Mr. sc. Ivo Brozović PROMET I URBANIZAM Sustavi prometnih ...

CIVILIZACIJSKO-RAZVOJNI ASPEKT
(PJEŠAK KAO SUBJEKT GRADSKIH KOMUNIKACIJSKIH PROSTORA)
1.3. Civilizacijsko-razvojni aspekt – pješak kao subjekt
gradskih komunikacijskih prostora
Više od dvije trećine stanovništva razvijenih zemalja danas živi u gradovima.
Grad današnjice je civilizacijska tvorevina, svaki doduše tvorevina za sebe, originalna i
neponovljiva. Bez obzira na tu okolnost, grad od svojih začetaka 1 do danas uvijek iznova
potvrđuje temeljni razlog svojega postojanja: “da bude središnje mjesto gdje ljudi dolaze da se
susreću jedni s drugima”.
U pogledu samosvojnosti svaki je grad otvorena knjiga iz koje se čitaju ciljevi i
ambicije.
Svaki je grad bogat sadržajima i događajima, ali njih doživljava prvenstveno pješak
kao subjekt komunikacijskog miljea različitih gradskih sekvenci prostora.
I kao što to kaže veliki švicarsko-njemački arhitekt Abel: “za to pješaku treba mir,
treba mu sloboda kretanja na ulicama, tko sjedi mora “zaruzinaviti”, trebaju mu pješački
prostori, a automobil je unio konfuziju u taj komunikacijski prostor 2 . Bez pješačkih oaza ne
mogu se percepirati vrijednosti graditeljske baštine, niti u dovoljnoj mjeri komunikacijske i
ostale vrijednosti.
Za razliku od predcivilizacijskog doba, kada su primarni interesi bili bitni, kada je
gotovo sva čovjekova energija nužno bila upućena na zadovoljavanje primarnih potreba, kao
što su primjerice: prehrana, odjeća, krov nad glavom i tsl., u urbanim je okvirima, osobito u
novije vrijeme, na prvom mjestu jedan drugi sustav vrijednosti. Današnje
visokoindustrijalizirano društvo, zahvaljujući, prije svega, razvoju prirodnih znanosti,
omogućuje većini ljudi (u odnosu prema ostatku povijesti čovječanstva) jedan relativno
lagodan život te, uz relativno mali ulog energije, zadovoljenje primarnih potreba za život (jelo,
piće, san, sigurnosti).
U današnjem razvojnom stadiju, kojega možemo označiti izrazito humanim, otvaraju
se sada ne samo pojedincima već većini žitelja nove dimenzije odnosa ljudi i okolišta. Sada
psihičke potrebe ljudi odnosno “sekundarne potrebe” izbijaju u prvi plan 3 .
Primarne odnosno fizičke potrebe čovjeka zadovolje se brzo (teško je tri puta ručati, ili
spavati više od 12 sati). S druge strane, sekundarne potrebe potiču čovjeka, traže od njega da i
dalje ostane dinamičan, da se aktivno odnosi prema svome okolišu, te da se orijentira u odnosu
na njega.
1
U bakrenom dobu – 33. stoljeće prije Krista događa se tzv. “urbana revolucija” i stvaranje prvih gradova u
dolinama “plodnog polumjeseca” – op. autora.
2
Prema: [1-45], op. cit. str. 4-5.
3
Bilo bi nelogično negirati postojanje psihičkih potreba tijekom cjelokupne evolucije čovjeka: one su i
prvenstveni uzrok stvaranja mita, magije i kasnije religija prvenstveno u službi ovladavanja prirodom, ali iste
nisu nikada kao do sada bile u prvom planu – op. autora.
67
Priredio: Mr. sc. Ivo Brozović