Mr. sc. Ivo Brozović PROMET I URBANIZAM Sustavi prometnih ...

CIVILIZACIJSKO-RAZVOJNI ASPEKT
(PJEŠAK KAO SUBJEKT GRADSKIH KOMUNIKACIJSKIH PROSTORA)
- stvaranje mogućnosti kontaktiranja za sve društvene grupe: djeca, starije osobe,
domaćice, invalidi, zaposleni i ostali,
- osiguranje spontanih i planiranih akcija: koncerti, izložbe, reprezentacije, demonstracije,
diskusije, igre i sl.,
- prijenos informacija kao i osiguranje nesmetanih utisaka,
- iniciranje spontanih susreta ili dogovorenih sastanaka,
- ostalo.
Za ostvarenje ovako postavljenih zadaća očigledno su optimalni prostori pješačka
područja, posebno uređena u funkcionalnom i emocionalnom pogledu. To ukazuje na nužnost
multifunkcionalnosti sadržaja. Pješačke zone u kojima su smještene samo trgovačke radnje i
uprava ne mogu biti odgovarajući komunikacijski centri odnosno prostori.
Stoga se u pješačkim zonama mora nalaziti mnoštvo različitih sadržaja koji uzrokuju
posjetu građana tim područjima iz različitih povoda: dječja igrališta, cafei i restorani, izložbeni
paviljoni, oglasne ploče, prostori za otvorenu diskusiju posjetilaca, elementi za sjedenje i dr.
Osim toga valja s vremena na vrijeme organizirati različite akcije u tim prostorima:
kazališne predstave, koncerte, sajmove (rabljeni i novi artikli), i sl., čime se prenosi određeni
sklop informacija odnosno olakšavaju i spontani i svjesni kontakti.
Poželjno je da su pojedini elementi pješačkih područja promjenjivi, čime se izaziva
dodatna pažnja.
b) Potreba za orijentacijom
Orijentacija generalno odgovara potrebi odnosno nuždi jednostavnog snalaženja u
prostoru – što znatno utječe na ugodno osjećanje individue. Iz toga slijede zadaće za pješačka
područja:
- stvaranje žarišta: trgova određenih veličina s važnijim građevinama,
- isticanje i stvaranje novih orijentira,
- komponiranje jasnih prostornih situacija,
- povišenje stupnja razumljivosti odnosno jasnoće gradskih struktura,
- elemente koji ometaju orijentaciju valja što više udaljiti (npr. promet motornih
vozila, buku ili sl).
Žarišta se mogu primjerice stvoriti na način da se pješačka zona planira oko nekog trga,
parka ili važne građevine, tj. vizure prema kojoj se građanin u svakom trenutku može
orijentirati, jer motorni promet tada više ne predstavlja optičku zavjesu.
Orijentiri nadalje mogu biti: drveća, zgrade, trgovi, odsječci ulica u kombinaciji s
određenim oblikovnim elementima i bojama s tim da se nedvojbeno razlikuju od svoje okoline.
Ne samo markantne oznake, već cjelokupna topologija pješačkog područja čini
preglednijim pojedine dijelove grada. Pješak sada u miru može birati ne samo svoj put, već ga i
slobodno koristiti, jer ga motorni promet više ne prisiljava na prekidanje odabranih trasa.
Priredio: Mr. sc. Ivo Brozović
70