otkrili da je<br />
program „1000 dana za svetost” sličan<br />
obvezama naše Garde. Smijete se<br />
zato iznova odlučiti i javiti se za program<br />
„1000 dana za svetost”. Tada ćemo<br />
i Vaša imena 18. 10. 2014. predati<br />
u vrč Prasvetišta. Zato molim Vas<br />
da se javite (ako se slažete).
Život oko Svetišta<br />
Hvaljen Isus i Marija!<br />
Dana 20. 8. 2011. slavili smo u našem<br />
Svetištu drugu obljetnicu posvećenja<br />
Svetišta te Dan hodočasničke Gospe<br />
za zapadnu Hrvatsku. Za taj dan pripremali<br />
smo se trodnevnicom u Sve-<br />
tištu koju je predvodio p. Christoph.<br />
Svaki dan trodnevnice započimao je<br />
sv. misom u 18 sati te kratkim klanjanjem<br />
pred Presvetim. Vjernici su također<br />
imali i priliku prije sv. mise za sv.<br />
ispovijed. Pripreme za samo slavlje protekle<br />
su mirno i lijepo! Mnogo ljudi je<br />
sudjelovalo u pomoći i organizaciji, a<br />
glavni organizator i koordinator cijele<br />
proslave bio je gospodin Josip Škvorc.<br />
Sama proslava počela je u subotu u 10<br />
sati pozdravnim govorom gospodina<br />
Josipa Škvorca. Potom je nastupio zbor<br />
sastavljen od brojnih naših članova i sudionika<br />
pod vodstvom Biserke Horvat <strong>–</strong><br />
sve do dolaska biskupa mons. Josipa<br />
11
Mrzljaka. Pozdravu upućenom biskupu,<br />
mons. Josipu Mrzljaku kao i ostalim<br />
svećenicima pristiglim pretežno iz Varaždinske<br />
biskupije, ali i iz drugih krajeva<br />
Hrvatske te hodočasnicima pridružio<br />
se p. Christoph i načelnik Male Subotice<br />
gospodin Vladimir Domjanić.<br />
Koncelebrirana sveta misa počela je u<br />
10.45 h, a predvodio ju je Varaždinski<br />
biskup mons. Josip Mrzljak. Propovijed<br />
biskupa temeljila se na 3 riječi: <strong>Hrvatska</strong><br />
<strong>schönstattska</strong> <strong>obitelj</strong>. Najviše misli posvetio<br />
je samoj <strong>obitelj</strong>i, kao temelju kršćanske<br />
životne zajednice. Nakon sv.<br />
mise bila je kratka pauza pod kojom su<br />
se vjernici i članovi naše velike Obitelji<br />
mogli međusobno susretati i obnoviti<br />
stara poznanstva, također i okrijepiti<br />
ručkom iz torbe ili ponudom domaćina,<br />
prošetati do naših prodavača suvenira<br />
ili literature, otići u Svetište ili saznati<br />
kod info pulta potrebne informacije. U<br />
13.45 h bio je program s. Ramone na<br />
Ivan Mrakovčić iz Rijeke <strong>–</strong> naš revni član<br />
na proslavi 2. obljetnice Svetišta<br />
12<br />
temu: Nova evangelizacija. U tom programu<br />
s. Ramona je pokazala kako po<br />
uzoru na o. Kentenicha možemo živjeti<br />
novu evangelizaciju, odnosno pojasnila<br />
je što je to zapravo nova evangelizacija.<br />
Time nam je opet skrenula pozornost<br />
kako je doista Schönstatt i životni<br />
program o. Kentenicha moguć u<br />
bilo kojem vremenu, dakle on je za sva<br />
vremena i za sve generacije.<br />
Nakon programa s. Ramone slijedila<br />
su dirljiva svjedočanstva naših članova<br />
iz različitih krajeva. Oni su nam<br />
opet i opet na živom primjeru pokazali<br />
koliko je Marijina ljubav jaka i djelotvorna.<br />
Koliko je njezina moć prisutna<br />
u svim bolestima i životnim poteškoćama<br />
i nedaćama. Ona je ta koja<br />
nam moli snagu za našu sva kodnevnicu.<br />
Zahvaljujemo svima koji su<br />
svoja iskustva ljubavi nebeske Majke<br />
željeli podijeliti sa svima nama!<br />
Nakon svjedočanstava i informacija<br />
uslijedilo je Slavlje saveza. Tada smo<br />
opet zapalili ceduljice iz vrča s našim<br />
molbama i duhovnim doprinosima koje<br />
smo posve predali u ruke naše Majke<br />
Triput Divne da budu na spas i blagoslov<br />
Crkvi i svijetu. Nakon Slavlja<br />
saveza bio je blagoslov Hodočasničkih<br />
slika. Sve zajedno je završilo s koncertom<br />
duhovnih pjesama na čast Majci<br />
Kraljici! Nastupili su brojni poznati solo<br />
izvođači i ansambli hrvatske duhovne<br />
glazbene scene iz raznih krajeva<br />
Hrvatske. Između ostalih vrijednih solista,<br />
spomenut ću samo izvrsno pjevanje<br />
profesionalke klasičnog solo pjevanja<br />
Evelin Novak (hrvatsku Ameri-
kanku). Htjela bih još spomenuti riječi<br />
p. Christopha na temu ovog koncerta,<br />
riječi koje je on uputio svim izvođačima:<br />
„Možda ste očekivali veći broj slušatelja,<br />
no budite sigurni da vas je prava<br />
osoba sigurno čula i slušala, a to je<br />
naša Majka Kraljica”. Doista predivne<br />
riječi, jer cijeli taj dan bio je upravo za<br />
nju! Dan kojeg smo priredili i slavili<br />
njoj u čast i slavu! Kako je Ona divna<br />
Majka, ne samo da nas povezuje, ne<br />
samo da spaja ljude, Ona širi svoju ljubav<br />
nevjerojatnom snagom. To se osjetilo<br />
oko nas. Ja sam to doista osjetila<br />
ovih dana! To je prava struja ljubavi!<br />
Ovim putem zahvaljujemo glavnom<br />
organizatoru, zahvaljujemo svima<br />
onima koji su na bilo koji način pomogli<br />
da svečano proslavimo Dan hodočasničke<br />
Gospe. Zahvaljujemo svim<br />
vjernicima i hodočasnicima što su se<br />
odazvali Marijinom pozivu da dođu<br />
i da proslavimo zajedno njezin dan.<br />
Zahvaljujemo i svim svećenicima te<br />
biskupu na divnoj propovijedi i slavljenju<br />
sv .mise. Ja želim osobno zahvaliti<br />
p. Christophu na svim žrtvama<br />
koje podnosi za sve nas, na trudu kojeg<br />
ulaže u nas! Hvala Vam pater na<br />
vašem „DA” da nam služite.<br />
U Svetištu su se održavale i duhovne<br />
vježbe na temu: „S o. Kentenichom<br />
na putu do povjerenja”. Nešto više o<br />
tome sljedeći put!<br />
I jedna velika novost: Nakon što je dobivena<br />
lokacijska dozvola za gradnju<br />
kuće iza ljetnog oltara 19. kolovoza<br />
2011. s velikom radošću i veseljem javljamo<br />
Vam da je 10. listopada mjernik<br />
s gospodinom Škvorcom postavio<br />
13
oznake za izgradnju naše kuće, a 11.<br />
listopada počelo se s kopanjem temelja!!!<br />
Već 16. listopada, nakon Slavlja<br />
saveza, pater Christoph je blagoslovio<br />
novo gradilište!<br />
Ništa bez tebe <strong>–</strong> ništa bez nas<br />
Mala molitvena zajednica Lige<br />
majki Dubrovačke schönstattske<br />
<strong>obitelj</strong>i djeluje pod geslom „Ništa<br />
bez tebe”. I upravo tako, što bi mi,<br />
Majko, bez tvoje pomoći, tvoje prisutnosti,<br />
tvoje ljubavi <strong>–</strong> Ti si Ta koja<br />
nas okuplja, vodi, uči i upućuje,<br />
a mi smo samo mala grupa od sedam<br />
majki koje se sastaju svakog<br />
sedmog u mjesecu, da svojom molitvom,<br />
pjesmom, nagovorom i prisutnosti<br />
nastojimo poduprijeti i<br />
opravdati „ ništa bez nas”.<br />
Hvala Ti, Majko! <strong>–</strong> poručuje Dubrovačka<br />
liga majki.<br />
Ana Storelli<br />
14<br />
Srdačno Vas pozdravljam i<br />
svima želim Božji blagoslov<br />
Iz milosnog mjesta naše MTD <strong>–</strong><br />
Vaša Ivana
Hodočasničke duhovne vježbe<br />
u Milwaukeeju<br />
„Kroz susret s mjestima egzila (izgnanstva)<br />
i s ljudima koji su oca Kentenicha<br />
doživjeli izbliza, možemo i<br />
njega susresti kao oca i naučiti ’igru<br />
ljubavi’, poseban plod vremena njegova<br />
izgnanstva.” Tako je bilo navedeno<br />
na pozivu za ovo hodočašće. Prijavila<br />
sam se već u veljači, ali tek dva tjedna<br />
prije odlaska dobila sam od liječnika<br />
„zeleno svjetlo”. Moram priznati da<br />
mi je put bio jako naporan. Da sam<br />
sve znala, ne bih se usudila, a hvala<br />
Bogu, što nisam sve znala. Sretna sam<br />
što sam oca Kentenicha još više upoznala.<br />
Samo mi je žao što vam ne mogu<br />
sve proslijediti. A moglo bi se sažeti<br />
u jednome stavu, tj. odnosu prema<br />
stvarnosti, na kojeg sam vam već<br />
ranije htjela svratiti pozornost, a u kojem<br />
sam se posebno nalazila za vrijeme<br />
mojega neplaniranoga odlaska:<br />
Jedina briga jest: beskrajna bezbrižnost.<br />
A misao oca Kentenicha, koju<br />
sam često citirala, potječe upravo iz<br />
Milwaukeeja: Baš me zanima kako će<br />
to Gospa opet riješiti!?<br />
Naša grupa sastojala se od 26 osoba<br />
iz različitih schönstattskih zajednica.<br />
Dosadašnji voditelj tih duhovnih vježbi,<br />
rektor dr. Rainer Birkenmaier, na<br />
dan našeg odlaska vratio se iz bolnice,<br />
s kemoterapije. Vodstvo je preuzeo<br />
drugi svećenik, a svi su pripomogli.<br />
Mislim da još nikada nisam doživjela<br />
takvo zajedništvo kao ta dva tjedna.<br />
Tolika otvorenost! Stvarno smo bili<br />
djeca jednoga oca.<br />
Kad smo stigli, trebali smo tri sata za<br />
prolazak. Pitanja koja su nam postavili<br />
mogla bih staviti u rubriku „Smijeh<br />
nije grijeh”. A onda je uslijedio put<br />
do schönstattskog centra u Waukeshi,<br />
u blizini Milwaukeeja. Naravno,<br />
ne smije se generalizirati, ali taj dio<br />
Amerike koji sam vidjela, iznenadio<br />
me je: mnogo zelenila, mnoge kuće<br />
imaju samo prizemlje, a susjed je udaljen<br />
barem 50 metara, osim velikih<br />
automobila mnogo je više onih srednje<br />
veličine kao u Europi. A tijelo nije<br />
više znalo koje je vrijeme, kad treba<br />
biti umorno a kad budno, jer razmak<br />
od 7 sati shvatio je samo naš razum,<br />
a ne tijelo.<br />
U nedjelju 21. kolovoza slavili smo misu<br />
Saveza zajedno s američkim <strong>obitelj</strong>ima,<br />
a bilo je mnogo mogućnosti susreta<br />
na zajedničkom ručku. Iznajmili<br />
smo jedan kombi i dva veća automobila<br />
koja su vozili članovi grupe.<br />
Vozi se većinom sporije nego u Hr-<br />
15
vatskoj ili Njemačkoj, a rupa na cestama<br />
nema samo u Europi. Više puta<br />
smo bili u središtu Milwaukeeja. Urede<br />
u pallottinskoj kući, u kojima je<br />
radio otac Kentenich, vidjeli smo samo<br />
izvana. Nisam znala kako je malen<br />
bio njegov ured, a čuli smo također<br />
i kako je spavaća soba bila skromna,<br />
prozor je gledao na samo 30-ak<br />
centimetara udaljen drugi zid, gotovo<br />
da i nije bilo dovoljno zraka… O. Kentenich<br />
je u Milwaukee došao 1952.<br />
godine. U Schönstattu je on uvijek bio<br />
u pokretu, držao duhovne vježbe i nebrojene<br />
susrete, razgovarao je s tisućama<br />
ljudi. A ovdje se najedanput zatekao<br />
gotovo sam, godinama nije<br />
imao službene zadaće. U to vrijeme<br />
je mnogo studirao i pisao, kako smo<br />
kasnije čuli. Velika mu je radost bila<br />
kad je 1954. (u Marijinoj godini) uz<br />
pallottinsku kuću gdje je stanovao napravljeno<br />
<strong>svetište</strong> koje sada zovemo<br />
Egzilnim <strong>svetište</strong>m. Ako se dobro sjećam,<br />
tamo je 3000 puta slavio sv. misu.<br />
1959. godine postao je dušobrižnikom<br />
njemačke zajednice, ali većinom<br />
su to bili podunavski Nijemci iz<br />
Vojvodine. Malo pomalo počeli su dolaziti<br />
i „gosti”. Uvijek bi ih odveo u<br />
Svetište ili pitao: „Jeste li već bili u<br />
Svetištu?” A on bi kleknuo na zadnju<br />
klupu desno. Sputavali su ga sa sve<br />
većim ograničenjima. Ali smio je ispovijedati<br />
i glasno moliti i tim putem<br />
su posjetitelji upoznali njegovo mišljenje.<br />
S vremenom je došlo više posjetitelja.<br />
A otac Kentenich je svakom<br />
poklonio dosta vremena i nikada nije<br />
16<br />
jadikovao zbog svoje situacije i nepravde<br />
koju su mu neki nanijeli. S gostima<br />
se često šetao po groblju preko<br />
puta kuće. Jednom su ga iznenadili s<br />
bildstokom, koji su tamo <strong>–</strong> s dozvolom<br />
uprave, naravno <strong>–</strong> postavili.<br />
Svaki dan nam je dolazila jedna <strong>obitelj</strong><br />
ili Marijina sestra (one su većinom<br />
kao djevojke došle u Milwaukee, a onda<br />
ostale duže no što su namjeravale,<br />
a mnogo njih je stupilo u zajednicu<br />
Marijinih sestara). Bila je kod nas i<br />
sestra Petra, ona koju smo upoznali u<br />
Kući <strong>obitelj</strong>i, a i jedna sestra koja je<br />
otvorila poduzeće. Svi su tako otvoreno<br />
govorili o svom odnosu prema<br />
ocu Kentenichu i kako su ga, većinom<br />
ne odmah, prihvatili kao svog duhovnog<br />
oca, kako nam je to pater Christoph<br />
preporučio prošle godine.<br />
Otac Kentenich je poseban kontakt<br />
imao s <strong>obitelj</strong>ima. Te <strong>obitelj</strong>i uopće<br />
nisu znale da je to utemeljitelj velikoga<br />
Pokreta i da je u izgnanstvu. Dolazile<br />
su mu u svako vrijeme bez najave<br />
i pitali su ga za razne sitnice. O<br />
tim događajima su nam u dva navrata<br />
pripovijedale osobe koje su ga tada<br />
doživjele kao ondašnja djeca. Marge
i Michael su oduševljeno pripovijedali<br />
o promjeni koju su kao djeca doživjeli<br />
na svojim roditeljima, otkako su<br />
se susreli s ocem Kentenichom. Roditelji<br />
su imali jedanaestero djece i<br />
naravno pokušali su zarađivati sve<br />
više novca za održavanje <strong>obitelj</strong>i. Pod<br />
utjecajem oca Kentenicha primijetili<br />
su veliko poboljšavanje kvaliteta <strong>obitelj</strong>skoga<br />
života <strong>–</strong> roditelji su počimali<br />
sve više vremena izdvajati za djecu<br />
i <strong>obitelj</strong>ske sadržaje.<br />
Jedna sestra pripovijedala je kako je<br />
otac Kentenich bio uvijek raspoložen<br />
za svaku šalu. Njezina majka je prilikom<br />
posjete ocu Kentenichu ušla kroz<br />
glavni ulaz u kuću, kako bi je odveli<br />
ocu Kentenichu. A njezino dvoje djece<br />
popelo se po ljestvima za vatrogasce<br />
i kucalo kod njega. Bio je malo<br />
iznenađen, ali onda ih je pustio u svoju<br />
sobu i sakrili su se. Veliko je bilo<br />
iznenađenje i smijeh kad je mama na<br />
uobičajen način stigla do oca Kentenicha,<br />
smjestila se u sobi, a djeca su<br />
se odjednom pojavila! Otac Kentenich<br />
se brinuo za sve potrebne sitnice:<br />
za bombone protiv kašlja, za večeru<br />
kasno navečer, za novac za potrebne<br />
nabavke, koji je nedostajo gostima...<br />
Bili smo u više Kućnih svetišta, te<br />
upoznali i tzv. živo <strong>svetište</strong> („living<br />
shrine”) o kojemu smo do sada samo<br />
čuli. Svaki član <strong>obitelj</strong>i je izabrao simbol<br />
iz svetišta i pokušao je to živjeti.<br />
Tako je otac možda uzeo križ kao svoj<br />
simbol, majka Marijinu sliku, djeca<br />
svetohranište, svijeću. Svako <strong>svetište</strong><br />
je imalo i ime koje je izrazilo njegovo<br />
poslanje. Obitelji su nas radosno prihvatile<br />
i njihova kuća je bila za to vrijeme<br />
i naša, sve do zadnjeg zakutka.<br />
Jednom smo bili u Madisonu. Tamo<br />
smo upoznali početak Schönstatta u<br />
Sjedinjenim državama: saznali smo o<br />
povijesti palotinskog sjemeništa, o<br />
mjestu gdje su djelovale prve Marijine<br />
sestre i odakle se Pokret polako<br />
širio <strong>–</strong> korak po korak. U Svetištu<br />
utemeljitelja otac Kentenich je objavio<br />
ideal američkoga sveca. A kad je<br />
sjemenište bilo zatvoreno, premjestili<br />
su <strong>svetište</strong> na kotačima nekoliko<br />
stotina metara na drugu stranu autoputa,<br />
gdje su Marijine sestre imale kuću<br />
<strong>–</strong> pravo tehničko remek-djelo. I<br />
njemačka <strong>obitelj</strong> razmišlja može li se<br />
Svetište <strong>obitelj</strong>i, koje za nas ima veliko<br />
značenje, premjestiti gore, kako bi<br />
bilo dostupnije kući.<br />
U Madisonu smo bili i u upravnom središtu<br />
grada u kojem je smještena federalna<br />
Vlada (savezne države Wisconsin).<br />
Sjetila sam se da smo u prošlom broju<br />
našega glasila donijeli riječi oca<br />
Kentenicha iz Madisona <strong>–</strong> o načinu<br />
kako mi možemo sudjelovati u velikoj<br />
politici. A neobično nam je bilo da se<br />
u uredima Vlade može praktično ući<br />
u svaku dvoranu, pa i onda kad se tamo<br />
radi. Doduše, upravo je bilo vrijeme<br />
odmora i nismo vidjeli mnogo<br />
državnih službenika. Na granici je bilo<br />
toliko kontrole, a u sjedištu Vlade<br />
može se sve slobodno pregledati.<br />
Otac Kentenich je godinama izlazio<br />
iz kuće samo nekoliko metara do Svetišta,<br />
ne dalje. Dugo nije niti smio na-<br />
17
puštati Milwaukee. Samo kad bi imao<br />
goste, odlazio bi s njima koji put na<br />
obalu jezera Michigan, na čijoj je obali<br />
smješten Milwaukee. Poznajemo<br />
jednu fotografiju gdje stoji na obali.<br />
Pet dana smo imali duhovne vježbe<br />
u šutnji <strong>–</strong> uvod u „igru ljubavi”. O toj<br />
je temi otac Kentenich govorio zadnjih<br />
mjeseci u Milwaukeeju na misi<br />
njemačke zajednice. Pred Svetištem<br />
stoji njegov kip, kao da je živ. Mnogi<br />
su ga tamo „posjetili”.<br />
Zadnji dan mogli smo ići kamo želimo.<br />
Nekoliko njih je otišlo u Chicago,<br />
drugi u grad Milwaukee, većina u Egzilno<br />
<strong>svetište</strong> u Milwaukeeju. Budući<br />
da smo tamo bili i dan ranije na završetku<br />
duhovnih vježbi, ostala sam<br />
u centru i posjetila sam još jedanput<br />
sva ta mjesta koja sam upoznala i koja<br />
podsjećaju na oca Kentenicha.<br />
Ujutro smo još bili u filijali Schönstattskih<br />
patara. Pokazali su nam svoja<br />
„blaga”<strong>–</strong> npr. automobil kojeg je otac<br />
Kentenich dobio za potrebe njemačke<br />
zajednice. Kroz centar nas je vodio<br />
otac Niehaus čiji je rođeni brat također<br />
pater u Schönstattu. Pozdrav sam<br />
mu izručila na misi 40-godišnjice<br />
Obiteljskog svetišta, gdje sam smjela<br />
u molitvi vjernika izreći zaziv na hrvatskom.<br />
A prije nekoliko dana smo<br />
čuli da je otac Niehaus bolestan od<br />
raka i da ga samo još čudo može spasiti.<br />
Uključili smo se u molitveni lanac,<br />
s namjerom da nastavimo i molitvu<br />
za fr. Birkenmaier. Bog nekima<br />
kaže da ne treba njihov rad, nego njihovu<br />
žrtvu, a to često kaže upravo<br />
18<br />
ljudima za koje mi mislimo da ne ide<br />
bez njih. Mogu samo ponoviti i svakom<br />
od Vas preporučiti da često govorite:<br />
„Baš me zanima kako će to<br />
Gospa opet rješiti.”<br />
Hedviga Marija Weinzierl<br />
Sestra Carol pripovijeda: „Kad bi se<br />
otac radovao nekom mome uspjehu,<br />
imao je dvije geste kako bi to izrazio:<br />
u Svetištu je neprimjetno ’pljeskao’<br />
noktima palaca, a inače bi smješeći se<br />
povlačio svoju bradu.” Stavljamo vam<br />
tu sliku. Neka često i zbog vas povlači<br />
svoju bradu.
Dan hodočasničke Gospe u Slavoniji<br />
Hvaljen Isus i Marija! Moj pozdrav<br />
svim hodočasnicima koji su prisustvovali<br />
proslavi dana Hodočasničke Gospe<br />
17. rujna 2011. godine u Valpovu<br />
za Slavoniju, a i svim članovima Hrvatske<br />
schönstattske <strong>obitelj</strong>i. Pripala<br />
mi je velika čast da vas izvijestim o<br />
svim milosnim događajima koji su pratili<br />
moje mjesto u posljednje vrijeme.<br />
Za početak, nije mi poznato da je u<br />
Hrvatskoj jedno manje mjesto, kao<br />
Valpovo (oko 8000 stanovnika) slavilo<br />
u jednom mjesecu dvije Mlade mise.<br />
Naša dva mladomisnika Željko Šimić<br />
i Damir Stanić ovjekovječili su<br />
tom čašću našu župu. Zatim smo<br />
imali čast ugostiti stotinjak mladih<br />
„Framaša”, koji su svojom molitvom,<br />
pjesmom i radošću duhovno ugrijali<br />
i otvorili mnoga srca naših Valpovčana.<br />
Slijedilo je zatim svečano misno<br />
slavlje našeg zlatomisnika, Valpovčanina<br />
Franje Ivića. Tolika slavlja i milosti<br />
u samo par mjeseci. I neka mi<br />
sada netko kaže kako molitva ne donosi<br />
plodove. Sve to izmolio je naš narod,<br />
koji je s toliko žara molio našu<br />
Majku Triput Divnu, za plodove milosti,<br />
a koje je na kraju i zadobio.<br />
Župljani Valpova posebno časte i utječu<br />
se nebeskoj Majci. Crkva u Valpovu<br />
posvećena je Bezgrješnom začeću<br />
Blažene Djevice Marije.<br />
Dugo iščekivani dan 17. rujna 2011.<br />
godine osvanuo je okupan toplim zrakama<br />
sunca. Srcima ispunjenim radošću<br />
i srećom, prionuli smo dočekati<br />
i proslaviti našu Majku Triput Div-<br />
19
nu i našeg Nebeskog Oca. Hodočasnici<br />
su pristizali iz svih krajeva<br />
istočne Slavonije, Posavine i Srijema.<br />
Okupilo se oko šestotinjak članova.<br />
Velika športska dvorana odisala je željom<br />
za prihvat što većeg broja gostiju,<br />
nositelja i donositelja milosnih slika<br />
Majke Triput Divne. Program je<br />
započeo prigodnom pjesmom „Ti plaštem<br />
nas zaogrni”. Dobrodošlicu svima<br />
zaželio je naš župnik i dekan Josip<br />
Matanović, zatim zamjenik gradonačelnika<br />
Drago Skelac, pater Christoph<br />
Horn, te lokalna voditeljica Anica Salajić.<br />
U crkvi Bezgrješnog začeća Blažene<br />
Djevice Marije svečano misno<br />
slavlje predvodio je msgr. dr. Marin<br />
Srakić, nadbiskup Đakovačko <strong>–</strong><br />
Osječke nadbiskupije, uz koncelebraciju<br />
šest svećenika.<br />
„Kraljica, što je danas kraljica, upitao<br />
se nadbiskup u svojoj nadahnutoj homiliji…<br />
Ona je puna raskoši, luksuza,<br />
20<br />
može imati što god poželi. To su današnje<br />
kraljice. Ali ova naša Kraljica<br />
ima nešto više. Ona je Kraljica srca,<br />
Kraljica dobrote, topline, nježnosti.<br />
Ona svakoga prima u svoj zagrljaj, ona<br />
ruši ograde između susjeda i spaja ljude<br />
u veliku <strong>obitelj</strong>”.<br />
Svečano misno slavlje uveličao je zbor<br />
sv. Cecilije župe Bezgrješnog začeća<br />
Blažene Djevice Marije iz Valpova.<br />
Nastavak programa Dana hodočasničke<br />
Gospe nastavili smo u športskoj<br />
dvorani. Posebno dojmljiv nastup imali<br />
su Marijini apostoli iz Nize. Tako<br />
mladi, a pokazuju iskrenost i veliku ljubav<br />
prema Isusu i Mariji. „Dragi Bože<br />
sve si mi dao, daj mi još samo zahvalno<br />
<strong>srce</strong>” bile su najupečatljivije riječi<br />
izvedenog igrokaza. Sljedio je i nadahnut<br />
program sestre Ramone, u izvedbi<br />
članova lokalne zajednice iz Ivanovaca.<br />
Obred sklapanja Saveza ljubavi mnogi<br />
su čekali s nestrpljenjem. Jedan mladić,<br />
tri djevojke, dvije <strong>obitelj</strong>i i šesnaest<br />
žena, odnosno majki spremno je na<br />
poziv odgovorilo <strong>–</strong> Evo me! <strong>–</strong> Vrhunac<br />
slavlja doživjeli smo klanjajući se pred<br />
Presvetim. Njegov dolazak dočekali<br />
smo skrušeno na koljenima, u tišini i<br />
dubokom poniranju u svoju dušu.<br />
Sve ovo vrijeme velika slika Majke Triput<br />
Divne s pogledom na hodočasnike<br />
blistala je u svojoj ljepoti.<br />
Crkveni dječji zbor Ivan Pavao II župe<br />
Uzvišenja sv. Križa iz Ladimirevaca<br />
i zbor Marijinih apostola iz Josipovca<br />
svojim izvođenjem pjesmama<br />
na slavu nebeske Majke uveličali su<br />
ovo veliko marijansko slavlje.
I na kraju poslužila bih se riječima<br />
patra Christopha: „Rijetko nam se u<br />
životu pruži prilika da učinimo nešto<br />
veliko, lijepo, plemenito, nešto što ne<br />
možemo svaki dan, nešto izvanredno,<br />
nešto posebno, nešto što će ostati zauvijek”.<br />
Nama će ovaj dan ostati u<br />
pamćenju zauvijek. Bit će nam poticaj<br />
u našem budućem životu i primjer<br />
naraštajima koji će doći iza nas.<br />
Vlč. Tomislav Ćorluka, predsjednik<br />
naše Hrvatske schönstattske <strong>obitelj</strong>i,<br />
u lipnju ove godine slavio je svoj 50.<br />
rođendan. Doznali smo to tek sada s<br />
velikim zakašnjenjem. Ipak nismo<br />
htjeli preskočiti taj jubilej: Bolje ikad<br />
nego nikad! <strong>Hrvatska</strong> <strong>schönstattska</strong><br />
<strong>obitelj</strong> čestita naknadno preč. Tomislavu<br />
okrugli-zlatni rođendan te mu<br />
ovom prigodom zahvaljuje na svakom<br />
njegovom pothvatu za naše zajedničko<br />
poslanje, želeći mu obilje Božjeg<br />
blagoslova i darove Duha Svetoga zagovorom<br />
naše drage Majke za njegov<br />
daljnji osobni i svećenički život, kao i<br />
za njegove zadatke u Crkvi i u Schönstattskoj<br />
<strong>obitelj</strong>i. Molimo svakog čitatelja<br />
ovih redaka da odmah uputi<br />
strelovitu molitvu gore za našeg Predsjednika,<br />
kako ne bi ostalo samo na<br />
riječima.<br />
Od srca njegovi schönstattovci velike<br />
Obitelji Hrvatske<br />
Hvala Ti, draga naša Majčice, što si<br />
nas vodila i hrabrila sve ovo vrijeme<br />
Tvog dolaska u Valpovo. Hvala Ti, što<br />
si nas zaogrnula svojim plaštem u jednu<br />
veliku <strong>obitelj</strong>, jer samo takvi možemo<br />
biti temelj budućem svetištu u<br />
Ivanovcima.<br />
Marija Stanković, Valpovo<br />
Druga polovina života našeg predsjednika<br />
21
Međunarodni pedagoško-<strong>obitelj</strong>ski tjedan<br />
Drage naše <strong>obitelj</strong>i, hvaljen Isus i<br />
Marija!<br />
Evo, javljamo se s malim zakašnjenjem<br />
nakon našeg Međunarodnog pedagoško-<strong>obitelj</strong>skog<br />
tjedna koji je održan u<br />
Lovranu od 8 <strong>–</strong> 14. kolovoza. Tema<br />
tjedna bila je: „Odgoj djece po pedagogija<br />
oca Kentenicha”. Na Tjednu je<br />
prisustvovalo 11 <strong>obitelj</strong>i <strong>–</strong> jedna iz Švicarske,<br />
7 iz Austrije i 3 iz Hrvatske<br />
(Malković, Oršolić, Čubelić), 17 djece<br />
i 4 animatora. S nama je bio i pater<br />
Christoph, bez čijih svetih misa i prevođenja<br />
to ne bilo moguće izvesti.<br />
Rad na Obiteljskom tjednu sličan je kao<br />
i na tjednu Obiteljske akademije. Dan<br />
smo započinjali svetom misom, nakon<br />
toga su slijedila dva predavanja, bračni<br />
razgovor kao najvažniji dio dana, rad u<br />
grupama te plenum. Predavači su bili<br />
<strong>obitelj</strong>i Berger, Lang, Oršolić i mi. Rad<br />
22<br />
u grupama bio je vrlo plodonosan i poticajan,<br />
izmjenjivala su se <strong>obitelj</strong>ska<br />
iskustva. Pater Christoph i naša Suzana<br />
Malković imali su puno posla oko<br />
prijevoda, no i sami smo se okušavali u<br />
komunikaciji na stranim jezicima. Naša<br />
djeca također su marljivo radila. Sveti<br />
Duh sve je to vodio pa ni jezik nije<br />
bio neka posebna prepreka. Vjerujemo<br />
da je ovaj Tjedan posijao dobro sjeme<br />
te će se uskoro moći vidjeti i plodovi.<br />
Nadamo se da je ovo samo prvi tjedan<br />
u nizu takvih međunarodnih projekata<br />
i da će Europi udahnuti novu dušu.<br />
Zato molimo zagovor naše Kraljice akademije<br />
i oca Kentenicha i doprinosimo<br />
u milosni kapital, a Kraljica će obilato<br />
dijeliti milosti onima koji su u potrebi.<br />
Pozdravi iz našeg Kućnog svetišta,<br />
Mirjana i Tomica s djecom
Srdačan poziv svima na hodočašće<br />
u Schönstatt 2012. godine<br />
Povod: Krunjenje Auksilijara (Pomoćnice)<br />
za Kraljicu nove evangelizacije<br />
Europe.<br />
Auksilijar <strong>–</strong> točna kopija slike naše Triput<br />
Divne Majke, Kraljice i Pobjednice<br />
Schönstattske, kojom je g. Pozzobon<br />
započeo Akciju Hodočasničke Gospe<br />
u Brazilu <strong>–</strong> posjetio nas je prošle godine<br />
na tromjesečnom pohodu po Hrvatskoj.<br />
Na mnogim župama i u <strong>obitelj</strong>ima<br />
ONA je bila gost. Sigurno se<br />
mnogi još rado sjećaju njezinog posjeta,<br />
milosti i blagoslova koje je ona ostavila.<br />
Sada nas ona, tako reći, poziva da<br />
dođemo u Schönstatt na taj veliki i divan<br />
događaj njezinog krunjenja.<br />
Ne samo mi Hrvati, nego sve europske<br />
zemlje u kojima je Hodočasnička<br />
Majka Božja na putu, doći će na taj<br />
vikend krunjenja,<br />
od 7 <strong>–</strong> 9. rujna 2012. u Schönstatt.<br />
Bit će, dakle, Europsko hodočašće.<br />
Odlazak: 6. rujna 2012.<br />
poslije podne iz Slavonije.<br />
U Zagrebu i po dogovoru još na drugim<br />
mjestima uz put možete se pridružiti<br />
hodočašću.<br />
Dolazak u Schönstatt: 7. rujna 2012.<br />
prije podne<br />
Povratak: 9. rujna 2012. poslije podne.<br />
Dolazak u Hrvatsku: 10. rujna 2012.<br />
prije podne<br />
Troškovi: 160 € (u Schönstattu 2 noćenja<br />
s doručkom, 3 ručka, 2 večere),<br />
dakle 260 € ukupni troškovi po osobi.<br />
Prijave do 31. 12. 2012: Mira Erceg,<br />
e-mail: ercegmira2@gmail.com<br />
tel: 031/814-228 svaki dan do 14.00 sati<br />
Javite se i onda kad još niste sasvim<br />
sigurni možete li sudjelovati na hodočašću.<br />
Vaša prijava je važeća tek kad uplatite<br />
30 € po osobi. Kod prijave za hodočašće<br />
dobit ćete i sve<br />
informacije kako uplatiti avans.<br />
Molim nemojte čekate predugo s<br />
prijavom. Zbog velike organizacije<br />
u Schönstattu za ovo Europsko hodočašće<br />
moramo rano javiti broj<br />
sudionika.<br />
23
Misli o jednom ljiljanu<br />
Ljiljan <strong>–</strong> cvijet opojnog mirisa, neodoljive<br />
ljepote, kristalne bjeline, odjeven<br />
u krhkost. Cvijet koji simbolizira<br />
djevičansku dušu, dušu čistu, dušu<br />
predanu neodoljivoj Ljepoti. Kako ovaj<br />
cvijet pristaje našoj dragoj Majci i Djevici!<br />
Ona, koja se sva predala jednoj<br />
beskonačnoj Ljubavi, čija je duša bila<br />
prozirna kao kristal i odražavala Boga<br />
u svakom trenutku u svim bojama<br />
i oblicima, čiji se miomiris širio svuda<br />
kuda je prolazila, a sve to u krhkom<br />
ljudskom biću. Upravo taj cvijet dobro<br />
pristaje uz svaku djevičansku dušu.<br />
Tako se našao u rukama jedne duše<br />
koja je odlučila sklopiti savez ljubavi<br />
s MTD 22. kolovoza 2011. na blagdan<br />
Marije Kraljice <strong>–</strong> Djevice i Majke.<br />
Toga dana <strong>svetište</strong> u Maloj Subotici<br />
bilo je obasjano ranojutarnjim zraka-<br />
24<br />
ma sunca i nagoviještalo vruć dan.<br />
Bilo je dionikom tajne Marijinog i svećeničkog<br />
srca. Majka velikog Svećenika<br />
ima posebnu ljubav prema svojim<br />
sinovima. Oni su joj nadasve slični i<br />
po tome što obnavljaju svakodnevnu<br />
žrtvu Njezinog Sina kao što ga je Ona<br />
pod križem žrtvovala Ocu nebeskom.<br />
Ona posebno bdije nad srcima svećenika<br />
koja su toliko krhka pod raznim<br />
navalama zla. I baš slika ljiljana koji<br />
je bio darovan svećeniku uz njegovu<br />
posvetu može dočarati cijelu jednu<br />
sliku Bogu posvećenog srca. Ovaj ljiljan<br />
tog jutra bio je osuđen na žegu od<br />
puna tri sata nakon slavlja. Teško je<br />
bilo očekivati da će preživjeti vrelinu<br />
automobila u kojem se našao nakon<br />
posvete. Ali, on je preživio i rascvao<br />
se još jače slijedećeg dana! Kako lijepa<br />
slika! Toliko krhak, a toliko izdržljiv.<br />
Znak je to očite Božje snage koja je<br />
jedino uporište svakoj posvećenoj duši,<br />
svakoj duši koja stavlja Boga u sre-<br />
Vlč. Krunoslav Detić, župnik u Rovišću
dište svojeg života. Djevičanstvo, to<br />
je staviti Boga u središte svoga života.<br />
I tu vrijedi ona Anđelova poruka koju<br />
je prenio Djevici: „Bogu ništa nije<br />
nemoguće!” Vezano uz ovu temu i<br />
Božju svemoć prisjećam se svjedočanstva<br />
jednog svećenika koji je ispričao<br />
priču o obnovljenom djevičanstvu.<br />
Jedna djevojka, spremajući se na<br />
svoj „noćni posao”, sasvim „slučajno”<br />
na radio prijemniku čula je poziv na<br />
jedan vjerski molitveni skup. Odlučila<br />
je poći na taj skup. Doživjela je milosni<br />
Božji zahvat kojem ništa nije nemoguće<br />
i svoj život posvetila je Bogu<br />
u jednom samostanu. Ovom svećeniku<br />
je posvjedočila: „Oče, ja sam sret-<br />
nija perući samostanke hodnike, nego<br />
u kakvoj kraljevskoj palači!”<br />
Možemo zastati i još jednom pogledati<br />
ljiljan i kao znak novog početka i<br />
znak Božje ljubavi i znak Božjih čudesnih<br />
djela. Možemo i sa sv. Pavlom<br />
reći: „Snaga se u slabosti usavršuje”.<br />
A možemo reći i rječnikom o. Kentenicha:<br />
„Svaki dan je novi početak!”<br />
Ljiljan može biti znakom našeg stremljenja<br />
da živimo svoj dan bez grijeha,<br />
da <strong>svetište</strong> naše Majke bude uvijek<br />
čisto ili kako je sr. Mariana poručila<br />
majkama u svom nagovoru: „<strong>Moje</strong> <strong>srce</strong><br />
<strong>–</strong> tvoje čisto <strong>svetište</strong>!”<br />
Margareta<br />
Mons. Eduard Španović odlikovan<br />
čašću prelata<br />
Srijemska Mitrovica, (IKA) <strong>–</strong> Papa<br />
Benedikt XVI. odlikovao je mons.<br />
Eduarda Španovića, začasnog kanonika,<br />
župnika i dekana u Srijemskoj<br />
Mitrovici i Generalnog vikara Srijemske<br />
biskupije čašću prelata Njegove<br />
Svetosti. To visoko odlikovanje dodjeljuje<br />
se svećenicima koji su se posebno<br />
istaknuli u službi Crkve te obavljaju<br />
odgovornu službu u Crkvi. Odlikovanje<br />
prelatom Njegove Svetosti<br />
mons. Španoviću predao je srijemski<br />
biskup Đuro Gašparović tijekom nedjeljne<br />
mise 25. rujna u katedrali u<br />
Srijemskoj Mitrovici, nakon što je vlč.<br />
Mario Paradžik, župni vikar doku-<br />
ment pročitao na latinskom i u hrvatskom<br />
prijevodu. Biskup je zahvalio<br />
Svetom Ocu na ovom odlikovanju i<br />
čestitajući mons. Španović zahvalio<br />
mu na revnom obavljanju svih službi<br />
u Srijemskoj biskupiji.<br />
Na kraju mise mons. Španović zahvalio<br />
je Svetom Ocu na tom visokom<br />
odlikovanju, biskupu Gašparoviću na<br />
povjerenim službama, podršci i dobroj<br />
suradnji, te pozvao okupljene župljane<br />
na molitvu i zajedništvo za dobro<br />
župe i Biskupije.<br />
Pjevanje je predvodio katedralni zbor<br />
„Svete Cecilije” pod ravnanjem s. Cecilije<br />
Tomkić.<br />
25
Mons. Eduard Španović rođen je 22.<br />
rujna 1962. u Srijemskoj Mitrovici,<br />
gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju<br />
i bogoslovne studije završio je u<br />
Đakovu gdje je 1988. zaređen za svećenika.<br />
Službovao je kao kapelan u<br />
Osijeku i Donjem Miholjcu. Od 1990.<br />
do 1999. godine djeluje kao župnik u<br />
Novom Slankamenu, a od 1999. župnik<br />
je u svojoj rodnoj župi u Srijemskoj<br />
Mitrovici. God. 2004. imenovan<br />
je začasnim kanonikom kaptola tada<br />
Đakovačko-srijemske biskupije. Od<br />
2005. godine dekan je Srijemskomitrovačkog<br />
dekanata. Ove godine imenovan<br />
je generalnim vikarom Srijemske<br />
biskupije.<br />
Naš put vodi kući <strong>–</strong> Ocu<br />
5. listopada 2011. umrla je sestra<br />
M. Helrike Arend<br />
<strong>Hrvatska</strong> <strong>schönstattska</strong> <strong>obitelj</strong> zahvaljuje<br />
s. Helrike iz sveg srca i moli vječnog<br />
Oca da je primi u svoju nebesku<br />
radost. Jako mi je bilo žao što nisam<br />
mogla sudjelovati na ukopu u subotu,<br />
8. listopada, u Metternichu. Zamolila<br />
sam životopis, koji su Marijine sestre<br />
izdale o svojoj susestri. Bila sam<br />
iznađena, što je sve učinila u svom životu,<br />
posebno kao provincijalka u<br />
Metternichu. S. Helrike je vidjela potrebu<br />
da Schönstattske Marijine sestre<br />
pomažu u Hrvatskoj. Preuzela je<br />
odgovornost za to i podupirala sa svojom<br />
cijelom provincijom s. Marianu<br />
26<br />
Prelatu Njegove Svetosti mons. Španoviću<br />
srdačno čestita i cijela <strong>Hrvatska</strong><br />
<strong>schönstattska</strong> <strong>obitelj</strong> sjećajući se<br />
sa zahvalnošću da je uvijek imao veliko<br />
<strong>srce</strong> za Schönstatt, što mogu potvrditi<br />
i pater Christoph i sestre Ramona<br />
i Mariana!<br />
Slavonci pišu: „Sretni smo što unazad<br />
dvije godine redovito posjećujemo<br />
Srijem i što mons. Eduard s nama dijeli<br />
naše zajedništvo s domaćim<br />
schönstattovcima. Nadamo se da će<br />
i dalje podupirati naš Pokret, ne samo<br />
u Mitrovici, nego i u svim mjestima<br />
gdje djeluje Gospa Hodopčasnica na<br />
tom području. Blagoslovljen i uspješan<br />
rad!”
i s. Ramonu u njihovom apostolatu,<br />
prije svega molitvom i mnogim doprinosima<br />
milosnom kapitalu. Sestra<br />
Helrike je bila triput u Hrvatskoj, koliko<br />
se sjećam, i mnogi su je upoznali.<br />
A kad smo kao <strong>Hrvatska</strong> <strong>schönstattska</strong><br />
<strong>obitelj</strong> bili u Metternichu tako<br />
srdačno nas je prihvatila i ugostila. Sa<br />
s. Emilie, njezinom prethodnicom u<br />
službi provincijalke, bila je posebno<br />
povezana, stoga se pobrinula da izađe<br />
životopis sestre Emilie u Trieru.<br />
Iz pisma Marijinih sestara znamo da<br />
se 13. kolovoza 1940. rodila kao sedmo<br />
od devetero djece u Neunkirchenu-Saar.<br />
Svoj prvi kontakt sa Schönstattom<br />
zahvalila je, kako je jednom<br />
pripovijedala, sličici Schönstattske<br />
Gospe s molitvom: „Sve, što danas činim”,<br />
koju joj je majka poslije boravka<br />
u lječilištu donijela i koju je do kraja<br />
čuvala. Preko sestre Mariengard upoznala<br />
je Schönstatt i stupila 1. kolovoza<br />
1961. u zajednicu Marijinih sestara.<br />
7. srpnja 1970. zapečatila je svoj<br />
Savez ljubavi s Majkom Božjom i trojedinim<br />
Bogom zauvijek.<br />
Sr. Helrike je bila jaka, snažna osoba<br />
koja je sestre dojmila svojom skromnošću<br />
i jednostavnošću. Zajednica joj je<br />
od početka povjerila zadaće odgoja i<br />
vodstva, što ih je ispunjala nesebičnim<br />
služenjem i budnim razumom. Imala<br />
je sposobnost realistički procijeniti situacije<br />
i daleko unaprijed razmišljati.<br />
U svojoj ljubavi prema Schönstattu i<br />
djelu utemeljitelja spoznala je potrebu<br />
hodočasničke crkve u Schönstattu.<br />
Unatoč nedostatka financija usudila<br />
se na tu gradnju u nepokolebljivom<br />
pouzdanju u Gospinu pomoć.<br />
Draga sestra Helrike! Hvala na svemu,<br />
što ste učinili za Schönstatt! Hvala posebno<br />
na svemu što ste učinili za Hrvatsku<br />
schönstattsku <strong>obitelj</strong>! Bog ljubavi,<br />
koji naplati svaku čašu vode koju damo<br />
siromahu, naplatit će Vam sav trud<br />
za Vašu i našu Schönstattsku <strong>obitelj</strong>!<br />
S. Hedviga Marija Weinzierl<br />
27
Pra<strong>svetište</strong><br />
U Godini svetišta ćemo vam u svakom<br />
broju predstaviti jedno <strong>svetište</strong>.<br />
Započet ćemo s Pra<strong>svetište</strong>m, prvim<br />
schönstattskim <strong>svetište</strong>m, a gotovo<br />
bismo mogli reći jedinim schönstattskim<br />
<strong>svetište</strong>m. Jer, znamo da milosti<br />
koje dobivamo iz Filijalnih, Kućnih i<br />
svih drugih formi svetišta, izviru iz<br />
Prasvetišta. Stoga nije čudno da o Prasvetištu<br />
najviše znamo, posebno o postojanju<br />
i duhovnosti svetišta. Mislimo<br />
samo na riječi oca Kentenicha iz<br />
Prve povelje osnutka, koje smo često<br />
čuli: „Veće apostolsko djelo ne možemo<br />
bez sumnje izvršiti, niti ostaviti<br />
28<br />
dragocjenije nasljedstvo svojim potomcima,<br />
nego da potaknemo svoju<br />
gospodaricu i zapovjednicu da ovdje<br />
na poseban način podigne svoje prijestolje,<br />
razdijeli svoje blago i učini<br />
čuda milosti. Nagađate na što smjeram.<br />
Želio bih rado učiniti ovo mjesto<br />
hodočasničkim i milosnim mjestom<br />
za našu kuću i za cijelu njemačku provinciju,<br />
a možda i dalje od toga. Svi<br />
koji ovamo dolaze da se mole neka<br />
iskuse Marijinu slavu i neka priznaju:<br />
ovdje je dobro biti. Želimo ovdje izgraditi<br />
kućice, neka ovdje bude naše<br />
drago mjestašce!”
Možda ste se već pitali: Otkada postoji<br />
ta kapelica? Jer nije sagrađena za<br />
Marijinu kongregaciju, odnosno za<br />
Schönstattski pokret. O tome ima dosta<br />
povijesnih podataka, premda se<br />
koji put suprotstavljaju.<br />
Temelji kapelice potječu iz najstarijih<br />
vremena starog samostana Schönstatt.<br />
Bila je posvećena sv. Mihaelu,<br />
okružena je bila grobovima i možemo<br />
je sigurno zvati grobljanskom kapelom.<br />
Prvi put je kapelica spomenuta<br />
u nekoj povelji od 28. 9. 1319. U tridesetogodišnjem<br />
ratu bila je gotovo<br />
sasvim porušena, a kasnije ponovno<br />
izgrađena. Tijekom stoljeća kapelica<br />
se upotrebljavala koji put za kapelu, a<br />
često i za spremište, itd. Primjerice,<br />
zna se da su tzv. „sive sestre” od 1869.<br />
do 1889. godine koristile kapelicu kao<br />
spremište za drva i ugalj. Dakle, prostor<br />
je bio nekako neprimjereno iskorišten.<br />
Konačno je neka <strong>obitelj</strong> Dorsemagen<br />
kupila imanje i upotrijebila<br />
kapelu za svoje osobne pobožnosti.<br />
19. 4. 1901. palotinci iz Limburga kupili<br />
su cijelo imanje. U petak, 5. srpnja<br />
1901. slavio je pater Resch u kapelici<br />
sv. Mihaela prvu misu. U ljeto 1912.<br />
godine bila je završena studijska kuća,<br />
a kućna kapela u „staroj kući” i kapelica<br />
sv. Mihaela više nisu bile potrebne<br />
za bogoslužje. Opet je kapelica služila<br />
za pohranjivanje vrtlarskog alata.<br />
Svjetleći okvir koji je F. Esser napravio 1923.<br />
29
19. 4. 1914. bila je osnovana Marijina<br />
kongregacija za studente. Poslije toga<br />
je otac Kentenich za njih tražio prikladni<br />
prostor za susrete. Zamolio je<br />
provincijala, oca Kolba da im prepusti<br />
kapelicu sv. Mihaela. Pater Kolb je pristao<br />
i dao je kapelicu renovirati. Dobila<br />
je nova vrata, zidovi su dobili šareni<br />
ornamentni uzorak, napravljen<br />
je dimnjak tako da se u kapelici moglo<br />
ložiti. Iz Limburga je pater Kolb<br />
donio kip sv. Mihaela, svoga zaštitnika,<br />
i postavio ga je na postolje u sredini<br />
oltara.<br />
Poznato nam je da je otac Kentenich<br />
u srpnju 1914. čitao članak o nastajanju<br />
hodočasničkog mjesta Valle di<br />
Pompei. Pitao se: Zar se ne bi moglo<br />
i ovdje u Schönstattu nešto slično dogoditi?<br />
Možemo li Majku Božju zamoliti<br />
da se ovdje nastani, da postavi<br />
svoje prijestolje, da ovdje nastane hodočasničko<br />
mjesto? Kasnije je rekao<br />
da je vrijeme od tog dana, pa do 18.<br />
listopada 1914. <strong>–</strong> kad je u predavanju,<br />
koje sada zovemo Prvom poveljom<br />
osnutka, kongreganistima iznio ovu<br />
ideju <strong>–</strong> bilo najteže u njegovu životu.<br />
Jer znao je: savez s Majkom Božjom<br />
nije igra.<br />
31. 7. 1914. đaci su poslani kući zbog<br />
akutne ratne opasnosti. Nova studijska<br />
kuća je postala lazaret. Prvi susret<br />
Marijine kongregacije poslije produženih<br />
školskih praznika bio je 18. listopada<br />
1914. Tom prilikom je otac<br />
Kentenich kongreganistima otkrio<br />
svoju omiljenu misao kako bi njiho-<br />
30<br />
vim duhovnim prilozima kapelica<br />
mogla postati hodočasničko mjesto.<br />
4. studenog Presveto je opet postavljeno<br />
u kapelicu.<br />
Drugi susret Kongregacije bio je 8.<br />
prosinca 1914. Tom prilikom posvetilo<br />
se u kapelici 17 članova Kongregacije,<br />
a istog dana je osnovana Kongregacija<br />
za srednje razrede. Članovi<br />
Kongregacije nisu bili zadovoljni što<br />
u sredini oltara stoji kip sv. Mihaela.<br />
Za taj dan na oltar su stavili kip Imakulate.<br />
Taj kip ostao je u kapeli sve do<br />
male renovacije 1919. godine.<br />
Mladi nisu bili zadovoljni kipom.<br />
Htjeli su veliku Marijinu sliku. Ali nisu<br />
imali novaca za to. Jednom prilikom<br />
za stolom je sjedio o. Kentenich<br />
uz profesora Hugglea. Riječ je došla<br />
na temu Marijine slike. Prof. Huggle<br />
pripovijedao je da je nedavno u Freiburgu<br />
u nekakvom antikvarijatu vidio<br />
lijepu takvu sliku. O. Kentenich ga je<br />
zamolio da naruči tu sliku, on bi je<br />
platio. Otac Kentenich je kasnije rekao<br />
da je slika koštala 23 marke i nekoliko<br />
pfeniga, ali profesor nije dao da<br />
on to plati. 2. travnja 1915., na Veliki<br />
petak, stigla je slika koja je nosila ime<br />
„Utočište grješnika”, a potječe od talijanskog<br />
slikara Luigija Crosija iz Turina<br />
(Luigi Crosio, Turin). 11. travnja,<br />
na Bijelu nedjelju, slika je bila smještena<br />
u kapelicu, gdje ju krasi još i danas,<br />
a s tog mjesta se širila dalje po<br />
cijelom svijetu kao Schönstattska milosna<br />
slika. Duhovnik se, doduše, još<br />
u starim godinama sjetio da se mladima<br />
slika nikako nije svidjela. Ali bio
je rat, nisu imali ništa bolje. Sve što<br />
je duhovnik rekao mladima o Majci<br />
Božjoj, povezao je s tom slikom. A<br />
poslije rata su sliku tako bili zavoljeli,<br />
da je nipošto više ne bi promijenili.<br />
1923. g. je Fritz Esser napravio<br />
prvi svijetleći okvir (vidi broj Pisma<br />
saveza 3/11).<br />
Kapelica je u početku imala jednostavan<br />
oltar. 1934. godine ga je zamijenio<br />
novi barokni oltar, kakav je postavljen<br />
i u našem Filijalnom svetištu u Maloj<br />
Subotici i u crkvi u Ivanovcima.<br />
Vremenom je u Pra<strong>svetište</strong> postavljeno<br />
još više simbola. Mnogo ih ima<br />
i u drugim Filijalnim svetištima. Neke<br />
simbole koji su bili darovani za<br />
naše Filijalno <strong>svetište</strong>, spomenuli smo<br />
u pobožnosti pri uređenju Svetišta u<br />
Maloj Subotici 21. kolovoza 2009.<br />
13. svibnja 1952. otac Kentenich je<br />
rekao ono što vrijedi još i danas: „Dopustite<br />
mi da uvijek iznova ponavljam:<br />
Nikada se ne bih bio ohrabrio,<br />
a i danas ne bih imao hrabrosti, pristupiti<br />
rješenju naše velike zadaće, da<br />
naše Svetište <strong>–</strong> kao takvo i kao simbol<br />
<strong>–</strong> nije u cijeloj Obitelji imalo mjesto<br />
koje mu očigledno pripada po jasnom<br />
Božjem planu. Božji plan i Svetište<br />
bitno pripadaju jedno drugome.”<br />
(Podatci i citati iz knjiga:<br />
„Weltgeschichte eines Heiligtums”,<br />
Heinrich Hug, Patris Verlag 2003. i<br />
„Lebensquelle Heiligtum”, izdavač: Peter<br />
Wolf, Patris Verlag 2011.)<br />
H. M. Weinzierl<br />
Smijeh nije<br />
grijeh...<br />
Pošao Marko na groblje, na grobove<br />
svojih pokojnih... Razmišljajući o zagrobnom<br />
životu, tvrdo zaspao... Probudi<br />
se, a ono <strong>–</strong> mrak, tišina, nigdje<br />
nikoga... Samo svjetlucanje upaljenih<br />
„dušica” i šum vjetra u grobljanskom<br />
zelenilu i njegovoj kosi koja se<br />
od straha podigla u zrak. Krene nesigurno<br />
između grobova. Srce udara<br />
sve jače, noge otkazuju... Barem da<br />
nekoga susretne... No, nigdje nikoga,<br />
ni puta, ni staze... Kad, odjednom,<br />
začuje korake koji se približavaju...<br />
<strong>–</strong> Hvala Bogu, evo nekoga! <strong>–</strong> pomisli<br />
s olakšanjem. Došljak se pojavi,<br />
vedre vanjštine i izgleda.<br />
<strong>–</strong> O, baš mi je drago što smo se susreli!<br />
<strong>–</strong> reče mu Marko <strong>–</strong> Znate, nije<br />
mi baš ugodno ovako samome... Svašta<br />
čovjek pomisli <strong>–</strong> nastavi ohrabren<br />
i pristupi mu, pruživši ruku.<br />
<strong>–</strong> Naravno, potpuno vas razumijem,<br />
<strong>–</strong> odgovori došljak <strong>–</strong> i ja sam se bojao<br />
dok sam bio živ!!!<br />
31
Uz Godinu svetišta<br />
U Schönstattu je izašla knjiga s tekstovima<br />
oca Kentenicha o Svetištu.<br />
Uvod je pisao pater José María<br />
García koji je prije nekoliko godina<br />
bio u Zagrebu i Slavonskom Brodu,<br />
sa sestrom Lucianom Machen. Uvod<br />
u knjigu zavrjeđuje da ga uvrstimo u<br />
Pismo saveza i kao dobar uvod u Godinu<br />
svetišta.<br />
Bilo je to 22. kolovoza 2010. Zgužvana,<br />
prašnjava ceduljica dovela je cijelu<br />
jednu naciju, cijeli svijet u radosni<br />
zanos, tisuće kamera su je snimale i<br />
privukle pažnju masa širom svijeta.<br />
Zgužvana, prašnjava, neugledna ceduljica,<br />
na kojoj su tridesettroje čileanskih<br />
rudara, zarobljenih 700 metara<br />
u dubini zemlje, javili svojim <strong>obitelj</strong>ima<br />
i svijetu: „Dobro smo, u zaštićenom<br />
prostoru, svih tridesettrojica.”<br />
Kad mi, kao Schönstattska <strong>obitelj</strong>, 18.<br />
listopada 2014. budemo slavili 100.<br />
godišnjicu Saveza ljubavi, onda će se<br />
mnogi nadati medijskoj pažnji cijeloga<br />
svijeta. „Neće odlučivati broj kamera<br />
koje budu upravljene na nas” <strong>–</strong><br />
pisao je o. Eduardo Auza prošle godine<br />
prije otvorenja trienija za 2014. <strong>–</strong><br />
„nego to da su oči svijeta usre dotočene<br />
na ono što se može čitati u našim srcima<br />
i na našim čelima: dobro nam<br />
je u zaštićenom prostoru, u Svetištu,<br />
svima nama. To je jaki impuls obnove<br />
kojeg doživljava naša Schönstattska<br />
<strong>obitelj</strong> širom svijeta i kojeg želi proslijediti<br />
Crkvi i svijetu.” To je jaki im-<br />
32<br />
puls koji našu Schönstattsku <strong>obitelj</strong><br />
diljem svijeta uvodi iz Godine struje<br />
Oca (prisjećanja na našega utemeljitelja<br />
o. Kentenicha) u Godinu svetišta,<br />
u godinu, koja želi da s našim ocem,<br />
osnivačem i prorokom gledamo na<br />
temelje našeg Saveza ljubavi kao na<br />
našu misiju koju želi produbiti. Malo,<br />
nezapaženo, na prvi pogled neugledno<br />
<strong>svetište</strong>, što je nastalo u srcu Josepha<br />
Kentenicha prilikom njegove<br />
posvete kao devetogodišnjaka, a koje<br />
je dobilo oblik 18. listopada 1914. <strong>–</strong> to<br />
je naša „ceduljica” na koju se oči i kamere<br />
svijeta trebaju usredotočiti kad<br />
budemo svi zajedno slavili 100 godina<br />
Saveza ljubavi.<br />
Jedno jedino <strong>svetište</strong> koje obuhvaća<br />
cijeli svijet; jedno jedino <strong>svetište</strong> koje<br />
liječi i posvećuje globalizirani, sekularizirani,<br />
omasovljeni svijet: jer se<br />
mreža svetišta raširila nad cijelu Zemlju,<br />
te ga ljudi neočekivano primjećuju<br />
na rubu ulice, usred grada, na<br />
radnom mjestu, u zatvorima, bolnicama,<br />
dječjim i staračkim domovima,<br />
na cestama, u crkvama, na bojištima
i usred najdublje bijede ovoga svijeta...<br />
otvorena su vrata Svetišta <strong>–</strong> kamenog<br />
svetišta, bildstocka na stazi, Kućnog<br />
svetišta, Svetišta srca <strong>–</strong> dakle Svetište<br />
koje je globalno, umreženo, bezgranično<br />
i potpuno osobno.<br />
Svetište, koje je u svakoj svojoj formi<br />
mjesto susreta s Bogom i mjesto evangelizacije,<br />
Svetište koje <strong>–</strong> od Prasvetišta<br />
do Svetišta srca <strong>–</strong> živi od priloga<br />
svakog pojedinca i sviju zajedno, Svetište<br />
gdje život postaje Evanđelje i<br />
Evanđelje život. A kao da ova mreža<br />
širom svijeta još nije dovoljna, dospijeva<br />
Majka Božja kao Hodočasnička<br />
Gospa još dalje do ljudi (a to već prelazi<br />
u misionarsku struju kojom ćemo<br />
se baviti sljedeće godine).<br />
„Okupljamo se u Svetištu, gdje gore<br />
naša srca Triput Divnoj Majci koja po<br />
nama izgrađuje tvoje Kraljevstvo”,<br />
moli otac Kentenich, ne 700 metara<br />
ispod zemlje, ali u koncentracijskom<br />
logoru Dachau. Dobro nam je u Svetištu,<br />
svima zajedno: svim generacijama,<br />
svim nacijama, svim zajednicama,<br />
svim projektima, svim oblicima<br />
koji žive onaj jedini Savez ljubavi. Time<br />
Schönstatt počinje razvijati prisutnost<br />
i snagu živoga svetišta: sasvim<br />
na početku, 18. listopada, u (svakom)<br />
Dachau i na putu prema jubileju Saveza<br />
ljubavi, našoj misiji. Jer svijet, ljudi<br />
koji čekaju ono što im otac Kentenich<br />
može dati, trebaju u Schönstattu<br />
<strong>–</strong> u svakom pojedincu i u Schönstattu<br />
diljem svijeta <strong>–</strong> susresti živo<br />
<strong>svetište</strong> te iskusiti i reći: Dobro nam<br />
je u Svetištu, svima nama.<br />
Na kraju Godine svetišta, treba<br />
Schönstatt i treba svijet <strong>–</strong> konkretan<br />
svijet kojega svatko od nas oblikuje <strong>–</strong><br />
sve više postajati <strong>svetište</strong>. Riječi oca<br />
Kentenicha za Godinu svetišta trebaju<br />
nas ove godine uvijek iznova motivirati<br />
i probuditi našu stvaralačku<br />
snagu oblikovanja.<br />
Prevela: H. M. Weinzierl<br />
33
Sućuti<br />
21. kolovoza 2011. umro je Darko<br />
Tonković u 46. godini života, šogor<br />
(sestrin muž) naše Mire Šimić, i ostavio<br />
za sobom suprugu i troje djece.<br />
Pokopan je 23. kolovoza.<br />
Ožalošćena <strong>obitelj</strong> ima veliko pouzdanje<br />
u nebesku Majku koju u liku<br />
Hodočasničke Gospe prima u svoj<br />
dom. Ona ih nikada neće napustiti.<br />
U toj nadi i vjeri iskrenu sućut cijeloj<br />
<strong>obitelj</strong>i uz molitvenu podršku izražava<br />
<strong>Hrvatska</strong> <strong>schönstattska</strong> <strong>obitelj</strong>.<br />
4. kolovoza 2011. preminula je vjerna<br />
članica lokalne schönstattske zajednice<br />
Križovec (Međimurje), Anika<br />
Sklepić, strpljivo noseći svoj križ teške<br />
bolesti. Do kraja svojih snaga prisustvovala<br />
je molitvama, a osobito<br />
svakotjednim klanjanjima u Svetištu<br />
u Maloj Subotici. Njezinom suprugu,<br />
djeci i unucima duboku i iskrenu sućut<br />
izražavaju schönstattovci župe<br />
Vratišinec kao i cijela <strong>Hrvatska</strong> <strong>schönstattska</strong><br />
<strong>obitelj</strong>.<br />
7. 10. 2011. iznenada je u vječnu radost<br />
pozvana Janja Mijakić, naša dugogodišnja<br />
članica i majka Ane Mustapić,<br />
voditeljice Lige majki u Vinkovcima.<br />
U molitvenom zajedništvu<br />
<strong>Hrvatska</strong> <strong>schönstattska</strong> <strong>obitelj</strong> izražava<br />
sućut svim članovima njihove<br />
<strong>obitelj</strong>i.<br />
34<br />
Čestitka<br />
Obitelj Anite i Darka Bušić dobila<br />
je sina Brunu na Dan Srca Isusova 1.<br />
srpnja 2011. Sad David ima brata. Čestitke<br />
upućuje Lokalna zajednica Soblinec.<br />
Čestitkama se pridružuje i cijela<br />
<strong>Hrvatska</strong> <strong>schönstattska</strong> <strong>obitelj</strong>!<br />
Odgovorni za<br />
schönstattsku literaturu<br />
Došlo je do nekih promjena. Bernardica<br />
Maros je predala svoju dužnost.<br />
Hvala joj od srca na svemu što je radila<br />
za nas! Od sada su odgovorni za<br />
prodaju i pošiljke schönstattskih knjiga,<br />
devetnica i slika sljedeće osobe:<br />
(Molimo Vas da sebi kopirate ili prepišete<br />
ove podatke!)<br />
Za zapadnu Hrvatsku i Svetište u<br />
Maloj Subotici:<br />
Gospođa Vera Mikac, Tomaša Goričanca<br />
7, 40321 Mala Subotica<br />
Tel: 040/631-190, Mob: 098/972-71-85<br />
Za istočnu Hrvatsku i Srijem:<br />
Gospođa Mira Erceg, Kneza Trpimira<br />
6, 31400 Đakovo<br />
Tel: 031/814-228, Mob: 091/72-96-376,<br />
E-mail: ercegmira2@gmail.com<br />
Za Dubrovnik i okolicu:<br />
Gospođa Jele Musladin, Kneza Branimira<br />
23, 20000 Dubrovnik<br />
Tel: 020/432-185, ob: 091/723-79-50,<br />
E-mail: jele.musladin@du.t-com.hr
Smrt nije kraj<br />
Groblje u studenom. Svježe okićeni grobovi.<br />
Mrtvi i živi zakratko zajedno na istome mjestu.<br />
Jedni druge traže, ali jedni druge ne mogu dohvatiti.<br />
To je okrutna dioba i strašna nemoć.<br />
Odjednom, potišten i žalostan, pomisliš na vlastitu smrt.<br />
Strah od smrti toliko je srasla s radošću nad životom.<br />
Smrt <strong>–</strong> nadmoćni smutljivac.<br />
Ušulja se u svaki užitak,<br />
potkopava svaku sigurnost,<br />
guši organ kojim udišeš radost života.<br />
Nitko ne izlazi na kraj sa smrću.<br />
Ona se prešućuje, potiskuje, zaboravlja.<br />
Sve se svodi na pitanje:<br />
Je li smrt kraj ili nije?<br />
Ako je smrt kraj, tvoje umiranje dobiva tada<br />
karakter strašnog sakaćenja.<br />
Ako pak nije kraj, tvoja smrt dobiva tada<br />
zadivljujuće novu dimenziju.<br />
Stojiš pred alternativom: sve ili ništa,<br />
smisao ili besmisao života,<br />
Bog ili neizmjerna praznina.<br />
Tajna života i smrti ovisi o tajni Boga.<br />
Bio ti vjernik ili ne bio, želim ti samo jedno: nadu.<br />
Nadu koja će ti do tvog posljednjeg daha<br />
pružati radost nad životom da možeš biti sretan.<br />
Phil Bosmans<br />
35
Zahvala i obavijesti<br />
Draga Obitelji u Kristu i Mariji!<br />
Prošle godine izgradili smo zgradu pored<br />
Svetišta. Ove godine nastavljamo s<br />
gradnjom kuće u kojoj će biti dvorana,<br />
sanitarni čvor i prostorije na katu. Zato<br />
i ovaj put računamo na vaše dopri-<br />
BLAGAJNA SVETIŠTA<br />
Blagajnica Jasminka Horvat, Brune Bušića<br />
23, 40321 Mala Subotica<br />
tel. 040/631-279, mob. 099/723-6636,<br />
e-mail: jasminka.horvat@ck.t-com.hr<br />
Darove za izgradnju kuće slati na žiro<br />
račun: <strong>Hrvatska</strong> šenštatska <strong>obitelj</strong>, Mala<br />
Subotica, Zorana Šegovića 2, broj žiro<br />
računa 2340009-1100189681,<br />
poziv na broj 101-2011<br />
BLAGAJNA PISMA SAVEZA<br />
Blagajnik Franjo Mandić,<br />
Balokovićeva 23, 10020 Zagreb<br />
tel. 01/6674-392, mob. 098/569-240<br />
Pretplatu za Pismo saveza i za potrebe<br />
Akcije hodočasničke Gospe slati na žiro<br />
račun:<br />
<strong>Hrvatska</strong> šenštatska <strong>obitelj</strong>, Mala Subotica,<br />
Zorana Šegovića 2, broj žiro računa<br />
2340009-1410099180, poziv na<br />
broj 201-2011<br />
Kod uplate obavezno navesti ime uplatitelja<br />
i mjesto u koje se šalje Pismo saveza.<br />
Godišnja pretplata iznosi: ukoliko dobivate<br />
jedan primjerak <strong>–</strong> 60 kuna godišnje,<br />
ukoliko dobivate dva ili više primjeraka<br />
<strong>–</strong> 40 kuna godišnje po primjerku.<br />
36<br />
nose u skladu s vašim mogućnostima.<br />
Hvala vam za svaki dar.<br />
Od početak 2011. godine imamo dvije blagajne.<br />
Jedna je blagajna u Svetištu za potrebe<br />
Svetišta i izgradnju, a druga je za Pismo<br />
saveza i Akciju hodočasničke Gospe.<br />
AKCIJA HODOČASNIČKE GOSPE<br />
Nastale promjene (izmjena primatelja<br />
i broja Pisma saveza, izmjena kontaktne<br />
osobe, lokalnog voditelja i sl.) javiti<br />
na adresu:<br />
<strong>–</strong> Marija Kukal, tel. 043/878-413,<br />
mob. 098/935-27-68,<br />
e-mail: kukal.marija@gmail.com<br />
<strong>–</strong> Vlasta Flinta, tel. 043/878-119 prije<br />
podne, 043/262-186 poslije podne i<br />
mob. 098/931-85-43.<br />
OBITELJSKA REVIJA<br />
Udruga Obiteljska pedagogija oca Kentenicha,<br />
adresa: Kovačići 13, Zagreb<br />
10040, predsjednica Udruge: Mirjana<br />
Neralić, tel.: 01/2981-175, e-mail: nikola.neralic@zg.htnet.hr<br />
Žiro račun udruge na koji možete uplatiti<br />
godišnju pretplatu za 4 broja Obiteljske<br />
revije: 2340009-1110466509, poziv<br />
na broj 07-2012. Račun za uplatu bit<br />
će tiskan i priložen u Reviju.<br />
Godišnja pretplata je ista kao i pretplata<br />
za Pismo saveza (vidi gore).<br />
Na vaša pitanja odgovara Slaven Školka,<br />
Ivana Mažuranića 7, 31222 Bizovac<br />
tel. 031/675-074, e-mail: skolke@net.hr<br />
Franjo Mandić
VAŽNO<br />
Web stranica www.heiligtumderfamilien.net<br />
Kako smo u prošlom broju našega<br />
glasila javili, web-stranica www.heiligtumderfamilien.net<br />
ima tekst i na<br />
hrvatskom jeziku. Zahvaljujemo odgovornima<br />
što su na našu molbu dodali<br />
sljedeći poziv:<br />
Podatci sestre Ramone:<br />
Novi broj mobitela s. Ramone:<br />
099/4053-169<br />
e-mail: sr.ramona@s-ms.org<br />
Tekući račun za priloge za<br />
sestru M. Ramonu Schneider:<br />
Raiffeisen Bank<br />
Prezime i ime:<br />
Annegret Maria Schneider<br />
Broj banke: 248 4 008<br />
Broj računa: 363 300 542 3<br />
Otac Kentenich nam poručuje:<br />
„Schönstatt postaje tek onda plodonosan<br />
kad prolazi kroz <strong>srce</strong> i<br />
bubrege domaćih članova.”<br />
„Sretni smo što <strong>Hrvatska</strong> <strong>schönstattska</strong><br />
<strong>obitelj</strong> odnedavno ima svoju<br />
web stranicu:<br />
http://www.hso.hr na kojoj se možete<br />
upoznati s događajima i terminima<br />
Hrvatske schönstattske<br />
<strong>obitelj</strong>i. Možete pregledati fotografije<br />
te glasilo Hrvatske schönstattske<br />
<strong>obitelj</strong>i Pismo saveza. Navratite!<br />
Dobro došli!”<br />
urednice: Lidija Molnar, tel.: 01/5584-767, e-mail: mirko.molnar@inet.hr ili lidijamolnar@<br />
gmail.com; s. Hedwig Maria Weinzierl, e-mail: hmweinzierl@gmail.com ::: lektorica: Maja<br />
Krstić ::: korektorica: Anamarija Jug ::: grafički urednik: Željko Šoštarić ::: suradnik: Franjo<br />
Mandić ::: odgovara: Alenka Soldan, IV. studenog 1991. broj 7, 43290 Grubišno Polje, tel.:<br />
043/485-645, e-mail: alenka.soldan@bj.t-com.hr ::: tisak: Grafika „Markulin”, Lukavec, Dolenska<br />
32, 10412 Donja Lomnica
Posjet Svetoga oca Hrvatskoj upravo na Prvi nacionalni susret katoličkih<br />
<strong>obitelj</strong>i duboko nas je dirnuo porukom o buđenju svijesti da smo svi<br />
suodgovorni za budućnost kršćanskih <strong>obitelj</strong>i u našem narodu. Suodgovorni<br />
za buduće generacije koje će oblikovati novo lice Hrvatske!<br />
Vjerujemo da je budućnost Crkve i našega naroda u povezivanju<br />
kršćanskih domova i <strong>obitelj</strong>i.<br />
Moguće je poboljšati život u braku i <strong>obitelj</strong>i! Svoje radosno iskustvo<br />
želimo podijeliti sa svim <strong>obitelj</strong>ima i bračnim parovima otvorena srca!<br />
Časopis za <strong>obitelj</strong>i Obiteljska revija kao sredstvo <strong>obitelj</strong>skog<br />
apostolata i međusobnog povezivanja.<br />
U vašoj torbici uz milosnu sliku Majke Triput Divne od siječnja 2012.<br />
godine naći će se i Obiteljska revija.<br />
Obiteljska revija izlazit će 4 puta godišnje.<br />
Godišnja pretplata za jedan Hodočasnički krug, kao i pojedinačna pretplata<br />
iznosi 60,00 kn. Pretplata za više krugova iznosi 40,00 kn po krugu (zbog<br />
manjih troškova slanja).
Change language