Mr. sc. Ivo Brozović PROMET I URBANIZAM Sustavi prometnih ...

CIVILIZACIJSKO-RAZVOJNI ASPEKT
(PJEŠAK KAO SUBJEKT GRADSKIH KOMUNIKACIJSKIH PROSTORA)
ponekad jedno jedino drvo unosi živost u ulicu i ona će za razliku od neke “prometne ulice”
biti prepoznatljiva.
S našeg aspekta imamo u žiži dva karakteristična dijela grada, koji po svojoj prirodi
iziskuju različiti pristup.
Prvo je centar grada, kao javno mjesto na kome se odvija većina onoga što grad
iskazuje i karakterizira. Centralni prostor je najpristupačnije mjesto za većinu gradskog i
suburbanog stanovništva. Tu nalazimo sve grupe ljudi, različite po dobi, spolu, obrazovanosti,
pokretljivosti, osobnim stavovima i dr. Dakle, na istom mjestu i u isto vrijeme, pa toj lepezi
valja odgovoriti lepezom oblika i sadržaja humanog prostora, koji će svi koristiti
jednakopravno.
Za razliku od toga, u prostorima izrazite koncentracije stambenih sadržaja, prostore
valja podrediti djeci i starijim osobama, jer ih samo oni dominantno koriste.
Razumljivo je stoga da, osim obnove fasada i uređenja partera, zabrane prometa
vozilima, pješačke zone u centralnim gradskim dijelovima valja dodatno oblikovati ali i
namjestiti. (Ako je riječ već samo o objektima za sjedenje, oni mogu ispuniti niz aktivnosti:
čekanje, odmor, pauza, diskusija, zabava, igra, posjet, očekivanje, čitanje, gledanje, slikanje,
sunčanje i dr. 5 )
Ako bismo pokušali sustavnije prikazati psihičke odnosno sekundarne čovjekove
potrebe na koje pješački gradski prostori mogu odgovoriti, tada bismo mogli najbrojiti 7
temeljnih funkcija. One se u smislu našeg promatranja, često međusobno isprepliću i nisu
posve jednoznačne, ali postoje kao uvriježeni pojmovi (stereotipi), pa ćemo ih pojedinačno
obraditi.
a) Potreba za komunikacijom (komuniciranjem)
Pod komunikacijom podrazumijevamo međusobne i neposredne ljudske odnose kao i
kontakte između čovjeka i izgrađene sredine. Smisao komuniciranja je proces saznavanja i
prijenosa informacija. Komuniciranje se odvija između komunikatora i recipijenta putem
komunikacijskoga kanala. Sustav je otvoren ukoliko do komunikacija dolazi spontano.
Pješačka zona odnosno određeni dijelovi područja smirenog prometa treba da budu
prvenstveno prostor za otvoreni komunikacijski proces. Komunikacijski kanal je pri tome
optički odnosno čujni kontakt. Komunikator je ili korisnik pješačkoga područja ili njen sadržaj
i kompozicija, a recipijent je uvijek osoba odnosno određena grupa ljudi.
Potreba za komuniciranjem zauzima jedno od ključnih mjesta unutar sekundarnih
potreba. To je zato što je ona pretpostavka za zadovoljenje ostalih potreba: konzuma,
reprodukcije, socijalizacije, orijentacije, identifikacije.... 6 .
Konstitutivni element urbane komunikacije je prvenstveno određeni prostor u javnoj
sferi koji je pristupačan svakom građaninu, a zadaci su mu slijedeći:
5
Prema: 1-46, Uvodni dio, str. VII, op. cit.
6
Stvaranje komunikacijskih žarišta jedna je od nužnih karakteristika urbanog života: grčka agora, rimski
forum, srednjevjekovni trg i sl.
Priredio: Mr. sc. Ivo Brozović
69