Plankton i bentos - Agronomski fakultet - Sveučilište u Zagrebu

- Svjetlo – je faktor neophodan za autotrofno bilje. Radi toga fitoplankton dolazi
u pravilu u osvijetljenim dijelovima. Za razliku od njega zooplankton se sklanja
od prejakog svjetla i preko dana se u pravilu povlači u dublje slojeve vode.
- Fizikalni i kemijski faktori
2.1. Fitoplankton
Fitoplankton raste ciklično, u odreñenim periodičnim razmacima. Prva masovnija
pojava fitoplanktona odvija se u proljeće pojavom jačeg sunčeva osvjetljenja.
Životni ciklus svake vrste ovisan je o dostupnim hranjivima, stupnju termalne
stratifikacije, prisutnošću zooplanktona, meñualgalnom kompeticijom i
prisutnošću parazita (protozoa, gljiva, bakterija i virusa). Da bi dohvatile izvore
hranjivih tvari, neke vrste mogu se kretati plivanjem ili mijenjati gustoću stanica
koja im omogućava da dohvate nove izvore hranjiva. Druge vrste rastu brzo ili se
odjednom razmnože masovno, kako bi se održale uslijed hranjenja
zooplanktona. Ishrana zooplanktona algama, odgaña vrijeme maksimalne
gustoće alga i može promijeniti sastav vrsta u korist nekih kojim se ostale vrste u
hranidbenoj niši ne hrane, kao što su modrozelene alge.
Holoplankton, jedan dio života provodi aktivno u planktonu (ostali dio provodi u
sedimentu), uključuje alge kao što su diatome Aristonella, Fragilaria ili Tabellaria.
One su dominantne u proljetnom periodu u mnogim produktivnim jezerima jer
rastu brže nego ostale alge. Meñutim, ako se u jezeru razviju predatorne gljive,
intenzivan rast zooplanktona ili protozoa, razvoj spomenutih diatoma bit će
usporen. Usporen razvoj imat će i nakon termalne stratifikacije jer će nutrienti
potrebni za njihov razvoj biti rjeñi u epilimnionu.
Meroplankton, koji je samo povremeno prisutan u planktonu, uključuje diatome
kao što je Melosira. U dimiktičkim jezerima prisutna je u velikom broju zimi.
Nakon termičke stratifikacije, u jesen, žive stanice koje su preživjele u sedimentu
jezera, dižu se na površinu i uzrokuju pojavu zimske populacije. Proljetnom
5