Plankton i bentos - Agronomski fakultet - Sveučilište u Zagrebu

termičkom stratifikacijom tone na dno i ostaje u sedimentu sve do jeseni.
Meroplanktonske modrozelene alge mogu uzrokovati masovne pojave u toplim
jezerima ljeti i u jesen. Tu se ubrajaju Aphanizomenon, Anabaena i Microcystis.
One rastu sporije nego diatome na niskim temperaturama, ali pri višim
temperaturama dijele se puno brže. One imaju sposobnost plutati na površini, pa
na taj način zasjenjuju ostale alge koje bi mogle biti u kompeticiji. Mnoge
modrozelene alge imaju sposobnost uzimati hranjiva koja se nalaze u niskim
koncentracijama u vodi, kao što su fosfati ili amonijak. Nekoliko vrsta iz roda
Aphanizomenon može fiksirati i atmosferski dušik. Ostale skupine alga nemaju tu
sposobnost. Kako velike kolonije rastu brže nego jednostanične filamentne alge,
tako one i nestaju brže. Vrlo brzo će nestati njihova masovna pojava ako nemaju
nekog od potrebnih hraniva, pojavom parazitskih gljiva ili pojavom virusa.
Dinoflagelati, kao što su Peridinium ili Ceratium, rastu najbrže ljeti i u jesen jer
mogu aktivno plivati prema najprihvatljivijem izvoru svjetlosti i izvoru hranjiva.
Ove alge su pozitivno fototaksične i mogu uzrokovati crveno smeñe prevlake na
površini vode. Njihova populacija opasti će pojavom zooplanktona koji se njima
hrane, kompeticijom ostalih alga ili mogućim nedostatkom hranjiva.
Prostorna distribucija fitoplanktona je promjenjiva i važi za sve skupine alga.
Osobine nekog jezera, kao što su boja, prozirnost, okus, biomasa zooplanktona
ili ribe, ovisi o stupnju razvoja fitoplanktonskih vrsta u dotičnoj vodi.
6