Mr. sc. Ivo Brozović PROMET I URBANIZAM Sustavi prometnih ...

CIVILIZACIJSKO-RAZVOJNI ASPEKT
(PJEŠAK KAO SUBJEKT GRADSKIH KOMUNIKACIJSKIH PROSTORA)
Sekundarne se potrebe čovjeka “pokrivaju” raznim aktivnostima: radoznalošću,
učenjem, istraživanjem, filozofiranjem, umjetnošću, različitim oblicima provođenja slobodnog
vremena (zabava, šetnja, putovanja, posjeti, igre, avanturistički poduhvati) i sl.
Elementi kompozicije gradskih prostora, obzirom da čovjek u njima naduže boravi,
zamijenjuju sada većinu duhovnog potencijala okoliša potrebama čovjeka. Dakle, kada se
pješaci tim prostorima kreću moraju biti izloženi kompleksnim informacijama, različito
struktuiranim i interesantnim, jer je doživljajno polje pješaka mnogo šire od onih koji se voze.
U osnovi postoje tri osobite karakteristike prostora kao bitnih poticaja na osjetilne
organe pješaka:
mnogostrukost,
promjenjivost i
raspoloživost.
Pod mnogostrukošću podrazumijevamo ponavljanje i međusobnu kombinaciju u
pravilu jednostavnijih oblika.
Pod promjenivošću razumijevo pojavne forme koje se znakovito razlikuju i otskaču od
očekivanih situacija odnosno klišeja. A uobičajeno je da je sve u nekoj vrsti promjene:
- radi vremenskih prilika (sunce, kiša, snijeg, doba dana i dr),
- dob (starost: kamen, beton, vegetacija),
- boja, dekoracija, pokretni dijelovi,
- promjena položaja pješaka: kut gledanja, stajanje, sjedenje, hodanje, ležanje,..,
- različito dosadašnje iskustvo,
- znakovite promjene događaja, dogradnja, adaptacija, izgradnja i tsl.
Što je funkcija objekta jasnija, to mu manje preostaje raspoloživih mogućnosti za
zadovoljenje drugih, osobito sekundarnih potreba građana. Primjerice: pokretna traka u
tvornici ima veoma usku namjenu, ili primjerice zgrada pošte. Nasuprot tome prostori pješačke
zone punuditi će okvir za mnoge aktivnosti: šetnju, gledanje, susrete odnosno komunikaciju,
doživljaje, ulične grupe svirača, sajmove, demonstracije, maškarane povorke, političke
manifestacije i mnogo drugog.
Aspekti višeslojnosti (opetovanosti), promjene i raspoloživosti podložni su
promatranju kroz vrijeme.
Čovjek u prosjeku za primanje jedne informacije treba 1/16 sekunde. Ako je razmak
manji, tada više ne može razlikovati informacije.
Pješak, brzinom kretanja od 10 do čak 30 puta manjom od vozila, očigledno treba
drugačije izgrađeni okoliš nego li vozač. Doživljajno polje vozača usmjereno je samo na neke
bitne točke puta, a sam put obično se poduzima samo s jednom svrhom: doći na odredište i to
u vremenski što kraćoj distanci. Izlaskom iz automobila nude se dvije mogućnosti: nastaviti
put s tim određenim ciljem ili uz to stupiti u “interakciju s okolišem” 4 .
Iz kazanog je jasno da prostor ulice ne može biti samo orijentiran na vozača i putnike u
vozilu, a ne bi smio biti ni preskromno oblikovan u odnosu na pješaka. Već samo zelenilo ili
4
Prema: 1-18: “vozaču je bitno doći na odredište i tada kao pješaku ostvariti namjeru: kontakt, doživljaj i
dr.” –op. cit. str. 9.
68
Priredio: Mr. sc. Ivo Brozović