Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene - UNDP Croatia

HRVATSKA INDUSTRIJA CEMENTA I
KLIMATSKE PROMJENE
ZAGREB, 2007.

Naručitelj: Croatia Cement, g.i.u.
Radni nalog:
Naslov:
EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša, d.o.o.
I-12-141/06
HRVATSKA INDUSTRIJA CEMENTA I
KLIMATSKE PROMJENE
Koordinator izrade: Goran Janeković, dipl. ing.
Koranska 5, Zagreb, Hrvatska
Autori: mr.sc. Andrea Hublin, dipl. ing.
Valentina Delija-Ružić, dipl. ing.
Goran Janeković, dipl. ing.
Davor Vešligaj, dipl. ing.
Direktor Odjela za Direktor:
zaštitu atmosfere:
Davor Vešligaj, dipl. ing. mr.sc. Zdravko Mužek, dipl. ing.
Zagreb, svibnja 2007.

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
SADRŽAJ
SAŽETAK ................................................................................................................................1
1. UVOD................................................................................................................................6
1.1. SVRHA I CILJEVI STUDIJE .................................................................................... 6
1.2. OPSEG STUDIJE .................................................................................................... 8
2. PREGLED RELEVANTNE POLITIKE I ZAKONODAVSTVA VEZANOG UZ
CEMENTNU INDUSTRIJU, ZAŠTITU ZRAKA I KLIMATSKE PROMJENE ................. 10
2.1. NACIONALNA POLITIKA ...................................................................................... 10
2.2. ZAKONODAVSTVO REPUBLIKE HRVATSKE ..................................................... 12
2.3. ZAKONODAVSTVO EUROPSKE UNIJE .............................................................. 16
3. RAZVOJ CEMENTNE INDUSTRIJE I PRIHVAĆANJE NAČELA ODRŽIVOG
RAZVOJA....................................................................................................................... 18
3.1. ODRŽIVI RAZVOJ I CEMENTNA INDUSTRIJA.................................................... 18
3.2. STRATEGIJA, POLITIKA I RAZVOJNI PLANOVI CEMENTNE INDUSTRIJE
U HRVATSKOJ...................................................................................................... 21
4. PROIZVODNJA CEMENTA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU 1990.-2006............. 24
4.1. PROIZVODNJA KLINKERA I CEMENTA .............................................................. 24
4.2. POTROŠNJA GORIVA I ENERGIJE..................................................................... 26
4.3. ISKORIŠTENOST INSTALIRANIH KAPACITETA................................................. 30
4.4. PREGLED PODUZETIH MJERA ZA POVEĆANJE ENERGETSKE
EFIKASNOSTI I UNAPRJEĐENJA PROIZVODNIH PROCESA ........................... 31
4.5. USPOREDBA KARAKTERISTIČNIH POKAZATELJA PROIZVODNJE
CEMENTA S IZABRANIM PRIMJERIMA NAJBOLJE PRAKSE U EUROPI I
SVIJETU ................................................................................................................ 33
5. PRIKAZ POSTOJEĆEG SUSTAVA PRAĆENJA EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH
TVARI I KAKVOĆE ZRAKA (IMISIJA) U TVORNICAMA CEMENTA........................... 35
5.1. OPIS SUSTAVA PRAĆENJA EMISIJA I KAKVOĆE ZRAKA ................................ 35
5.2. REZULTATI MJERENJA EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAK ................ 36
5.3. REZULTATI MJERENJA KAKVOĆE ZRAKA ........................................................ 40
5.4. OCJENA REZULTATA PROVEDENIH MJERA SMANJENJA EMISIJA
ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI...................................................................................... 42
6. EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA IZ TVORNICA CEMENTA U RAZDOBLJU
1990.-2006...................................................................................................................... 43
6.1. PRIMIJENJENA METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJA STAKLENIČKIH
PLINOVA ............................................................................................................... 45
6.1.1. DIREKTNA EMISIJA CO2 .........................................................................................45
6.1.1.1. Emisija CO2 iz proizvodnje klinkera 45
6.1.1.2. Emisija CO2 iz izgaranja goriva u rotacijskoj peći 45
6.1.1.3. Emisija CO2 iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći 47
6.1.2. INDIREKTNA EMISIJA CO2 .....................................................................................47
6.2. PRIKAZ EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA PO TVORNICAMA ........................ 48
6.2.1. CEMEX/DALMACIJACEMENT.................................................................................48
6.2.2. HOLCIM HRVATSKA................................................................................................57
6.2.3. NAŠICECEMENT .....................................................................................................59
6.2.4. UMAG .......................................................................................................................61
6.3. USPOREDBA S EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA HRVATSKE................. 63
I-12-141 Stranica I/II

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
7. ANALIZA TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH MJERA ZA SMANJENJE EMISIJE
STAKLENIČKIH PLINOVA ............................................................................................ 65
7.1. POVEĆANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI PROCESA PROIZVODNJE
KLINKERA ............................................................................................................. 67
7.2. KORIŠTENJE ALTERNATIVNIH GORIVA BIOLOŠKOG PODRIJETLA .............. 69
7.3. SMANJENJE UDJELA KLINKERA U CEMENTU.................................................. 72
7.4. OSTALE MJERE S UTJECAJEM NA SMANJENJE EMISIJE U DRUGIM
SEKTORIMA.......................................................................................................... 73
7.4.1. SMANJENJE SPECIFIČNE POTROŠNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE....................73
7.4.2. SPRJEČAVANJE NASTAJANJA EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA NA
ODLAGALIŠTIMA OTPADA .....................................................................................74
7.4.3. BETONSKI KOLNICI ................................................................................................75
8. MOGUĆNOSTI PRIMJENE TRŽIŠNIH MEHANIZAMA EU I PROTOKOLA IZ
KYOTA............................................................................................................................ 77
8.1. EUROPSKA SHEMA TRGOVANJA EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA ...... 77
8.1.1. PRINCIPI, MODELI I PRAVILA ZA RASPODJELU EMISIJSKIH KVOTA ...............79
8.1.2. MOGUĆNOSTI TRGOVANJA PRAVIMA EMISIJE U OKVIRU EUROPSKE
SHEME TRGOVANJA ..............................................................................................84
8.1.3. ZAHTJEVI PRAĆENJA I IZVJEŠĆIVANJA O EMISIJAMA STAKLENIČKIH
PLINOVA...................................................................................................................86
8.1.4. REZULTATI I ISKUSTVA PRVOG RAZDOBLJA TRGOVANJA EMISIJAMA
STAKLENIČKIH PLINOVA (2005.-2007.) S POSEBNIM NAGLASKOM NA
CEMENTNU INDUSTRIJU .......................................................................................87
8.1.5. POLOŽAJ I MOGUĆNOSTI HRVATSKE INDUSTRIJE CEMENTA ........................91
8.2. FLEKSIBILNI MEHANIZMI PROTOKOLA IZ KYOTA............................................ 94
8.2.1. TRGOVANJE EMISIJAMA........................................................................................94
8.2.2. MEHANIZAM ČISTOG RAZVOJA (CDM) ................................................................95
8.2.3. ZAJEDNIČKA PROVEDBA (JI) ................................................................................97
8.2.4. POLOŽAJ I MOGUĆNOSTI HRVATSKE INDUSTRIJE CEMENTA ........................98
9. UČINCI PROVEDBE MJERA, POTENCIJALI SMANJENJA I PROJEKCIJE
EMISIJA CO2 U RAZDOBLJU 2007. - 2020. ............................................................... 101
9.1. PROJEKCIJE EMISIJA ZA REFERENTNI SCENARIJ ....................................... 103
9.2. PROJEKCIJE EMISIJA ZA SCENARIJ 'S MJERAMA' ........................................ 105
9.3. POTENCIJALI SMANJENJA EMISIJE CO2 ........................................................ 109
9.4. UTJECAJ UVOĐENJA NAKNADE NA EMISIJE CO2......................................... 111
10. PRORAČUN TROŠKOVA ............................................................................................ 113
10.1. METODOLOŠKI PRISTUP.................................................................................. 113
10.2. TROŠKOVI PROVEDBE TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH MJERA I KRIVULJA
TROŠKOVA......................................................................................................... 115
10.2.1. PROCJENA TROŠKOVA PROVEDBE MJERA ZA SMANJENJE EMISIJE
STAKLENIČKIH PLINOVA .....................................................................................115
10.2.2. KRIVULJA GRANIČNIH TROŠKOVA ....................................................................118
PRILOG I ............................................................................................................................. 122
I-12-141 Stranica II/II

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
SAŽETAK
Globalno zagrijavanje i promjena klime uzrokovani emisijom stakleničkih plinova predstavljaju
jedan od najozbiljnijih problema s kojim se čovječanstvo danas mora suočiti. Industrija cementa
odgovorna je za 5 % globalne emisije stakleničkog plina ugljikovog dioksida (CO2) izazvane
ljudskim djelovanjem, kao i za 3 % globalne emisije svih stakleničkih plinova. Stoga akcija za
smanjenje emisije stakleničkih plinova nužno obuhvaća i cementnu industriju.
U proizvodnji cementa otprilike polovica emisije CO2 potječe od kemijskog procesa u kojem
nastaje klinker – osnovni sastojak cementa, što znači da je mogućnost smanjenja emisije CO2
ograničena samom prirodom procesa. Jedini način smanjenja dijela emisije CO2 koji potječe od
kemijskog procesa je smanjenje proizvodnje klinkera.
Tvornice cementa u zemljama članicama Europske unije već su uključene u akciju za
smanjenje emisije stakleničkih plinova. Europska unija je 2005. uspostavila shemu trgovanja
emisijama, tj. tržišni mehanizam za smanjenje emisije CO2. Sve članice EU obvezale su se
međunarodnim ugovorom smanjiti emisije stakleničkih plinova, a na ovaj način one dio tereta
smanjenja prenose na proizvođače električne energije i industriju.
Sudjelovanje u shemi obvezno je za tvornice cementa u svim zemljama članicama EU. Svakom
subjektu – obvezniku sheme, dodjeljuje se godišnja kvota emisije CO2, a prekoračenje kvote se
novčano kažnjava. Shema trgovanja se nastavlja usporedo s prvim razdobljem Protokola iz
Kyota (2008.-2012.). Očekuje se da će politika za ublažavanje promjene klime rezultirati još
strožim ograničenjima nakon 2012., što se može iščitati iz dosadašnjih najava.
Potpisivanjem Protokola iz Kyota Republika Hrvatska se pridružila skupini zemalja kojima je
propisano kvantificirano ograničenje emisije stakleničkih plinova. Nakon ratifikacije Protokola,
Hrvatska je i pravno potvrdila da prihvaća obvezu ograničenja emisije. Kao buduću članicu
Europske unije, Hrvatsku očekuje uključivanje u europski sustav trgovanja emisijama, što znači
da će i tvornice cementa u Hrvatskoj morati ograničiti svoje emisije CO2. Time će industrija
cementa ujedno participirati u smanjenju ukupne emisije stakleničkih plinova Hrvatske.
Glavni cilj studije je objektivno procijeniti mogućnosti industrije cementa u Hrvatskoj da
provedbom ekonomičnih tehničko-tehnoloških mjera smanji emisiju stakleničkog plina CO2 koji
nastaje u procesu proizvodnje cementa, ali ne dovodeći pritom u pitanje vlastitu konkurentsku
sposobnost. Zadatak studije je prepoznati ekonomične tehničko-tehnološke mjere s najvećim
potencijalom smanjenja emisije CO2 te predložiti konkretne korake za provedbu ovih mjera.
Izradu ove studije inicirali su članovi udruženja Croatia Cement g.i.u. koja okuplja tri
proizvođača portland cementa u Hrvatskoj: Cemex/Dalmacijacement d.d., Holcim Hrvatska
d.o.o. i Našicecement d.d. (u daljnjem tekstu: cementna industrija u Hrvatskoj). Analiza i svi
rezultati studije odnose se na tvornice u sastavu navedenih tvrtki. Uz iznimku prikaza emisija
stakleničkih plinova, svi su pokazatelji proizvodnje, projekcije emisija stakleničkih plinova i
troškovi mjera za smanjenje emisije prikazani agregirano za cementnu industriju. Analiza
obuhvaća razdoblje od 1990. do 2006. Godina 1990. izabrana je za početak razdoblja jer
predstavlja baznu godinu Protokola iz Kyota. Od te godine naovamo redovito se prate emisije
stakleničkih plinova na nacionalnoj razini u svim državama koje su preuzele kvantificiranu
obvezu smanjenja emisije.
I-12-141 Stranica 1/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
POKAZATELJI PROIZVODNJE TVORNICA CEMENTA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU
1990-2006.
Na osnovu podataka dobivenih izravno od tvornica cementne industrije u Hrvatskoj pokazuje se
da od 1995. do danas postoji stalni rast obujma proizvodnje cementa. Proizvodni kapacitet
industrije krajem 2006. godine iznosio je približno 3,9 milijuna tona cementa godišnje, a
proizvedeno je oko 3,7 milijuna tona cementa uz iskorištenje kapaciteta od 94 %. U 2006. je
proizvedeno oko 3 milijuna tona klinkera uz prosječni klinker faktor 0,77. U odnosu na 1990.
godinu porast današnje proizvodnje cementa iznosi 43 %, a klinkera 51 %.
Za razliku od devedesetih godina kada su u strukturi goriva korištenog u proizvodnji cementa
prevladavali tekuća goriva i plin, danas se pretežito koriste petrol koks i ugljen. Od 1999. koriste
se alternativna goriva, ali uglavnom fosilnog podrijetla, kao što su otpadne gume i otpadno ulje.
Udjel alternativnih goriva u 2006. u ukupno utrošenom gorivu cementne industrije u Hrvatskoj
iznosio je oko 2 posto, što je puno manje od udjela u zemljama Europske unije gdje posljednjih
godina iznosi i do 18 posto. Struktura utroška ostalih vrsta goriva je približno ista kao u
zemljama Europske unije.
Energetska efikasnost industrije ogleda se u specifičnom utrošku topline za proizvodnju klinkera
u rotacijskim pećima te u specifičnom utrošku električne energije u cjelokupnom procesu
proizvodnje cementa. Primjetan je silazni trend specifičnog utroška topline i specifičnog utroška
električne energije. U 2006. je zabilježena prosječna vrijednost specifičnog utroška topline na
razini industrije u visini 3,4 GJ/t klinkera i specifičnog utroška električne energije od 113 kWh/t
cementa. Početkom devedesetih su se prosjeci kretali u rasponu 3,6 – 3,7 GJ/t klinkera te 120 –
130 kWh/t cementa.
Usporedbom s referentnim vrijednostima najboljih raspoloživih tehnika (engl. best available
techniques – BAT) zaključuje se da su pokazatelji energetske efikasnosti cementne industrije u
Hrvatskoj otprilike na razini referentnih vrijednosti. Naime, za tvornice cementa s
predkalcinatorima referentna vrijednost utroška topline iznosi 3,0 GJ/t klinkera, a za tvornice
bez predkalcinatora 3,1 – 4,2 GJ/t klinkera. Od pet tvornica portland cementa u Hrvatskoj tri
tvornice koriste predkalcinator. Referentna vrijednost za specifični utrošak električne energije
pokriva raspon od 90 – 130 kWh/t cementa.
Uredbom o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora
propisana je obveza kontinuiranog praćenja emisije praškastih tvari, oksida dušika izraženih
kao NO2 i oksida sumpora izraženih kao SO2 te su propisane granične vrijednosti emisije ovih
tvari. Podaci o kontinuiranom mjerenju emisija navedenih tvari dostupni su za sve tvornice od
2001. U promatranom razdoblju su prosječne godišnje koncentracije praškastih tvari na razini
industrije svedene ispod granične vrijednosti (50 mg/m 3 ), dok su za SO2 daleko ispod granične
vrijednosti (400 mg/m 3 ). Prosječna godišnja koncentracija dušikovih oksida izraženih kao NOx
zasad je iznad granične vrijednosti (800 mg/m 3 ), no prema Uredbi je u prijelaznom razdoblju do
31.12.2009. za stacionarne izvore dopušteno prekoračiti graničnu vrijednost najviše do
trostrukog iznosa granične vrijednosti, a taj je uvjet u slučaju tvornica cementa zadovoljen.
I-12-141 Stranica 2/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA IZ TVORNICA CEMENTA U HRVATSKOJ
Proračun emisije CO2 proveden je prema smjernicama tzv. CO2 protokola razvijenog od strane
Cementne inicijative za održivi razvoj (CSI). Ovim protokolom definirana je metodologija za
proračun, praćenje i izvještavanje o emisiji CO2 iz proizvodnje cementa. Proračun je
kompatibilan s metodologijom IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change). U
proračunu se razlikuju direktne emisije koje nastaju na lokaciji tvornice (uslijed proizvodnje
klinkera, izgaranja goriva u rotacijskoj peći i izvan peći) te indirektne emisije koje nastaju na
drugim lokacijama i obračunate su na mjestu gdje nastaju (uslijed proizvodnje električne
energije, proizvodnje kupljenog klinkera, proizvodnje materijala koje se koristi kao alternativno
gorivo te transporta sirovine, goriva i proizvoda od treće strane).
Trend porasta direktne emisije od 1990. do 2006. podudara se s uzlaznim trendom proizvodnje
cementa i klinkera. U 2006. je ukupna direktna emisija CO2 cementne industrije iznosila oko 2,5
milijuna tona. U odnosu na 1990. godinu to predstavlja porast od 51 %. Specifična emisija
iznosila je u 2006. 0,85 kg CO2/t klinkera, odnosno 0,70 kg CO2/t cementa. Usporedi li se
direktna emisija cementne industrije s ukupnom emisijom stakleničkih plinova Hrvatske, može
se zaključiti da posljednjih godina industrija sudjeluje s približno 8 do 9 posto u ukupnoj bilanci
stakleničkih plinova Hrvatske.
TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA
U studiji su analizirane tri osnovne mjere za smanjenje emisije CO2, karakteristične za
cementnu industriju i primijenjene u praksi širom svijeta. To su:
− povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera,
− korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla i
− smanjenje udjela klinkera u cementu.
Osim navedenih, opisane su i mjere s utjecajem na smanjenje emisije u drugim sektorima.
Smanjenje emisije postignuto tim mjerama pretpostavlja se kao indirektno smanjenje emisije
CO2 i ne može se pripisati tvornicama cementa. Radi se o sljedećim mjerama:
− smanjenje specifične potrošnje električne energije,
− sprječavanje nastajanja emisije stakleničkih plinova na odlagalištima otpada i
− izgradnja betonskih kolnika (umjesto asfaltnih).
Za svaku od mjera kojima se postiže smanjenje direktne emisije izračunat je potencijal za
smanjenje emisije u odnosu na referentno stanje. U tu svrhu su kreirana dva scenarija:
referentni scenarij i scenarij s mjerama. Referentni scenarij se temelji na pretpostavci nastavka
postojeće prakse uz uključivanje novih tehnologija, tj. uključuje određena tehnološka
poboljšanja koja bi se dogodila neovisno o potrebama smanjenja emisije stakleničkih plinova.
Scenarij s mjerama se temelji na pretpostavci uključivanja ekonomičnih mjera u svrhu
ispunjenja obveze smanjenja emisije stakleničkih plinova. Projekcije emisija i potencijali mjera
sežu do 2020., a istaknute godine promatranog razdoblja su 2010. i 2020.
Prema planovima proizvodnje tvornica cementa, u 2010. se očekuje proizvodnja 3,73 milijuna
tona cementa, a u 2020. 4,43 milijuna tona cementa. Uz zadržavanje klinker faktora na
sadašnjoj razini, u 2010. bi se proizvelo 3,15 milijuna tona klinkera, a u 2020. 3,65 milijuna tona.
I-12-141 Stranica 3/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Uzimajući u obzir smanjenje udjela klinkera u cementu kao jednu od mjera za smanjenje emisije
CO2, a također sukladno planovima industrije, u 2010. bi se proizvelo 2,74 milijuna tona klinkera,
a u 2020. 3,10 milijuna tona.
Prema referentnom scenariju, u razdoblju od 2006. do 2010. emisija CO2 bi se povećala za 117
kt, a u razdoblju 2006. do 2020. za 538 kt. U scenariju s mjerama izračunate su projekcije
emisija za svaku mjeru posebno te su usporedbom s projekcijama referentnog scenarija
izračunati potencijali pojedinačnih mjera za smanjenje emisije. Dobiveni su sljedeći rezultati:
− mjerom povećanja energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera može se ostvariti
potencijal smanjenja emisije CO2 od 10 kt u 2010. i 53 kt u 2020.,
− mjerom korištenja alternativnih goriva biološkog podrijetla moguće je ostvariti uštedu
emisije CO2 u iznosu 90 kt u 2010. i 141 kt u 2020.,
− mjerom smanjenja udjela klinkera u cementu moguće je ostvariti potencijal smanjenja
emisije CO2 od 299 kt u 2010. i 364 kt u 2020.
Zbroje li se pojedinačni potencijali, proizlazi da je ukupni potencijal smanjenja emisije CO2 na
razini cementne industrije u Hrvatskoj u 2010. godini 399 kt, a u 2020. godini potencijal iznosi
558 kt. Potrebno je posebno napomenuti da su ovo maksimalni potencijali smanjenja emisije i
da ih je moguće realizirati jedino uz potpuno ispunjenje pretpostavki uzetih pri proračunu
projekcija emisije.
Proračun troškova triju mjera za smanjenje emisije CO2 pokazuje da se vrijednost graničnih
troškova za mjeru povećanja energetske efikasnosti kreće u rasponu 19 – 41 €/t CO2-eq u
godini 2010., a u rasponu 7 – 19 €/t CO2-eq u godini 2020. Za mjeru korištenja alternativnih
goriva granični troškovi za tvornice nalaze se u rasponu 3 – 9 €/t CO2-eq u godini 2010., a u
rasponu (-5) do (-7) u godini 2020. Raspon graničnih troškova za mjeru smanjenja udjela
klinkera u cementu iznosi (-0,6) – 0,1 €/t CO2-eq u 2010., a u 2020. on iznosi (-0,6) – 0,7 €/t
CO2-eq.
Kao što se može zaključiti iz prikazanih brojeva, mjera energetske efikasnosti zbog svog malog
potencijala i relativno visokih graničnih troškova nije atraktivna. Nasuprot ovoj mjeri, prepoznate
su dvije atraktivne mjere sa zadovoljavajućim potencijalom smanjenja emisije i povoljnim
troškovima provedbe, a to su:
− korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla kao zamjena dijela fosilnih goriva i
− smanjenje udjela klinkera u cementu.
Izuzetno je važno da se potencijal smanjenja emisije CO2 sagleda u širem kontekstu jer
cementna industrija primjenom navedenih dviju mjera nije u mogućnosti samostalno ostvariti
prikazani potencijal. U ovaj prošireni kontekst potrebno je uključiti aktivnosti u sektoru
gospodarenja otpadom i sektoru građevinarstva.
Prema usvojenoj Strategiji gospodarenja otpadom planira se izgradnja regionalnih (županijskih)
centara - odlagališta otpada. Na lokaciji odlagališta u sastavu centara predviđena je mehaničkobiološka
obrada otpada. Budući da tvornice cementa spaljivanjem otpada kao goriva u
rotacijskim pećima smanjuju emisiju uz istovremeno zbrinjavanje otpada, potrebno ih je tretirati
kao subjekte u planu gospodarenja otpadom. Stoga u sklopu postrojenja za mehaničko-biološku
obradu otpada treba predvidjeti mogućnost pripreme odgovarajuće forme otpada, a za
rotacijsku peć tvornice cementa to je gorivo od otpada rastresitog oblika (tzv. fluff RDF). Ovakav
I-12-141 Stranica 4/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
otpad potrebno je osigurati u stalnim količinama, a sastav i strukture otpada moraju se
kontrolirati.
Smanjenje udjela klinkera u cementu ograničeno je tehničkim propisima kojima se definiraju
zahtjevi cementa u betonskim konstrukcijama. Glavne vrste cementa, cementni proizvodi i udjeli
klinkera i dodataka u svakom cementnom proizvodu definirani su normom HRN EN 197-1.
Prosječni udjel klinkera u cementu može se smanjiti jedino pod uvjetom da se za istu namjenu
koriste cementi s manjim udjelom klinkera, naravno uz pretpostavku da se pritom zadovolje
potrebna mehanička svojstva konstrukcija. Provedbu mjere smanjenja udjela klinkera u
cementu trebaju pratiti adekvatni tehnički propisi, a takav cement treba biti prihvaćen od strane
tržišta. Osim toga, smanjenje udjela klinkera znači povećanje udjela dodataka u cementu.
Osiguranje potrebnih količina određenih dodataka predstavlja također uvjet bez kojeg se
potencijal mjere ne može ostvariti.
TRŽIŠNE OPCIJE ZA ISPUNJENJE OBVEZE SMANJENJA EMISIJE CO2
Pretpostavlja se da će tvornicama cementa u Hrvatskoj nakon uključivanja u europski sustav
trgovanja emisijama biti dodijeljena dopuštena kvota emisije CO2 te da će tvornice tražiti način
kako postići zadano ograničenje emisije. Osim opcije primjene tehničko-tehnoloških mjera za
smanjenje emisije postoji i dodatna – tržišna opcija za ispunjenje obveze koju čine: trgovanje
emisijama i provedba projekata za smanjenje emisije u drugim državama.
Kada se uključe u europsku shemu trgovanja emisijama, tvornice cementa će od nadležnih
vlasti morati zatražiti dozvolu za emitiranje CO2 i bit će im dodijeljena emisijska kvota (određeni
broj prava emisije) za svaku godinu razdoblja trgovanja. Ne budu li u mogućnosti zadržati razinu
emisije ispod zadanog ograničenja, tvornice trebaju potražiti dodatne opcije. Na raspolaganju je
mogućnost kupnje prava emisije od drugih sudionika sheme po tržišnim cijenama.
Emisijska kvota se svakom postrojenju obvezniku sheme dodjeljuje temeljem nacionalnog plana
raspodjele emisijskih kvota kojeg priprema vlada. Kvote se dodjeljuje prvo sektorima, zatim
podsektorima i industrijama unutar sektora, a u završnom koraku operatorima postrojenja.
U prilogu studije nalazi se hrvatski prijevod smjernica za izradu nacionalnog plana raspodjele
emisijskih kvota koji se originalno nalazi u Prilogu III Direktive 2003/87/EK. Direktiva propisuje
pravila za sudjelovanje u shemi trgovanja emisijama Europske unije, a ovim su prilogom
definirani kriteriji koje svaka članica mora poštivati pri izradi plana raspodjele emisijskih kvota
obveznicima sheme.
Osim kupnje jedinica na tržištu, tvornice cementa mogu ulagati u projekte za smanjenje emisije
stakleničkih plinova u drugim državama koje omogućuju tzv. projektni mehanizmi definirani
Protokolom iz Kyota. Mehanizme mogu koristiti obveznici europske sheme trgovanja emisijama
u svrhu ispunjenja obveze. Postoje dvije vrste projektnih mehanizama: mehanizam čistog
razvoja (engl clean development mechanism – CDM) i zajednička provedba (engl. joint
implementation – JI). Projekti CDM provode se u zemljama u razvoju koje nemaju obvezu
ograničenja emisije stakleničkih plinova, a projekti JI u razvijenim zemljama kojima je
ograničenje kvantificirano u sklopu Protokola iz Kyota.
I-12-141 Stranica 5/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
1. UVOD
1.1. SVRHA I CILJEVI STUDIJE
Percepcija cementne industrije kao industrije sa značajnim utjecajem na kvalitetu okoliša
održala se donekle i do današnjih dana. Slika se ipak postupno mijenja, i to u pozitivnom smislu,
jer proizvođači cementa širom svijeta iz temelja mijenjaju pristup poslovanju. Preuređuje se
poslovna politika, redefiniraju se strategije, kao i obveze koje tvrtke preuzimaju pred lokalnim
zajednicama i društvom u cjelini. U osnovi promjene je nastojanje da se profit ostvaruje
socijalno odgovornim djelovanjem, uz jamstvo očuvanja integriteta okoliša i povećanja kvalitete
života, ne samo za sadašnje, već i za buduće generacije. Ovakvim nastojanjima cementna
industrija jasno pokazuje da je opredijeljena za razvitak koji neće ići na štetu drugih, odnosno
cementna industrija se opredjeljuje za trajnu politiku održivog razvoja. Ovo se odnosi na
globalnu cementnu industriju u kojoj svoju ulogu imaju i proizvođači cementa u Hrvatskoj.
Jedno od područja koje zauzima važno mjesto u politici održivog razvoja svakako je utjecaj
industrijske proizvodnje na intenzitet globalnog zagrijavanja koje posljedično izaziva promjenu
klime na Zemlji. Znanstvenici su procijenili da je promjena klime ozbiljan problem čovječanstva
koji bi mogao izazvati katastrofalne posljedice. Kao odziv na problem s kojim su suočeni svi
stanovnici planete, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda pokrenuta je inicijativa za
organizirano suprotstavljanje promjeni klime, odnosno ograničenje emisije stakleničkih plinova
koji uzrokuju globalno zagrijavanje. Protokolom iz Kyota usvojena su pojedina ograničenja
emisije stakleničkih plinova za razvijene zemlje koje najviše doprinose globalnoj emisiji.
U nastojanjima da ispune obvezu smanjenja emisije stakleničkih plinova, države dio
odgovornosti prenose na gospodarske subjekte, između ostalih i na predstavnike cementne
industrije. Zbog toga je u Europskoj uniji, primjerice, uveden vrlo složeni mehanizam trgovanja
emisijama kojim se teret smanjenja raspodjeljuje na postrojenja koja emitiraju ugljikov dioksid
(CO2). U interesu je operatora tvornica cementa da se ozbiljno postave prema tom pitanju.
Europski primjer je u dosadašnjoj praksi pokazao da politika kojom se želi ublažiti utjecaj na
promjenu klime može za industriju imati ozbiljne financijske posljedice. Ne poduzmu li tvornice
cementa konkretne mjere, financijske obveze nastale uslijed obveze ograničenja emisije CO2
mogu premašiti današnju razinu profita ili rezultirati osjetnim povećanjem cijene cementa.
Izračunato je, primjerice, da bi se cijena cementa mogla povećati za približno 12 eura po toni
ako bi se uvela obveza plaćanja naknade na emisiju CO2 u iznosu od 50 eura po toni (Lit 1-1).
Cementna industrija odgovorna je za 3 % globalne emisije stakleničkih plinova izazvanih
ljudskim djelovanjem (Lit 1-2). Osim CO2 industrija ne emitira značajnije količine ostalih
stakleničkih plinova. Ako se promatra samo emisija CO2, cementna industrija je odgovorna za
približno 5 % globalne emisije izazvane ljudskim djelovanjem. Postavi li se emisija stakleničkih
plinova u relaciju s jediničnom količinom proizvoda, proizlazi da suvremena cementna
industrija po proizvedenom kilogramu cementa ispušta između 0,73 i 0,99 kilograma CO2 1 .
U 2000. je svjetski prosjek iznosio 0,87 kilograma CO2 po kilogramu cementa.
Glavnina emisije stakleničkih plinova (50 %) nastalih kao rezultat proizvodnje cementa potječu
od kemijskih procesa kojim se dobiva klinker – osnovni sastojak cementa. Preostale emisije
1 Svedeno na ekvivalent CO2
I-12-141 Stranica 6/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
potječu od izgaranja fosilnih goriva u proizvodnim operacijama (40 %), od transporta sirovine
(5 %) te od izgaranja goriva za proizvodnju električne energije koju koristi cementna industrija
(5 %).
Republika Hrvatska pridružila se skupini razvijenih zemalja – potpisnicama Protokola iz Kyota te
je također preuzela obvezu smanjenja emisije stakleničkih plinova u atmosferu. Protokol je
ratificiran u travnju 2007. U tom se kontekstu, a s obzirom na najave pridruženja Hrvatske
Europskoj uniji uskoro očekuje i izrada nacionalnog plana raspodjele emisijskih kvota
postrojenjima u Hrvatskoj, i to prema pravilima koja vrijede za članice Europske unije. Mogle su
se čuti i najave da će se Hrvatska uključiti u europski sustav smanjenja emisije i prije formalnog
pridruživanja zajednici europskih država.
Slijedom dosad navedenog javlja se potreba za dubinskom analizom pozicije i opcija cementne
industrije te iz toga slijedi i svrha ove studije. Naime, cementna industrija u Hrvatskoj želi na
vrijeme prepoznati promjene koje mogu nastati kao posljedica politike za ublažavanje promjene
klime i želi se pripremiti na odgovarajući način kako ta politika ne bi izazvala negativne
posljedice i odrazila se na poslovne rezultate tvornica. Studija će poslužiti da se utvrdi aktualna
razina emisije stakleničkih plinova industrije cementa te da se procjeni stvarni potencijal za
smanjenje emisije u sljedećim godinama.
Glavni cilj studije je objektivno procijeniti mogućnosti industrije cementa u Hrvatskoj da
provedbom ekonomičnih tehničko – tehnoloških mjera smanji emisiju stakleničnog plina
CO2 koji nastaje u procesu proizvodnje cementa, ne dovodeći pritom u pitanje vlastitu
konkurentsku sposobnost. Osim glavnog cilja, postavljeni su i sljedeći pomoćni ciljevi:
− prikazati aktivnosti industrije cementa u provedbi ukupne politike održivog razvoja, dakle
i šire od samog konteksta promjene klime,
− prikazati stvarnu sliku industrije pomoću pokazatelja o proizvodnji, potrošnji goriva,
iskorištenosti kapaciteta i energetskoj efikasnosti u razdoblju od 1990. do danas,
− izračunati emisije stakleničkih plinova u razdoblju 1990. – 2006. iz svake tvornice,
− identificirati i opisati moguće mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova koje na
raspolaganju imaju proizvođači cementa,
− identificirati mjere koje industrija cementa u Hrvatskoj može provesti, a ima pozitivne
učinke i u drugim sektorima hrvatskog gospodarstva, prvenstveno gospodarenju
otpadom i građevinarstvu te navesti pretpostavke koje je potrebno ispuniti kako bi mjere
bile izvedive,
− izraditi projekcije emisija stakleničkih plinova industrije cementa za razdoblje 2007. –
2020., izračunati realni potencijal smanjenja emisije te procijeniti ukupne troškove
primjene mjera za smanjenje emisija,
− analizirati mogućnosti ispunjenja obveze smanjenja emisije stakleničkih plinova
primjenom tržišnih mehanizama – trgovanjem emisijama i provedbom projekata za
smanjenje emisije u drugim državama.
Važno je napomenuti da aktivnosti usmjerene na definiranje položaja cementne industrije u
kontekstu politike ublažavanja promjene klime ne završavaju sa studijom. Kako bi znanje
dobiveno u studiji bilo iskorišteno za konkretnu akciju, za svaku tvornicu cementa pripremljen je
poseban program mjera za smanjenje emisija CO2. Budući da programi mjera sadrže
informacije koje za tvornice predstavljaju poslovnu tajnu, oni nisu uključeni u studiju.
I-12-141 Stranica 7/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
1.2. OPSEG STUDIJE
Industriju cementa u Hrvatskoj danas čine četiri proizvođača: Cemex/Dalmacijacement d.d.,
Holcim Hrvatska d.o.o., Našicecement d.d. (članica Nexe grupe) te Istra Cement d.o.o.. Prva tri
proizvođača ujedno su članovi udruge Croatia Cement g.i.u. i proizvode tzv. portland cement,
dok za razliku od njih Istra Cement d.o.o. proizvodi aluminatni cement. Budući da su izradu
studije inicirali članovi udruge, u nastavku se (ako nije drugačije naglašeno) pod pojmom
cementna industrija u Hrvatskoj podrazumijevaju proizvođači portland cementa, dakle tvornice
Cemex/Dalmacijacement d.d., Holcim Hrvatska d.o.o. i Našicecement d.d.
Prikaz povijesnih pokazatelja proizvodnje i emisija stakleničkih plinova u studiji obuhvaća
razdoblje u kojem je cement proizvodila i tvornica cementa Umag. Tvornica je proizvodila
cement u razdoblju 1990. do 1994. nakon čega je prestao rad rotacijske peći, a operacije su
svedene na meljavu cementa. Nakon 2001. u tvornici se više ne izvode proizvodne operacije.
Agregirani pokazatelji proizvodnje industrije cementa u Hrvatskoj stoga uključuju i podatke
tvornice u Umagu. Za tvornicu su također prikazane direktne emisije stakleničkih plinova za
razdoblje u kojem se proizvodio klinker, a indirektne i za razdoblje u kojem je tvornica imala
samo ulogu potrošača električne energije za potrebe meljave cementa.
SADRŽAJ STUDIJE
Studija je sastavljena od deset poglavlja. U uvodnom, prvom poglavlju se daje pregled okolnosti
u kojima nastaje motivacija za izradu studije, navode se ciljevi studije te je prikazan opseg
studije.
Drugo poglavlje daje pregled aktualne globalne i nacionalne politike ublažavanja promjene
klime te postojećeg i očekivanog zakonodavnog okvira u području zaštite zraka i promjene
klime koji mogu utjecati na poslovnu politiku cementne industrije u Hrvatskoj.
Treće poglavlje prikazuje strateški pristup industrije cementa prema održivom razvoju i
konkurentnosti s obzirom na aktivnosti u zaštiti okoliša i ublažavanju promjene klime.
U četvrtom se poglavlju daje detaljan pregled ključnih pokazatelja proizvodnje cementa u
Hrvatskoj u razdoblju 1990. – 2006., a uključeni su podaci o proizvodnji klinkera i cementa,
potrošnji goriva i energije, iskorištenosti instaliranih kapaciteta, poduzetim mjerama za
podizanje energetske efikasnosti i unaprjeđenje proizvodnih procesa. Ovi su karakteristični
pokazatelji proizvodnje cementa uspoređeni s izabranim primjerima najbolje prakse u Europi i
svijetu.
Sljedeće, peto poglavlje donosi informacije o postojećim sustavima praćenja emisije
onečišćujućih tvari u zrak u tvornicama cementa koje izravno ne izazivaju učinak staklenika. U
istom poglavlju su prikazani rezultati kontinuiranih mjerenja ovih tvari te rezultati mjerenja
kakvoće zraka prikupljeni s postaja u okolici tvornica za ocjenu utjecaja tvornica na kakvoću
zraka.
Detaljan pregled emisija stakleničkih plinova iz tvornica cementa u razdoblju 1990. – 2006.
nalazi se u šestom poglavlju studije, u sklopu kojeg je prikazan i osvrt na emisije s obzirom na
ukupnu emisiju stakleničkih plinova u Hrvatskoj.
I-12-141 Stranica 8/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Sedmo poglavlje sadrži analizu triju tehničko – tehnoloških mjera za smanjenje emisije
stakleničkih plinova: povećanja energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera, korištenja
alternativnih goriva biološkog podrijetla i smanjenja udjela klinkera u cementu. U nastavku
poglavlja prikazane su i ostale mjere koje nalaze primjenu u cementnoj industriji, ali zadiru i u
ostale sektore.
Predmet razmatranja u osmom poglavlju su mogućnosti primjene tržišnih mehanizama EU i
Protokola iz Kyota kao dopunskih sredstava za ispunjenje obveze smanjenja emisije
stakleničkih plinova. U prvom dijelu poglavlja opisane su mogućnosti trgovanja u europskoj
shemi trgovanja emisijama, a u drugom mogućnosti primjene fleksibilnih mehanizama, od kojih
tvornicama mogu biti zanimljivi projektni mehanizmi.
Deveto poglavlje sadrži projekcije emisija stakleničkih plinova industrije cementa u razdoblju
2007. – 2020. Potencijal smanjenja određen je temeljem projekcije emisije referentnog scenarija
i projekcije emisije scenarija koji pretpostavlja primjenu mjera za smanjenje emisije. Opisan je i
utjecaj uvođenja naknade na emisije CO2.
Završno, deseto poglavlje daje kvantifikaciju troškova primjene mjera na osnovi izračunatog
potencijala i procjene prihoda i troškova koje pojedina mjera implicira.
I-12-141 Stranica 9/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
2. PREGLED RELEVANTNE POLITIKE I ZAKONODAVSTVA
VEZANOG UZ CEMENTNU INDUSTRIJU, ZAŠTITU ZRAKA I
KLIMATSKE PROMJENE
2.1. NACIONALNA POLITIKA
Obveze Republike Hrvatske
Republika Hrvatska je ratificirala Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime
(UNFCCC) 1996. godine. Kao zemlja u tranziciji, preuzela je opseg svoje odgovornosti u okviru
Priloga I Konvencije, te se, između ostalog, obvezala zadržati svoje emisije stakleničkih plinova
na razini bazne godine (1990. godina).
Protokol iz Kyota, koji je stupio na snagu 16. veljače 2005. godine, Hrvatska je potpisala 1999.
godine, a ratificirala u travnju 2007. Protokolom za Hrvatsku proizlazi obveza smanjenja emisije
stakleničkih plinova za 5 posto, u razdoblju od 2008. do 2012. godine, u odnosu na emisiju u
baznoj godini. U okviru pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji ratifikacija je
postavljena kao jedan od ključnih uvjeta u poglavlju "Okoliš".
Prema posljednjem nacionalnom inventaru, emisija stakleničkih plinova Republike Hrvatske u
baznoj, 1990. godini iznosila je 31,12 milijuna tona CO2-eq. Na zasjedanju Konferencije
stranaka (COP 12) 2006. godine, Hrvatskoj su priznate specifične okolnosti u pogledu emisija
stakleničkih plinova prije i nakon 1990. godine te je odobreno povećanje emisije u iznosu od 3,5
milijuna tona CO2-eq u baznoj godini (odluka FCCC/SBI/2006/L.20), što znači emisiju od 34,62
milijuna tona CO2-eq.
Dodijeljeni iznos za stranku računa se kao postotak peterostruke emisije bazne godine.
Dodijeljeni iznos za Hrvatsku bi prema emisiji bazne godine iznosio 164,45 milijuna tona CO2-eq,
odnosno prosječno ograničenje bi na godišnjoj razini iznosilo 32,89 milijuna tona CO2-eq.
Važno je istaknuti da se državi koja na kraju prvog obvezujućeg razdoblja (od 2008. do 2012.
godine) ima prekoračenje dodijeljenog iznosa emisije, to prekoračenje uvećano za 30 posto
prenosi u sljedeće razdoblje obveze.
Obveze koje mogu proizaći za cementnu industriju
Cementna industrija jedan je od značajnih izvora emisije stakleničkih plinova, stoga je razumljiv
interes i doprinos cementne industrije aktivnostima na nacionalnoj razini s ciljem ispunjavanja
obveza iz Konvencije i Protokola iz Kyota.
Protokol iz Kyota postavlja cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova za državu (stranku
Protokola), a stvar je politike države kako će taj cilj ostvariti. Znači, u trenutku kada neka država
preuzme svoju obvezu u okviru Protokola iz Kyota, to postaje svojevrsna kolektivna obveza svih
izvora emisije u toj državi.
Opterećenje za državu koje proizlazi iz postavljenog cilja neće se linearno prenositi na sve
sektore i subjekte gospodarstva. Jedan od načina da državna vlast prenese takvu kolektivnu
obvezu na razinu pojedinačnih izvora emisije jest raspodjela prava emisije stakleničkih plinova,
odnosno emisijskih kvota.
I-12-141 Stranica 10/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Za postizanje dodijeljenih emisijskih kvota, nužno je kao osnovno sredstvo za smanjenje emisije
stakleničkih plinova primijeniti tehničke, ekonomične 2 mjere, koje se po potrebi mogu nadopuniti
provedbom projekata fleksibilnih mehanizama. Trgovanje emisijama također predstavlja
instrument koji sudionicima sheme trgovanja nudi dodatnu mogućnost za postizanje emisijske
kvote.
Republika Hrvatska prema nacrtu prijedloga Uredbe o jediničnim naknadama, korektivnim
koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade za emisiju u okoliš
ugljikovog dioksida namjerava uvesti naknadu na emisiju CO2 za sve pojedinačne stacionarne
izvore iz kojih se ispušta više od 30 tona CO2 godišnje. Uvođenje naknade na emisiju CO2 treba
poslužiti kao jedan od instrumenata odnosno mjera u kontekstu politike vezane uz pitanje
klimatskih promjena.
Slijedom navedenog, izazovi za cementnu industriju u pogledu Konvencije i Protokola iz Kyota
odnose se na:
− tehničke i ekonomske aspekte ispunjenja obveza smanjenja emisije,
− troškove naknade na emisiju CO2 koja se namjerava uvesti u Hrvatskoj,
− uvođenje sustava za praćenje emisija stakleničkih plinova,
− sudjelovanje u projektnim mehanizmima Protokola iz Kyota (mehanizam čistog razvoja i
zajednička provedba),
− sudjelovanje u europskoj shemi trgovanja emisijama.
2 Pod ekonomičnosti se podrazumijeva izvedba takvih mjera koje impliciraju najmanji trošak uz najveće smanjenje emisije
I-12-141 Stranica 11/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
2.2. ZAKONODAVSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
Hrvatsko zakonodavstvo koje je direktno ili indirektno vezano uz područje zaštite zraka i
klimatskih promjena, a od važnosti je za cementnu industriju, sadrži sljedeće propise:
Međunarodni ugovori:
− Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (N.n.
Međunarodni ugovori 2/96)
− Zakon o potvrđivanju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o
promjeni klime 3
− Zakon o potvrđivanju (ratifikaciji) dopune Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju
ozonski omotač (N.n. Međunarodni ugovori 11/93, 8/96)
Zakoni:
− Zakon o zaštiti okoliša (N.n. 82/94, 128/99)
− Zakon o zaštiti zraka (N.n. 178/2004)
− Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (N.n. 107/2003)
Podzakonski akti:
− Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (N.n. 133/2005)
− Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku (N.n. 133/2005)
− Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih
izvora (N.n. 21/2007)
− Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj (N.n. 1/2007)
− Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (N.n. 120/2005)
− Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i
mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao
sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (N.n. 71/2004)
− Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (N.n.
1/2006)
− Pravilnik o gospodarenju otpadnim gumama (N.n. 40/2006)
− Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima (N.n. 124/2006)
Ostalo:
− Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (N.n. 130/2005)
Zakon o zaštiti okoliša krovni je zakon kojime se uređuju opća pitanja zaštite okoliša u
Republici Hrvatskoj, što uključuje ciljeve, načela i načine provedbe kao i odgovornosti za
onečišćavanje okoliša. Ovaj zakon propisuje izradu dokumenata zaštite okoliša i podzakonskih
propisa po pojedinim područjima utjecaja.
3 Zakon je donesen neposredno prije završetka konačne verzije studije te u to vrijeme još nije bio objavljen u Narodnim novinama
I-12-141 Stranica 12/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Zakon o zaštiti zraka određuje sustav mjera, način organiziranja, provođenja i nadzora zaštite i
poboljšanja kakvoće zraka. Zakon propisuje izradu Strategije i Plana zaštite i poboljšanja
kakvoće zraka. Zakonom se definiraju načini praćenja i utvrđivanja kakvoće zraka, emisija i
izvora emisija, mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utječu i na klimatske
promjene, poslovi praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak, informacijski sustav o kakvoći zraka,
izvori sredstava za financiranje zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, te ekonomski poticaji,
administrativni nadzor, inspekcija i kaznene odredbe.
Zakon o zaštiti zraka propisuje uspostavu mehanizama i instrumenata za sprječavanje i
smanjivanje onečišćavanja koja utječu na klimatske promjene, uključujući plan raspodjele
emisijskih kvota stakleničkih plinova, dozvolu trgovanja pravima na emisije stakleničkih plinova i
zajednička ulaganja u mjere smanjivanja emisija stakleničkih plinova.
Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osnovan je Fond za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost s ciljem financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa i
projekata u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unaprjeđivanja okoliša, energetske
efikasnosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Potrebno je napomenuti da je u proračunu
Fonda predviđena posebna stavka za financiranje programa u području promjene klime.
Sredstva za financiranje osiguravaju se iz namjenskih prihoda Fonda od naknada onečišćivača
okoliša, što uključuje naknade na emisije dušikovih oksida, sumporovog dioksida i ugljikovog
dioksida (u pripremi), naknade korisnika okoliša, i to na opterećivanje okoliša otpadom i
posebne naknade na okoliš na vozila na motorni pogon.
Uredbom o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku propisuju se granične (GV)
i tolerantne (TV) vrijednosti kakvoće zraka kako bi se izbjegle, spriječile ili smanjile štetne
posljedice po ljudsko zdravlje, kakvoću življenja i okoliš u cjelini. Praćenje kakvoće zraka
obavlja se u postajama državne mreže i lokalnih mreža za praćenje kakvoće zraka prema
propisanom programu mjerenja kakvoće zraka, načinu mjerenja, mjernim postupcima i
prikupljanju podataka, načinu obrade i prikaza rezultata te načinu dostave podataka za potrebe
informacijskog sustava kakvoće zraka i načinu redovitog obavješćivanja javnosti prema Zakonu
o zaštiti zraka.
GV i TV kakvoće zraka propisane ovom Uredbom koriste se kao osnova za: ocjenu kakvoće
zraka, svrstavanje područja u kategorije prema razinama onečišćenosti zraka te upravljanje
kakvoćom zraka.
Uredbom o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku propisuju se kritične razine
sumporovog dioksida, dušikovog dioksida i ozona u zraku te posebne mjere zaštite zdravlja ljudi
i okoliša koje se pri njihovoj pojavi moraju poduzeti. Kritična razina podrazumijeva razinu
onečišćenosti čije prekoračenje predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje pri kratkotrajnoj
izloženosti, pri čijoj se pojavi žurno moraju poduzeti odgovarajuće propisane mjere.
Uredbom o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih
izvora propisuju se granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora i
dopušteno prekoračenje graničnih vrijednosti emisija za određeno razdoblje. Stacionarni izvori
su: postrojenja, tehnološki procesi, industrijski pogoni, određene aktivnosti, uređaji, građevine i
površine iz kojih se onečišćujuće tvari ispuštaju u zrak.
I-12-141 Stranica 13/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Granična vrijednost emisije (GVE) je najveće dopušteno ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz
stacionarnog izvora ako posebnim propisom nije strože određeno. Stacionarni izvori moraju
udovoljavati graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima, fugitivnim
emisijama, graničnim vrijednostima ukupnih emisija te ostalim zahtjevima propisanim ovom
Uredbom. Jedan od glavnih instrumenata zaštite i poboljšanja kakvoće zraka je obveza da
izvori onečišćavanja zraka ne smiju ispuštati u zrak onečišćujuće tvari iznad graničnih
vrijednosti emisije. Propisivanjem graničnih vrijednosti emisije osigurava se primjena najboljih
dostupnih i primjenjivih tehnologija, rješenja i mjera kao i zaštita neposrednog okoliša i
daljinskog ili prekograničnog onečišćenja zraka.
Uredbom o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj propisuje se
obveza i način praćenja emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj što obuhvaća izračun
i/ili izvješćivanje o svim antropogenim emisijama iz izvora i ponorima stakleničkih plinova,
provedbi i postignućima politike i mjera za smanjenje emisija i povećanje ponora s ciljem
ispunjenja obveza prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime i projekcijama
emisija stakleničkih plinova.
Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj propisuje se postupno smanjivanje potrošnje
tvari koje oštećuju ozonski sloj, postupanje s tim tvarima i proizvodima koji ih sadrže, načine
prikupljanja, oporabe i trajnog zbrinjavanja tih tvari. Uredba se odnosi i na sintetičke stakleničke
plinove (HFC, PFC, SF6) i zabranjuje njihovu prodaju, uvoz/izvoz i ispuštanje u zrak bez
posebne dozvole.
Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i
mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao
sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid propisuje iznos jedinične
naknade, korektivne koeficijente i mjerila za utvrđivanje naknade na emisiju SO2 i/ili NO2. Pod
obveznicima plaćanja naknade podrazumijevaju se pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje
djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni izvor emisije SO2 i/ili NO2.
Pravilnikom o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora propisuje
se način praćenja (mjerenja) emisija iz stacionarnih izvora, mjerni postupci, način provjere
ispravnosti i umjeravanja mjernih uređaja, postupak vrednovanja rezultata, način dostave
podataka za potrebe informacijskog sustava o emisijama i način redovitog obavješćivanja
javnosti o praćenju emisija. Odredbe Pravilnika odnose se na prva, povremena, posebna
mjerenja i kontinuirana mjerenja emisija iz stacionarnih izvora.
Pravilnikom o gospodarenju otpadnim gumama propisuje se način gospodarenja otpadnim
gumama, što obuhvaća skupljanje i oporabu otpadnih guma radi korištenja u materijalne ili
energetske svrhe i zaštite okoliša.
Pravilnikom o gospodarenju otpadnim uljima propisuje se način gospodarenja otpadnim
uljima, što uključuje sakupljanje, oporabu i zbrinjavanje otpadnih ulja. Cilj Pravilnika je
uspostava sustava skupljanja otpadnih ulja radi oporabe i/ili zbrinjavanja, zaštite okoliša i
zdravlja ljudi.
I-12-141 Stranica 14/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Također, u planu je donošenje Uredbe o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima
i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog
dioksida. Obveznici plaćanja naknade na emisiju CO2, između ostalih, bit će i sve tvornice
cementa u Hrvatskoj. Uredbom se obveznicima plaćanja utvrđuje i izračunava količina emisije
CO2 i korektivni poticajni koeficijenti. Korektivni koeficijenti ovise o količini i podrijetlu emisije,
ulaganju u zaštitu okoliša, energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije te o izradi i
provedbi Programa smanjenja emisije CO2.
Svrha Strategije gospodarenja otpadom Republike Hrvatske je uspostava okvira unutar
kojeg će Hrvatska morati smanjiti količinu otpada koji proizvodi, a otpadom koji je proizveden
održivo gospodariti. Između ostalog, Strategija sadrži smjernice za oporabu i zbrinjavanje
otpada, što je od posebnog interesa za tvornice cementa u Hrvatskoj. Naime, tvornice cementa
su uključene u sustav gospodarenja otpadom kroz zbrinjavanje otpada (otpadnih ulja, otpadnih
guma, komunalnog mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda) termičkom obradom u
rotacijskim pećima.
I-12-141 Stranica 15/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
2.3. ZAKONODAVSTVO EUROPSKE UNIJE
Zakonodavstvo Europske unije vezano uz zaštitu i kakvoću zraka sadrži propise o kontroli
emisija iz stacionarnih izvora, kontrolu emisija iz mobilnih izvora, kontrolu proizvoda te
standarde kakvoće zraka. Područje kontrole emisija u zrak iz stacionarnih izvora, također je
obuhvaćeno zakonodavstvom EU vezanim uz kontrolu industrijskog onečišćenja i upravljanja
rizikom.
Područje klimatskih promjena je u usporedbi s drugim pitanjima zaštite okoliša relativno novo
područje i može se reći da zakonodavstvo EU vezano uz ovo područje još nije sasvim dovršeno.
U svrhu postizanja napretka pri izvršavanju obveza Konvencije i Protokola iz Kyota, EU je
donijela program o klimatskim promjenama i izvješće o njegovoj provedbi.
U kontekstu pridruživanja EU, Republika Hrvatska obvezna je implementirati cjelokupno
zakonodavstvo EU, odnosno, uskladiti hrvatske propise s pravnom stečevinom EU. Područje
zaštite i kakvoće zraka gotovo je u potpunosti usklađeno sa zakonodavstvom EU. Prenesena je
Okvirna direktiva o kakvoći atmosferskog zraka, a gotovo su prenesene i sve srodne direktive te
provedbeni propisi. Potrebno je još donijeti nekoliko provedbenih propisa i time bi proces
usklađivanja hrvatskih propisa iz područja zaštite zraka s pravnom stečevinom EU bio dovršen.
Za rješavanje pitanja klimatskih promjena zasad u Hrvatskoj postoji samo Zakon o zaštiti zraka
te Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova. Zakon o zaštiti zraka u sklopu Plana zaštite i
poboljšanja kakvoće zraka postavlja formalnu obvezu izrade plana za ublažavanje klimatskih
promjena i postavlja pravnu osnovu za propisivanje kvota emisije i tržišta kvotama emisije.
Razvoj regulative u Hrvatskoj temeljit će se na prijenosu pravne stečevine EU, pri čemu se za
ostvarenje cilja smanjenja emisija mora uspostaviti i niz drugih instrumenata provedbe.
Dodatne obveze za industriju cementa u Hrvatskoj će proizaći temeljem propisa kojima će se
transponirati EU direktive iz područja klimatskih promjena. To se u prvom redu odnosi na
Direktivu 2003/87/EK o uspostavi sustava trgovanja pravima emisije stakleničkih plinova unutar
EU, te Direktivu 2004/101/EK koja sadrži izmjene i dopune Direktive 2003/87/EK vezane uz
mogućnost primjene mehanizama Protokola iz Kyota u sklopu sustava trgovanja emisijama
stakleničkih plinova.
Direktivom 2003/87/EK uspostavlja se shema trgovanja pravima emisija stakleničkih plinova
unutar EU. Svrha sheme je postizanje smanjenja emisija stakleničkih plinova na ekonomičniji
način.
Svaka zemlja članica obvezuje se izraditi nacionalni alokacijski plan za sva postrojenja,
odnosno aktivnosti obuhvaćene Direktivom, a treba ga dostaviti Europskoj komisiji najmanje 18
mjeseci prije početka važećeg razdoblja. Svakom postrojenju, dakle, koje postaje obveznim
sudionikom sheme, dodjeljuje se određena količina jedinica, a operator postrojenja preuzima
obvezu smanjiti emisiju iz postrojenja do razine koju određuje ekvivalentna količina dodijeljenih
jedinica. Od 1. siječnja 2005., dana koji obilježava početak prve faze Sheme, niti jedno
postrojenje ne smije izvoditi aktivnost s popisa koja ima za posljedicu emisiju stakleničkih
plinova, ukoliko za to nije dobilo dozvolu od ovlaštenog tijela.
I-12-141 Stranica 16/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Svaka je zemlja članica dužna uspostaviti nacionalni registar za praćenje, držanje, transfer i
poništenje prava emisije. Svaka fizička ili pravna osoba može posjedovati prava emisije i otvoriti
vlastiti račun u registru.
Direktivom 2004/101/EK dopunjuje se Direktiva 2003/87/EK s obzirom na projektne
mehanizme Protokola iz Kyota i uspostavlja se veza između mehanizama čistog razvoja i
zajedničke provedbe i sheme trgovanja emisijama EU. U osnovi svega je mogućnost korištenja
kredita emisija (jedinica CER i ERU), stečenih projektnim aktivnostima u svrhu ispunjenja
obveze u shemi trgovanja EU, osim u slučaju projektnih aktivnosti na području korištenja tla,
promjene korištenja tla i šumarstva.
Direktivom je onemogućen dvostruki obračun jedinica u slučaju da se one pojave kao rezultat
projekata na postrojenjima koja su već uključena u shemu trgovanja prema Direktivi
2003/87/EC (Odluka 2006/780/EK).
Odluka 2004/156/EK daje smjernice za praćenje i izvještavanje o emisiji stakleničkih plinova
sukladno Direktivi 2003/87/EK. Uz općenite smjernice za praćenje i izvještavanje o emisiji
stakleničkih plinova, Odluka sadrži između ostalog i specifične smjernice za postrojenja za
proizvodnju cementnog klinkera.
Kontrola emisija iz industrijskih postrojenja uključuje propise koji određuju uvjete dobivanja
dozvole za rad uz kontrolu emisija u zrak, ispusta u vodu i stvaranja otpada. Od važnosti za
cementnu industriju to je Direktiva 96/61/EK o cjelovitom sprječavanju i nadziranju onečišćenja
okoliša, tzv. IPPC direktiva.
Direktiva 96/61/EK odnosi se na industrijske i poljoprivredne aktivnosti koje imaju negativan
utjecaj na okoliš (energetika, proizvodnja i procesiranje metala, rudarstvo, kemijska industrija,
gospodarenje otpadom, stočarstvo itd.).
U sklopu Direktive definirane su obveze koje moraju ispuniti industrijska postrojenja, bilo nova ili
već izrađena postrojenja, a koje se odnose na mjere za smanjenje ispusta u vode, zrak i tlo,
mjere za smanjenje nastanka otpada, neefikasno trošenje energije i vode te nesreće s
utjecajem na okoliš. Navedene mjere služe kao osnova za dodjelu dozvola za rad industrijskih
postrojenja.
I-12-141 Stranica 17/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
3. RAZVOJ CEMENTNE INDUSTRIJE I PRIHVAĆANJE NAČELA
ODRŽIVOG RAZVOJA
3.1. ODRŽIVI RAZVOJ I CEMENTNA INDUSTRIJA
Razvoj cementne industrije i zaštita okoliša
Tehnologija proizvodnje cementa u svijetu neprekidno se usavršava, pri čemu se uvažavaju
načela održivog razvoja. To se odražava kroz stalan napredak u kvaliteti proizvoda, razvoju
metoda u karakterizaciji sirovina, pripremi sirovinske smjese te značajnom unaprjeđenju u
strojnoj opremi i procesu proizvodnje. Uz to, cementna industrija u posljednje vrijeme sve više
koristi mnoge vrste otpadnih tvari kao sekundarnu sirovinu i alternativno gorivo. Sve je to
rezultiralo većom ekonomičnošću proizvodnje, štednjom mineralnih sirovina i energije te
smanjenjem štetnog utjecaja na okoliš.
Napredak procesne tehnike omogućio je da se mljevenje i homogenizacija sirovinske smjese
provedu bez prisutnosti vode, što je rezultiralo usvajanjem tzv. “suhog postupka” proizvodnje, a
time i daljnjim smanjenjem specifične potrošnje topline za proizvodnju klinkera. Na daljnje
uštede energije utjecalo je uvođenje novog sustava peći s ciklonskim predgrijačem i ugradnjom
dodatnog ložišta u posljednjem ciklonu, neposredno prije ulaska sirovine u rotacijski dio peći.
Zrak za izgaranje u dodatnom ložištu predgrijava se u hladnjaku klinkera zajedno sa zrakom za
primarni gorač, što omogućuje daljnje smanjenje specifične potrošnje topline za proizvodnju
klinkera (u svijetu je prosjek oko 3,2 GJ/t klinkera), a time se podiže stupanj iskorištenja topline
goriva do η≈0,58. Ipak, pored svih unaprjeđenja, troškovi energenta iznose oko 30 - 40 posto
ukupnih troškova proizvodnje.
Povećanje ekonomičnosti u cementnoj industriji (pored uštede energije) pokušava se rješavati
korištenjem jeftinijih sirovina – materijala za proizvodnju klinkera i dodataka klinkeru za
proizvodnju cementa. Kod proizvodnje cementa, prilikom mljevenja – usitnjavanja, osim klinkera
i gipsa (za regulaciju brzine vezivanja) dodaju se materijali kao zamjena za klinker. To mogu biti
prirodni materijali (pucolani, vapnenac) koji imaju hidrauličku aktivnost ili se mogu koristiti
otpadni materijali iz industrijskih procesa (kao sekundarne sirovine) koje se aktiviraju pri
hidrataciji cementa, npr. zgura iz proizvodnje sirovog željeza i lebdeći pepeo iz termoelektrane
na ugljen. Upotrebom navedenih dodataka štedi se energija za sušenje, mljevenje i pečenje
sirovina što predstavlja najveći dio troškova proizvodnje cementa. Pored energije štede se i
drugi prirodni resursi, tj. mineralne sirovine, što sve zajedno predstavlja značajne učinke u
zaštiti okoliša. Naravno, smanjenje udjela klinkera u proizvodnji cementa moguće je jedino ako
se pritom postiže standardna kvaliteta pojedinih vrsta cementa koje traži tržište i ako je
osigurana potrebna količina dodataka uz ekonomski opravdanu cijenu.
Kada se govori o zaštiti okoliša, uz cementnu industriju često se javljaju negativne konotacije, a
prvenstveno se to odnosi na pojavu prašine. Činjenica je da je svaka od proizvodnih faza
dobivanja cementa veći ili manji izvor prašine, a i sam cement je u praškastom obliku.
Ispuštanje cementne prašine u okoliš bio bi čisti gubitak proizvodnje, ali i utrošene energije. U
suvremenim tvornicama cementa ugrađuju se veoma djelotvorni vrećasti otprašivači
(djelotvornost dostiže 99,9 posto) čime se udovoljava strogim propisima zaštite okoliša.
I-12-141 Stranica 18/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Kod proizvodnje cementa, u okoliš se emitiraju i onečišćujuće tvari u zrak. Od stakleničkih
plinova je zbog količine koja se ispušta u atmosferu najznačajniji CO2 koji nastaje izgaranjem
goriva i kao rezultat kemijskih reakcija u rotacijskoj peći kod proizvodnje klinkera.
Cementna industrija i održivi razvoj
Cementna industrija uz stalni napredak u kvaliteti proizvoda, ekonomičnosti proizvodnje, štednji
prirodnih resursa i energije, čini značajne napore u zaštiti okoliša i održivom razvoju.
Svjetska inicijativa za održivi razvoj u cementnoj industriji djeluje u sklopu Svjetskog poslovnog
savjeta za održivi razvoj te okuplja deset najvećih proizvođača cementa u svijetu.
U sklopu inicijative za održivi razvoj identificirano je šest osnovnih područja djelovanja za
usvajanje, promociju i praćenje primjene načela održivog razvoja. To su: klimatske promjene,
goriva i sirovine, smanjenje emisija onečišćujućih tvari, zdravlje i sigurnost zaposlenika, odnos s
lokalnom zajednicom i interni poslovni procesi. U nastavku su za svako osnovno područje
navedene aktivnosti usmjerene na primjenu načela održivog razvoja.
Klimatske promjene
− primjena univerzalne metodologije za proračun, praćenje i izvještavanje o direktnoj i
indirektnoj emisiji CO2u apsolutnom iznosu te specifičnoj emisiji (CO2 protokol)
− definiranje referentnog (engl. baseline) scenarija i proračun emisije
− dostupnost podataka o emisiji stakleničkih plinova zainteresiranim stranama
− izrada godišnjih izvješća o emisiji CO2
− definiranje cilja smanjenja emisije stakleničkih plinova na razini grupacije, odnosno razini
pojedine tvornice te odabir najprikladnije strategije za postizanje zadanog cilja, što
obuhvaća:
− poznavanje mjera za smanjenje emisije
− poznavanje potencijala mjera
− poznavanje troškova mjera za smanjenje emisije
− primjena tržišnih mehanizama (fleksibilni mehanizmi, dobrovoljne inicijative) za
smanjenje emisije
Goriva i sirovine
− izrada i primjena smjernica za odgovorno korištenje konvencionalnih i alternativnih
goriva i sirovina u cementnim pećima
− primjena uputa/smjernica s popisom materijala koji se mogu koristi kao alternativno
gorivo i sirovina te pod kojim uvjetima je moguća njihova upotreba
− upotreba otpada iz industrije kao sirovine u proizvodnji cementa
− upotreba otpada iz domaćinstava, industrije, poljoprivrede kao zamjenskog goriva
Smanjenje emisija onečišćujućih tvari
− primjena univerzalne metodologije za mjerenje, praćenje, proračun i izvještavanje o
emisijama onečišćujućih tvari u zrak (SO2, NOx, praškaste tvari)
− dostupnost podataka o emisiji onečišćujućih tvari u zrak zainteresiranim stranama
− izrada godišnjih izvješća o emisiji
− definiranje cilja smanjenja emisije SO2, NOx i praškastih tvari
I-12-141 Stranica 19/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
− razvoj univerzalne metodologije za mjerenje, praćenje, proračun i izvještavanje o emisiji
drugih onečišćujućih tvari kao što su dioksini i VOC
Zdravlje i sigurnost zaposlenika
− osiguranje sigurnog radnog okruženja koje nije štetno po zdravlje
− izrada/poboljšanje postojećeg sustava, procedura i treninga za prevenciju nesreća i
nezgoda
− program mjera zaštite na radu
Odnos s lokalnom zajednicom
− razvoj i primjena smjernica za izradu studije utjecaja na okoliš i društvo koje će se
koristiti za tvornice cementa i pripadajuće kamenolome/rudokope, i to za nova
postrojenja, adaptaciju i dogradnju te zatvaranje
− razvoj alata za integriranje smjernica u proces donošenja odluka
− program sanacije/revitalizacije kamenoloma/rudokopa
− komunikacija s lokalnom zajednicom i drugim zainteresiranim stranama o utjecaju
tvornice cementa na okoliš
− sudjelovanje u programima za podizanje kvalitete života lokalnog stanovništva
Interni poslovni procesi
− integriranje programa za postizanje održivog razvoja u postojeći poslovni sustav
− obveze menadžmenta
− utvrđivanje ključnih pokazatelja i ciljeva postizanja održivog razvoja
− uspostava internog programa za edukaciju o značaju održivog razvoja
− objava poslovne politike zaštite okoliša
− sustav upravljanja okolišem (engl. environmental management system)
− plan zaštite okoliša
− certificiranje po ISO.
I-12-141 Stranica 20/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
3.2. STRATEGIJA, POLITIKA I RAZVOJNI PLANOVI CEMENTNE INDUSTRIJE U
HRVATSKOJ
Odgovorno upravljanje zaštitom okoliša, zdravljem i sigurnošću zaposlenika te odgovoran
odnos prema društvenoj zajednici, radi postizanja dugoročnog poslovnog uspjeha u razvoju
proizvodnje cementa, temeljno je načelo poslovanja cementne industrije u Hrvatskoj.
Svoje opredjeljenje za poslovanje temeljeno na održivom razvoju tvornice su formalno uobličile i
prezentirale javnosti kroz izjave o politici zaštite okoliša, odnosno politici održivog razvoja.
Politika pokazuje stav uprava prema zaštiti okoliša, svjesnih važnosti i kompleksnosti
međuutjecaja okoliša i poslovanja proizvodnih objekata – utjecaj zakonskih i drugih zahtjeva za
očuvanjem okoliša na poslovanje tvornice, odnosno utjecaja aktivnosti i postojanja proizvodnih
objekata na okoliš i na okruženje u kojem rade.
Politika predstavlja okvir djelovanja kojim se definiraju opći i neposredni ciljevi i programi vezani
za zaštitu okoliša, zdravlje i sigurnost zaposlenika te odgovoran odnos prema društvenoj
zajednici. U prvom redu to se odnosi na:
− Zaštitu okoliša kroz:
− upotrebu suvremenih organizacijskih, tehničkih i tehnoloških rješenja radi
sprječavanja zagađivanja, smanjenja emisije onečišćujućih tvari i proizvodnje otpada,
− racionalnu upotrebu neobnovljivih prirodnih resursa i
− sanaciju polja eksploatacije.
− Usklađenost sa svim zakonskim i drugim preuzetim obvezama u vezi okoliša, uključujući
zahtjeve poslovnih partnera i ostalih zainteresiranih strana, kao i interna pravila i propise.
− Osiguranje zdravstvene zaštite i sigurnih radnih mjesta za zaposlenike, kao i sigurnosti
za podugovaratelje i posjetitelje.
− Stalnu komunikaciju sa svim zainteresiranim stranama kroz dijaloge i razmjenu
informacija.
Sve tvornice rade prema nizu međunarodnih normi te su u svoje poslovanje uvele sustav za
kontrolu kvalitete (norma ISO 9001:2000) i sustav upravljanja okolišem (norma ISO 14001). Do
kraja 2007. godine, sve će tvornice implementirati sustav za upravljanje i kontrolu zaštite na
radu i zaštite zdravlja zaposlenika (norma OHSAS 18001). Navedene norme će tvornicama
omogućiti sustavno provjeravanje izvršavanja uvedenih mjera i na temelju njih postignutih
rezultata za ostvarivanje željenih ciljeva i politike poslovanja.
Od prije spomenutih deset vodećih svjetskih proizvođača cementa, uključenih u Svjetsku
inicijativu za održivi razvoj u cementnoj industriji, tri su vlasnici tvornica cementa u Hrvatskoj.
Ovu inicijativu, međutim, podupire cjelokupna hrvatska industrija cementa i preuzima obveze
koje proizlaze iz te inicijative i pratećih dokumenata. Isto tako, tvornice cementa u Hrvatskoj su
članice ili su u postupku stjecanja članstva u Hrvatskom poslovnom savjetu za održivi razvoj te
aktivno sudjeluju u njegovom radu.
I-12-141 Stranica 21/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Na tragu navedenog, tvornice cementa u Hrvatskoj, kao promotori održivog razvoja, temeljem
Svjetske inicijative za održivi razvoj u cementnoj industriji pripremile su Izjavu o održivom
razvoju, čije se potpisivanje uskoro očekuje. Time će se obvezati da će u Republici Hrvatskoj
doprinositi zaštiti klime, odgovornom korištenju energije i sirovina, smanjenju emisija, zdravlju i
sigurnosti na radu, očuvanju biološke raznolikosti, suradnji s lokalnom zajednicom i razvoju
društveno odgovornog poslovanja.
U nastavku poglavlja daje se sumarni pregled aktivnosti usmjerenih na poslovanje na održivi
način, a koje se već provode u tvornicama cementa u Hrvatskoj (aktivnosti su podijeljene u šest
osnovnih područja djelovanja prema smjernicama inicijative za održivi razvoj).
Klimatske promjene
− primjena univerzalne metodologije za proračun, praćenje i izvještavanje o emisiji CO2
(CO2 protokol)
− proračun emisije CO2 u skladu s IPCC metodologijom
− omogućava se praćenje svih direktnih i indirektnih emisija CO2 te izvještavanje o
apsolutnoj (tona CO2 godišnje) i specifičnoj emisiji (kg CO2 po toni proizvoda)
− podaci o emisiji stakleničkih plinova dostupni svim zainteresiranim stranama
− izrada godišnjih izvješća o emisiji CO2
− definiranje referentnog scenarija
− definiranje cilja smanjenja emisije stakleničkih plinova na razini grupacije, odnosno razini
pojedine tvornice (cilj specifičnog smanjenja emisije)
− odabir najprikladnije strategije za postizanje zadanog cilja, što obuhvaća:
− poznavanje mjera za smanjenje emisije
− poznavanje potencijala mjera
− poznavanje troškova mjera za smanjenje emisije
− primjenu tržišnih mehanizama (fleksibilni mehanizmi, dobrovoljne inicijative) za
smanjenje emisije
Goriva i sirovine
− opredjeljenje za odgovorno korištenje konvencionalnih i alternativnih goriva i sirovina u
cementnim pećima
− upotreba alternativnih goriva i sirovina zbog očuvanja prirodnih resursa i smanjenja
opterećenja za okoliš te smanjenja troškova
− primjena načela/naputka za upotrebu alternativnih goriva i sirovina, s popisom materijala
koji se mogu koristi kao alternativno gorivo i sirovine te pod kojim uvjetima je moguća
njihova upotreba
− upotreba otpada kao sirovine u proizvodnji cementa (troska, pepeo, otpadni mramor)
− upotreba otpada iz kućanstava, industrije, poljoprivrede kao zamjenskog goriva
(otpadna ulja, otpadne automobilske gume, otapala, mulj od pročistača otpadnih
voda, RDF)
− opasan otpad (otpad iz bolnica, otpad koji sadrži azbest, biološki opasan otpad,
baterije, eksplozivni materijali, otpad s velikom koncentracijom cijanida, mineralne
kiseline, radioaktivan otpad) se ne koristi, kao niti nerazvrstani otpad iz kućanstava
Smanjenje emisija onečišćujućih tvari
− kontinuirano i povremena mjerenja, praćenje i izvještavanje o emisijama onečišćujućih
tvari u zrak (SO2, NOx i praškaste tvari)
I-12-141 Stranica 22/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
− podaci o emisijama dostupni svim zainteresiranim stranama
− provedba mjera za smanjenje emisija NOX i praškastih tvari
− ugradnja filtra na rotacijskim pećima i na mlinovima cementa za smanjenje emisije
praškastih tvari
− ugradnja "low NOX" plamenika za smanjenje emisije NOX
− definiranje cilja smanjenja emisija SO2, NOX i praškastih tvari u zrak – čak i stroži od onih
definiranih zakonom
− unazad nekoliko godina započelo se s mjerenjem i praćenjem emisija ukupnih hlapivih
organskih spojeva (VOC)
Zdravlje i sigurnost zaposlenika
− stalno unaprjeđivanje sigurnosti zaposlenika
− osiguranje po zdravlje sigurnih radnih mjesta
− stalna skrb o zdravlju zaposlenika
− primjena procedura/programa mjera zaštite na radu
− liste s podacima i uputama, oprema, kontrolni mehanizmi, postupci, zdravstveni
nadzor, izvedba objekata, upute za ponašanje u kritičnim situacijama
− permanentna edukacija zaposlenika i podizanje razine svijesti o rizicima u proizvodnim
postrojenjima, s ciljem prevencije nesreća i nezgoda na radu
− pojedine tvornice imaju područje sigurnosti na radu uključeno u sustav
stimulacije/nagrađivanja zaposlenika
− do kraja 2007. godine sve će tvornice biti certificirane prema normi OHSAS 18001
Odnos s lokalnom zajednicom
− poštivanje zakonskih odredbi kroz njihovo uzimanje u razmatranje prije donošenja
poslovnih odluka, uključujući i procjenu utjecaja tvornice cementa na okoliš i društvo
− studije o procjeni utjecaja na okoliš prolaze proces javne rasprave
− prije početka uporabe alternativnih goriva i sirovina procjenjivanje opasnosti njihove
primjene za zdravlje, sigurnost i okoliš, čak i kada to nije zahtijevano od strane tijela
državne uprave ili na temelju propisa
− komunikacija s lokalnom zajednicom i drugim zainteresiranim stranama o pitanjima
vezanim za utjecaj tvornice cementa na okoliš i unaprjeđenje kvalitete života
− financiranje projekata i programa zaštite okoliša i poboljšanja kvalitete života lokalnog
stanovništva te aktivno uključivanje zaposlenika u takve projekte i programe
− izrađen program sanacije/revitalizacije kamenoloma/rudokopa
Interni poslovni procesi
− integriranje načela održivog razvoja u cjelokupni postojeći poslovni sustav
− donošenje poslovnih odluka uz uvažavanje gospodarske, okolišne i društveno
odgovorne komponente
− utvrđivanje ključnih pokazatelja i ciljeva postizanja održivog razvoja
− objava poslovne politike zaštite okoliša
− sve tvornice su certificirane po normi ISO 9001 i ISO 14001
I-12-141 Stranica 23/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
4. PROIZVODNJA CEMENTA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU
1990.-2006.
4.1. PROIZVODNJA KLINKERA I CEMENTA
Proizvodnja klinkera i cementa u svim tvornicama cementa odvija se suhim postupkom kroz
sljedeće faze tehnološkog procesa:
− eksploatacija sirovine u rudniku,
− drobljenje sirovine,
− dodavanje korektiva i mljevenje sirovine,
− homogenizacija,
− pečenje klinkera u rotacijskoj peći,
− hlađenje i skladištenje klinkera,
− miješanje klinkera s dodacima (gips, vapnenac, troska, leteći pepeo, pucolan i drugo)
− mljevenje cementa,
− skladištenje i pakiranje cementa.
Proizvodni kapacitet tvornica cementa u Hrvatskoj krajem 2006. godine iznosio je oko 3,9
milijuna tona cementa godišnje, a proizvedeno je oko 3,7 milijuna tona cementa uz prosječni
klinker faktor od 77 %.
U tablici 4.1-1 prikazane su količine proizvedenog i ukupno potrošenog klinkera i proizvedenog
cementa u tvornicama cementa u Hrvatskoj, u razdoblju od 1990. do 2006. godine. Grafički
prikaz podataka nalazi se na slici 4.1-1.
proizvodnja (kt)
4000
3500
3000
2500
2000
1500
1000
500
0
1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Slika 4.1-1: Proizvodnja klinkera i cementa u razdoblju 1990. – 2006.
cement
klinker
I-12-141 Stranica 24/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Tablica 4.1-1: Proizvodnja klinkera i cementa
Proizvodnja klinkera i cementa 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Klinker:
- proizveden t/god 1.986.783 1.264.391 1.512.065 1.256.472 1.542.560 1.133.436 1.225.925 1.442.183 1.571.767 2.063.838 2.308.148 2.645.180 2.627.934 2.609.349 2.764.331 2.827.258 3.007.818
- kupljen t/god 0 0 0 0 0 52.500 0 57.973 116.397 0 0 0 0 112.467 51.791 0 0
- prodan t/god 0 0 4.376 0 0 0 32.715 63.529 82.451 114.868 111.226 131.565 5.029 0 53.387 195.888 243.708
- promjene na skladištu t/god 10.956 -9.479 79.124 -33.175 -48.415 9.256 12.453 290.114 280.345 246.052 -15.574 64.450 137.531 135.758 217.976 -48.086 -25.768
- ukupno potrošen klinker t/god 1.975.827 1.273.870 1.428.565 1.289.647 1.590.975 1.176.680 1.180.757 1.416.963 1.613.072 1.973.262 2.212.496 2.449.165 2.485.374 2.586.058 2.544.759 2.679.456 2.801.089
Cement:
- proizveden cement t/god 2.564.359 1.667.161 1.782.124 1.589.106 2.044.234 1.556.711 1.620.633 1.873.472 2.161.827 2.549.726 2.909.466 3.152.805 3.415.011 3.607.840 3.553.985 3.528.544 3.657.889
Klinker faktor % 77,1 76,4 80,2 81,2 77,8 75,6 72,9 75,6 74,6 77,4 76,0 77,7 72,8 71,7 71,6 75,9 76,6
I-12-141 Stranica 25/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
4.2. POTROŠNJA GORIVA I ENERGIJE
Najznačajnija faza tehnološkog procesa proizvodnje cementa je pečenje klinkera. Pravilno
vođenje procesa u rotacijskoj peći preduvjet je za postizanje visoke razine kvalitete klinkera i
optimiranje procesa u pogledu troškova energije. Kako troškovi goriva za proizvodnju topline
čine glavninu troškova u proizvodnji cementa, veliki poremećaji u cijenama nafte na svjetskom
tržištu uvjetovali su određene rekonstrukcijske zahvate u tvornicama cementa u svrhu korištenja
ugljena kao goriva, kao i upotrebu alternativnih goriva.
Proizvodnja klinkera u tvornicama cementa u Hrvatskoj odvija se u sustavu rotacijskih peći s
izmjenjivačima topline i hladnjakom klinkera. Rotacijske peći opremljene su suspenzijskim
ciklonskim višestupanjskim izmjenjivačima topline i roštiljnim hladnjacima. U pojedinim
tvornicama instalirani su predkalcinatori u kojima izgara jedan dio od ukupnog goriva, dok tamo
gdje nema predkalcinatora ukupno potrebna količina goriva izgara na glavnom plameniku.
U razdoblju od 1990. do 2006. godine, za proizvodnju klinkera u tvornicama cementa u
Hrvatskoj koristile su se razne vrste fosilnih goriva: ugljen (antracit), smjesa praha ugljena i
petrol-koksa, mazut, dizel gorivo i plin, a od 1999. godine, koristi se i manja količina
alternativnih goriva: otpadna ulja, gume, emulzije i mesno koštano brašno.
Na temelju dostavljenih podataka o potrošnji goriva po pojedinim fazama procesa, u tablici 4.2-1
prikazana je ukupna potrošnja goriva u tvornicama cementa u Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do
2006. godine.
Za isto razdoblje, u tablici 4.2-2 prikazana je potrošnja topline i električne energije te su zbog
uvida u energetsku efikasnost procesa prikazane specifične potrošnje topline i električne
energije po toni proizvoda (GJ/t klinkera i kWh/t cementa).
Na slici 4.2-1 prikazana je mješavina utrošenog goriva (u TJ) u navedenom razdoblju.
I-12-141 Stranica 26/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Tablica 4.2-1: Potrošnja goriva
Potrošnja goriva 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Rotacijska peć
Fosilna goriva
- antracit t/god 10.128 15.647 3.567 3.298 1.484 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
- ugljen t/god 123.744 56.519 57.168 47.959 46.316 28.844 37.041 25.565 27.863 23.956 25.094 37.352 42.971 161.244 279.278 197.180 125.012
- petrol koks t/god 0 0 0 0 0 0 6.113 15.087 18.598 18.162 16.134 16.338 9.918 2.388 4.725 91.185 185.512
- mazut t/god 71.200 48.465 67.517 51.094 76.808 54.713 53.963 63.249 65.820 110.330 131.387 143.384 139.247 103.600 30.122 14.245 6.112
- dizel/lož ulje lako t/god 0 0 0 0 0 0 0 0 0 364 414 368 132 354 173 55 55
- plin 1000m 3
Alternativna goriva
31.168 22.265 40.771 36.163 37.347 36.166 38.887 49.765 54.449 51.559 49.432 53.477 52.223 12.639 2.856 1.121 4.463
- otpadna ulja t/god 0 0 0 0 0 0 0 0 0 104 94 1.136 1.641 1.935 1.851 1.610 2.837
- gume t/god 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2.699 2.128 6.878 5.030 3.130 5.022 4.973 3.733
- emulzije t/god 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 178 235 467
- mesno koštano brašno t/god 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 6.299 5.563 2.268 714 556
Ostale potrebe
Sušenje sirovine
- mazut t/god 0 0 0 0 1.000 365 0 30 1.351 0 305 1.011 357 662 1.222 1.452 2.024
- dizel/lož ulje lako t/god 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 154 228 160 85
- plin 1000m 3
Transport i grijanje
6.632 4.764 7.844 6.471 7.493 7.236 8.301 10.005 12.013 11.074 10.393 11.983 11.404 8.852 11.272 13.604 12.287
- dizel/lož ulje lako t/god 1.409 563 513 485 522 495 596 744 1.558 1.514 2.209 1.929 1.927 2.006 2.084 2.106 2.216
- plin 1000m 3
55 1.098 1.105 562 1.177 1.193 1.330 1.709 1.412 1.316 958 1.656 2.170 1.588 1.540 1.221 1.238
I-12-141 Stranica 27/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Tablica 4.2-2: Specifična potrošnja topline i električne energije
Specifična potrošnja energije 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Toplina
- ukupna - peć TJ 7.235 4.475 5.675 4.610 5.607 4.194 4.549 5.330 5.764 7.477 8.214 9.298 9.068 9.264 9.481 9.543 10.152
- ukupna - ostalo TJ 284 220 321 256 353 318 348 425 570 479 486 579 551 468 577 651 632
- specifična GJ/t klinkera 3,64 3,54 3,75 3,67 3,63 3,70 3,71 3,70 3,67 3,62 3,56 3,52 3,45 3,55 3,43 3,38 3,38
Električna energija
- ukupna MWh 319.400 207.153 233.044 202.665 238.425 187.850 201.868 227.940 242.535 295.384 311.801 349.199 350.397 379.874 389.925 390.592 411.746
- specifična kWh/ t cementa 124,6 124,3 130,8 127,5 116,6 120,7 124,6 121,7 112,2 115,8 107,2 110,8 102,6 105,3 109,7 110,7 112,6
I-12-141 Stranica 28/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
12.000
TJ
10.000
8.000
6.000
4.000
2.000
0
alternativna goriva
plin
tekuća goriva
ugljen
petrol koks
1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Slika 4.2-1: Mješavina utrošenog goriva u tvornicama cementa u Hrvatskoj
Kako se vidi iz tablice i slike 4.2-1, mješavina utrošenog goriva u promatranom razdoblju (od
1990. do 2006. godine) se mijenjala, a ukupna je potrošnja goriva znatno porasla (više od 40
posto u odnosu na 1990. godinu). Posljednjih nekoliko godina dominantna su kruta goriva
(ugljen i petrol-koks), dok se alternativna goriva koriste u manjoj mjeri (2 posto). Ukupna
potrošnja topline ima uzlazan trend, što je svakako jedan od ključnih razloga povećanja
apsolutne emisije CO2 za 52 posto u 2006. godini, u odnosu na 1990. godinu (poglavlje 6).
Usporede li se podaci iz tablice 4.2-2 za 1999. godinu, s podacima za razdoblje od posljednjih
nekoliko godina, evidentni su rezultati učinjenih zahvata na povećanju energetske efikasnosti
proizvodnje. Naime, specifična potrošnja topline svedena je sa 3,62 GJ/t klinkera u 1999. godini,
na 3,38 GJ/t klinkera u 2006. godini. (Za usporedbu je uzeta 1999. godina zbog toga što se tek
nakon 1999. godine javlja negativan trend specifične potrošnje topline.)
U promatranom je razdoblju zabilježen porast potrošnje električne energije za približno 30 posto,
što je prvenstveno rezultat dogradnje/rekonstrukcije postrojenja. Pritom je specifična potrošnja
električne energije 2006. godine smanjena u prosjeku za čak 12 posto u odnosu na 1990.
godinu.
I-12-141 Stranica 29/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
4.3. ISKORIŠTENOST INSTALIRANIH KAPACITETA
Proizvodni kapacitet tvornica cementa u Hrvatskoj krajem 2006. godine iznosio je oko 3,9
milijuna tona cementa godišnje.
Iskorištenje kapaciteta rotacijske peći i mlinova cementa u proizvodnom procesu važni su
pokazatelji efikasnosti rada postrojenja. U tablici 4.3-1 prikazan je postotak njihovog iskorištenja
na temelju 310 proizvodnih dana.
Tablica 4.3-1: Iskorištenje kapaciteta rotacijske peći i mlinova (310 proizvodnih dana)
1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998.
Proizvedeno klinkera (t/god) 1.986.783 1.264.391 1.512.065 1.256.472 1.542.560 1.133.436 1.225.925 1.442.183 1.571.767
od nazivnog kapaciteta (%) 75,8 48,3 57,7 48,0 58,9 42,3 45,7 52,0 56,7
Proizvedeno cementa (t/god) 2.564.359 1.667.161 1.782.124 1.589.106 2.044.234 1.556.711 1.620.633 1.873.472 2.161.827
od nazivnog kapaciteta (%) 76,5 49,8 53,2 47,4 61,0 45,8 47,7 52,8 60,9
1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Proizvedeno klinkera (t/god) 2.063.838 2.308.148 2.645.180 2.627.934 2.609.349 2.764.331 2.827.258 3.007.818
od nazivnog kapaciteta (%) 74,4 80,1 91,8 91,2 85,0 90,1 92,1 98,0
Proizvedeno cementa (t/god) 2.549.726 2.909.466 3.152.805 3.187.034 3.346.710 3.287.055 3.435.961 3.657.889
od nazivnog kapaciteta (%) 71,8 78,6 85,2 86,1 85,8 84,3 88,1 93,8
Usporedimo li podatke tablici 4.3-1 za 1990. godinu s podacima za posljednjih nekoliko godina,
uočava se da je proizvodnja klinkera i iskorištenje kapaciteta peći povećano u prosjeku za 15
posto. U toj činjenici djelomično je sadržano i objašnjenje povećanja apsolutne emisije CO2, o
čemu će više riječi biti u poglavlju 6.
I-12-141 Stranica 30/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
4.4. PREGLED PODUZETIH MJERA ZA POVEĆANJE ENERGETSKE
EFIKASNOSTI I UNAPRJEĐENJA PROIZVODNIH PROCESA
Prateći razvoj proizvodnje cementa u Hrvatskoj uočljiv je razvoj tehnologije, uvjetovan tržištem
cementa, opskrbom i cijenom energije te zaštitom okoliša. Većina promjena u tehnologiji
usmjerene su na zamjenu opreme koja osigurava smanjenje troškova topline i električne
energije te smanjenje emisije onečišćujućih tvari u okoliš. Na taj način ostvaruju se ciljevi koje
su pred sebe postavile uprave tvornica cementa u Hrvatskoj.
Uz stalno unaprjeđenje i udovoljavanje najstrožim kriterijima zaštite okoliša, povećanje
energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera zauzima značajno mjesto među ciljevima
zaštite okoliša.
Energetska efikasnost se odnosi na zadovoljavanje energetskih potreba uz što efikasniju
upotrebu energije. Smanjenje potrošnje energije može se postići tehničkim
rješenjima/poboljšanjima proizvodnog procesa ili zamjenom goriva.
Na odluku o vrsti goriva koje će se koristiti, utječe niz faktora: cijena goriva, njegova
raspoloživost, čistoća te utjecaj na okoliš. U posljednje je vrijeme jedan od kriterija izbora goriva
i cijena emisije CO2, što se najbolje pokazalo u slučaju obveznika europske sheme trgovanja
emisijama. U svim tvornicama cementa u Hrvatskoj, posljednjih se godina koristi ugljen/petrolkoks
kao osnovo gorivo.
U okviru tehničkih rješenja i poboljšanja/unaprjeđenja proizvodnog procesa, izvršen je niz
zamjena i/ili ugradnji nove opreme:
− rekonstrukcija postrojenja rotacijske peći
− zamjena izmjenjivača topline
− zamjena pogonske stanice rotacijske peći
− zamjena/ugradnja vrećastih otprašivača
− navedenim zahvatima su: - povećani kapaciteti peći
- smanjene specifične potrošnje energije
− rekonstrukcija mlinice sirovine
− zamjena mlina
− ugradnja novih separatora
− rekonstrukcija transportnih putova sirovine i sirovinskog brašna
− zamjena/ugradnja vrećastih otprašivača
− navedenim zahvatima su: - povećani kapaciteti mlinova
- smanjena specifična potrošnja električne energije
− rekonstrukcija mlinice cementa
− unaprjeđenje postojećeg sustava meljave
− ugradnja novih separatora
− zamjena transportnih putova klinkera, dodataka u cement i cementa
− navedenim zahvatima su: - povećani kapaciteti mlinova
- smanjena specifična potrošnja električne energije
I-12-141 Stranica 31/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
− uvođenje alternativnih goriva
− instalirana su postrojenja za korištenje alternativnih goriva (otpadna ulja, gume, mesno
koštano brašno)
− navedenim zahvatima je: - smanjena potrošnja fosilnih goriva
- povećana specifična potrošnja topline
− ostala oprema
− ugradnja/zamjena opreme kojom su se povećavali kapaciteti i/ili raspoloživost tvornice,
odnosno omogućilo zbrinjavanje dodatnih otpadnih materijala:
− sustav sušenja sirovine (vrući zrak iz hladnjaka klinkera se koristi za sušenje)
− postrojenje za zbrinjavanje otpadnih materijala (umjetnog REA gipsa, letećeg pepela,
filterske prašine)
− H modul hladnjaka klinkera
− silosi cementa
− paletizator
− linija za rinfuzo ukrcaj cementa
− pakirnica cementa.
Učinak navedenih mjera za povećanje energetske efikasnosti i unaprjeđenja proizvodnog
procesa pojedinačno u ovom trenutku nije moguće kvantificirati. Ukupan doprinos se očituje u
ukupnom smanjenju specifične potrošnje topline i električne energije, uz istovremeno povećano
iskorištenje proizvodnih kapaciteta.
I-12-141 Stranica 32/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
4.5. USPOREDBA KARAKTERISTIČNIH POKAZATELJA PROIZVODNJE
CEMENTA S IZABRANIM PRIMJERIMA NAJBOLJE PRAKSE U EUROPI I
SVIJETU
Karakteristični pokazatelji proizvodnje cementa su:
− vrsta proizvodnog procesa
− potrošnja sirovine
− potrošnja goriva
− energetska efikasnost proizvodnog procesa
− udio klinkera u cementu.
U tablici 4.5-1 napravljena je usporedba navedenih pokazatelja proizvodnje cementa u
Hrvatskoj s primjerima u Europi i s najboljom svjetskom praksom (Best Available Techniques -
BAT). Analizirani podaci za Hrvatsku odnose se na 2006. godinu, dok se podaci za tvornice
cementa u Europi odnose na 2004. godinu.
Tablica 4.5-1: Usporedba karakterističnih pokazatelja proizvodnje cementa
Proizvodni proces
Hrvatska Europa* BAT
- suhi postupak
- višestupanjski ciklonski
izmjenjivač topline
- sa i bez predkalcinacije
- 78 % suhi postupak
- 16 % polusuhi ili
polumokri postupak
- 6 % mokri postupak
Potrošnja sirovine 1,64 t sirovine/ t klinkera 1,57 t sirovine/ t klinkera
Potrošnja goriva
- konvencionalna goriva
- alternativna goriva
Energetska efikasnost
- 57 % petrol-koks
- 31 % ugljen
- 4 % tekuća goriva
- 6 % plin
- 2 % (otpadna ulja,
gume, emulzije, mesno
koštano brašno)
- 48 % petrol-koks
- 23 % ugljen
- 6 % lignit
- 4 % tekuća goriva
- 1 % plin
- 18 % (otpadna ulja,
gume, emulzije, otapala,
papir, drvo, RDF i dr.)
- suhi postupak
- višestupanjski
izmjenjivač topline
- predkalcinacija
- recikliranje sakupljene
prašine
- upotreba odgovarajućih
otpadnih materijala
- toplina 3,38 GJ/t klinkera 3,67 GJ/t klinkera
- 3 GJ/t klinkera
za suhi postupak s
višestupanjskim
ciklonskim
izmjenjivačem topline s
predkalcinacijom
- 3,1 do 4,2 GJ/t klinkera
za suhi postupak u
rotacijskoj peći s
ciklonskim
izmjenjivačem topline
- električna energija 113 kWh/t cementa 104 kWh/t cementa 90 do 130 kWh/t cementa
Udio klinkera u cementu 77 % 80 – 85 % **
* izvor: CEMBUREAU
** udio klinkera u cementu je relativno visok zbog toga što tvornice cementa u Europi proizvode čisti portland cement s visokim
udjelom klinkera, a dodaci se zbog specifičnih zahtjeva umješavaju naknadno, u fazi korištenja cementa za dobivanje konačnog
proizvoda
I-12-141 Stranica 33/123
-
-

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Iz prikazanih parametara vidljivo je da je proizvodnja cementa u Hrvatskoj na razini proizvodnje
u Europi, a po nekim parametrima zadovoljava i BAT vrijednosti.
Područje u kojem hrvatske tvornice cementa još uvijek zaostaju za Europom je primjena
alternativnih goriva. Sa skromnim udjelom od 2 posto u ukupnoj potrošnji goriva, gledano na
razini cjelokupne proizvodnje cementa u Hrvatskoj, upotreba alternativnih goriva je u početnoj
fazi primjene, mada se u nekim tvornicama već niz godina suspaljuju različite vrste otpadnih
materijala. Razlika u sastavu goriva korištenog za proizvodnju cementa između cementne
industrije u Hrvatskoj i EU prikazana je na slici 4.5-1, a potrebno je napomenuti da se podaci za
EU odnose na 2004.
potrošnja goriva ( % )
100%
90%
80%
70%
60%
50%
40%
30%
20%
10%
0%
RH EU
plin
tekuća
alternativna
lignit
ugljen
petrol-koks
Slika 4.5-1: Usporedba strukture potrošnje goriva cementne industrije u Republici Hrvatskoj sa
strukturom potrošnje cementne industrije u zemljama Europske unije
Kako je i u ranijim poglavljima navedeno, opredjeljenje za povećanu upotrebu alternativnih
goriva (prvenstveno RDF-a) već postoji, a također se započelo s pripremnim aktivnostima.
Posljednjih se godina investicije usmjeravaju u opremu koja omogućuje korištenje otpadnih
materijala, čime se smanjuju troškovi goriva, a u isto vrijeme tvornice cementa zbrinjavaju razne
vrste otpada. Za očekivati je da će se u skorije vrijeme proizvodnja u tvornicama cementa u
Hrvatskoj i u tom segmentu približiti Europi.
Tome svakako doprinosi i Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske koja preporuča
zbrinjavanje određenih vrsta otpadnih materijala termičkom obradom u tvornicama cementa kao
ekonomski i ekološki povoljno rješenje. Na taj način se tvornice cementa pozicioniraju kao
pouzdan partner u kompleksnom sustavu gospodarenja otpadom.
I-12-141 Stranica 34/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
5. PRIKAZ POSTOJEĆEG SUSTAVA PRAĆENJA EMISIJA
ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI I KAKVOĆE ZRAKA (IMISIJA) U
TVORNICAMA CEMENTA
Proizvođači cementa predstavnici su industrije koja intenzivno koristi sirovine i energiju. Od tvari
koje nastaju u proizvodnji cementa, a ispuštaju se u okoliš, glavnina njih su tvari koje se
ispuštaju u zrak. Mjerenje emisije, praćenje emisije i izvješćivanje o emisijama doprinosi
razumijevanju, dokumentiranju i poboljšanjima značajki industrije u području upravljanja
zaštitom okoliša. U politici održivog razvoja smanjenje emisije onečišćujućih tvari tretira se kao
jedno od šest osnovnih područja, čime se dokazuje da se ovom pitanju pristupa izuzetno
ozbiljno.
Prema količini tvari koja se emitira, najznačajnije emisije iz tvornice cementa su emisija
ugljikovog dioksida (CO2), čestica, dušikovih oksida (NOx) i sumporovog dioksida (SO2). U
tragovima se mogu pronaći i hlapivi organski spojevi, "kiseli plinovi" (HCl i HF), neki metali i
organske onečišćujuće tvari (dioksini, furani, poliklorirani bifenili i policiklički aromatski
ugljikovodici).
5.1. OPIS SUSTAVA PRAĆENJA EMISIJA I KAKVOĆE ZRAKA
Praćenje emisija
Temeljem podataka prikupljenih od tvornica može se zaključiti da je na svim pogonima
instalirana oprema za kontinuirano praćenje emisija onečišćujućih tvari, sukladno Uredbi o
graničnim vrijednostima emisije. Sustavi za praćenje emisije instalirani su u razdoblju od 1998.
do 2001., a obuhvaćaju ispuste rotacijskih peći svih tvornica, a u nekima i hladnjake klinkera i
mlin ugljena.
Pomoću mjerne opreme ugrađene na dimnjacima otpadnih plinova rotacijskih peći kontinuirano
se u svim tvornicama prati emisija čestica, dušikovih oksida i sumporovog dioksida te pomoćni
parametri: sadržaj kisika, zatim tlak, temperatura i brzina strujanja dimnih plinova. U nekim
tvornicama prati se emisija ugljikovog monoksida (CO), a u nekima su instalirani uređaji za
mjerenje ukupnih hlapivih organskih spojeva. Pojedine tvornice vrše i povremena mjerenja
čestica iz tehnoloških izvora na određenim lokacijama u pogonu.
Praćenje kakvoće zraka
Tvornice cementa su investirale u instalaciju i pokrivaju troškove održavanja stanica za
kontinuirano praćenje kakvoće zraka. Od 2004. sustavi su uspostavljeni u okolici svih tvornica.
Od 2006. u svim se stanicama automatski mjere satne prizemne koncentracije onečišćujućih
tvari: čestica, dušikovih oksida i sumporovog dioksida. Prikupljaju se 24-satni uzorci ukupnih
lebdećih čestica i ukupne taložne tvari. U ukupnim lebdećim česticama i ukupnoj taložnoj tvari
prati se sadržaj teških metala. U stanicama se kontinuirano bilježe i meteorološki parametri:
brzina i smjer vjetra, temperatura i relativna vlažnost zraka.
I-12-141 Stranica 35/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
5.2. REZULTATI MJERENJA EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAK
Tablica 5.2-1 prikazuje rezultate kontinuiranog mjerenja čestica, dušikovih oksida i sumporovog
dioksida u razdoblju od 2001. do 2006. Vrijednosti su izvedene iz prosječnih godišnjih emisija
pojedinih tvornica koje su za potrebe studije dodatno uprosječene na razini cementne industrije,
kako bi se dobili agregirani podaci.
U tablici su navedene i granične vrijednosti emisije (praškastih tvari, oksida dušika izraženih kao
NO2 te oksida sumpora izraženih kao SO2) propisane Uredbom o graničnim vrijednostima
emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (N.n. 140/97) za tehnološki proces
dobivanja cementa Ove su granične vrijednosti emisije vrijedile za promatrano razdoblje. U
veljači 2007. stupila je na snagu nova Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih
tvari u zrak iz stacionarnih izvora (N.n. 21/2007) kojom je izmijenjena granična vrijednost
emisije za emisiju dušikovih oksida izraženih kao NO2. Granične vrijednosti emisije čestica
(praškastih tvari) i SO2 za postojeća postrojenja za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima
suhim ili mokrim postupkom ostale su nepromijenjene.
Tablica 5.2-1: Prosječne godišnje emisije čestica, NOx i SO2 na razini cementne industrije u
razdoblju 2001. do 2006. [mg/m 3 ]
2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. GVE
čestice 71 55 37 29 11 22 50
NOx 861 856 1027 1035 969 976 500
SO2 58 59 51 61 91 97 400
Budući da su rezultati prikazani kao prosjek cementne industrije, u tablici 5.2-2 se prikazuju i
najveće prosječne godišnje koncentracije ostvarene u nekoj od pet tvornica cementne industrije.
Tablica 5.2-2: Prosječne godišnje emisije čestica, NOx i SO2 koje predstavljaju maksimalnu
vrijednost ostvarenu u nekoj tvornici i godini u razdoblju 2001. do 2006. [mg/m 3 ]
2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. GVE
čestice 121 114 106 88 28 44 50
NOx 990 1373 1390 1566 1212 1300 500
SO2 92 138 94 70 148 212 400
Rezultati iz tablice 5.2-1 te vrijednost granične vrijednosti emisije grafički su prikazani za svaku
tvar na slikama 5.2-1, 5.2-2 i 5.2-3. Na slici za SO2 GVE nije prikazana jer je izvan
obuhvaćenog područja (ostvarene vrijednosti emisije su puno niže od granične vrijednosti).
Kao što se vidi iz podataka, emisija čestica je na razini cementne industrije drastično smanjena
u odnosu na 2001., što je izravni pokazatelj učinka provedenih mjera. Emisija dušikovih oksida
uglavnom je nepromijenjena u promatranom razdoblju, dok se emisija sumporovog dioksida iz
cementne industrije održavala na istoj razini, a u posljednje dvije godine je porasla.
I-12-141 Stranica 36/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Prosječna godišnja emisije čestica [mg/m3]
80
70
60
50
40
30
20
10
0
GVE za praškaste tvari
2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Slika 5.2-1: Prosječna godišnja emisija čestica na razini cementne industrije u razdoblju
2001.-2006. i granična vrijednost emisije praškastih tvari
Prosječna godišnja emisija NOx [mg/m3]
1200
1000
800
600
400
200
0
GVE za NOx
2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Slika 5.2-2: Prosječna godišnja emisija NOx na razini cementne industrije u razdoblju
2001.-2006. i granična vrijednost emisije praškastih tvari
I-12-141 Stranica 37/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Prosječna godišnja emisija SO2 [mg/m3]
120
100
80
60
40
20
0
2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Slika 5.2-3: Prosječna godišnja emisija SO2 na razini cementne industrije
u razdoblju 2001. do 2006. (granična vrijednost emisije
Prema članku 28. Uredbe o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz
stacionarnih izvora (N.n. 21/2007), granične vrijednosti emisije za postojeća postrojenja za
proizvodnju cementa u rotacijskim pećima suhim ili mokrim postupkom, uz volumni udio kisika
od 10 % su kako slijedi:
− za praškaste tvari: 50 mg/m 3 ,
− za okside dušika izražene kao NO2 800 mg/m 3 ,
− za okside sumpora izražene kao SO2 400 mg/m 3 .
Sukladno članku 162. navedene Uredbe, gore prikazane granične vrijednosti emisije za
postojeće tehnološke procese proizvodnje cementa moraju se postići do 31. prosinca 2010.
godine. Tvornicama cementa je sukladno članku 163. dopušteno prekoračiti propisane granične
vrijednosti emisije, i to u trostrukom iznosu do 31. prosinca 2009. te najviše 1,5 puta do 31.
prosinca 2010.
Usporedbom graničnih vrijednosti emisije propisanih Uredbom i prosječnih godišnjih vrijednosti
emisija tvornica cementa može se zaključiti da je aktualna emisija čestica ispod granične
vrijednosti od 50 mg/m 3 , budući da za 2006. maksimalna prosječna godišnja vrijednost
ostvarena u tvornicama iznosi 44 mg/m 3 , a prosjek industrije kreće se oko 20 mg/m 3 .
Emisija sumporovog dioksida je konstantno na niskim razinama u odnosu na graničnu
vrijednost od 400 mg/m 3 i ne predstavlja problem koji zahtijeva primjenu mjera za smanjenje
emisije. U 2006. je maksimalna prosječna godišnja vrijednost ostvarena u tvornicama iznosila
212 mg/m 3 , a prosjek industrije iznosio je oko 90 mg/m 3 .
I-12-141 Stranica 38/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Može se također zaključiti da je aktualna emisija NOx iz cementne industrije iznad granične
vrijednosti od 800 mg/m 3 , budući da je u 2006. maksimalna prosječna godišnja vrijednost
ostvarena u tvornicama iznosila 1.300 mg/m 3 , a prosjek industrije iznosio je oko 1.000 mg/m 3 .
Međutim, prijelaznim odredbama Uredbe je propisano da se granične vrijednosti emisije za
postojeće tehnološke procese proizvodnje cementa moraju postići do 31. prosinca 2010. Do
tada je za sve stacionarne izvore dopušteno da emisije premaše graničnu vrijednost, i to:
najviše u trostrukom iznosu, (2.400 mg/m 3 za NOx) do 31. prosinca 2009., odnosno najviše 1,5
puta (1.200 mg/m 3 za NOx) do 31. prosinca 2010. Budući da aktualne emisije za NOx premašuju
graničnu vrijednost, tvornice već najavljuju mjere kojima će uskoro smanjiti emisiju NOx na
razinu ispod granične vrijednosti.
I-12-141 Stranica 39/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
5.3. REZULTATI MJERENJA KAKVOĆE ZRAKA
Na imisijskim postajama mjere se prizemne koncentracije onečišćujućih tvari na prostornim
lokacijama u blizini tvornica. Podacima raspolažu županijski zavodi za javno zdravstvo, i to:
Splitsko-dalmatinske županije za mjerenja u blizini tvornice Cemex/Dalmacijacement, Istarske
županije za mjerenja u blizini tvornice Holcim Hrvatska te Osječko-baranjske županije za
mjerenja u blizini tvornice Našicecement.
Praćenje kakvoće zraka u okolici tvornica Cemex/Dalmacijacement
U tablicama 5.3-1, 5.3-2 i 5.3-3 prikazani su raspoloživi rezultati mjerenja kakvoće zraka na
automatskim imisijskim postajama u blizini tvornica "Sv. Juraj", "Sv. Kajo" i "10. kolovoz" u
sastavu proizvođača Cemex/Dalmacijacement. Instalirane su tri postaje, i to na sljedećim
lokacijama: AMS-1 u Kaštel Sućurcu, AMS-2 u Solinu i AMS-3 u gradu Splitu.
Tablica 5.3-1: Prosječne godišnje vrijednosti imisije čestica, NO2 i SO2 [µg/m 3 ] te ukupne
taložne tvari [mg/m 2 /dan] temeljem mjerenja automatske postaje za praćenje kakvoće zraka na
lokaciji Kaštel Sućurac, AMS-1
2004. 2005.
čestice 42,80 46,51
NO2 17,96 -
SO2 8,08 11,76
ukupna taložna tvar 212 263
Tablica 5.3-2: Prosječne godišnje vrijednosti imisije čestica, NO2 i SO2 [µg/m 3 ] te ukupne
taložne tvari [mg/m 2 /dan] temeljem mjerenja automatske postaje za praćenje kakvoće zraka na
lokaciji Solin, AMS-2
2004. 2005.
čestice 42,80 45,54
NO2 14,56 15,52
SO2 6,74 7,26
ukupna taložna tvar 232 299
Tablica 5.3-3: Prosječne godišnje vrijednosti imisije čestica, NO2 i SO2 [µg/m 3 ] te ukupne
taložne tvari [mg/m 2 /dan] temeljem mjerenja automatske postaje za praćenje kakvoće zraka na
lokaciji Split, AMS-3
2004. 2005.
čestice 42,70 42,92
NO2 28,67 29,41
SO2 13,94 13,78
ukupna taložna tvar 137 207
Prema Uredbi o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka (N.n. 101/96) koja je
vrijedila u vrijeme mjerenja, zrak je u 2004. na sve tri postaje bio II. kategorije s obzirom na
ukupnu taložnu tvar. U 2005. je zrak bio II. kategorije s obzirom na ukupnu taložnu tvar
I-12-141 Stranica 40/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
izmjerenu na postajama u Kaštel Sućurcu i u Solinu, a u Splitu je bio II. kategorije s obzirom na
dušikove okside. S obzirom na ostale tvari zrak je bio I. kategorije.
Praćenje kakvoće zraka u okolici tvornice Holcim Hrvatska
U tablici 5.3-4 prikazani su raspoloživi rezultati mjerenja kakvoće zraka na imisijskoj postaji u
blizini tvornice Holcim Hrvatska u Koromačnom. Na postaji je mjerena koncentracija SO2 i
ukupna taložna tvar. Nedavno je instalirana nova pokretna postaja za praćenje kakvoće zraka
na lokaciji naselja Brovinje na kojoj se prate koncentracije lebdećih čestica, NOx i SO2, a prvi
rezultati za drugu polovicu 2006. bit će uskoro dostupni.
Tablica 5.3-4: Prosječne godišnje vrijednosti imisije SO2 [µg/m 3 ] i ukupne taložne tvari
[mg/m 2 /dan] temeljem mjerenja postaje za praćenje kakvoće zraka na lokaciji Koromačno
1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.
SO2 10,7 11,5 11,3 14,7 22,3 18,0 20,7
ukupna taložna tvar 136 144 186 198 152 183 200
Prema Uredbi o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka (N.n. 101/96) koja je
vrijedila u vrijeme mjerenja, zrak je u razdoblju 1999. do 2004. bio I. kategorije s obzirom na
obje tvari. U 2005. je vrijednost ukupne taložne tvari dosegnula granicu preporučene vrijednosti.
Praćenje kakvoće zraka u okolici tvornice Našicecement
U tablici 5.3-5 prikazani su raspoloživi rezultati mjerenja kakvoće zraka na automatskoj
imisijskoj postaji u blizini tvornice Našicecement. Postaja je udaljena 2,5 kilometra od tvornice u
smjeru naselja Zoljan.
Tablica 5.3-5: Prosječne godišnje vrijednosti imisije čestica, NOx i SO2 [µg/m 3 ] te ukupne
taložne tvari [mg/m 2 /dan] temeljem mjerenja automatske postaje za praćenje kakvoće zraka na
lokaciji Zoljan
2004. 2005. 2006.
čestice 28,85 30,48 16,44
NOx 7,48 8,11 21,86
SO2 1,49 2,06 3,99
ukupna taložna tvar 82,25 90 -
Prema Uredbi o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka (N.n. 101/96) koja je
vrijedila u 2004. i 2005., zrak je bio I. kategorije s obzirom na sve promatrane tvari. Od 1.
siječnja 2006. na snagu je stupila nova Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u
zraku (N.n. 133/2005). Ni za jednu tvar za koju su dostupni rezultati u 2006., granična vrijednost
nije prekoračena. Granična vrijednost nije prekoračena ni za ukupnu taložnu tvar ako rezultat
bude na razini prijašnjih godina.
I-12-141 Stranica 41/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
5.4. OCJENA REZULTATA PROVEDENIH MJERA SMANJENJA EMISIJA
ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI
Na temelju prikazanih podataka zaključuje se da tvornicama cementa osnovni problem pri
zadovoljavanju standarda i propisa u području zaštite zraka predstavljaju emisije čestica i
dušikovih oksida. Pregledom prosječnih godišnjih koncentracija čestica od 2001. do danas, kao
i maksimalnih prosječnih vrijednosti emisija po tvornicama, može se jasno uočiti trend pada
emisije. S razine od približno 70 mg/m 3 u 2001. emisija čestica je na razini industrije spuštena
do današnje razine od približno 20 mg/m 3 , što je dovoljno daleko od granične vrijednosti koja
iznosi 50 mg/m 3 . Svaka tvornica pojedinačno također zadovoljava Uredbu o graničnim
vrijednostima emisije. Padajući trend emisije postignut je primjenom mjera za smanjenje emisije
čestica, i to zamjenom elektrostatskih filtara vrećastim filtrima na rotacijskim pećima, mlinovima
cementa, hladnjacima i transportu klinkera te na sušari sirovine.
Slika 5.2-2 pokazuje da je uprosječena emisija NOx na razini cementne industrije prosječnih
godišnjih koncentracija približno nepromijenjena u zadnjih šest godina unatoč mjerama za
smanjenje koje su neke tvornice dosad provele. Naime, u nekim je tvornicama već postavljen
tzv. lowNOx plamenik koji omogućuje smanjenje emisije dušikovih oksida. Razina NOx kretala
se u promatranom razdoblju u rasponu između 800 i 1.100 mg/m 3 . Prosječne godišnje
koncentracije u svim su tvornicama, kako je ranije opisano, zasad manje od trenutno važeće
granične vrijednosti (2.400 mg/m 3 ), ali su još uvijek veće od ili blizu graničnih vrijednosti koje će
stupiti na snagu 2010. (1.200 mg/m 3 ) i 2011. (800 mg/m 3 ). Budući da se u sadašnjim
okolnostima ne mogu ostvariti očekivane granične vrijednosti emisije NOx, tvornice planiraju
primjenu mjera za smanjenje emisije, i to ugradnju lowNOx plamenika gdje ovi još nisu ugrađeni
te druge sekundarne mjere za smanjenje emisije.
I-12-141 Stranica 42/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
6. EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA IZ TVORNICA CEMENTA U
RAZDOBLJU 1990.-2006.
Metodologija za proračun, praćenje i izvještavanje o emisiji CO2 iz proizvodnje cementa
razvijena je unutar Svjetskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (World Business Council for
Sustainable Development, u daljnjem tekstu: WBCSD). Osnovne smjernice, The Cement CO2
Protocol (Lit 6-1) (u daljnjem tekstu: CO2 protokol), definirane su odrednicama inicijative za
održivi razvoj u cementnoj industriji (Cement Sustainability Initiative, u daljnjem tekstu: CSI).
Proračun emisije CO2 prema CO2 protokolu usklađen je s metodologijom Međuvladinog tijela
Konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (Intergovernmental Panel on Climate Change,
u daljnjem tekstu: IPCC).
Republika Hrvatska je, kao članica Konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (United
Nations Framework Convention on Climate Change, u daljnjem tekstu. UNFCCC) obvezna
izrađivati godišnji nacionalni proračun emisija stakleničkih plinova (national greenhouse gas
inventory). Proračun emisije izrađuje se svake godine (godina N) za razdoblje od bazne godine
do N-2 godine (Lit 6-2). Proračun emisije stakleničkih plinova imat će važnu ulogu u prvom
obvezujućem razdoblju Protokola iz Kyota (2008. - 2012. godine), odnosno u praćenju
ispunjavanja obveze smanjenja emisija za 5 posto u odnosu na baznu godinu, koju je Hrvatska i
formalno preuzela nakon ratifikacije Protokola iz Kyota.
U ovom radu izrađen je proračun emisija CO2 iz proizvodnje cementa za razdoblje od 1990. do
2006. godine, kao zadnje godine za koju su iz tvornica dostavljeni podaci potrebni za proračun.
Usporedba s emisijama stakleničkih plinova Hrvatske napravljena je za razdoblje od 1990. do
2004. godine, koja je posljednja godina za koju je izrađen nacionalni proračun emisije
stakleničkih plinova.
Proračun i izvještavanje o emisiji CO2 prema CO2 protokolu temelje se na nekoliko osnovnih
načela:
− vjerodostojnost i primjenjivost – daje odgovarajući i primjenjiv prikaz proračuna emisije;
− kompletnost – uključuje sve izvore i aktivnosti koje doprinose emisiji;
− dosljednost – uključuje primjenu jedinstvene metodologije tijekom cijelog razdoblja
proračuna emisije;
− transparentnost – daje prikaz svih odgovarajućih parametara potrebnih za proračun
emisije;
− točnost – osigurava točnost proračuna emisije, uz definiranu nesigurnost proračuna.
Uz navedena osnovna načela, CO2 protokol uvažava i sljedeća načela:
− primjenjivost na različite razine (postrojenje, poduzeće, grupacija, sektor, nacionalna i
internacionalna razina);
− izbjegavanje dvostrukog računanja emisije;
− razlikovanje različitih izvora emisije uključenih u proračun;
− izvještavanje o apsolutnoj i specifičnoj emisiji;
− izvještavanje o postignutim smanjenjima emisije;
− osiguravanje fleksibilnih alata potrebnih za praćenje i izvještavanje o emisiji.
I-12-141 Stranica 43/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Pri proizvodnji cementa razlikuju se:
a) direktna emisija CO2
− emisija iz proizvodnje klinkera (kalcinacija vapnenca i izgaranje organskih komponenti u
sirovini);
− emisija iz izgaranja goriva u rotacijskoj peći (konvencionalna fosilna goriva, alternativna
fosilna goriva i alternativna goriva biološkog podrijetla);
− emisija iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći (goriva za potrebe sušenja sirovine,
transporta, proizvodnje energije (električne i/ili toplinske) na lokaciji, za grijanje ili
hlađenje prostorija);
Omjer emisije iz proizvodnog procesa i uslijed izgaranja goriva u ukupnoj emisiji kreće se oko
60 : 40 posto.
b) indirektna emisija CO2
− emisija iz proizvodnje električne energije koja se troši u cementari;
− emisija iz proizvodnje klinkera kupljenog od drugog proizvođača i korištenog u
proizvodnji cementa;
− emisija iz proizvodnje materijala koji se u cementari koristi kao alternativno gorivo;
− emisija iz dovoza sirovine i goriva, odvoza klinkera i cementa od treće strane.
I-12-141 Stranica 44/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
6.1. PRIMIJENJENA METODOLOGIJA PRORAČUNA EMISIJA STAKLENIČKIH
PLINOVA
6.1.1. DIREKTNA EMISIJA CO2
6.1.1.1. Emisija CO2 iz proizvodnje klinkera
Sirovina za proizvodnju portland cementa uglavnom se sastoji od vapnenca, najvećim dijelom
kalcij karbonata (CaCO3), uz male primjese magnezij karbonata (MgCO3), lapora i/ili gline i
komponenata za korekciju sastava klinkera. Procesom dekarbonatizacije, pri temperaturi do
1100 o C, nastaje vapno (CaO) i CO2. U intervalu od 1300°C do 1450°C (zoni sinteriranja) dolazi
do vezanja slobodnog CaO sa SiO2, Al2O3 i Fe2O3, pri čemu nastaju minerali klinkera.
Za proračun emisije CO2 iz proizvodnje klinkera korištena je IPCC metodologija. Emisija CO2 iz
procesa kalcinacije procijenjena je korištenjem Tier 2 modela, tj. množenjem ukupne godišnje
proizvodnje klinkera (izražene u tonama) i faktora emisije (izraženog u tonama CO2 emitiranog
po toni proizvedenog klinkera). Faktor emisije određen je na temelju masenog udjela CaO i
MgO u klinkeru, korigiranog za količine CaO i MgO koje potječu iz sirovine. Ukupna emisija iz
proizvodnje klinkera uvećana je za iznos emisije CO2 do koje dolazi uslijed "gubitka" klinkera
kroz emisiju klinker prašine (eng. cement kiln dust, u daljnjem tekstu: CKD). CKD koji nije
recikliran, tj. vraćen natrag u rotacijsku peć, obuhvaća CKD koji je skupljen (odvojen za mlin
cementa ili odložen) i CKD koji je “izgubljen” u atmosferu. Emisija CO2 za CKD procijenjena je
na osnovi ukupne godišnje količine CKD-a koji nije recikliran (izražen u tonama) i faktora emisije
CKD-a (procijenjenog na temelju faktora emisije za klinker i stupnja kalcinacije CKD-a).
IPCC metodologija nalaže upotrebu što veće razine proračuna emisije, posebice ako se radi o
tzv. ključnim izvorima emisije u koje spada i cementna industrija. Prema smjernicama za izradu
proračuna emisije CO2 iz proizvodnje cementa (2006 IPCC Guidelines, u daljnjem tekstu IPCC
smjernice) (Lit 6-3), predložene su tri razine proračuna: Tier 1, Tier 2 i Tier 3. Tier 1 model u
proračunu emisije koristi podatke o količinama proizvedenog cementa za određivanje količine
proizvedenog klinkera i ne daje toliku točnost proračuna kao Tier 2 model. Zbog nedostatka
detaljnijih podataka o količinama i sastavu komponenata sirovine za proizvodnju klinkera, za
cijelo razdoblje od 1990. do 2006. godine na razini cementne industrije Hrvatske, nije korišten
Tier 3 model koji uključuje navedene podatke u proračun. Upotrebom Tier 3 modela postiže se
veća točnost proračuna, ukoliko su dostupni definirani podaci. U suprotnom, ako nisu dostupni
detaljni podaci za cijelo razdoblje, nesigurnost proračuna je velika. IPCC metodologija u tom
slučaju preporučuje upotrebu Tier 2 modela, što je i učinjeno u ovom proračunu.
6.1.1.2. Emisija CO2 iz izgaranja goriva u rotacijskoj peći
Emisija CO2 iz izgaranja konvencionalnih fosilnih goriva
Konvencionalna fosilna goriva koja se koriste u rotacijskoj peći uključuju ugljen, antracit, petrol
koks, mazut i prirodni plin.
Emisija CO2 iz izgaranja konvencionalnih fosilnih goriva procijenjena je na temelju potrošnje
goriva (izražene u tonama), ogrjevne vrijednosti (izražene u GJ/t ili GJ/m 3 ) i faktora emisije CO2
(izraženog u kg CO2/GJ). Faktori emisije (tablica 6.1-1) preuzeti su iz IPCC smjernica.
I-12-141 Stranica 45/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Tablica 6.1-1: Faktori emisije konvencionalnih fosilnih goriva (kg CO2/GJ)
Gorivo
Faktor emisije
(kg CO2/GJ)
kameni ugljen 94,6
antracit 98,3
petrol koks 97,5
mazut 77,4
prirodni plin 56,1
Emisija CO2 iz izgaranja alternativnih fosilnih goriva
Alternativna fosilna goriva koja se koriste u rotacijskoj peći uključuju otpadna ulja, emulzije,
automobilske gume, plastiku, otapala i dr.
Emisija CO2 iz izgaranja alternativnih fosilnih goriva procijenjena je na temelju potrošnje goriva
(izražene u tonama), ogrjevne vrijednosti (izražene u GJ/t) i faktora emisije CO2 (izraženog u kg
CO2/GJ). Faktori emisije (tablica 6.1-2) preuzeti su iz IPCC smjernica (Lit 6-4) i WBCSD CSI
CO2 Emissions Inventory Protocol, Version 2.0 (u daljnjem tekstu: tablični proračun CO2
protokola) (Lit 6-5).
Tablica 6.1-2: Faktori emisije alternativnih fosilnih goriva (kg CO2/GJ)
Gorivo
Faktor emisije
(kg CO2/GJ)
otpadna ulja 73,3
emulzije 73,3
automobilske gume 85,0
plastika 75,0
otapala 74,0
Emisija CO2 iz izgaranja alternativnih goriva biološkog podrijetla
Alternativna goriva biološkog podrijetla koja se koriste u rotacijskoj peći uključuju gorivo iz
otpada (eng. refuse derived fuel, u daljnjem tekstu: RDF), mulj iz obrade otpadnih voda,
poljoprivredni/organski otpad, koštano brašno i dr.
Emisija CO2 iz izgaranja alternativnih goriva biološkog podrijetla procijenjena je na temelju
potrošnje goriva (izražene u tonama), ogrjevne vrijednosti (izražene u GJ/t) i faktora emisije CO2
(izraženog u kg CO2/GJ). Faktori emisije (tablica 6.1-3) definirani su prema IPCC smjernicama i
tabličnom proračunu CO2 protokola.
Tablica 6.1-3: Faktori emisije alternativnih fosilnih goriva (kg CO2/GJ)
Gorivo
Faktor emisije
(kg CO2/GJ)
RDF 100,0
mulj iz obrade otpadnih voda 100,0
poljoprivredni/organski otpad 100,0
koštano brašno 89,0
I-12-141 Stranica 46/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Izgaranje alternativnog goriva biološkog podrijetla se prema IPCC metodologiji smatra
neutralnim s obzirom na CO2, jer je količina CO2 koja se emitira prilikom izgaranja jednaka
količini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke iz koje je otpad nastao. Upotrebom otpada ujedno
se smanjuje emisija CH4 do koje bi inače došlo tijekom anaerobnih procesa razgradnje otpada
na odlagalištima, što se smatra indirektnim smanjenjem emisije CO2.
U CO2 protokolu emisija iz alternativnog goriva biološkog podrijetla prikazuje se izdvojeno iz
ukupne direktne emisije.
6.1.1.3. Emisija CO2 iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći
Za potrebe sušenja sirovine, transporta, proizvodnje energije (električne i/ili topline) na lokaciji,
za grijanje ili hlađenje prostorija mogu se koristiti sve vrste konvencionalnih fosilnih goriva koja
se koriste u rotacijskoj peći. Konvencionalna fosilna goriva koja se koriste izvan rotacijske peći
uključuju mazut, dizel i prirodni plin.
Emisija CO2 iz izgaranja konvencionalnih fosilnih goriva izvan rotacijske peći procijenjena je na
temelju potrošnje goriva (izražene u tonama), ogrjevne vrijednosti (izražene u GJ/t ili GJ/m 3 ) i
faktora emisije CO2 (izraženog u kg CO2/GJ). Faktori emisije (tablica 6.1-4) definirani su prema
IPCC smjernicama.
Tablica 6.1-4: Faktori emisije konvencionalnih fosilnih goriva (kg CO2/GJ)
Gorivo
Faktor emisije
(kg CO2/GJ)
mazut 77,4
dizel 74,1
prirodni plin 56,1
6.1.2. INDIREKTNA EMISIJA CO2
U CO2 protokolu, u indirektnu emisiju uključene su emisije iz proizvodnje električne energije koja
se troši u cementari i iz proizvodnje klinkera kupljenog od drugog proizvođača i korištenog u
proizvodnji cementa.
Indirektna emisija iz proizvodnje električne energije koja se troši u cementarama određena je na
temelju potrošnje električne energije (izražene u GWh) i faktora emisije (izraženog u kg
CO2/MWh). Faktori emisije određeni su za svaku zemlju (WRI/WBCSD Calculating CO2
Emissions from Stacionary combustion, Version 2.1) i predočeni u prilogu 2 CO2 protokola
(Appendix 2 – Default CO2 emission factors for grid electricity). Za Hrvatsku se faktor emisije
kreće u rasponu 258 – 356 kg CO2/MWh (nedostajući podaci procijenjeni su metodom
ekstrapolacije – adjustment metoda koju preporuča metodologija u slučaju da nema podataka
za neke godine koje su obuhvaćene proračunom).
Indirektna emisija uslijed proizvodnje klinkera kupljenog od drugog proizvođača i korištenog u
proizvodnji cementa određuje se na temelju godišnjih količina kupljenog klinkera (izraženih u
tonama) i faktora emisije (izraženog u kg CO2/ t klinkera). U CO2 protokolu se preporučuje faktor
emisije od 862 kg CO2/t klinkera.
I-12-141 Stranica 47/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
6.2. PRIKAZ EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA PO TVORNICAMA
Prikaz emisija stakleničkih plinova po tvornicama obuhvaća prikaz direktnih i indirektnih emisija
CO2 do kojih dolazi pri proizvodnji cementa.
U prikazu ukupnih direktnih emisija CO2 po tvornicama uključene su direktne emisije iz
proizvodnje klinkera i direktne emisije iz izgaranja goriva, koje uključuju emisije iz izgaranja
goriva u rotacijskoj peći i emisije iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći.
U prikazu ukupnih indirektnih emisija CO2 po tvornicama uključene su indirektne emisije iz
proizvodnje električne energije koja se troši u cementari.
Podaci potrebni za proračun ukupne emisije CO2 dobiveni su iz tvornica, jedino su podaci
potrebni za proračun emisije za tvornicu Umag dobiveni iz udruge Croatia Cement, g.i.u.
Pojedini nedostajući podaci procijenjeni su na temelju preporučenih (eng. default) vrijednosti u
IPCC smjernicama.
6.2.1. CEMEX/DALMACIJACEMENT
Ukupna direktna emisija CO2 na nivou Cemex/Dalmacijacement prikazana je na slici 6.2-1.
Prikazane su pojedinačne ukupne direktne emisije po tvornicama: Sveti Juraj (slika 6.2-1a),
Sveti Kajo (slika 6.2-1b) i 10. kolovoz (slika 6.2-1c).
Direktna emisija (kt CO2)
1000
900
800
700
600
500
400
300
200
100
0
Direktna emisija iz proizvodnje klinkera
Direktna emisija iz izgaranja goriva
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-1: Ukupna direktna emisija CO2 (1990.-2006.) – Cemex/Dalmacijacement
I-12-141 Stranica 48/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Direktna emisija (kt CO2)
500
450
400
350
300
250
200
150
100
50
0
Direktna emisija iz proizvodnje klinkera
Direktna emisija iz izgaranja goriva
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-1a: Ukupna direktna emisija CO2 (1990.-2006.) - Sveti Juraj
U tvornici Sveti Juraj nije se proizvodio klinker u periodu od kolovoza 1995. godine do studenog
1998. godine.
Direktna emisija (kt CO2)
300
250
200
150
100
50
0
Direktna emisija iz proizvodnje klinkera
Direktna emisija iz izgaranja goriva
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-1b: Ukupna direktna emisija CO2 (1990.-2006.) - Sveti Kajo
I-12-141 Stranica 49/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Direktna emisija (kt CO2)
250
200
150
100
50
0
Direktna emisija iz proizvodnje klinkera
Direktna emisija iz izgaranja goriva
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-1c: Ukupna direktna emisija CO2 (1990.-2006.) - 10. kolovoz
Omjer direktne emisije CO2 iz proizvodnje klinkera i izgaranja goriva u promatranom razdoblju,
na nivou Cemex/Dalmacijacement i pojedinačno po tvornicama, prikazan je u tablici 6.2-1.
Tablica 6.2-1: Omjer direktne emisije iz proizvodnje klinkera i izgaranja goriva (1990. – 2006.)
Direktna emisija – Direktna emisija – izgaranje
proizvodnja klinkera (%)
goriva (%)
Cemex/Dalmacijacement 60 - 66 34 - 40
Sveti Juraj 57 - 67 33 - 43
Sveti Kajo 57 - 65 35 - 43
10. kolovoz 59 - 69 31 - 41
U direktnoj emisiji CO2 iz izgaranja goriva u najvećoj mjeri sudjeluje emisija iz izgaranja goriva u
rotacijskoj peći, koja uključuje izgaranje konvencionalnih fosilnih goriva i izgaranje alternativnih
fosilnih goriva. Emisija iz izgaranja alternativnih goriva biološkog podrijetla izuzeta je iz ukupnog
iznosa direktne emisije CO2. Direktna emisija CO2 iz izgaranja goriva na nivou
Cemex/Dalmacijacement prikazana je na slici 6.2-2. Prikazane su pojedinačne direktne emisije
iz izgaranja goriva po tvornicama: Sveti Juraj (slika 6.2-2a), Sveti Kajo (slika 6.2-2b) i 10.
kolovoz (slika 6.2-2c).
I-12-141 Stranica 50/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Direktna emisija (kt CO2)
Direktna emisija (kt CO2)
700
600
500
400
300
200
100
0
350
300
250
200
150
100
50
0
Direktna emisija iz izgaranja goriva u rotacijskoj peći
Direktna emisija iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-2: Direktna emisija CO2 iz izgaranja goriva (1990.-2006.) -
Cemex/Dalmacijacement
Direktna emisija iz izgaranja goriva u rotacijskoj peći
Direktna emisija iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-2a: Direktna emisija CO2 iz izgaranja goriva (1990.-2006.) -
Sveti Juraj
I-12-141 Stranica 51/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Direktna emisija (kt CO2)
Direktna emisija (kt CO2)
180
160
140
120
100
80
60
40
20
160
140
120
100
80
60
40
20
0
0
Direktna emisija iz izgaranja goriva u rotacijskoj peći
Direktna emisija iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-2b: Direktna emisija CO2 iz izgaranja goriva (1990.-2006.) -
Sveti Kajo
Direktna emisija iz izgaranja goriva u rotacijskoj peći
Direktna emisija iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-2c: Direktna emisija CO2 iz izgaranja goriva (1990.-2006.) -
10. kolovoz
I-12-141 Stranica 52/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Ukupna emisija CO2, direktna i indirektna, na nivou Cemex/Dalmacijacement, prikazana je na
slici 6.2-3. Prikazane su pojedinačne ukupne emisije po tvornicama: Sveti Juraj (slika 6.2-3a),
Sveti Kajo (slika 6.2-3b) i 10. kolovoz (slika 6.2-3c).
Emisija (kt CO2)
Emisija (kt CO2)
1600
1400
1200
1000
800
600
400
200
800
700
600
500
400
300
200
100
0
0
Direktna emisija
Indirektna emisija
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-3: Direktna i indirektna emisija CO2 (1990.-2006.) -
Cemex/Dalmacijacement
Direktna emisija
Indirektna emisija
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-3a: Direktna i indirektna emisija CO2 (1990.-2006.) -
Sveti Juraj
I-12-141 Stranica 53/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Emisija (kt CO2)
Emisija (kt CO2)
450
400
350
300
250
200
150
100
50
0
400
350
300
250
200
150
100
50
0
Direktna emisija
Indirektna emisija
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-3b: Direktna i indirektna emisija CO2 (1990.-2006.) -
Sveti Kajo
Direktna emisija
Indirektna emisija
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-3c: Direktna i indirektna emisija CO2 (1990.-2006.) -
10. kolovoz
I-12-141 Stranica 54/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Specifična emisija CO2, iskazana po toni proizvedenog klinkera i cementa, na nivou
Cemex/Dalmacijacement, prikazana je na slici 6.2-4. Prikazane su pojedinačne specifične
emisije po tvornicama: Sveti Juraj (slika 6.2-4a), Sveti Kajo (slika 6.2-4b) i 10. kolovoz (slika
6.2-4c).
Specifična emisija (t CO2/t proizvoda)
Specifična emisija (t CO2/t proizvoda)
1,0
0,9
0,8
0,7
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0,0
t CO2/t klinkera
t CO2/t cem enta
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-4: Specifična emisija CO2 (1990.-2006.) - Cemex/Dalmacijacement
1,0
0,9
0,8
0,7
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0,0
t CO2/t klinkera
t CO2/t cem enta
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-4a: Specifična emisija CO2 (1990.-2006.) – Sveti Juraj
I-12-141 Stranica 55/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Specifična emisija (t CO2/t proizvoda)
Specifična emisija (t CO2/t proizvoda)
1,0
0,9
0,8
0,7
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0,0
1,0
0,9
0,8
0,7
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0,0
t CO2/t klinkera
t CO2/t cem enta
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-4b: Specifična emisija CO2 (1990.-2006.) – Sveti Kajo
t CO2/t klinkera
t CO2/t cem enta
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-4c: Specifična emisija CO2 (1990.-2006.) – 10. kolovoz
I-12-141 Stranica 56/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
6.2.2. HOLCIM HRVATSKA
Ukupna direktna emisija CO2, do koje dolazi pri proizvodnji cementa, prikazana je na slici 6.2-5.
Direktna emisija (kt CO2)
300
250
200
150
100
50
0
Direktna emisija iz proizvodnje klinkera
Direktna emisija iz izgaranja goriva
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-5: Ukupna direktna emisija CO2 (1990.-2006.)
Omjer direktne emisije CO2 iz proizvodnje klinkera i izgaranja goriva, u promatranom razdoblju,
kreće se u rasponu 55 - 62 posto (proizvodnja klinkera) i 38 - 45 posto (izgaranje goriva).
U direktnoj emisiji CO2 iz izgaranja goriva u najvećoj mjeri sudjeluje emisija iz izgaranja goriva u
rotacijskoj peći, koja uključuje izgaranje konvencionalnih fosilnih goriva i izgaranje alternativnih
fosilnih goriva. Emisija iz izgaranja alternativnih goriva biološkog podrijetla izuzeta je iz ukupnog
iznosa direktne emisije CO2. Direktna emisija CO2 iz izgaranja goriva prikazana je na slici 6.2-6.
Direktna emisija (kt CO2)
200
150
100
50
0
Direktna emisija iz izgaranja goriva u rotacijskoj peći
Direktna emisija iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-6: Direktna emisija CO2 iz izgaranja goriva (1990.-2006.)
Ukupna emisija CO2, direktna i indirektna, prikazana je na slici 6.2-7.
I-12-141 Stranica 57/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Emisija (kt CO2)
500
450
400
350
300
250
200
150
100
50
0
Direktna emisija
Indirektna emisija
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-7: Direktna i indirektna emisija CO2 (1990.-2006.)
Specifična emisija CO2, iskazana po toni proizvedenog klinkera i cementa, prikazana je na slici
6.2-8.
Specifična emisija (t CO2/t proizvoda)
1,0
0,9
0,8
0,7
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0,0
t CO2/t klinkera
t CO2/t cem enta
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-8: Specifična emisija CO2 (1990.-2006.)
I-12-141 Stranica 58/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
6.2.3. NAŠICECEMENT
Ukupna direktna emisija CO2, do koje dolazi pri proizvodnji cementa, prikazana je na slici 6.2-9.
Direktna emisija (kt CO2)
400
350
300
250
200
150
100
50
0
Direktna emisija iz proizvodnje klinkera
Direktna emisija iz izgaranja goriva
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-9: Ukupna direktna emisija CO2 (1990.-2006.)
Omjer direktne emisije CO2 iz proizvodnje klinkera i izgaranja goriva, u promatranom razdoblju,
kreće se u rasponu 60 - 71 posto (proizvodnja klinkera) i 40-29 posto (izgaranje goriva).
U direktnoj emisiji CO2 iz izgaranja goriva u najvećoj mjeri sudjeluje emisija iz izgaranja goriva u
rotacijskoj peći, koja uključuje izgaranje konvencionalnih fosilnih goriva i izgaranje alternativnih
fosilnih goriva. Emisija iz izgaranja alternativnih goriva biološkog podrijetla izuzeta je iz ukupnog
iznosa direktne emisije CO2. Direktna emisija CO2 iz izgaranja goriva prikazana je na slici 6.2-10.
Direktna emisija (kt CO2)
250
200
150
100
50
0
Direktna emisija iz izgaranja goriva u rotacijskoj peći
Direktna emisija iz izgaranja goriva izvan rotacijske peći
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-10: Direktna emisija CO2 iz izgaranja goriva (1990.-2006.)
Ukupna emisija CO2, direktna i indirektna, prikazana je na slici 6.2-11.
I-12-141 Stranica 59/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Emisija (kt CO2)
700
600
500
400
300
200
100
0
Direktna emisija
Indirektna emisija
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-11: Direktna i indirektna emisija CO2 (1990.-2006.)
Specifična emisija CO2, iskazana po toni proizvedenog klinkera i cementa, prikazana je na slici
6.2-12.
Specifična emisija (t CO2/t proizvoda)
1,0
0,9
0,8
0,7
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0,0
t CO2/t klinkera
t CO2/t cem enta
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Slika 6.2-12: Specifična emisija CO2 (1990.-2006.)
I-12-141 Stranica 60/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
6.2.4. UMAG
U tvornici se proizvodio klinker u razdoblju 1990. - 1994. godine pa su za to razdoblje predočeni
podaci o ukupnoj direktnoj emisiji CO2. Ukupna emisija, direktna i indirektna, prikazana je za
razdoblje do 2001. godine, jer je tvornica nakon prestanka rada peći provodila samo aktivnosti
meljave cementa – prisutna je samo indirektna emisija.
Ukupna direktna emisija CO2, do koje dolazi pri proizvodnji cementa, prikazana je na slici 6.2-13.
Direktna emisija (kt CO2)
80
70
60
50
40
30
20
10
0
Direktna emisija iz proizvodnje klinkera
Direktna emisija iz izgaranja goriva
1990 1991 1992 1993 1994
Slika 6.2-13: Ukupna direktna emisija CO2 (1990. - 1994.)
Omjer direktne emisije CO2 iz proizvodnje klinkera i izgaranja goriva, u promatranom razdoblju,
kreće se u rasponu 59 - 66 posto (proizvodnja klinkera) i 34 - 41 posto (izgaranje goriva). U
direktnoj emisiji CO2 iz izgaranja goriva u najvećoj mjeri sudjeluje emisija iz izgaranja goriva u
rotacijskoj peći, koja uključuje izgaranje konvencionalnih fosilnih goriva.
Ukupna emisija CO2, direktna i indirektna, prikazana je na slici 6.2-14.
Emisija (kt CO2)
140
120
100
80
60
40
20
0
Direktna emisija
Indirektna emisija
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001
Slika 6.2-14: Direktna i indirektna emisija CO2 (1990.-2001.)
I-12-141 Stranica 61/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Specifična emisija CO2, iskazana po toni proizvedenog klinkera i cementa, prikazana je na slici
6.2-15.
Specifična emisija (t CO2/t proizvoda)
1,0
0,9
0,8
0,7
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0,0
t CO2/t klinkera
t CO2/t cementa
1990 1991 1992 1993 1994
Slika 6.2-15: Specifična emisija CO2 (1990.-1994.)
I-12-141 Stranica 62/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
6.3. USPOREDBA S EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA HRVATSKE
Ukupna emisija CO2 u Hrvatskoj izražena je pomoću ekvivalentne emisije ugljikovog dioksida
(CO2-eq). Budući da pojedini staklenički plinovi različito doprinose efektu staklenika, kako bi se
omogućilo njihovo međusobno zbrajanje i ukupni prikaz emisije, emisija svakog plina
pomnožena je s njegovim stakleničkim potencijalom (Global Warming Potential, u daljnjem
tekstu: GWP). GWP je mjera utjecaja nekog plina na staklenički efekt u odnosu na utjecaj CO2,
koji je dogovorno uzet kao referentna vrijednost. Staklenički potencijali pojedinih plinova za 100godišnje
razdoblje prikazani su u tablici 6.3-1.
Tablica 6.3-1: Staklenički potencijali nekih plinova
Plin GWP
Ugljikov dioksid (CO2) 1
Metan (CH4) 21
Didušikov oksid (N20)
Fluorougljikovodici
310
HFC-32 650
HFC-125 2800
HFC-134a 1300
HFC-143a
Perfluorougljici
3800
CF4
6500
C2F6
9200
Sumporov heksafluorid (SF6) 23900
Uklanjanja (removals) stakleničkih plinova, npr. upijanje CO2 prirastom drvne mase u šumama,
nazivaju se ponorima (sinks) stakleničkih plinova i iznos se prikazuje s negativnim predznakom.
U ukupnoj emisiji CO2 u Hrvatskoj, izraženoj pomoću CO2-eq, proizvodnja cementa sudjeluje sa
4 - 9 posto, u promatranom razdoblju od 1990. do 2004. godine (2004. godina je posljednja
godina za koju je izrađen proračun emisije stakleničkih plinova za Hrvatsku). Emisije CO2 iz
proizvodnje cementa i ukupne emisije CO2-eq u Hrvatskoj, u razdoblju od 1990 do 2004. godine,
prikazane su u tablici 6.3-2.
Tablica 6.3-2: Emisije CO2 - proizvodnja cementa i ukupne emisije u Hrvatskoj (kt CO2-eq)
Emisija (kt CO2-eq) 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.
Proizvodnja cementa 1.687 1.036 1.251 1.029 1.271 927 988 1.172
Republika Hrvatska 31.124 24.215 22.237 22.403 21.462 21.913 22.561 24.087
Emisija (kt CO2-eq) 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.
Proizvodnja cementa 1.281 1.660 1.872 2.124 2.053 2.138 2.340
Republika Hrvatska 24.304 25.311 25.268 24.215 27.609 29.192 29.432
Ukupna emisija stakleničkih plinova industrije cementa u Hrvatskoj iznosila je u 2006. godini
2.562 kt CO2-eq, dok je u 2005. iznosila 2.408 kt CO2-eq.
I-12-141 Stranica 63/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Na slici 6.3-1 prikazana je usporedba emisije CO2 iz proizvodnje cementa i ukupne emisije CO2eq
u Hrvatskoj za razdoblje od 1990. do 2004. godine.
Em isija (kt CO2)
35.000
30.000
25.000
20.000
15.000
10.000
5.000
0
Emisija CO2 - Proizvodnja cementa
Emisija CO2-eq - Republika Hrvatska
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004
Slika 6.3-1: Usporedba emisije CO2 iz proizvodnje cementa i ukupne emisije
CO2-eq u Hrvatskoj (1990. - 2004.)
I-12-141 Stranica 64/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
7. ANALIZA TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH MJERA ZA SMANJENJE
EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA
Mjere za smanjenje emisije CO2
U proizvodnji cementa razlikuju se dvije vrste mjera za smanjenje emisije CO2:
− energetske mjere:
− promjene u vrsti proizvodnog procesa (prijelaz sa “mokrog” i “polumokrog” na “suhi” i
“polusuhi” proces)
− povećanje energetske efikasnosti procesa (smanjivanje potrošnje topline i električne
energije po jedinici proizvoda)
− prijelaz na gorivo s manjim sadržajem ugljika (prijelaz s ugljena i petrol-koksa na
prirodni plin ili loživo ulje)
− upotreba otpada kao alternativnog goriva (otpad fosilnog i biološkog podrijetla).
− procesne mjere:
− promjene u tehnološkom procesu (smanjivanje udjela klinkera - povećanje udjela
dodataka u cementu)
− uklanjanje CO2 iz procesnih dimnih plinova.
Polazni uvjeti u industriji cementa u Hrvatskoj (2006. godina)
U svim tvornicama cementa u Hrvatskoj klinker se proizvodi tzv. “suhim” postupkom.
Proizvodne linije u tehničko-tehnološkom smislu koncipirane su kao sustav rotacijske peći s
višestupanjskim izmjenjivačem topline i hladnjakom klinkera, a neka postrojenja su opremljena
predkalcinatorima u kojima izgara dio od ukupno potrebnog goriva.
Specifična potrošnja topline u proizvodnji klinkera iznosi 3,38 GJ/t klinkera. BAT preporuča
specifičnu potrošnju topline u proizvodnji klinkera, za suhi postupak proizvodnje, višestupanjski
ciklonski izmjenjivač topline s predkalcinacijom, oko 3 GJ/t klinkera, a za suhi postupak u
rotacijskoj peći s ciklonskim izmjenjivačem topline, u rasponu od 3,1 do 4,2 GJ/t klinkera.
Specifična potrošnja električne energije u proizvodnji cementa u Hrvatskoj je na razini od 113
kWh/t proizvedenog cementa. BAT preporuča specifičnu potrošnju električne energije od 90 do
130 kWh/t cementa.
Za proizvodnju klinkera u svim tvornicama cementa u Hrvatskoj kao osnovni energent se koristi
petrol-koks i ugljen. Alternativna goriva fosilnog podrijetla zamjenjuju 2 posto konvencionalnih
goriva.
Udio klinkera u cementu prosječno iznosi 77 posto, ovisno o asortimanu proizvoda.
Iz navedenog pregleda slijedi da bi se, za smanjenje direktne emisije stakleničkih plinova u
tvornicama cementa u Hrvatskoj, u razdoblju do 2020. godine, mogle primijeniti sljedeće mjere:
− povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera
− smanjenje specifične potrošnje topline
I-12-141 Stranica 65/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
− korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla
− smanjenje udjela klinkera u cementu.
Smanjenje specifične potrošnje električne energije po toni proizvedenog cementa predstavlja
mjeru smanjenja indirektne emisije CO2 u tvornicama cementa, odnosno smanjenje emisije u
sektoru energetike, pa će se ta mjera opisati u poglavlju 7.4.1.
Korištenje alternativnih goriva fosilnog podrijetla kao zamjenskog goriva u tvornicama cementa
uključeno je u referentni scenarij prikaza emisija za razdoblje do 2010., odnosno do 2020.
godine. Naime, u analizi potencijala smanjenja emisije definiran je referentni scenarij u odnosu
na koji se promatra smanjenje emisije. Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla
uključeno je u scenarij "s mjerama" (opis pojedinih scenarija dan je u poglavlju 9.).
U nastavku poglavlja, za svaku od gore navedenih mjera, dat će se tehnički opis mjere,
raspoloživost i ograničenja primjene mjere te će se iskazati potencijal smanjenja emisije u 2010.,
odnosno 2020. godini. Analiza primjene mjere i izračun potencijala smanjenja emisije dani su u
poglavlju 9.
Ostale mjere, koje se provode u tvornicama cementa, a doprinose smanjenju emisije u drugim
sektorima, bit će opisane u posebnom poglavlju (poglavlje 7.4.).
I-12-141 Stranica 66/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
7.1. POVEĆANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI PROCESA PROIZVODNJE
KLINKERA
Osnovni cilj povećanja energetske efikasnosti proizvodnog procesa je povećanje konkurentnosti
proizvoda na tržištu kroz smanjenje troškova proizvodnje zbog smanjene potrošnje goriva i/ili
električne energije. Zadovoljavanje energetskih potreba proizvodnog procesa uz što efikasniju
upotrebu energije ima za posljedicu i smanjenje emisije CO2.
Povećanje energetske efikasnosti obično je povezano s nadogradnjom postojećih postrojenja
uz produljenje životnog vijeka i osuvremenjivanje postrojenja, što iziskuje značajna financijska
ulaganja, tako da se ono može opravdati samo ako je zadovoljen uvjet rentabilnosti
investicijskog zahvata, bez obzira na opravdane zahtjeve glede ekološke sanacije proizvodne
jedinice.
Ukupna efikasnost procesa proizvodnje klinkera u direktnoj je ovisnosti o specifičnoj potrošnji
topline i električne energije.
Mogućnosti smanjenja specifične potrošnje energije, a time i emisije CO2 prikazat će se
odvojeno za toplinu i električnu energiju.
Smanjenje specifične potrošnje topline
Specifična potrošnja topline za pečenje klinkera u tvornicama cementa u Hrvatskoj iznosi 3,38
GJ/t klinkera (podatak za 2006. godinu).
Postizanje razine specifične potrošnje topline od oko 3 GJ/t klinkera kako preporučuje BAT (što
bi značilo smanjenje za oko 13 posto), moglo bi se ostvariti optimiranjem izmjenjivača topline
rotacijskih peći, zamjenom starih plamenika novim, maksimalnim iskorištenjem otpadne topline i
dr. Time bi se postiglo kvalitetnije izgaranje goriva što ujedno rezultira smanjenjem specifične
potrošnje topline, a time i smanjenjem emisije CO2.
U tom pogledu, tvornice cementa u Hrvatskoj posljednjih godina obavile su već dio preinaka na
svojim postrojenjima (pregled poduzetih mjera s ciljem povećanja energetske efikasnosti i
unaprjeđenja proizvodnog procesa dan je u poglavlju 4.4.).
Ukupan doprinos provedenih zahvata i preinaka posljednjih godina očituje se u ukupnom
smanjenju specifične potrošnje topline. Naime, specifična potrošnja topline svedena je sa
3,62 GJ/t klinkera u 1999. godini (od kada se bilježi negativan trend u specifičnoj potrošnji
topline) na 3,38 GJ/t klinkera u 2006. godini, što predstavlja smanjenje od 7 posto.
Usporedbom izračunatog pokazatelja energetske efikasnosti s BAT vrijednosti prikazana je
zadovoljavajuća razina energetske efikasnosti. Daljnje povećanje energetske efikasnosti nije
realno očekivati bez radikalnih zahvata ili velikih zamjena dijelova procesa uz povećavanje
postojećih proizvodnih kapaciteta.
Ograničenja se odnose na pitanje opravdanosti ulaganja u zahvate na postojećim postrojenjima
obzirom na očekivano smanjenje u potrošnji energenata.
I-12-141 Stranica 67/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Na temelju za sada raspoloživih podataka, kao i planova kontinuiranog ulaganja u
modernizaciju postrojenja, može se očekivati povećanje energetske efikasnosti za oko 6 posto
po pojedinim tvornicama, do 2010. godine, odnosno oko 12 posto do 2020. godine.
Znači, uslijed smanjenja specifične potrošnje topline očekivani potencijal smanjenja emisije CO2,
ukupno, na razini svih tvornica cementa u Hrvatskoj, iznosi 10 kt CO2 u 2010. godini,
odnosno 53 kt CO2 u 2020. godini (proračun u poglavlju 9).
I-12-141 Stranica 68/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
7.2. KORIŠTENJE ALTERNATIVNIH GORIVA BIOLOŠKOG PODRIJETLA
Korištenje otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji vrlo je atraktivna mjera s
gledišta smanjenja emisije stakleničkih plinova, očuvanja primarnih izvora energije te smanjenja
količine otpada.
To je u prvom redu omogućeno značajkama peći za proizvodnju klinkera. Visoke temperature u
rotacijskoj peći (1000 do 2000 °C) i vrijeme zadržavanja, koje je višestruko duže nego u
spalionicama i energetskim postrojenjima, omogućuju potpunu razgradnju svih organskih tvari.
S druge strane, niska temperatura plinova na izlazu iz sustava rotacijska peć – mlin cementa
(100 °C) ne ostavlja mogućnost da se u dimnim plinovima pojave pare teških metala. Pri
zbrinjavanju otpadnih tvari u cementnoj peći organski dijelovi izgore, a anorganski dio (pepeo)
se miješa sa sirovinom i uključuje u proizvod – klinker, te u konačni proizvod cement. To ujedno
znači da ne postoji problem odlaganja, odnosno zbrinjavanja ostataka izgaranja (pepela).
Kao alternativna goriva u proizvodnji klinkera mogu se koristiti otpad fosilnog podrijetla i gotovo
sve vrste otpada biološkog podrijetla, međutim postoji razlika s obzirom na obnovljivost
pojedinih vrsta otpada, odnosno materijala od kojih je otpad načinjen, a samim time i na
opterećenje atmosfere stakleničkim plinovima koji nastaju kao rezultat izgaranja.
Otpad fosilnog podrijetla tj. otpadni predmeti i materijali koji su dobiveni preradom nafte i
prirodnog plina, kao što su otpadna ulja, guma, plastika, otapala i dr. spadaju u neobnovljive
izvore i u principu nema razlike između energetskog iskorištavanja klasičnog fosilnog goriva i
otpada fosilnog podrijetla sa stajališta emisije stakleničkih plinova. Razlika tj. smanjenje emisije
može se pojaviti s obzirom na količinu CO2 koja se oslobađa pri njihovom izgaranju.
Pri izgaranju otpada biološkog podrijetla (otpad iz prerade drva, piljevina, papir, karton,
poljoprivredni otpad, mulj otpadnih voda i dr.) računa se da je opterećenje atmosfere s CO2
zanemarivo, budući da je količina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka količini
apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke iz koje je nastao otpad. Uz to, prednost korištenja otpada
biološkog podrijetla očituje se u smanjenju emisije metana, do koje bi inače došlo tijekom
anaerobnih procesa razgradnje otpada na odlagalištima.
Suspaljivanjem otpadnih materijala u cementnoj industriji postiže se dobro iskorištenje
raspoložive energije. Za industrijsku primjenu potrebni su veliki, stalni i stabilni izvori otpadnih
materijala, bez većih oscilacija u sastavu i strukturi. Industrijski i komunalni otpad prethodno se
mora na adekvatan način obraditi i po potrebi obogatiti na gorivoj komponenti, te jedino tako
može poslužiti kao prihvatljivo gorivo u peći.
Gorivo iz otpada, engl. Refuse Derived Fuel (dalje u tekstu RDF), dobiva se sortiranjem i
preradom industrijskog i komunalnog otpada te muljeva otpadnih voda. Ima visoku ogrjevnu
vrijednost, a sastoji se od različitih neopasnih otpadnih materijala. RDF može biti u rastresitom
obliku (engl. Fluff), baliran i u obliku briketa. U rotacijskoj peći može se koristiti samo u
rastresitom obliku.
Mehaničko biološkom predobradom izdvajaju se metalne tvari, inertni otpad i organske tvari.
Metali se upućuju u odgovarajuću industriju kao sekundarne sirovine, inertni otpad se odlaže na
deponiju, a organske tvari se dalje obrađuju procesom kompostiranja u stabilni produkt kompost.
Preostali dio neobrađenog otpada sastoji se od papira, kartona, plastike, tekstila, tj. frakcije
I-12-141 Stranica 69/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
otpada visoke ogrjevne vrijednosti koja se u posebnom stroju mehanički usitnjava na veličinu
cca 5 cm. Tako obrađeni materijal naziva se "Fluff" RDF.
Bitne karakteristike RDF-a kao alternativnog goriva su ogrjevna vrijednost, sadržaj vlage i
pepela, sadržaj sumpora i klora. Karakteristike RDF-a ovise o izvoru (komunalni, uredski,
industrijski otpad), načinu prikupljanja otpada (miješani otpad ili otpad razvrstan na mjestu
nastanka) te o procesu obrade.
Važno je naglasiti da se suspaljivanjem RDF-a u rotacijskoj peći:
− ne smanjuje kapacitet peći
− ne smanjuje kvaliteta proizvedenog cementa
− ne otežava vođenje tehnološkog procesa
− nema potrebe za dodatnim pročišćavanjem dimnih plinova, te se pritom postiže ušteda
fosilnih goriva, zaštita prirodnih resursa i oslobađanje okoliša od otpada, čime se doprinosi
smanjenju emisije stakleničkih plinova (CO2 i CH4).
Uz sve navedene prednosti, ipak, korištenje otpada kao alternativnog goriva u cementnoj
industriji ima određene ograničavajuće faktore. To su:
− vrsta goriva – kemijski sastav, sadržaj pepela i vlage
− energetska vrijednost goriva
− raspoloživost goriva – stalna i stabilna količina i kakvoća goriva
− cijena goriva
− nedostatak infrastrukture za prikupljanje, sortiranje i pripremu otpada
− nedostatno zakonodavstvo
− negativno javno mišljenje
− konkurentnost na tržištu.
Bez obzira na ekološke i energetske prednosti spaljivanja otpada, napredak na tom području u
Hrvatskoj je relativno spor, uglavnom zbog visokih investicijskih troškova za izgradnju spalionica.
Zbog toga se kroz Strategiju gospodarenja otpadom Republike Hrvatske potiče spaljivanje
otpada u postojećim objektima izgrađenim za druge namjene kao što su primjerice tvornice
cementa, s ciljem smanjivanja količine otpada na odlagalištima i njegove štetnosti te korištenje
energije dobivene sagorijevanjem otpada.
Programom mjera za postupanje s otpadom u Republici Hrvatskoj planira se izgradnja
regionalnih i županijskih centara gospodarenja otpadom, u kojima bi se, osim odlaganja,
obavljalo sortiranje, obrada, skladištenje i kontrola obrađenog otada. Uključivanjem u izgradnju
takvih centara, tvornice cementa svakako pokazuju svoj stav i interes biti aktivnim partnerom u
velikom lancu gospodarenja otpadom.
Međutim, u slučaju tvornica cementa u Hrvatskoj, u odnosu na navedenu mjeru i dosadašnje
stavove javnosti, treba u suradnji na obje razine, što znači država i lokalna zajednica, predlagati
partnerski pristup, koji sadrži elemente suodlučivanja predlagača projekta, odnosno vlasti i
interesnih skupina stanovništva. To podrazumijeva da bi problemi sociološke prirode trebali biti
riješeni od strane države i lokalne uprave, a tvornice cementa bi trebale, između ostalog, imati
ekonomskog interesa u cjelokupnom konceptu, koji ima i niz tehničko-tehnoloških utjecaja na
proces proizvodnje (primjerice, na lokaciji tvornice potrebna je izgradnja postrojenja za prihvat i
doziranje RDF-a).
I-12-141 Stranica 70/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Zaključno se može konstatirati da je moguće provesti suspaljivanje goriva iz otpada (RDF-a)
kao alternativnog goriva, u smislu zamjene dijela fosilnog goriva u tvornicama cementa u
Hrvatskoj s ciljem smanjenja emisije CO2. Na taj način je moguće postići smanjenje emisije od
90 kt CO2 u 2010. godini, odnosno 141 kt CO2 u 2020. godini (proračun u poglavlju 9).
I-12-141 Stranica 71/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
7.3. SMANJENJE UDJELA KLINKERA U CEMENTU
Cement je smjesa klinkera i raznih vrsta dodataka, koji imaju različite funkcije (regulacija brzine
vezivanja, povećanje čvrstoće ili kemijske otpornosti). Udio dodataka u cementu uglavnom se
kreće u rasponu od 15 do 30 posto, što ovisi o zahtjevima tržišta i asortimanu proizvoda
pojedinih tvornica cementa. Dodaci mogu biti prirodni materijali kao što su vapnenac ili pucolani
te materijali koji su nusproizvodi drugih proizvodnih procesa (gips, leteći pepeo iz
termoelektrana na ugljen, troska iz visokih peći proizvodnje željeza i čelika i sl.). Na taj način
umjesto da završe na odlagalištu otpada, nusproizvodi jednog subjekta postaju ulazni materijal
drugog.
Udio klinkera i dodataka u cementima ovisi o sastavu sirovine, odnosno klinkera, o
raspoloživosti dodataka odgovarajućeg sastava na tržištu, a također i o zahtjevima tržišta za
pojedinim vrstama cementa. Udio klinkera u cementu definiran je normom HRN EN 197-1.
U tvornicama cementa u Hrvatskoj proizvodi se portland cement s različitim udjelom klinkera i
dodataka (u prosjeku oko 77 posto, u 2006. godini). U odnosu na navedenu normu kojom su
utvrđene minimalne vrijednosti za značajke kvalitete cementa, vrijednosti deklarirane od
tvornica cementa trebale bi ostavljati mogućnost većeg udjela dodataka u cementu.
Od ukupne direktne emisije CO2 iz proizvodnje cementa, oko 60 posto se odnosi na proces
proizvodnje klinkera, a ostalih 40 posto čine emisije uslijed izgaranja goriva u rotacijskoj peći i
za druge potrebe u procesu proizvodnje cementa. Smanjenjem udjela klinkera, odnosno
povećanjem udjela dodataka, smanjuje se potrebna količina proizvedenog klinkera, što
doprinosi smanjenju ukupne emisije CO2 u proizvodnji cementa. Znatno niža cijena dodataka
još je jedan od faktora koji doprinosi atraktivnosti ove mjere.
Ograničavajući faktori primjene ove mjere su:
− raspoloživost sirovine i potrebnih dodataka
− sastav osnovnih minerala
− kvaliteta proizvedenog klinkera
− cijena dodataka
− zahtjevi tržišta.
Pritom treba naglasiti da nije moguće točno definirati koliko je moguće povećati udio i kojih
dodataka bez određenih laboratorijskih ispitivanja. Naime, čvrstoća nije u linearnoj korelaciji s
udjelom dodataka, a bitan je i niz drugih značajki koje moraju ostati pod kontrolom i u
granicama zadanim normom. Isto tako, emisije CO2 uslijed izgaranja goriva neće se linearno
smanjivati s emisijom CO2 iz sirovine (procesa).
Uzimajući u obzir prosječni udio klinkera u portland cementu koji se proizvodi u Hrvatskoj i
udjele definirane normom, pretpostavljeno je moguće smanjenje udjela klinkera u cementu u
odnosu na 2006. za maksimalno 14 posto, kako u 2010., tako i u 2020. Maksimalno
smanjenje emisije CO2 koje se time može postići iznosi 299 kt u CO2 u 2010. godini, odnosno
364 kt CO2 u 2020. godini (proračun u poglavlju 9).
I-12-141 Stranica 72/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
7.4. OSTALE MJERE S UTJECAJEM NA SMANJENJE EMISIJE U DRUGIM
SEKTORIMA
U ovom poglavlju prikazat će se mjere, odnosno aktivnosti koje se provode u tvornicama
cementa u Hrvatskoj, a vezane su za smanjenje emisije CO2 u drugim sektorima (energetika,
gospodarenje otpadom, promet i dr.). To smanjenje se pretpostavlja kao indirektno smanjenje
emisije CO2 i ne može se pripisati tvornicama cementa. Iz tog razloga, mjere koje će se ovdje
opisati nisu uključene u scenarije za određivanje potencijala smanjenja emisije stakleničkih
plinova.
Naime, radi se o smanjenju emisije stakleničkih plinova zbog:
− smanjene specifične potrošnje električne energije
− sprječavanja nastajanja emisije stakleničkih plinova na odlagalištima otpada
− izgradnje betonskih kolnika (umjesto asfaltnih).
Uz opis mjere dat će se i procjena potencijala smanjenja emisije stakleničkih plinova.
7.4.1. SMANJENJE SPECIFIČNE POTROŠNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE
Potrošnja električne energije u tvornicama cementa uvjetovana je u osnovi tehnologijom
proizvodnje cementa, tehnološkim kapacitetima opreme u proizvodnim procesima i pomoćnim
pogonima te energetskom efikasnošću pogonskih strojeva. Raspodjela potrošnje električne
energije tijekom godine uvjetovana je planovima proizvodnje, tehničkim zastojima i zastojima
zbog zagušenja kapaciteta u slijednim fazama procesa (npr. skladištenje i otprema cementa).
Pogoni s najvećom potrošnjom električne energije su mlinovi sirovine, mlinovi ugljena i mlinovi
cementa. Uštede znatno ovise o tehnologiji mljevenja, npr. mlinovi s kuglama su veći potrošači
električne energije od vertikalnih mlinova s valjcima.
Modifikacijama pojedinih postrojenja, ugradnjom sustava za regulaciju snage i frekvencije
elektromotornih pogona za karakteristična trošila, kao i zamjenom elektromotora niske
efikasnosti motorima visoke efikasnosti, može se ostvariti smanjenje specifične potrošnje
električne energije.
Ukupan doprinos dosad provedenih zahvata i preinaka očituje se u smanjenju specifične
potrošnje električne energije. Naime, specifična potrošnja električne energije smanjenja je
sa 125 kWh/ t cementa u 1990. godini na 113 kWh/ t cementa u 2006. godini, što
predstavlja smanjenje od 11 posto u odnosu na 1990. godinu.
Usporedbom specifične potrošnje električne energije s BAT vrijednosti prikazana je
zadovoljavajuća razina energetske efikasnost sa stanovišta potrošnje električne energije.
Na temelju za sada raspoloživih podataka, dosadašnjih zahvata koji su provedeni po pojedinim
tvornicama, kao i planova kontinuiranog ulaganja u modernizaciju postrojenja, može se
očekivati smanjenje potrošnje električne energije za oko 2 posto, po pojedinim tvornicama, do
2010. godine, odnosno, za oko 5 posto do 2020. godine. To znači da bi se smanjenjem
specifične potrošnje električne energije moglo ostvariti smanjenje od 1,4 kt CO2 u 2010.
godini, odnosno 7,5 kt CO2 u 2020. godini.
I-12-141 Stranica 73/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Navedenim mjerama smanjuje se indirektna emisija CO2 tvornica cementa, čime se doprinosi
smanjenju emisije CO2 u sektoru energetike.
7.4.2. SPRJEČAVANJE NASTAJANJA EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA NA
ODLAGALIŠTIMA OTPADA
Nastojeći smanjiti troškove proizvodnje kroz zamjenu vrlo skupih fosilnih goriva i prirodnih
sirovina, tvornice cementa u Hrvatskoj nastoje se pozicionirati u sustavu gospodarenja otpadom
kao pouzdan partner na poslovima zbrinjavanja određenih vrsta otpadnih materijala, naravno,
uz stalan nadzor emisija u zrak i kvalitete cementa.
Nacionalnim planom djelovanja na okoliš i Strategijom gospodarenja otpadom Republike
Hrvatske kao strateški cilj istaknuto je stvaranje preduvjeta za učinkovito djelovanje sustava
postupanja s otpadom. Strategijom gospodarenja otpadom predviđa se mogućnost
suspaljivanja otpada u cementnoj industriji kao ekonomski i ekološki povoljno rješenje.
Suvremeno rješenje za zbrinjavanje sve većih količina otpada je provedba cjelovitog sustava
gospodarenja otpadom, od nastanka otpada do konačnog zbrinjavanja. U sklopu cjelovitog
sustava gospodarenja komunalnim otpadom, termička obrada, odnosno suspaljivanje u
cementarama, predstavlja važan element kojim se ostvaruje dvostruka korist za ublažavanje
klimatskih promjena, jer se uz smanjenje emisije CO2 zbog zamjene dijela fosilnog goriva,
ostvaruje i smanjenje emisije metana do koje bi inače došlo tijekom anaerobnih procesa
razgradnje otpada u odlagalištu. Uz to treba napomenuti da kao produkt termičke obrade
otpada nastaje CO2 koji ima znatno manji staklenički potencijal od metana.
Tvornice cementa izrazile su svoje opredjeljenje za proizvodnju na održivi način, što svakako
uključuje odgovorno korištenje konvencionalnih i alternativnih goriva te na taj način pružanje
usluge zajednici u procesu gospodarenja otpadom, nudeći mogućnost zbrinjavanja uz termičku
iskoristivost u procesu proizvodnje cementa na način koji ne ugrožava ljudsko zdravlje, okoliš i
kvalitetu proizvoda. Zbog toga su neke tvornice cementa u Hrvatskoj već investirale u
postrojenja za prihvat i doziranje te započele sa zbrinjavanjem i iskorištavanjem energije starih
automobilskih guma, otpadnih ulja, mesno koštanog brašna i emulzija.
Donošenje Pravilnika o gospodarenju otpadnim uljima i otpadnim gumama prouzrokovalo je
probleme i zastoje u opskrbi potrebnim otpadnim materijalima. Između ostalog, i iz toga razloga,
tvornice cementa planiraju koristiti još jedno alternativno gorivo – gorivo iz otpada (RDF).
Analizom potencijala suspaljivanja RDF-a u tvornicama cementa u Hrvatskoj, kao mjere za
smanjenje emisije CO2, određeno je da se u 2010. godini može suspaliti 101.458 t RDF-a. Na
taj način doći će do smanjenja emisije CO2:
− 90 kt CO2 zbog zamjene dijela konvencionalnog fosilnog goriva – to je smanjenje
direktne emisije iz tvornica cementa (poglavlje 7.2.)
− 213 kt CO2-eq izbjegnute emisije zbog toga što ta količina otpada nije odložena na
odlagalištu – to je smanjenje indirektne emisije iz tvornica cementa.
U 2020. godini predviđeno je suspaljivanje 194.987 t RDF-a u tvornicama cementa. Na taj način
doći će do smanjenja emisije CO2:
− 141 kt CO2 zbog zamjene dijela konvencionalnog fosilnog goriva (poglavlje 7.2.)
− 265 kt CO2-eq izbjegnute emisije zbog toga što ta količina otpada nije odložena na
odlagalištu.
I-12-141 Stranica 74/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Navedenom mjerom smanjuje se emisija stakleničkih plinova i u sektoru gospodarenja otpadom,
što znači da se to smanjenje emisije, ostvareno u tvornicama cementa, ne može njima pripisati.
7.4.3. BETONSKI KOLNICI
Betonske kolničke konstrukcije, odnosno betonski kolnici najčešću primjenu imaju na
autocestama, aerodromskim površinama za kretanje zrakoplova i prometnim površinama u
tunelima.
Moderni betonski kolnici ispunjavaju zahtjeve za velikom nosivošću, otpornosti na klizanje,
niskoj razini buke, trajnosti, niskim troškovima održavanja i stalnoj dostupnosti.
Promatrajući aspekt održivog razvoja, mnogobrojne pogodnosti betonskih kolnika s povoljnim
fizičko-mehaničkim karakteristikama, mogu se promatrati s ekonomskog, društvenog i okolišnog
aspekta.
U nastavku slijedi pregled prednosti koje betonski kolnici imaju pred asfaltnim kolnicima:
− ekonomska dobit – smanjenje troškova
− znatno poboljšana trajnost zbog povoljnih fizičko-mehaničkih karakteristika
− produžen životni vijek kolnika i do preko 40 godina u odnosu na asfaltne čiji je vijek tek
10-tak godina
− smanjena potreba za održavanjem, popravcima i rekonstrukcijom u odnosu na asfaltne
kolnike
− veća otpornost pri različitim vremenskim uvjetima
− značajna ušteda goriva i preko 10 posto u teretnom prometu na betonskim kolnicima
− smanjeni troškovi javne rasvjete zbog svjetlije podloge betona.
− društvena dobit – povećana sigurnost
− poboljšana vidljivost noću, u tunelima i na zasjenjenim dijelovima kolnika zbog svjetlije
podloge betona
− poboljšana otpornost na klizanje, smanjen zaustavni put vozila
− poboljšana udobnost i kvaliteta vožnje jer nema oštećenja kolnika kao što su ulegnuća,
te nabiranja asfaltnog materijala na rubovima kolnika uslijed skretanja vozila
− smanjena mogućnost zadržavanja vode na cesti.
− doprinos zaštiti okoliša – očuvanje prirode i resursa
− manja ukupno ugrađena energija potrebna za gradnju betonskih kolnika
− smanjena emisija CO2 direktno i indirektno
− pogodnost iskorištenja industrijskih nusproizvoda kao dodataka betonu i/ili korištenje
istih kroz portland miješane cemente
− veća brzina i bolji protok vozila na betonskim kolnicima smanjuju emisiju onečišćujućih
tvari iz motornih vozila
− ušteda prirodnih resursa tj. neobnovljivih mineralnih sirovina (agregata) i čuvanje
krajolika
− proizvodni pogoni za izradu betona koriste manje energije i ne zagađuju atmosferu kao
za asfaltni.
I-12-141 Stranica 75/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
U pojedinim zemljama EU, primjerice u Njemačkoj, Švicarskoj, Belgiji i Austriji, udio betonskih
kolnika doseže do 25 posto. Za razliku od europskih zemalja, u Hrvatskoj se takav način u
cestogradnji danas vrlo malo ili uopće ne koristi.
Treba istaknuti da je uvođenje betona u izgradnju cestovnih kolnika u Hrvatskoj jedna od važnih
zadaća u radu udruženja hrvatskih tvornica cementa Croatia Cement s ciljem pomoći
odgovornima koji sudjeluju u rekonstrukciji postojećih i izradi budućih projekata prometne
infrastrukture u Hrvatskoj.
Zaključno, može se istaknuti da je jedna od potencijalnih mjera za smanjenje emisije CO2
ugradnja betonskih umjesto asfaltnih kolnika. Tvornice cementa zasada sudjeluju u promidžbi
opisane mjere čijom će se primjenom postići smanjenje emisije CO2 iz cestovnog prometa i
sektora proizvodnje mineralnih tvari.
I-12-141 Stranica 76/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
8. MOGUĆNOSTI PRIMJENE TRŽIŠNIH MEHANIZAMA EU I
PROTOKOLA IZ KYOTA
Tvornice cementne industrije susreću se s novim poslovnim izazovima koji proizlaze iz globalne
politike ublažavanja klimatskih promjena. Međunarodna politika čija su temeljna načela
postavljena Konvencijom i Protokolom te europska politika uskoro će se odraziti i na cementnu
industriju u Hrvatskoj. Kao što pokazuju iskustva tvornica cementa u zemljama Europske unije,
ograničenje emisije stakleničkih plinova zahtijeva ozbiljan pristup kako bi se izbjegao ili barem
sveo na podnošljivu mjeru mogući negativni utjecaj na poslovne rezultate.
Brojne studije i istraživanja pokazala su da su tržišni mehanizmi najučinkovitije sredstvo za
smanjenje emisije te da se njima ukupno gledajući postiže najbolja ekonomičnost. U ovom se
poglavlju opisuju mogućnosti primjene tržišnih mehanizama EU u shemi trgovanja emisijama,
kao i mehanizama Protokola koji uvodi tzv. fleksibilne mehanizme. Tržišni mehanizmi su opisani
uz poseban osvrt na mogućnosti predstavnika cementne industrije.
Neslužbeno se spominje mogućnost da u Hrvatskoj osim tržišnih mehanizama EU i Protokola
aktualna postane opcija domaće sheme trgovanja emisijama. Shema bi trebala predstavljati
prijelaznu fazu do uspostave ETS-a u Hrvatskoj. Realizira li se ova opcija, domaći obveznici
ETS-a imali bi mogućnost upoznati načela rada sheme trgovanja i isprobati je u praksi prije
nego započnu sudjelovati u ETS-u. U ovom trenutku nije poznato hoće li shema zaista biti
uspostavljena, nejasno je kako će se uspostaviti, a teško se može pretpostaviti koliko bi takva
shema stvarno koristila postrojenjima.
Naime, osnovni je cilj sheme trgovanja emisijama omogućiti obveznicima sheme da ispune
obvezu ograničenja emisije po nižoj cijeni. Da bi tržišni mehanizmi mogli funkcionirati i da bi se
mogla uspostaviti realna tržišna cijena, tržište mora biti likvidno. Likvidnost je postignuta ako se
transakcije (po mogućnosti većih količina) mogu provesti brzo, po niskoj cijeni i uz minimalan
utjecaj na tržišnu cijenu. Ispunjenje ovog uvjeta zahtijeva dovoljan broj sudionika koji nalaze
interes u trgovini dovoljno velike količine emisije kako na strani ponude, tako i na strani
potražnje. Preliminarne analize pokazuju da se u Hrvatskoj očekuje pedesetak sudionika s
ukupnom godišnjom emisijom od približno 10 milijuna tona CO2. Za usporedbu, u ETS je
uključeno preko 11.000 sudionika, a tržište pokriva emisiju od preko 2 milijarde tona CO2, što
znači da bi ETS bio približno dvjesto puta veći od hrvatske sheme. U situaciji kada se vode
polemike oko likvidnosti europskog ETS-a, teško je pretpostaviti da bi se mogla ostvariti
likvidnost na hrvatskom tržištu. Ako se i krene u uspostavu domaće sheme, početak trgovanja
ne može se očekivati prije početka trećeg kvartala 2008.
8.1. EUROPSKA SHEMA TRGOVANJA EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA
Europska unija i njene članice obvezali su se sukladno Protokolu u razdoblju 2008.-2012.
smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 8 % u odnosu na emisiju iz 1990. Članice su postigle
dogovor da obvezu ispunjavaju zajednički te su umjesto jednakog smanjenja emisije ukupnu
obvezu raspodijelili na članice prema posebnom ključu. Analiza koja je prethodila raspodjeli
provedena je po sektorima uvažavajući specifičnosti svake članice. Ove specifičnosti proizlaze
iz sastava proizvodnje električne energije, važnosti energetski intenzivne izvozne industrije i
ostalih značajki domaćih sektora.
I-12-141 Stranica 77/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Europska shema trgovanja emisijama stakleničkih plinova uspostavljena je Direktivom
2003/87/EK 4 Europske komisije s ciljem promicanja ekonomičnog i efikasnog smanjenja emisije
stakleničkih plinova. Direktiva obuhvaća dvije faze trgovanja:
− fazu od 2005. do 2007. i
− fazu od 2008. do 2012. (koja se poklapa s prvim razdobljem obveze Protokola).
Načelno su pravila propisana Direktivom jednaka za oba razdoblja (obje faze) sheme uz neke
izuzetke koji nisu toliko značajni da bi se ovdje isticali. U nastavku su opisane značajke sheme
koje vrijede za drugu fazu, a to je razdoblje koje se poklapa s prvim razdobljem obveze
Protokola. Naime, to je faza u kojoj će se prema očekivanjima u shemu uključiti postrojenja u
Hrvatskoj. Osvrt na fazu 2005.-2007. nalazi se u poglavlju 8.1.4., a smješten je u kontekst
pregleda iskustva stečenih u dosadašnjem radu sheme.
Prilogom I Direktive utvrđeno je da se u shemu trgovanja uključuju samo postrojenja koja
emitiraju ugljikov dioksid. S obzirom na aktivnosti, obveznici sheme postaju operatori
postrojenja koja izvode barem jednu od sljedećih aktivnosti:
− aktivnosti u sektoru energetike,
− proizvodnja ili obrada željeza i čelika,
− proizvodnja mineralnih tvari,
− ostale aktivnosti (u koje se ubrajaju proizvodnja papirne kaše, papira i kartona).
Moguće je, uz poštivanje svih drugih propisa Direktive, unilateralno uključenje u shemu drugih
plinova i aktivnosti pa čak i uključenje postrojenja koja izvode aktivnosti iz Priloga I ispod
granica kapaciteta propisanog u tom Prilogu. U tom slučaju Europska komisija mora izdati
odobrenje da takvo uključenje ne utječe negativno na interno tržište, ne iskrivljava tržišno
natjecanje i ne ugrožava integritet sheme s obzirom na zaštitu okoliša kao ni pouzdanost
planiranog sustava za praćenje emisije i izvješćivanje.
Operatori postrojenja u zemljama članicama EU koja se prema kriterijima Direktive uključuju u
ETS moraju od nadležnog tijela dobiti dozvolu za emitiranje stakleničkih plinova. Bez ove
dozvole ne smiju izvoditi aktivnosti koje rezultiraju emisijom stakleničkih plinova (to su ujedno
aktivnosti temeljem kojih je postrojenje uključeno u shemu). Da bi operator postrojenja dobio
dozvolu, mora biti u mogućnosti kontinuirano pratiti emisije i izvješćivati o emisijama. Dozvola
može biti izdana za jedno postrojenje ili za više postrojenja na istoj lokaciji kojima upravlja isti
operator. Svaku planiranu promjenu načina rada ili proširenja kapaciteta operator mora prijaviti
nadležnom tijelu te temeljem toga može zahtijevati ažuriranje dozvole.
Operatorima postrojenja se sukladno kriterijima navedenima u Prilogu III Direktive dodijeljuju
emisijske kvote za svaku godinu razdoblja sheme. U drugoj fazi ETS-a to će biti godine 2008. -
2012. Emisijska kvota označava ukupan broj prava emisije (engl. allowance) što se dodijeljuju
operatoru postrojenja, pri čemu pravo emisije označava dopuštenje emitiranja jedne tone
ekvivalenta ugljikovog dioksida u određenom razdoblju. Drugim riječima, pravo emisije je
jedinica kvote. Ono vrijedi samo za ispunjenje Direktive i samo u razdoblju za koje je izdano, a
prenosivo je u skladu s odredbama Direktive.
4 U daljnjem tekstu: Direktiva, ako drugačije nije naznačeno.
I-12-141 Stranica 78/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Metoda raspodjele u drugoj fazi ETS-a je mješovita: najmanje 90 % prava emisije mogu se
dodijeliti besplatno, dok se ostalih 10 % mogu prodati javnom dražbom, o čemu odlučuje svaka
članica za sebe. Pri određivanju ukupne količine prava emisije članice moraju uzeti u obzir i
uključivanje novih sudionika u shemu.
Operator postrojenja dužan je do 30. travnja svake godine izvršiti predaju prava emisije u
količini koja odgovara ukupnoj emisiji postrojenja tijekom prethodne kalendarske godine.
Izvješće operatora o emisijama za tu godinu prethodno se podvrgava postupku neovisne
verifikacije. Ako se do 31. ožujka izvješće u postupku verifikacije ne ocijeni zadovoljavajuće,
operatoru će se onemogućiti svaki daljnji transfer prava emisije sve dok izvješće ne bude
ocijenjeno zadovoljavajućim. Predana prava emisije moraju se naknadno poništiti.
Ako do zadanog roka operator ne izvrši predaju dovoljne količine prava emisije kojima pokriva
emisiju u određenoj godini, odredit će mu se kazna za prekoračenje emisije. Ona iznosi 100
eura po toni ekvivalenta ugljikovog dioksida koju je postrojenje emitiralo, a za koju operator nije
predao pravo emisije. Plaćanje kazne za prekoračenje emisije ne oslobađa operatora od
obveze predaje količine prava emisije koja odgovara prekoračenoj količini emisije.
Pravima emisije operatori postrojenja upravljaju putem računa otvorenog u registru –
elektronskoj bazi podataka. Registar služi da bi se osigurao točan obračun pri izdavanju,
mirovanju na računu, prijenosu i poništavanju prava emisije. Budući da su prava prenosiva,
operator može izvršiti transakciju prava sa svog računa u drugi račun u istom registru ili u račun
registra druge zemlje članice. Svi nacionalni registri povezani su putem nezavisnog dnevnika
transakcija – središnje baze podataka Europske komisije, putem koje se provjerava ispravnost
svake inicirane transakcije.
Zemlje članice mogu za određeno razdoblje operatorima odobriti udruživanje (engl. pooling)
postrojenja koja izvode istu aktivnost. Tako osnovano udruženje imenuje povjerenika kojem će
se izdati ukupna količina prava emisije i koji će biti odgovoran za predaju prava emisije u količini
jednakoj ukupnoj emisije postrojenja u udruženju.
8.1.1. PRINCIPI, MODELI I PRAVILA ZA RASPODJELU EMISIJSKIH KVOTA
Raspodjela emisijskih kvota karakteristična je za oblik programa trgovanja emisijama zvanog
"cap and trade", što znači postavljanje ograničenja i trgovanje temeljem tog ograničenja.
Regulator takvog programa postavlja ukupno ograničenje emisije u određenom razdoblju za
sudionike programa, a nakon toga slijedi raspodjela ukupne emisije na pojedina postrojenja.
Upravo je način na koji se dodijeljuju pojedinačne emisijske kvote ključan za ustroj ovog oblika
programa trgovanja emisijama. Raspodjela je izuzetno odgovoran zadatak i treba ga izvršiti
savjesno jer kvote predstavljaju vrijednu imovinu.
Glavni cilj plana je raspodjela emisijskih kvota postrojenjima u programu trgovanja osiguravajući
ravnomjernu podjelu obveza između sektora obuhvaćenih trgovanjem i ostalih sektora, podjelu
obveza između sektora te na kraju između postrojenja koja pripadaju istom sektoru. Proces
izrade nacionalnog plana raspodjele emisijskih kvota odvija se u nekoliko koraka (Lit 8-1) 5 :
− analiza "odozgo nadolje",
− analiza "odozdo nagore",
5 Prikazan je proces izrade nacionalnog plana za europski ETS.
I-12-141 Stranica 79/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
− konsolidacija temeljem analiza,
− određivanje raspodjele za sektore i postrojenja,
− tretiranje novih sudionika,
− zaključna faza plana raspodjele.
Prvi korak procesa predstavlja tzv. analizu "odozgo nadolje" (engl. top-down) kojom će se
odrediti ukupna emisija za raspodjelu postrojenjima u programu trgovanja. Ova se količina
može odrediti temeljem emisija u referentnom razdoblju (udjel emisija obuhvaćenih programom
u povijesnim emisijama), temeljem projekcija emisija (udjel emisija obuhvaćenih programom u
projekcijama emisijama) ili po načelu najmanjeg troška (veći teret za sektore s manjim
troškovima smanjenja emisije). Usporedbom količina dobivenih trima pristupima može se
usvojiti preliminarni raspon unutar kojeg se raspodjela može kretati.
Usporedo s ovom analizom sastavlja se popis svih postrojenja koja ispunjavaju kriterije za
uključivanje u program trgovanja emisijama te se izvodi analiza "odozdo nagore" (engl. bottomup)
čiji je cilj prikupljanje podataka o sadašnjim i povijesnim emisijama te o projekcijama emisija
iz postrojenja.
U trećem koraku uspoređuju se ukupni podaci i podaci po sektorima dobiveni analizama iz
prethodna dva koraka. Najveća je vjerojatnost da se oni neće podudarati te je potrebno izvršiti
korekciju ili ukupne količine za trgovanje ili individualnih kvota za postrojenja. Cilj sljedećeg
(četvrtog) koraka je raspodijeliti ukupnu količinu prava emisije na sektore, a zatim takve
sektorske kvote raspodijeliti na postrojenja unutar sektora.
U pogledu tretiranja novih sudionika (engl. new entrant), može se odlučiti da će se dio prava
emisije ostaviti kao pričuva ili da će novi sudionik morati kupiti prava na tržištu. U slučaju
zadržavanja prava emisije u pričuvi, potrebno je jasno i objektivno propisati na koji način će se
ona dodijeljivati novim sudionicima. Posljednji korak obilježava zaključivanje proračuna za
raspodjelu i izradu završne verzije nacionalnog plana kojeg je potrebno dostaviti regulatornom
tijelu na pregled. U Prilogu II nalazi se pregled kriterija Europske komisije koje zemlja članica
treba uvažiti pri izradi nacionalnog plana raspodjele emisijskih kvota.
U širem smislu razlikuju se dvije kategorije raspodjele emisijskih kvota: dražba i besplatna
raspodjela, a moguća je i treća koja se dobiva njihovom kombinacijom. Obje su kategorije ovdje
opisane.
Dražba
Ako se prava emisije raspodijeljuju dražbom, operatori postrojenja moraju kupiti od države
količinu prava emisije za koju su procijenili da im je potrebna u određenom razdoblju. Država ne
određuje kvote postrojenjima, niti utječe na količinu prava za koju licitiraju operatori.
Natjecateljski karakter ovakvog načina raspodjele osigurava da prava emisije dobije onaj tko ih
može najbolje iskoristiti, a time se potiče produktivnost.
Ponudi li se na dražbi ukupna emisijska kvota namijenjena postrojenjima, operatori moraju
platiti za sva prava emisije. Ukupni trošak za operatora bi u tom slučaju bio zbroj troška za
nabavu prava emisije i troška za smanjenje emisije do razine koju određuje iznos kupljenih
prava emisije.
I-12-141 Stranica 80/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Prihod od dražbe država može iskoristiti na nekoliko načina: za ulaganja u smanjenje emisije u
sektorima izvan programa trgovanja emisijama, za uvođenje poreznih olakšica, za povrat
sredstava ili dijela sredstava sudionicima dražbe, itd. Ovakav način raspodjele je za državu
povoljan zbog niskih transakcijskih troškova.
Besplatna raspodjela
Dosad se u praksi besplatna raspodjela primijenjivala češće nego raspodjela dražbom. Dijelom
je to zbog toga što se režim "cap and trade" ne primijenjuje globalno. Naime, u zemljama koje
nisu obuhvaćene programom trgovanja operatori nisu suočeni s dodatnim troškovima koje
izaziva primjena mjera za smanjenje emisije. Ako bi osim troškova za smanjenje emisije morali
podnijeti i trošak kupnje prava emisije, operatori postrojenja uključenih u program trgovanja bili
bi suočeni s dodatnim pritiskom na konkurentsku sposobnost. Vjerojatnost da će operatori
postrojenja podržati ovakvu raspodjelu veća je nego u slučaju dražbe.
U slučaju besplatne raspodjele u praksi se koriste dvije metode: raspodjela prema stvarnim
povijesnim parametrima u referentnom razdoblju (engl. grandfathering) i raspodjela prema
usporedbenim pokazateljima (engl. benchmarking). Ukupna kvota emisije za sektore
obuhvaćene programom trgovanja može biti raspodijeljena kombinacijom metoda, npr. tako da
se sektorska kvota odredi temeljem povijesnih podataka, a da se raspodjela na postrojenja u
istom sektoru izvede primjenom usporedbenih pokazatelja. Moguće je također da se
istovremeno raspodjela kvota postrojenjima drugog sektora izvodi temeljem povijesnih podataka.
Izbor povijesnih podataka ima važnu ulogu u raspodjeli emisijskih kvota. Ovi podaci se mogu
podijeliti u sljedeće skupine:
− ulazni parametri postrojenja – primjerice toplinska snaga na ulazu, odnosno energetska
vrijednost goriva na ulazu u postrojenje ili utrošak goriva,
− izlazni parametri postrojenja – izražavaju se kao isporučena količina električne energije,
masa proizvodnje (npr. tona cementa ili čelika) ili kao broj proizvoda,
− emisije u referentnom razdoblju – kao zajednička značajka svih postrojenja.
Raspodjela temeljem ulaznih parametara koristi se rijeđe u usporedbi s raspodjelom temeljem
izlaznih parametara i raspodjele temeljem emisije. Izlazni podaci odražavaju razinu proizvodnje
postrojenja, ali su uglavnom ograničeni na postrojenja unutar istog sektora koja proizvode istu
vrstu završnog proizvoda. Kada postoje određene razlike između postrojenja (u tehnologiji,
sirovini, gorivu, proizvodnom programu i sl.) te se ona objektivno ne daju usporediti, za osnovu
raspodjele se uzimaju podaci o emisijama u referentnom razdoblju. Referentno razdoblje za sve
povijesne podatke može predstavljati jedna izabrana godina ili neko višegodišnje razdoblje. Ako
se radi o godišnjem nizu, parametar se može izabrati kao prosječna vrijednost, ili pak kao
najviša odnosno najniža vrijednost unutar razdoblja.
Raspodjela prema stvarnim emisijama u referentnom razdoblju
Raspodjela se temelji na povijesnim parametrima, najčešće emisijama iz postrojenja u
određenom razdoblju. Iako se za određivanje povijesne emisije može uzeti samo jedna godina,
smatra se da je emisija razdoblja pouzdaniji pokazatelj jer proizvodnja može varirati, što izravno
utječe na emisije. Emisijska kvota za postrojenje se računa općenito kao umnožak ukupne
emisije postrojenja u referentnom razdoblju i faktora kojim se kvantificira zadano smanjenje
emisije na razini sektora. Podrazumijeva se da je broj godina referentnog razdoblja jednak broju
I-12-141 Stranica 81/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
godina razdoblja zadanog smanjenja emisije ili je u suprotnom potrebno razdoblja svesti na
jednaki broj godina.
U ovakvom obliku metoda nije primijenjiva u slučajevima kada su postrojenja u međuvremenu
smanjila ili proširila proizvodni kapacitet te se tada moraju koristiti korektivni faktori kojima se
promjena kapaciteta uzima u obzir. Ipak, glavni nedostatak metode je što ne uračunava razlike
u efikasnosti postrojenja s obzirom na emisije ugljikovog dioksida. Uzme li se jednak faktor
smanjenja emisije na razini sektora u proračun kvote za svako postrojenje, efikasna postrojenja
se dovode u neravnopravni položaj u odnosu na neefikasna postrojenja. Postrojenja koja su
uložila u mjere za smanjenje emisije s ciljem povećanja efikasnosti iskoristila su dio potencijala
za smanjenje. Ista stopa smanjenja kao i za postrojenja koja nisu ulagala u smanjenje znači
veći trošak za efikasna postrojenja jer je zbog manjeg raspoloživog potencijala za smanjenje
daljnje povećanje efikasnosti troškovno puno nepovoljnije. Time se ne priznaju ulaganja u
smanjenje prije raspodjele emisijskih kvota. Mogući način da se ovo izbjegne, a da se ipak
primijeni metoda je da se promatra razdoblje prije nego što je itko od sudionika primijenio mjere
za povećanje efikasnosti, međutim što su podaci stariji, to slabije odražavaju stvarno stanje. U
tablici 8.1-1 nalazi se cjelovit popis prednosti i nedostataka metode (Lit 8-2).
Tablica 8.1-1: Prednosti i nedostaci metode raspodjele temeljem emisija u referentnom
razdoblju
Prednosti metode Nedostaci metode
Jednostavna je jer podaci za referentno razdoblje
već postoje.
Budući da se koriste postojeći podaci, već postoji i
raspodjela unutar sektora, međutim potrebno je
provjeriti kažnjava li se na taj način rano
djelovanje nekih postojećih postrojenja.
Podaci referentnog razdoblja mogu se množiti s
faktorima specifičnim za sektor koji odražavaju
potencijal sektora za doprinos ukupnom
smanjenju emisije.
Da bi se pokazala tehnička mogućnost smanjenja
emisije, za neke sektore se može primijeniti
analiza usporedbenih pokazatelja. Time se mogu
odrediti faktori smanjenja na razini sektora.
Primjenom ove metode ne priznaje se (ne
prepoznaje se) rano djelovanje.
U nekim sektorima emisija potječe samo od
izgaranja, tako da se povećanjem energetske
efikasnosti može znatno utjecati na smanjenje
emisije.
Ne postoji mogućnost razlučivanja emisija iz
procesa i emisija od izgaranja goriva. U nekim je
sektorima emisije iz procesa vrlo teško smanjiti u
usporedbi s emisijama od izgaranja.
Ako se radi uprosječenje, ono ne ide u prilog
operatorima postrojenja koja su tijekom
referentnog razdoblja imali povećanu proizvodnju,
a time i višu razinu emisija.
Ne prepoznaju se tržišne okolnosti u kojima je
pojedino postrojenje djelovalo tijekom referentnog
razdoblja.
Metoda ne omogućuje prepoznavanje situacija
kada operator poveća proizvodnju jednog
postrojenja jer je zatvorio drugo postrojenje.
Raspodjela prema usporedbenim pokazateljima
Usporedba izabranih pokazatelja za postrojenja jamči da će se pri raspodjeli kvota
postrojenjima u obzir uzeti rano djelovanje (engl. early action), tj. da će se vrednovati ulaganja
postrojenja u smanjenje emisije, odnosno povećanje efikasnosti. Kvota za postrojenje računa se
I-12-141 Stranica 82/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
općenito kao umnožak emisijskog faktora za sektor (usporedbenog pokazatelja), proizvodnje u
određenom razdoblju te faktora kojim se kvantificira zadano smanjenje emisije na razini sektora.
Razdoblje proizvodnje može biti povijesno ili se može procijeniti očekivana proizvodnja u
razdoblju za koje se određuju kvote.
Pokazatelji predstavljaju neku vrstu standarda i mogu biti prosječna vrijednost, vrijednost prema
BAT-u (engl. best available techniques) ili bilo koji drugi fizički standard izražen kao emisija po
jedinici proizvodnje. U nekim situacijama pokazatelji se mogu primijeniti na razini sektora, a u
nekima to nije moguće pa se koriste za usporedbu postrojenja u podsektorima, odnosno
industrijama. U svakom slučaju, pokazatelje treba pažljivo izabrati u svakoj industriji vodeći
računa prvenstveno o stvarnim sličnostima proizvodnog procesa i završnim proizvodima, kako
bi pokazatelji bili usporedivi. Osim toga, treba definirati geografsko/administrativno područje
unutar kojeg će se izabrati pokazatelji, npr. hoće li se uspoređivati postrojenja nacionalne
industrije, europske ili pak globalno svjetske industrije. U tablici 8.1-2 nalazi se cjelovit popis
prednosti i nedostataka metode (Lit 8-2).
Tablica 8.1-2: Prednosti i nedostaci metode raspodjele temeljem usporedbenih pokazatelja
Prednosti metode Nedostaci metode
Otkriva se je li korištena najbolja raspoloživa
tehnika te se stvara prava slika o postignutom
smanjenju emisije.
Može se koristiti na način da uzima u obzir rano
djelovanje.
U nekim sektorima može se koristiti na način da
potakne korisnike zastarjelih neefikasnih
tehnologija na ulaganje u suvremenu tehnologiju
ostavljajući za to dovoljno vremena.
U nekim sektorima mogu se koristiti usporedbeni
pokazatelji s pomoću kojih se emisije iz procesa
odvajaju od emisija uslijed izgaranja.
Može se prepoznati korištenje alternativnih goriva
koja pridonose smanjenju emisije CO2.
U nekim sektorima mogu se kombinirati razne
metodologije usporedbenih pokazatelja, po načelu
kao što je "najbolji u klasi", "prosjek klase", zatim
varijacija goriva, dostupnost sirovine i regionalni
utjecaj.
Za definiranje količine proizvodnje u formuli za
raspodjelu mogu poslužiti različite osnove: podaci
o dosadašnjoj proizvodnji, kapacitet proizvodnje,
dosadašnje emisije, itd.
Metoda je transparentna i njome se može postići
ravnopravni tretman postrojenja.
Metoda se može primijeniti da potiče povećanje
efikasnosti s obzirom na emisije ugljikovog
dioksida te da ne kažnjava efikasne operatore.
U sektorima s različitim proizvodnim programima
nije moguće pronaći metodologiju koja će
odgovarati svima.
Korištenje emisijskih faktora po načelu "najboljeg
u klasi" može ići na štetu nekih operatora.
Pokušajem uspostave usporedbenih pokazatelja
na razini EU naišlo bi se na teškoće zbog
regionalnih razlika, ograničenosti u dostupnosti
sirovine i razlike u korištenom gorivu.
Faktore iskorištenosti i faktore opterećenja
postrojenja se u nekim sektorima teško može
uspoređivati.
U nekim sektorima je teško odrediti emisijske
faktore izražene po jedinici proizvodnje zbog
razlika u materijalu koji ulazi u proizvodnju.
Korištenje vrijednosti po BAT-u vjerojatno bi išla
na štetu mnogih, međutim te vrijednosti se mogu
postaviti kao dugoročni cilj.
Moraju biti dostupni reprezentativni povijesni
podaci kojima će se potvrditi da se zadane
vrijednosti mogu postići.
I-12-141 Stranica 83/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Sektori mogu usvojiti najpraktičniju metodologiju
primjene usporedbenih pokazatelja za njihov
specifičan slučaj.
Tijekom daljnjeg razvoja metoda moguće je
usvajanje usporedbenih pokazatelja na razini EU.
8.1.2. MOGUĆNOSTI TRGOVANJA PRAVIMA EMISIJE U OKVIRU EUROPSKE SHEME
TRGOVANJA
Predmet trgovanja u europskoj shemi je pravo emisije jedne tone ekvivalenta ugljikovog
dioksida (allowance), koje se još označava kao EUA (European Union Allowance). Interes za
trgovanje svakako imaju obveznici ETS-a kojima je postavljena gornja granica emisije, ali i
druge pravne pa i fizičke osobe koje kupnjom i prodajom prava emisija žele ostvariti zaradu.
Svatko tko želi sudjelovati u trgovanju mora otvoriti korisnički račun u registru emisija
stakleničkih plinova.
Operatori postrojenja koja ispunjavaju kriterije Direktive 2003/87/EK za uključivanje u ETS
trebaju zatražiti otvaranje korisničkog računa u nacionalnom registru od administratora registra.
Nadležno tijelo će do 28. veljače svake godine operatoru izdati količinu prava emisije koja je
nacionalnim planom predviđena za tu godinu. Podatke o svojim emisijama operator izlaže
verifikaciji te je za tako verificirane emisije ugljikovog dioksida u jednoj godini obvezan predati
ekvivalentan broj prava emisije, najkasnije do 30. travnja iduće godine. Npr. nakon što je
verifikacijskim izvješćem potvrđeno da je u određenoj godini postrojenje emitiralo 10.000 tona
ugljikovog dioksida, njegov operator treba predati 10.000 prava emisije.
Direktiva omogućuje da operator s manjom količinom prava emisije od potrebne količine za
ispunjenje obveze kupuje prava emisije od drugih osoba. Druga osoba može biti bilo koji
obveznik sheme koji ocijeni da ima dovoljno prava za ispunjenje obveze te da preostalu količinu
može prodati na tržištu. Višak prava operator može stvoriti načelno ako je došlo do smanjenja
proizvodnje ili ako je primijenio mjere kojima je bez smanjenja proizvodnje smanjio razinu
stakleničkih plinova. Međutim, prava emisije mogu se kupiti i od drugih pravnih i fizičkih osoba
koje otvore račun u registru i mogu ponuditi na prodaju prava emisije sa svog računa.
Registar emisija stakleničkih plinova služi za obračun držanja na računu, transakcija, predaje i
poništavanja prava emisija, a ne služi kao platforma za trgovanje. Trgovanje se odvija na druge
načine: bilateralnim dogovorom, sudjelovanjem na emisijskim burzama ili na tzv.
izvanburzovnom tržištu. Kada se postigne dogovor o kupoprodaji, izvršava se prijenos novčanih
sredstava s kupca na prodavatelja, a nakon toga prodavatelj prebacuje prava emisije sa svog
računa u registru na račun kupca. Dakle, u registru se bilježi samo promjena vlasništva prava
emisije kao što je to slučaj s vrijednosnicama u depozitarnoj agenciji. Svako pravo emisije
izdano u registru ima jedinstveni serijski broj i za svako pravo se zna u čijem je vlasništvu.
Pravo emisije predstavlja nematerijalnu imovinu, ima svoju tržišnu vrijednost i njime se trguje na
burzi kao i drugom robom. Za sudionike na tržištu presudno je razumijevanje tržišnih odnosa i
faktora koji mogu utjecati na cijenu prava emisije, što u konačnici može pomoći u predviđanju
budućih razina cijene. Na tržišnu cijenu prava emisije utječe nekoliko faktora:
− zrelost tržišta,
− uobičajeni tržišni utjecajni faktori,
I-12-141 Stranica 84/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
− faktori strane ponude,
− faktori strane potražnje.
Zrelost tržišta
Europski ETS još uvijek je relativno novo tržište, a za uspostavu realne cijene svakom je novom
tržištu potrebno neko vrijeme. Iako je prošlo više od dvije godine od njegovog službenog
početka, europsko tržište nije doseglo dovoljan stupanj zrelosti te trenutni pokazatelji nisu
pouzdani za predikcije budućih cijena. Razlozi nerazvijenosti su zakašnjelo usvajanje nekih
nacionalnih planova i tehnički problemi povezani s uspostavom registarskog sustava.
Uobičajeni tržišni faktori
Među uobičajene tržišne faktore ubraja se likvidnost. Iako je obveznicima ETS-a postalo više od
11.000 postrojenja, mali je stvarni broj onih koji trguju pravima emisije. To je uglavnom
nekolicina profesionalnih trgovaca, zatim to su veliki proizvođači električne energije te nekoliko
proizvodnih tvrtki. Ako je broj onih koji trguju velikim količinama malen, tržišne cijene reagiraju i
na pojedinačne transakcije.
Utjecaj imaju i politički faktori: npr. izbor metodologije alokacije, odluka o povezivanju s drugim
trgovinskim shemama, priznavanje jedinica nastalih od projektnih mehanizama i sl. Kao što se
vidjelo po događanjima u ETS-u iz travnja 2006., na cijenu može utjecati i objavljivanje
podataka. Tada je došlo do oštrog sniženja cijena jer je prije službenog objavljivanja došlo do
"curenja" podataka o verificiranim emisijama nekih država članica. Podaci su pokazali da je
ukupna ostvarena emisije puno manja od predviđene što je izazvalo izrazitu cjenovnu korekciju.
Faktori strane ponude
Faktori strane ponude su nesigurnost procjene ukupne količine prava emisije, mogućnost
korištenja jedinica nastalih od projektnih mehanizama te mogućnost prijenosa prava emisije u
iduće razdoblje (fazu) ETS-a. Ukupna količina prava emisije koja će biti dostupna na tržištu ovisi
dijelom o tome kako će se tretirati novi sudionici te hoće li im se prava dati besplatno ili će se
prodati na dražbi za nove sudionike.
Jedinice CER i ERU 6 se u ovom trenutku mogu nabaviti po nižoj cijeni nego što je očekivana
cijena prava emisije u ETS-u pa bi povezivanje s projektnim mehanizmima teoretski trebalo
sniziti cijenu prava emisije. Međutim, nabava "projektnih" jedinica donekle je ograničena jer je
potrebno određeno vrijeme da projekti rezultiraju jedinicama smanjenja emisije. Odnos cijena u
budućnosti mogao bi se promijeniti budući da se očekuje konvergencija cijena različitih vrsta
jedinica prema jedinstvenoj cijeni na tržištu.
Prijenos prava iz faze 1 (2005.-2007.) u fazu 2 (2008.-2012.) ETS-a praktički nije moguć.
Gledajući samo faktore ponude, to je razlog zašto cijena prava emisije konstantno pada tijekom
čitavog posljednjeg kvartala 2006. i tijekom 2007.
Faktori strane potražnje
Potražnja za pravima emisije uglavnom je određena projekcijama emisija iz postrojenja. Faktori
strane potražnje su ekonomski rast, cijena goriva i vremenski uvjeti. Precijeni li se ekonomski
6 Detaljnije o projektnim mehanizmima Protokola i načinima korištenja jedinica nastalih od projekata pročitati u poglavlju 8.2.
I-12-141 Stranica 85/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
rast pri izradi projekcija emisija, može doći do preizdašne raspodjele prava emisije i smanjene
potražnje što dovodi do pada cijene prava emisije.
Cijena goriva može utjecati na sljedeći način: poraste li cijena plina, opcija loženja ugljenom
postaje atraktivnija te pritom može porasti potražnja za pravima emisije i njihova cijena. Vrijedi i
obrnuto: pad cijene plina može uzrokovati pad cijene prava emisije.
Vremenski uvjeti također utječu na potražnju za pravima emisije. Bude li godina hidrološki
povoljna (s natprosječnim precipitacijama), manje električne energije će se proizvoditi u
termoelektranama, što će rezultirati manjim emisijama ugljikovog dioksida te manjom
potražnjom i padom cijene prava emisije. Isti učinak javlja se ako se tijekom hladnih godišnjih
razdoblja zabilježe natprosječno niske temperature (povećana proizvodnja energije za grijanje)
ili se tijekom toplih razdoblja zabilježe natprosječno visoke temperature (povećana proizvodnja
energije za hlađenje).
8.1.3. ZAHTJEVI PRAĆENJA I IZVJEŠĆIVANJA O EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA
Praćenje emisija izravnih stakleničkih plinova iz tvornice cementa svodi se na izračun emisije
ugljikovog dioksida (CO2). Obveze izvješćivanja predstavnika cementne industrije u Hrvatskoj o
emisijama stakleničkih plinova mogu se podijeliti u dvije skupine:
− izvješćivanje za potrebe Katastra emisija u okoliš i
− izvješćivanje za potrebe europske sheme trgovanja emisijama.
Izvješćivanje za potrebe Katastra emisija u okoliš
Sukladno odredbama Pravilnika o katastru emisija u okoliš (Lit 8-3), tvornica cementa je
pojedinačni izvor emisije i obveznik dostavljanja podataka o tvarima koje ispušta u okoliš. U
Katalogu onečišćenja zraka (Katalogu 2) Pravilnika, ugljik (IV) oksid, tj. CO2 je naveden kao
anorganski spoj za koji onečišćivač izvješćuje emisiju za svaku kalendarsku godinu. Prema
tome, tvornica cementa obvezna je kao i dosad dostavljati obrazac za emisije u zrak iz
industrijskih postrojenja u kojem će kvantificirati emisiju ugljikovog dioksida. Podaci o emisijama
ugljikovog dioksida u katastru emisija u okoliš predstavljaju osnovu za utvrđivanje naknade na
emisiju ugljikovog dioksida. Donošenje uredbe kojom će se regulirati plaćanje naknade očekuje
se tijekom 2007.
Izvješćivanje za potrebe europske sheme trgovanja emisijama
Operatori postrojenja obuhvaćenih europskom shemom trgovanja imaju obvezu praćenja i
izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova kako bi se moglo utvrditi jesu li ispunili obvezu
ograničenja emisije stakleničkih plinova iz postrojenja. U Direktivi je definirano da je svaki
operator postrojenja dužan izvješćivati nadležnom državnom tijelu o emisijama stakleničkih
plinova tijekom kalendarske godine po isteku te godine. Također je propisano da će se donijeti
smjernice za praćenje emisije i izvješćivanje o emisijama nastalim uslijed aktivnosti navedenih u
direktivi. U Prilogu IV Direktive propisana su načela za praćenje emisija i izvješćivanje o
emisijama. Izvješće o emisijama predaje se na verifikaciju nezavisnom akreditiranom tijelu.
Način praćenja i izvješćivanja definiran je "Odlukom Komisije od 29.1.2004. kojom se propisuju
smjernice za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova sukladno Direktivi
2003/87/EK Europskog parlamenta i Vijeća" (u daljnjem tekstu: Odluka). U Odluci je istaknuto
da je potpuno, konzistentno, razvidno i točno praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih
I-12-141 Stranica 86/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
plinova u skladu sa smjernicama osnovno za odvijanje sheme trgovanja pravima emisije
uspostavljene Direktivom.
Prilog I navedene Odluke sadrži općenite smjernice za praćenje emisija i izvješćivanje o
emisijama, dok Prilozi II do XI sadrže smjernice koje se odnose na specifične aktivnosti. Tako
se smjernice za izvješćivanje o emisijama iz tvornice cementa nalaze u Prilogu VII Odluke pod
nazivom "Smjernice specifične s obzirom na aktivnosti za postrojenja za proizvodnju cementnog
klinkera navedenih u Prilogu I Direktive 7 ".
8.1.4. REZULTATI I ISKUSTVA PRVOG RAZDOBLJA TRGOVANJA EMISIJAMA
STAKLENIČKIH PLINOVA (2005.-2007.) S POSEBNIM NAGLASKOM NA
CEMENTNU INDUSTRIJU
STAJALIŠTE EUROPSKE KOMISIJE
Europska komisija se u svojim smjernicama objavljenih koncem 2005. (Lit 8-4) osvrće na
započetu prvu fazu ETS-a te iznosi određene zaključke o iskustvima trgovanja emisijama
tijekom 2005. kao putokaz za izradu nacionalnih planova raspodjele emisijskih kvota za drugu
fazu trgovanja. Prva faza se prema smjernicama općenito tretira kao razdoblje u kojem se
sudionici obrazuju o obvezama i procesu trgovanja emisijama. Sumirane su određene značajke
proizašle iz raspodjele kvota za prvu fazu te se ovdje ukratko opisuju.
Za ekonomično ispunjenje obveze zadane Protokolom nužno je više koristiti mehanizam
trgovanja emisijama
U pogledu ispunjenja obveza ograničenja emisije neke se zemlje članice u velikoj mjeri
oslanjaju na smanjenje u sektorima koji nisu obuhvaćeni ETS-om ili planiraju da će vlada kupiti
jedinice emisije. Smatra se da je u prvoj fazi takva politika smanjila mjeru u kojoj se trgovanje
emisijama koristilo kao mehanizam za smanjenje emisije. U nekim je zemljama članicama fokus
smanjenja emisije premješten na sektore izvan ETS-a. Budući da je trgovanje emisijama
troškovno najučinkovitiji mehanizam, time se stvaraju dodatni nepotrebni troškovi te bi se
trgovanje trebalo više koristiti u drugoj fazi.
Raspodjela je općenito bila restriktivna prema proizvođačima električne energije u odnosu na
druge sektore sheme
U usporedbi s projekcijama emisije u nekim je zemljama članicama raspodjela bila restriktivna
za sektor proizvodnje električne energije, tj. bila je ambicioznija s obzirom na zaštitu okoliša.
Zemlje članice kojima prijeti poprilično prekoračenje emisije u odnosu na ograničenje zadano
Protokolom namjeravaju kupiti znatne količine jedinica emisije
Osam je zemalja članica u planovima raspodjele za prvu fazu izrazilo namjeru kupovine
sredstvima vlade ukupne količine između 500 i 600 milijuna jedinica nastalih od projektnih
mehanizama. Uz sadašnji razvoj situacije u području provedbe mehanizama CDM i JI ovu će
količinu biti vrlo teško ostvariti. Štoviše, budući da i obveznici ETS-a mogu provoditi projekte
CDM i JI, potražnja za kreditima će se još više povećati. Komisija smatra da je unaprjeđenje
funkcioniranja mehanizama jedno od prioritetnih pitanja.
7 Pod Direktivom se podrazumijeva Direktiva 2003/87/EK
I-12-141 Stranica 87/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Za razvoj tržišta prava emisije esencijalno je da se ne prihvaćaju naknadne ("ex-post")
prilagodbe
Komisija nije odobrila tzv. "ex-post" prilagodbe koje su predvidjele neke zemlje članice u prvom
razdoblju trgovanja, što je od vitalnog značenja za razvoj efikasnog i likvidnog tržišta prava
emisije. Ispravno funkcioniranje tržišta prava emisije kritično je ovisno o stabilnoj i predvidivoj
raspodjeli za cijelo razdoblje trgovanja s ciljem stvaranja stabilnih poticaja operatorima
postrojenja za smanjenje emisije. Za potrebe ispunjenja obveze, tvrtke mogu koristiti punu
fleksibilnost sheme, bilo da se radi o tržištu prava emisije ili o internim prekograničnim
transferima tvrtke.
Neki planovi raspodjele složeniji su nego što je potrebno te nisu dovoljno transparentni
U planovima raspodjele za prvu fazu neke su zemlje članice kreirale složen skup posebnih
pravila za raspodjelu: sve su članice omogućile pričuvu za nove sudionike i gotovo sve su
omogućile neku vrstu administrativnih odredbi u slučaju zatvaranja postrojenja. Po tome se
zemlje razlikuju samo u detaljima. Takvi planovi raspodjele doprinose visokom stupnju
složenosti i nedostatku transparentnosti unutarnjeg tržišta te mogu dovesti do nepotrebnog
iskrivljavanja tržišnog natjecanja. Zemlje članice trebaju razmotriti pojednostavljenje svih pravila
koja su same uvele i koje nisu ključne za funkcioniranje sheme. Jednostavnija pravila bi
pridonijela većoj transparentnosti planova raspodjele.
STAJALIŠTE PREDSTAVNIKA CEMENTNE INDUSTRIJE
Udruženje Cembureau koje predstavlja europske proizvođače cementa iznijelo je službeno
stajalište o iskustvima nakon prve godine primjene ETS-a (Lit 8-5). Udruženje u priopćenju
ističe da će ETS dovesti do velikih problema konkurentnosti europske cementne industrije te da
neće uspjeti globalno smanjiti emisije ugljikovog dioksida. Ocijenjuje se da će ETS naprotiv
poslužiti kao poticaj za uvoz klinkera ili cementa iz zemalja koja nemaju zadana ograničenja
emisije, što će samo rezultirati premještanjem izvora emisije ugljikovog dioksida i dodatnom
emisijom uslijed transporta.
Cembureau predlaže reviziju postojećih pravila na način da se uvaže sljedeća načela:
− sustav bi trebao obuhvaćati zemlje OECD-a i vodeće razvijene zemlje ili zaštititi od
iskrivljenja tržišnog natjecanja one zemlje koje prednjače u primjeni mjera za smanjenje
emisije CO2,
− sustav bi trebao biti podržan tržišnim mehanizmima, ne bi trebao biti temeljen na
apsolutnim gornjim granicama emisije te bi trebao omogućiti realistične ciljeve smanjenja
emisije uzevši u obzir dugoročne usporedbene pokazatelje,
− sustav bi se trebao temeljiti na sektorskom pristupu, a ograničenja emisije bi trebalo
utvrditi sporazumno.
Cembureau traži da se u međuvremenu poduzmu mjere kojima će se osigurati da uvezeni
proizvodi (cement i klinker) budu podvrgnuti jednakim ograničenjima koja vrijede i za proizvode
iz Europske unije te da europske zemlje u provedbi nacionalne politike uzmu u obzir sljedeće
preporuke:
− trebaju se poduzeti akcije da se u ETS osim postrojenja obuhvaćenih Prilogom I
Direktive 2003/87/EK uključe i drugi izvori emisije, pri čemu je potrebno uzeti u obzir
kapacitet preuzimanja cijene za smanjenje emisije imajući na umu velike razlike u
troškovima smanjenja emisije svedenih na jedinicu prihoda,
I-12-141 Stranica 88/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
− u nacionalnoj implementaciji je potrebno zauzeti sektorski pristup tako da se teret
ravnomjerno raspodijeli na sektore,
− prava emisije se cementnoj industriji trebaju raspodijeliti besplatno i bez dražbe,
− mora se nagraditi rano djelovanje, odnosno treba koristiti pokazatelje najbolje poslovne
izvedbe postojećih postrojenja obuhvaćenih ETS-om,
− mora se poticati racionalizacija proizvodnje u budućnosti, npr. priznavanjem domaćih
projekata,
− treba uzeti u obzir specifičnost emisija koje nastaju u procesima,
− trebalo bi poticati korištenje goriva dobivenog od otpada,
− trebalo bi omogućiti neku vrstu naknadne ("ex post") korekcije za slučaj nepredviđenih
tržišnih fluktuacija kako bi se osiguralo da se tržišna potražnja za proizvodima može
zadovoljiti na održivi način,
− birokratski zahtjevi trebaju se svesti na najmanju mjeru, što posebice vrijedi za projekte
CDM i JI,
− konverzija kredita nastalih od projekata CDM i JI u prava emisije trebala bi se izvoditi u
omjeru 1:1 bez postavljenih ograničenja za primjenu kredita,
− potrebno je poduzeti mjere za sprječavanje neopravdanih poskupljenja i ekstraprofita
zbog zloupotrebe ETS-a od strane proizvođača električne energije.
Cembureau je izdao posebno priopćenje (Lit 8-6) u kojem se komentiraju smjernice Europske
komisije za izradu nacionalnog plana raspodjele emisijskih kvota za razdoblje 2008.-2012. U
priopćenju je istaknuto da ETS ima određenih nedostataka te da je potrebno pronaći
odgovarajuća rješenja za njihovo uklanjanje. Mjere koje se provode s ciljem ublažavanja
promjene klime moraju biti učinkovite, ali istovremeno se mora uzeti u obzir konkurentnost
proizvodne industrije u EU. Komentari na konkretna pitanja vezana s izradom plana raspodjele
navedeni su u nastavku.
Ciljevi
Pozitivno je prihvaćeno isticanje potrebe od strane Komisije da se ravnomjerno podijeli teret
između sektora ETS-a i izvan ETS-a, ali nije prihvaćeno tumačenje po kojem se planovi
raspodjele za drugu fazu moraju i u sektorima ETS-a i u sektorima izvan ETS-a u odnosu na
prvu fazu linearno smanjiti za 6 %, koliko iznosi ukupno potrebno smanjenje na razini EU u
drugom razdoblju obveze. Navodi se da se time narušava tržišno natjecanje u onim državama u
kojima se ne provode mjere u sektorima izvan ETS-a. Nadalje, izražava se zabrinutost stavom
Komisije da se u slučaju neuspjele primjene mjera zemlje članice u sektorima izvan ETS-a
snižava gornja granica emisije u sektorima ETS-a članice.
Dražba
Cembureau se protivi naglašavanju potrebe raspodjele kvota na dražbi jer smatra da bi ono
ozbiljno ugrozilo položaj industrija s visokim intenzitetom emisije CO2, posebice onih koje imaju
visoki udjel emisije iz procesa. Dražba neizbježno vodi k premještanju cementne industrije izvan
Europe s negativnim učincima na postizanje ciljeva zaštite okoliša i gospodarske ciljeve
Direktive. Ako bi se ipak išlo na dražbu, tada se barem trebaju prihodi od dražbe raspodijeliti
unutar industrija koje su najviše izložene negativnim učincima takve raspodjele kvota.
Međusektorske mjere
Cembureau naglašava da je potrebno uzeti u obzir međusektorske mjere te smatra da
korištenje otpadnih materijala za oporabu energije, npr. u cementnoj industriji treba promatrati
I-12-141 Stranica 89/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
kao mjeru kojom se smanjuje emisija CO2 u sektorima izvan ETS-a. To bi povećalo
konkurentnost na tržištu alternativnih goriva koja se trenutno ne može ocijeniti kao
zadovoljavajućom.
Emisije iz procesa
U smjernicama Europske komisije je navedeno da se neće davati ustupci za emisije iz procesa
na razini postrojenja, što udruženju Cembureau nije prihvatljivo. Tvrdi se da je u mnogim
planovima raspodjele za prvu fazu prepoznata priroda emisija iz procesa, da ove emisije nije
moguće smanjiti te da su bile razlikovane od emisija uslijed izgaranja, što je u skladu s
Direktivom. Budući da se emisije iz procesa u proizvodnji cementnog klinkera zbog same
prirode procesa ne mogu smanjiti te budući da ne postoji tehnološki potencijal za smanjenje
emisije, Cembureau smatra da se emisije iz procesa trebaju raspodijeliti besplatno u skladu s
Direktivom.
Industrijska konkurentnost
Cembureau navodi da smjernice kao da ignoriraju pitanja učinkovitosti i konkurentnosti sheme,
unatoč tome što su izravni i posredni utjecaji ETS-a na konkurentnost u proizvodnim
industrijama EU dobro poznati. Smjernice nisu obuhvatile niti utjecaj Direktive na cijenu
električne energije, niti način na koji će se uzeti u obzir postojanje konkurencije iz zemalja koje
nisu članice EU.
Naknadne prilagodbe
Udruženje smatra da bi se svaka apsolutna gornja granica emisije trebala kombinirati s
naknadnim prilagodbama te da one, ako su na odgovarajući način osmišljene, npr. na temelju
pričuve, ne koče razvoj tržišta pravima emisija. Za razliku od toga, smjernice Komisije ne
dopuštaju naknadne prilagodbe jer smatraju da bi bile prepreka razvoju tržišta. (Naknadna
prilagodba znači intervenciju na tržištu nakon raspodjele emisijskih kvota i preraspodjelu kvota
među sudionicima sheme.)
Ograničenje korištenja kredita
Dok se u smjernicama ustraje na činjenici da zemlje članice moraju postaviti ograničenje na
korištenje kredita nastalih od projekata CDM i JI u razdoblju 2008.-2012., Cembureau se protivi
svakom ograničenju konverzije projektnih kredita u prava emisije, budući da ovi krediti mogu
pomoći da se smanji teret nastao zbog primjene mjera za smanjenje emisije. Smatra se da
takvo ograničenje:
− nema nikakvog smisla s obzirom na zaštitu okoliša,
− može predstavljati još jedan udarac konkurentnosti europske industrije,
− može imati štetni utjecaj na ekonomičnost mehanizama CDM i JI te čak odvratiti
sudionike od realizacije projekta,
− može predstavljati prepreku trgovini na robnom tržištu, npr. na tržištu emisija CO2.
Racionalizacija tvorničkih pogona
Pod racionalizacijom se podrazumijeva zatvaranje (neefikasnog) postrojenja nakon kojeg se
proizvodnja premješta u drugo efikasnije postrojenje, bilo da je ono novo ili postojeće. Kada se
radi o racionalizaciji, Cembureau zastupa mišljenje da operatoru postrojenja mora biti
dopušteno da na novo postrojenje prenese prava emisije izdana za staro postrojenje. U većini
nacionalnih planova to nije slučaj jer se prava emisije za zatvoreno postrojenje moraju poništiti,
a prava emisije za novo postrojenje se mogu dobiti jedino od pričuve prava emisije namijenjenih
I-12-141 Stranica 90/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
novim sudionicima. Posljedica je da se ne stvara poticaj za ulaganje u poboljšanje efikasnosti i
smanjenje emisije CO2 jer sustav ne omogućuje da se prava emisije izdana za zatvoreno
postrojenje mogu prodati. Cembureau smatra da je to važno pitanje i da je trebalo biti razrađeno
u smjernicama Europske komisije.
ZAKLJUČNO O PITANJIMA VAŽNIMA ZA CEMENTNU INDUSTRIJU
Temeljem primjedbi udruženja Cembureau koje predstavlja europske proizvođače cementa, kao
i temeljem ostalih informacija i iskustava iz prve faze ETS-a mogu se sabrati osnovna pitanja
koja su od posebnog značenja za cementnu industriju u procesu izrade nacionalnog plana
raspodjele emisijskih kvota:
− raspodjela tereta smanjenja emisije na sektore – od interesa je ravnomjerna raspodjela
između sektora unutar i izvan ETS-a, kao i uzimanje u obzir realni potencijal smanjenja
pojedinih sektora obuhvaćenih ETS-om,
− način i metoda raspodjele prava emisije – cementna industrija zalaže se za besplatnu
raspodjelu prava emisije, a dražba kao metoda raspodjele nije prihvatljiva jer bi još više
povećala troškove za smanjenje emisije procesne industrije koja ne može prebaciti
trošak na krajnjeg potrošača,
− rano djelovanje – odnosi se više na raspodjelu prava emisije unutar sektora gdje se
mogu uspostaviti usporedbeni pokazatelji koji služe za identifikaciju primjene mjera za
smanjenje emisije prije nego što je uvedena kvantificirana obveza ograničenja emisije,
međutim odnosi se također i na prepoznavanje ranog djelovanja na razini različitih
sektora,
− specifičnost emisija – potrebno je prepoznati emisije nastale iz procesa i odgovarajuće
ih tretirati jer procesi nemaju tehnološki potencijal za smanjenje emisije,
− racionalizacija – u slučaju premještanja proizvodnje na nova ili efikasnija postrojenja
cementna industrija se zalaže za to da se prava emisije mogu prenijeti na nova
postrojenja,
− korištenje alternativnih goriva – u interesu je cementne industrije da se korištenje
alternativnih goriva, prvenstveno otpada, promatra kao mjera kojom se smanjuje emisija
u sektorima izvan ETS-a, tj. da se tretira kao međusektorska mjera,
− CDM i JI projekti – ograničenje količine kredita nastalih od projekata CDM i JI koje
obveznici ETS-a mogu koristiti za ispunjenje obveze nije povoljno za cementnu industriju
jer se time ograničavaju dopunske mogućnosti za ispunjenje obveze,
− konkurentnost proizvodnih industrija EU – cementna industrija želi izbjeći situaciju da se
troškovi uzrokovani ispunjenjem obveze proizvođača električne energije u ETS-u
prebacuju na potrošače, među kojima su i proizvođači cementa kao predstavnici
energetski intenzivne industrije s proizvodima čija cijena se ne određuje regionalno, već
globalno,
− naknadne prilagodbe – usprkos politici Europske komisije da se ne dopuštaju ikakve
naknadne prilagodbe, cementna industrija smatra da bi one trebale biti dopuštene te da
se mogu tako osmisliti da ne ugrožavaju razvoj tržišta pravima emisije.
8.1.5. POLOŽAJ I MOGUĆNOSTI HRVATSKE INDUSTRIJE CEMENTA
Kako je opisano u uvodu 8. poglavlja, realno postoje dvije opcije trgovanja emisijama u koje će
biti uključene tvornice cementa u Hrvatskoj, ali se zasad ne zna koja će prevladati. Prva opcija
uključuje samo sudjelovanje u ETS-u, a druga uključuje i domaću shemu trgovanja kao
prijelaznu fazu. U ovom trenutku nema informacija o tome kako bi se ustrojila domaća shema te
nije moguće ocijeniti njen potencijalni utjecaj na cementnu industriju. Ostvari li se takva opcija,
I-12-141 Stranica 91/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
načela sudjelovanja u sustavu vrlo bi vjerojatno bila slična načelima ETS-a, dakle s istim
obveznicima i s istim modelom trgovanja – kojim se postavlja gornja granica emisije te
vjerojatno s istim ili sličnim jedinicama emisije. Ne očekuje se uključivanje drugih stakleničkih
plinova osim ugljikovog dioksida u shemu.
Postavi li se pitanje koliko je izvjesno sudjelovanje u ETS-u, može se reći da je izvjesno upravo
onoliko koliko i pridruženje Hrvatske Europskoj uniji. Dakle, ostvari li se proširenje EU na
Hrvatsku, sasvim je sigurno da će postrojenja u Hrvatskoj postati obveznici ETS-a. Sukladno
Prilogu I Direktive obveznici ETS-a postaju, između ostalih, postrojenja za proizvodnju
cementnog klinkera u rotacijskim pećima s dnevnim kapacitetom proizvodnje preko 500 tona.
Izuzme li se Tvornica cementa Umag koja nakon 1994. više ne proizvodi cementni klinker,
hrvatsku industriju cementa čine ukupno četiri proizvođača: tri tvornice udruge Croatia Cement i
tvornica aluminatnog cementa Istra Cement. Sve tvornice udruge ispunjavaju kriterij
sudjelovanja jer kapacitet dnevne proizvodnje klinkera premašuje 500 tona, dok Istra Cement
ispunjava kriterij po osnovi proizvodnje u drugim pećima čiji dnevni kapacitet premašuje 50 tona.
Cementna industrija može se promatrati kao podsektor u sektoru proizvodnje mineralnih tvari
kojeg definira Direktiva. U tom se sektoru nalaze još tvornice za proizvodnju vapna, a očekuje
se i uključenje tvornice za proizvodnju kamene vune "Rockwool". Dovršetak izgradnje 1. faze
tvornice očekuje se u rujnu 2007. kada bi instalirani kapacitet iznosio 125.000 tona vune
godišnje. Broj tvornica za proizvodnju vapna koje ispunjavaju kriterije za uključenje u ETS
zasad nije poznat.
U interesu je tvornica - članica udruge, da se raspodjela emisijskih kvota obveznicima ETS-a
izvrši uz poštivanje načela navedenih u prethodnom potpoglavlju. Na pojedinačne kvote
postrojenjima sektora utjecat će ukupna količina prava emisije koja će biti dodijeljena sektoru, a
nakon toga i količina koja će biti dodijeljena cementnoj industriji unutar sektora proizvodnje
mineralnih tvari. Ukupna kvota za industriju podijelit će se na tri tvornice u sastavu udruge i
tvornicu aluminatnog cementa. Ako će se koristiti, usporedbene pokazatelje nije prikladno
primijeniti za čitavu cementnu industriju. Tvornice portland cementa mogu se međusobno
usporediti, ali tvornicu Istra Cement nije moguće uspoređivati s ostalima zbog različite vrste
tehnologije i proizvoda.
Sektorska kvota može se odrediti uzimajući podatke o emisiji iz prošlosti ili podatke o
očekivanoj proizvodnji u budućnosti. Gledajući kako su članice EU dosad kvantificirale
sektorske kvote, može se zaključiti kako je najčešće korištena metoda grandfathering. Metoda
se primjenjuje uzimajući povijesne podatke o emisiji kao osnovu pri čemu svi sektori dobivaju
proporcionalni udio prava emisije te je pristup jednostavan i transparentan. Ako se primjenjuje
takva metoda, zanemaruje se potencijal za smanjenje emisije i očekivani ekonomski razvoj
sektora, kao i dosadašnje aktivnosti na smanjivanju emisija (rano djelovanje). Uzevši u obzir
potencijal za smanjenje emisije neki bi sektori dobili veću, a neki manju kvotu u usporedbi sa
slučajem kada se gleda samo povijesna emisija. Očekivani ekonomski razvoj može se uzeti u
obzir ako se izračuna očekivani porast proizvodnje na razini sektora, međutim može se dogoditi
da ostvarena proizvodnja odstupa od planirane.
Ne postoji neki definirani model za raspodjelu emisijskih kvota, već se on kreira u svakoj zemlji
različito uvažavajući određene specifičnosti. Bitno je pritom da model bude u skladu sa
propisima EU, točnije s Direktivama 2003/87/EK i 2004/101/EK. Početak izrade nacionalnog
I-12-141 Stranica 92/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
plana raspodjele emisijskih kvota za Hrvatsku očekuje se u drugoj polovici 2007., a dovršetak
polovicom 2008. Kakav će model biti kreiran u Hrvatskoj, trenutno se ne može znati. Raspodjela
kvota će biti besplatna u rasponu između 90 i 100 % kvote sektora ETS-a jer je tako definirano
europskom direktivom. Na dražbi je dopušteno prodati najviše 10 % emisije, a o tome odlučuje
država.
Za referentno razdoblje u odnosu na koje će se određivati sektorska kvota, tvornicama cementa
– članicama udruge vjerojatno će najviše odgovarati posljednje godine budući da je u njima
ostvarena najveća proizvodnja unutar razdoblja od 1990. godine, a s proizvodnjom i najveća
emisija ugljikovog dioksida. U posljednjim godinama neke su tvornice prešle na loženje peći
ugljenom, a emisije CO2 uslijed izgaranja ugljena veće su od emisije uslijed izgaranja drugih
ranije korištenih goriva, tako da je to dodatni razlog za ovakav izbor razdoblja. Ukupna emisija
sektora zbog toga je također povećana.
Iskustva prve faze trgovanja u ETS-u pokazuju da od operatora obveznika sheme najveći
promet ostvaruju veliki proizvođači električne energije, dok ostali sudionici ostvaruju manje
udjele. To bi moglo značiti da ni tvornice cementa u Hrvatskoj neće biti izrazito aktivne u
trgovanju, ali im se bez obzira na to preporuča redovito praćenje kretanja na tržištima prava
emisije i na energetskim tržištima (električne energije i goriva). ETS predstavlja dodatnu
mogućnost ispunjenja obveze u slučaju da emisije iz postrojenja budu veće od kvote dodijeljene
operatoru postrojenja.
Ukratko, pri izradi nacionalnog plana raspodjele emisijskih kvota Hrvatska će kao i sve sadašnje
zemlje članice trebati definirati sljedeće:
− referentno razdoblje za raspodjelu emisijskih kvota,
− metodu raspodjele emisijskih kvota na sektore i unutar sektora,
− planiranu stopu ekonomskog rasta,
− ukupnu kvotu za sektore ETS-a,
− kvote za svaki pojedini sektor,
− kvote za svako pojedino postrojenje,
− količinu prava emisije koju će raspodijeliti dražbom (najviše 10 % prava emisije),
− ograničenje udjela "projektnih" jedinica za ispunjenje obveze,
− tretman ranog djelovanja,
− tretman procesnih aktivnosti,
− pričuvu prava emisije za nove sudionike,
− tretman novih sudionika,
− način prijenosa prava u sljedeće faze ETS-a,
− način udruživanja postrojenja (pooling),
− djelovanje u slučaju zatvaranja postrojenja,
− dodatne aktivnosti i plinove koje će uključiti u shemu,
− uključenje u shemu postrojenja s kapacitetom ispod granice definirane Direktivom.
I-12-141 Stranica 93/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
8.2. FLEKSIBILNI MEHANIZMI PROTOKOLA IZ KYOTA
Protokol iz Kyota iz 1997. predstavlja međunarodni sporazum utemeljen na Konvenciji
Ujedinjenih naroda o promjeni klime iz 1992. Protokolom je skupini razvijenih zemalja i zemalja
u tranziciji (poznatijoj kao stranke Priloga I Konvencije) zadano individualno ograničenje emisije
stakleničkih plinova u prvom razdoblju obveze od 2008. do 2012.
Hrvatska je također stranka Priloga I Konvencije i preuzela je obvezu ograničenja emisije
stakleničkih plinova. U spomenutom razdoblju Hrvatska je obvezna smanjiti godišnju emisiju
stakleničkih plinova za 5 % u odnosu na razinu emisije iz 1990. godine. Prema posljednjem
nacionalnom inventaru stakleničkih plinova za razdoblje 1990.-2004., emisija je u Hrvatskoj u
1990. iznosila 31,12 milijuna tona CO2-eq (Lit 8-7). U istom se inventaru daje podatak da je u
2004. ukupna emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj iznosila 29,43 milijuna tona CO2-eq, što je
već sada vrlo blizu zadanom ograničenju. Očigledno je da će uz očekivani trend gospodarskog
rasta i povećanja emisije Hrvatska premašiti ograničenje u prvom razdoblju obveze.
Hrvatska je nekoliko godina vodila pregovore za povećanje emisije bazne godine, a na
posljednjem zasjedanju tijela stranaka Konvencije održanom krajem 2006. službeno je
Hrvatskoj odobreno povećanje ove emisije u iznosu od 3,5 milijuna tona. Budući da zasad nije
objašnjeno kako Hrvatska može koristiti povećanje, ne postoji jamstvo da će se ono moći
primijeniti u razdoblju 2008.-2012. Čak i u slučaju da se odobri korištenje povećanja u prvom
razdoblju obveze, nije sasvim izvjesno da emisije Hrvatske ne bi bile prekoračene i za ovako
povišen prag. Zadržavanje ispod praga zahtijevalo bi intenzivnu primjenu domaćih mjera za
smanjenje emisije. Stoga i dalje vrijedi prethodno izrečena pretpostavka da će Hrvatska imati
teškoća u ostvarenju cilja zadanog Protokolom.
U takvim okolnostima primjena mehanizama Protokola mogao bi biti jedini način da Hrvatska
ispuni obvezu. Naime, Protokolom iz Kyota definirana su tri tzv. fleksibilna mehanizma s
prvenstvenim ciljem pružanja dodatnih opcija strankama za ispunjenje obveze. Osnovno je da
se strankama priznaju smanjenja emisije, odnosno uklanjanja emisije u ponorima i izvan
teritorija države, naravno u skladu sa zadanim regulatornim okvirom. Odgovor na pitanje zašto
bi stranke provodila mjere u drugim državama je jednostavan: u tom slučaju primjena mjera za
smanjenje, odnosno uklanjanje emisije može biti višestruko ekonomičnija od primjene tzv.
domaćih mjera. U nastavku je opisan pojedinačno svaki mehanizam te su opisane mogućnosti
predstavnika hrvatske industrije cementa za primjenu mehanizama.
8.2.1. TRGOVANJE EMISIJAMA
Trgovanje emisijama predstavlja jedan od triju fleksibilnih mehanizama Protokola i zamišljeno je
kao sredstvo koje mogu koristiti stranke, tj. vlade stranaka kao nositelji odgovornosti za
ispunjenje obveze prema Protokolu. Vlada u ime i za račun države može kupiti jedinice emisije
na međunarodnom tržištu i ima pravo koristiti te jedinice za ispunjenje obveze, odnosno za
pokrivanje mogućeg manjka jedinica na računu stranke. Manjak nastaje ako izvori emisije na
teritoriju države u petogodišnjem razdoblju obveze emitiraju veću ukupnu količinu stakleničkih
plinova od dopuštene emisije zadane Protokolom.
Budući da jedinice emisije kupuje stranka (država), trgovanje emisijama kao mehanizam
Protokola nije primijenjiv na emitere - pravne subjekte. Konkretno, sve dok nisu preuzele
obvezu smanjenja emisije, tvornice nemaju potrebu trgovati emisijama stakleničkih plinova.
Kako je opisano u poglavlju 8.1, izvjesno je da i hrvatske emitere ugljikovog dioksida uskoro
I-12-141 Stranica 94/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
očekuje sudjelovanje u shemi trgovanja, bilo da se radi o domaćoj shemi ili o europskom ETS-u.
Stoga trgovanje emisijama u kojem će sudjelovati i hrvatske tvornice cementa treba promatrati
u kontekstu domaće ili regionalne sheme, a ne u kontekstu mehanizma Protokola. Zbog toga se
položaj i mogućnosti hrvatske industrije cementa (poglavlje 8.2.4.) analizira isključivo s obzirom
na dva projektna mehanizma opisana u nastavku.
8.2.2. MEHANIZAM ČISTOG RAZVOJA (CDM)
Mehanizam se može na razini hipoteze opisati sljedećim jednostavnim primjerom: nizozemska
vlada financira projekt zamjene goriva u tvornici cementa u Indoneziji. Nizozemska je stranka
Priloga I Konvencije i Protokola, a Indonezija nije stranka Priloga I, ali jest stranka Protokola. Za
smanjenje emisije koje se ostvari kao izravna posljedica zamjene goriva nizozemska vlada
dobiva kredite emisije. Ove kredite može koristiti za ispunjenje obveze zadane Protokolom.
Mehanizam čistog razvoja (engl. clean development mechanism – CDM; u daljnjem tekstu:
CDM) je projektni mehanizam, što znači da smanjenje odnosno uklanjanje emisija nastaje kao
rezultat projektnih aktivnosti kojima je zarada kredita emisije jedan od ciljeva ili čak jedini cilj.
Prema ulozi u realizaciji projekta zemlje mogu biti investitori ili nositelji projekta. Investitor može
biti jedino stranka Priloga I Konvencije te je ujedno i korisnik smanjenja emisije, a na drugoj je
strani zemlja koja nije stranka Priloga I u ulozi nositelja projekta. Investitori su, dakle, razvijene
zemlje svijeta, a nositelji projekta zemlje u razvoju.
Osnovni uvjet koji moraju ispuniti oba projektna mehanizma (CDM i JI) je mogućnost
prepoznavanja smanjenja emisije kao izravnog rezultata projekta (engl. additionality), odnosno
projektom se mora postići smanjenje emisije koje se bez njegove realizacije ne bi ostvarilo.
Izostane li takva izravna povezanost inicijative za provedbu projekta sa smanjenjem emisije,
projekt neće biti priznat kao CDM (odnosno kao JI).
"Krediti" koji se generiraju temeljem smanjenja emisije od projekata CDM nazivaju se
jedinicama ovjerenog smanjenja emisije (engl. certified emission reduction - CER). Ako se radi
o projektima koji rezultiraju uklanjanjem emisije, pojam "kredita emisije" odnosi se na jedinice
privremenog ovjerenog smanjenja emisije (engl. temporary certified emission reduction - tCER)
i jedinice dugoročnog ovjerenog smanjenja emisije (engl. long-term certified emission reduction
- lCER).
Korist od projekta imaju obje strane: stranka Priloga I ima mogućnost ulagati u smanjenje
odnosno uklanjanje emisije u drugim zemljama gdje to može biti jeftinije, a nositelj projekta
lokalno smanjuje emisiju primjenom "čistih" tehnologija ostvarujući korist za okoliš te potiče
održivi razvoj. Nositelj ima dodatnu korist od transfera naprednih tehnologija i znanja o primjeni
tehnologija.
U sklopu CDM-a projekti se svrstavaju ili u skupinu projekata velikih razmjera ili u skupinu
projekata malih razmjera (engl. small scale CDM). Posebnu skupinu projektnih aktivnosti
predstavljaju projekti LULUCF 8 - pošumljavanje i obnavljanje šuma koji imaju specifična
obilježja, a mogu se izvoditi i kao projekti velikih i malih razmjera.
8 LULUCF – Land Use, Land Use Change and Forestry
I-12-141 Stranica 95/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Za provedbu projektnih aktivnosti malih razmjera primjenjuje se pojednostavljeni postupak. Kao
projektne aktivnosti malih razmjera mogu se registrirati aktivnosti koje se nalaze u jednoj od
sljedećih kategorija:
− projektne aktivnosti na području obnovljivih izvora energije s maksimalnom izlaznom
snagom ekvivalenta 15 MW,
− projektne aktivnosti poboljšanja energetske efikasnosti kojima se smanjuje potrošnja
energije na strani opskrbe ili na strani potrošnje do ekvivalenta 15 GWh godišnje te
− ostale projektne aktivnosti kojima se smanjuje emisija iz izvora, a istovremeno i izravno
emitira manje od 15 kilotona ekvivalenta ugljikovog dioksida godišnje.
Ciklus projekta CDM
Da bi se projektne aktivnosti za smanjenje emisije stakleničkih plinova kvalificirale kao projekt
mehanizma CDM, sudionici moraju primijeniti proceduru izvršnog odbora. Izvršni odbor (engl.
CDM Executive Board) je tijelo Konvencije i Protokola zaduženo za kontrolu primjene
mehanizma CDM. Temeljni je zadatak odbora osigurati usklađenost projekata s postavljenim
pravilima kojima se provodi politika Konvencije i Protokola.
Sudionici dostavljaju projektnu dokumentaciju ovlaštenom revizoru (engl. designated
operational entity) radi provjere valjanosti projekta. Pritom se mora definirati metodologija
projekta, a to može biti jedna od prethodno usvojenih metodologija ili sudionici predlažu novu
metodologiju. Metodologija je procedura prema kojoj se izvodi određena mjera za smanjenje
emisije, a mora je odobriti Izvršni odbor. U slučaju predlaganja nove metodologije cijeli
postupak traje duže radi postupka provjere metodologije. Projektna dokumentacija mora
sadržavati i formalno odobrenje zemlje nositelja.
Kada projekt uspješno prođe postupak valjanosti, dostavlja se izvršnom odboru sa zahtjevom
za registraciju. Ako odbor usvoji projekt, on postaje registrirani projekt CDM-a te je otvoren put
verifikaciji i ovjeravanju. Verifikacija je periodička, a provodi je također ovlašteni revizor,
međutim to ne smije biti isti revizor koji je proveo postupak provjere valjanosti. Verifikacijom se
utvrđuje da projekt zaista rezultira smanjenjem emisije te se ovo smanjenje kvantificira i
pismeno potvrđuje. Ovjera revizora preduvjet je za izdavanje jedinica CER (ovjerenog
smanjenja emisije).
Osnovna prednost mehanizma CDM je mogućnost jeftinije nabave jedinica emisije za
ispunjenje obveze kada se stranka ili pravni subjekt nalazi u položaju da mora nadoknaditi
manjak jedinica na računu. Nedostatak je svakako složena procedura za realizaciju projekta i
vrijeme potrebno da se od iniciranja projekta stigne do realizacije te da se jedinice CER prenesu
na račun investitora.
Sudionici projekta trebaju biti svjesni mogućih rizika neuspješnog ishoda projektnih aktivnosti.
Naime, može se dogoditi da projekt ne rezultira očekivanim iznosom jedinica emisije ili čak da
projekt ne zadovolji uvjete registracije. Rizici se načelno mogu svrstati u sljedeće skupine:
− rizik neuspjele registracije (birokratski rizik u svim koracima projekta – odobrenje
metodologije, odobrenje zemlje nositelja, provjera valjanosti, registracija, odobrenje
zemlje investitora, ovjeravanje, izdavanje jedinica),
− rizik neuspjele isporuke (rizik da se projektom ne ostvari planirana količina jedinica i rizik
promjene cijene te rizik realizacije projekta – politički i ekonomski u zemlji nositelju
I-12-141 Stranica 96/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
projekta, i operacijski rizik - rizik od nedovoljnog broja i nedovoljne osposobljenosti
osoblja ili nedostatne infrastrukture),
− rizik neuspjelog prijenosa jedinica (rizik da stranka Priloga I ne ispunjava sve uvjete za
sudjelovanje u fleksibilnim mehanizmima te rizik da se ne uspostavi međunarodni
dnevnik transakcija 9 ).
Opcija primjene mehanizma CDM zanimljiva je obveznicima ETS-a jer imaju pravo koristiti
jedinice CER kako bi ispunili obvezu ograničenja emisije. Osnovni je preduvjet realizacije
projekta osiguranje investicijskih sredstava, a želi li se samostalno pokrenuti projektne aktivnosti,
tada je potrebno pronaći odgovarajući predmet projektnih aktivnosti (u bilo kojoj zemlji svijeta
koja nije stranka Priloga I) te osposobiti se za provedbu procedura.
8.2.3. ZAJEDNIČKA PROVEDBA (JI)
Ulaže li stranka Priloga I u projekt čiji je nositelj druga stranka Priloga I, radi se o projektu
zajedničke provedbe (engl. Joint implementation – JI, u daljnjem tekstu JI). U načelu se ista
vrsta projektnih aktivnosti prijavljenih za mehanizam CDM može prijaviti i za mehanizam JI.
Primjerice, ako nizozemska vlada financira projekt zamjene goriva u tvornici cementa provodeći
procedure za mehanizam JI, to znači da se tvornica nalazi u jednoj od zemalja stranaka Priloga
I Konvencije, kao što je primjerice Ukrajina. Proizvođač cementa može se nalaziti u ulozi
investitora, što je zanimljiva opcija s gledišta da tvornica mora ispuniti obvezu smanjenja emisije.
U situaciji kada je emisija tvornice veća od dodijeljene kvote, JI može predstavljati sredstvo
kojim se manjak jedinica emisije može nadoknaditi.
Budući da kao stranka Priloga I i zemlja nositelj ima obvezu ograničenja emisije prema
Protokolu, ne generiraju se nove jedinice emisije kao što je to slučaj s mehanizmom CDM. Za
smanjenje emisije koje se ostvari kao izravna posljedica zamjene goriva iz gornjeg primjera,
nizozemska vlada dobiva kredite emisije, ali se oni uzimaju od jedinica Ukrajine u iznosu
ekvivalentnom smanjenju emisije. Poput kredita od projekta CDM, krediti nastali od projektnih
aktivnosti JI mogu se koristiti za ispunjenje obveze zadane Protokolom.
Ono što je u mehanizmu CDM izvršni odbor, u mehanizmu JI je nadzorno vijeće (engl.
supervisory committee). Glavni zadaci vijeća su pregled i revizija procedura za utvrđivanja
referentnog stanja i praćenja emisije, izvješćivanje prema tijelima Konvencije i Protokola,
izdavanje akreditacije nezavisnim revizorima te pregled standarda i procedura za akreditaciju
nezavisnih revizora.
U mehanizmu se razlikuju dvije varijante realizacije projekta, tzv. staza 1 i staza 2 (engl. track 1,
track 2):
− staza 1 (engl. joint implementation first track - JIFT): primjenjuje se kada zemlja u kojoj
se provodi projekt zadovoljava sve uvjete sudjelovanja u mehanizmima Protokola. Tada
stranke sudionici projekta vrše verifikaciju emisija i transfer jedinica smanjenja emisije
bez posredovanja nezavisnog revizora i nadzornog vijeća JI, odnosno po
pojednostavljenom postupku.
− staza 2 (engl. joint implementation second track - JIST): primjenjuje se ako zemlja u
kojoj se provodi projekt ne zadovoljava sve uvjete sudjelovanja u mehanizmima
Protokola. Pritom mora zadovoljiti barem minimum propisanih uvjeta. U ovom slučaju
9 ovaj rizik je sve manji jer je uspostava međunarodnog dnevnika transakcija u tijeku
I-12-141 Stranica 97/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
potrebno je posredovanje nezavisnog revizora koji će izvršiti verifikaciju smanjenja,
odnosno uklanjanja emisije, kao i posredovanje nadzornog vijeća JI te procedure sliče
procedurama za projekte CDM. Ovaj način mogu izabrati i sudionici koji ispunjavaju
uvjete za stazu 1.
"Krediti" koji se generiraju temeljem smanjenja i uklanjanja emisije od projekata JI nazivaju se
jedinicama smanjenja emisije (engl. emission reduction unit - ERU). Budući da su obje strane
uključene u projekt stranke Priloga I Konvencije, jedinice se generiraju na način kojim se
izbjegava dvostruki obračun. Strana koja predstavlja zemlju nositelja projekta generira jedinice
ERU konverzijom postojećih jedinica u svom registru, i to: jedinica AAU ako se radi o projektu
smanjenja emisije i jedinica RMU ako se radi o projektu uklanjanja emisije.
Jedinice AAU (engl. assigned amount unit) predstavljaju osnovne jedinice emisijske kvote koje
se dodijeljuju strankama, a jedinice RMU (engl. removal unit) izdaju se strankama temeljem
aktivnosti korištenja tla, promjene korištenja tla i šumarstva. U jedinice ERU pretvara se onoliki
broj jedinica AAU ili RMU koji odgovara količini smanjenja ili uklanjanja emisije u tonama
ekvivalenta CO2 te se one prebacuju na račun investitora - kupca kredita emisije.
Ciklus projekta JI
Je li projekt rezultirao očekivanim smanjenjem emisije, utvrđuje se postupkom verifikacije.
Verifikacija projekata u okviru staze 1 prepuštena je sudionicima, a izvodi se prema proceduri
zemlje nositelja. Provjera valjanosti se ne izvodi.
Kada se radi o stazi 2, sudionici su dužni projektnu dokumentaciju predati na provjeru valjanosti
akreditiranom nezavisnom revizoru. Dokumentacija mora sadržavati opis polazišnog stanja,
plan praćenja emisija te ocjenu utjecaja projekta na okoliš. Nezavisni revizor utvrđuje jesu li
sudionici odobrili projekt, rezultira li projekt smanjenjem emisije i koliko ono iznosi te je li
projektna dokumentacija potpuna. Za razliku od projekata CDM, projekti JI se ne temelje na
koncepciji odobrenih metodologija, niti prolaze postupak registracije pri nadzornom vijeću.
Izvođač projekta dužan je akreditiranom nezavisnom revizoru nakon implementacije dostaviti
izvješće o emisijama radi verifikacije. Na temelju verificirane emisije zemlja nositelj vrši
konverziju količine jedinica AAU ili RMU koja odgovara smanjenju emisije i prenosi jedinice
zemlji investitora projekta, jednako i za stazu 1 i stazu 2. Nadzorno vijeće može zatražiti pregled
verifikacijskog izvješća. U ciklusu projekta JI nema postupka ovjeravanja kao kod CDM-a.
8.2.4. POLOŽAJ I MOGUĆNOSTI HRVATSKE INDUSTRIJE CEMENTA
Interes tvornica industrije cementa u Hrvatskoj za sudjelovanje u projektnim mehanizmima CDM
i JI može se pojaviti tek kada budu uključene u shemu trgovanja emisijama i kada dobiju
emisijske kvote. Ako to bude ostvareno, za sudjelovanje tvornica ne postoje nikakve regulatorne
zapreke. Ispunjavanje kriterija za kvalifikaciju provedbe fleksibilnih mehanizama odnosi se na
stranku Protokola i u nadležnosti je vlade. Ona osim toga mora donijeti potrebne zakonske
propise, a njihova uloga je da se formaliziraju odgovornosti upravnih tijela nadležnih za
odobravanje (samo u slučaju projekata CDM) i administriranje projekata.
U ETS su ugrađeni instrumenti za povezivanje sheme s projektnim mehanizmima Protokola, a
jedinice nastale kao rezultat projektnih mehanizama mogu se koristiti za ispunjenje obveze.
I-12-141 Stranica 98/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Realizira li obveznik sheme projekt i "zaradi" jedinice CER i ERU, s njima može popraviti stanje
na svom računu prava emisije.
Važno je napomenuti da u provedbi projekata za smanjenje emisije tvornice nisu ograničene
samo na projekte u drugim tvornicama cementa, već se projekt može realizirati na bilo kojem
drugom objektu koji čak i ne pripada sektoru proizvodnje mineralnih tvari (npr. sakupljanje i
spaljivanje na baklji metana s odlagališta otpada ili iskorištavanje energije odlagališnog plina,
izgradnja vjetroelektrane, korištenje biomase za grijanje i razni drugi). Ovo se ističe kako bi se
jasno prikazale sve mogućnosti za nabavu jedinica emisije, ne ulazeći u procjenu stvarnih
mogućnosti za provedbu takvih projekata.
Provedba projekata CDM
Uvidom u dosadašnje (registrirane ili u postupku registracije) projekte CDM (Lit 8-8) kojima se
smanjuje emisija u postrojenjima za proizvodnju cementa, može se zaključiti da je svih 22
projekata realizirano ili će biti realizirano u Aziji, od čega čak 17 u Indiji. Mjera smanjenja udjela
klinkera u cementu korištena je u 14 slučajeva, predmet 4 projekta bila je zamjena
kovencionalnog alternativnim gorivima, u 3 projekta primijenjena je mjera povećanja energetske
efikasnosti, a u jednom se koristi otpadna toplina za proizvodnju električne energije na lokaciji
tvornice. Dakle, radi se upravo o onim mjerama koje se analiziraju u ovoj studiji.
Zanimljivo je pogledati i procjene količine godišnje uštede emisije ekvivalenta ugljikovog
dioksida. Ne računajući jedan projekt malih razmjera, godišnje uštede kreću se približno između
12.000 i 550.000 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida. U slučaju posljednje vrijednosti radi se o
6 tvornica obuhvaćenih jednim projektom CDM. Ukupni godišnji proizvodni kapacitet tvornica
iznosi 4,5 milijuna tona cementa.
Svi projekti koriste usvojene metodologije Izvršnog odbora CDM, a to su:
− ACM0003 - Smanjenje emisije djelomičnom zamjenom fosilnih goriva alternativnim
gorivima u tvornici cementa (Emissions reduction through partial substitution of fossil
fuels with alternative fuels in cement manufacture)
− ACM0005 - Povećanje primjesa u proizvodnji cementa (Consolidated Methodology for
Increasing the Blend in Cement Production)
− AM0024 - Metodologija za smanjenje emisije stakleničkih plinova putem korištenja
otpadne topline za proizvodnju električne energije u tvornicama cementa (Methodology
for greenhouse gas reductions through waste heat recovery and utilization for power
generation at cement plants)
− AMS-II.D - Energetska efikasnost i mjere zamjene goriva u industrijskim postrojenjima
(Energy efficiency and fuel switching measures for industrial facilities)
Provedba projekata JI
U slučaju projekata JI potrebno je razlučiti dvije moguće uloge tvornice u projektu: uloga
investitora i uloga nositelja projekta. Uloga investitora je aktivna uloga jer se investiranjem u
projekt smanjenja emisije u drugoj zemlji stranci Priloga I zarađuju jedinice ERU. Uloga nositelja
je na neki način pasivna uloga jer to znači da strani investitor pokreće projekt smanjenja emisije
u postrojenju tvornice te da će on zaraditi jedinice ERU u količini koja odgovara smanjenju.
Automatski se za iznos koji se pripisuje investitoru umanjuje količina raspoloživih jedinica
emisije nositelja projekta te je s obzirom na smanjenje emisije ishod za nositelja projekta
I-12-141 Stranica 99/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
neutralan: s jedne strane se projektom smanjuje stvarna emisija, ali se na drugoj od dodijeljene
kvote oduzima isti iznos jedinica emisije te se one ne mogu koristiti za ispunjenje obveze.
Ako je osnovni cilj korištenja fleksibilnih mehanizama postizanje zadanog ograničenja emisije,
tada jedino uloga investitora može pozitivno utjecati na količinu prava emisije u vlasništvu
tvornice. Opcija nositelja projekta s ovog gledišta ne donosi niti pozitivne niti negativne rezultate,
ali općenito može biti zanimljiva zbog drugih razloga, kao primjerice zbog koristi od prijenosa
nove tehnologije. U konačnici će vodstvo svake tvornice odlučiti o ulozi u projektima JI.
Na internetskim stranicama sekretarijata Konvencije zasad nema dostupnih podataka o
realiziranim projektima JI. Poznato je samo to da je do veljače 2007. na javni uvid predano
tridesetak projektnih dokumentacija. Osnovni je razlog to što su procedure za provedbu
projekata JI definirane kasnije od procedura za projekte CDM (tek u listopadu 2006.). Zbog toga
se ovdje ne može napraviti analiza prijavljenih projekata kao u slučaju mehanizma CDM.
Preporuka koja se može uputiti tvornicama cementa je da ulažu u projekte CDM i JI ako je
trošak mjera za smanjenje emisije veći od cijene koju je potrebno platiti za jedinice koje nastaju
kao rezultat projektnih aktivnosti ili ako je potencijal mjera premalen za ispunjenje obveze. Ovo
vrijedi uz pretpostavku da je i cijena jedinica emisije (npr. EUA) koja se može kupiti na tržištu
veća od cijene jedinica nastalih projektnim mehanizmima.
I-12-141 Stranica 100/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
9. UČINCI PROVEDBE MJERA, POTENCIJALI SMANJENJA I
PROJEKCIJE EMISIJA CO2 U RAZDOBLJU 2007. - 2020.
U ovom poglavlju definirat će se potencijali sljedećih mjera za smanjenje emisije CO2:
− Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera;
− Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla;
− Smanjenje udjela klinkera u cementu.
Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera ima za osnovni cilj povećanje
konkurentnosti proizvoda na tržištu, a kao rezultat smanjenu potrošnju goriva, a time i smanjenu
emisiju CO2. Zadovoljavanje energetskih potreba, uz što efikasniju upotrebu energije, jedno je
od načela održivog razvoja. Moguće povećanje energetske efikasnosti ovisi o ograničenjima
koja se odnose na ekonomsku isplativost zahvata na postojećim postrojenjima.
Kao alternativno gorivo u proizvodnji klinkera mogu se koristiti otpad fosilnog i biološkog
podrijetla. Korištenje otpada fosilnog podrijetla atraktivno je sa stajališta uštede primarnih izvora
energije, a od važnijih kriterija za njegovu upotrebu ističe se ekonomska isplativost i poslovanje
na održivi način. Korištenje otpada biološkog podrijetla kao alternativnog goriva u cementnoj
industriji vrlo je atraktivna mjera sa stajališta smanjenja emisije stakleničkih plinova, očuvanja
primarnih izvora energije te smanjenja količine otpada koji se odlaže na odlagališta. Time se
ujedno smanjuje emisija CH4 do koje bi inače došlo tijekom anaerobnih procesa razgradnje
otpada na odlagalištima. Korištenjem ove međusektorske mjere dokazuje se aktivno
sudjelovanje tvornica cementa u sustavnom konceptu gospodarenja otpadom, što je ujedno i
jedno od najvažnijih aktualnih pitanja i problema zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj.
Smanjenje udjela klinkera, uz povećanje udjela dodataka u cementu, ograničeno je normom
HRN EN 197-1. Uz raspoložive količine dodataka za cement i definirani sastav osnovnih
minerala koji osigurava kvalitetu proizvedenog cementa, ograničavajući faktor provedbe mjere
prvenstveno se odnosi na zahtjeve tržišta.
Utjecaj međusektorskih mjera na smanjenje emisije stakleničkih plinova predstavlja indirektno
smanjenje emisije CO2, a potreba za sagledavanjem cementne industrije u kontekstu
cjelokupnog hrvatskog gospodarstva najbolje se ogleda u povezanosti s ostalim sektorima,
posebice gospodarenjem otpadom i građevinarstvom. Postoji potreba uspostave pravnog
regulatornog okvira kojim će se podržati takve mjere, a tržište/država prepoznati društvene i
ekonomske doprinose, kao i očuvanje prirode i resursa.
U svrhu određivanja potencijala smanjenja emisije CO2 primjenom navedenih mjera za
smanjenje emisije te izrade projekcija emisija, razmatrat će se dva scenarija:
Referentni scenarij – temelji se na pretpostavci nastavka postojeće prakse uz uključivanje
novih tehnologija/mjera, odnosno, uključuje određena tehnološka poboljšanja koja bi se
dogodila neovisno o potrebama smanjenja emisije stakleničkih plinova.
Scenarij ‘s mjerama’ – pretpostavlja uključivanje mjera u svrhu ispunjenja obveza
smanjenja emisije stakleničkih plinova, pri čemu su uključene mjere čija primjena
zadovoljava kriterij ekonomičnosti (granični trošak manji od 20 €/tCO2-eq, kako je opisano u
poglavlju 10).
I-12-141 Stranica 101/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Projekcije emisija za referentni scenarij i scenarij ‘s mjerama’ izračunate su na temelju podataka
dobivenih iz planskih dokumenata tvornica cementa. Zbog činjenice da se korišteni parametri
referentnog scenarija i scenarija ‘s mjerama’ ne mogu prikazati kao prosječne vrijednosti na
razini cementne industrije, parametri u oba scenarija su iskazani kao rasponi vrijednosti (npr.
ako je tvornica A koristila 80 % ugljena, tvornica B 83 %, a tvornica C 88 % - potrošnja ugljena
na razini cementne industrije prikazuje se kao raspon 80 - 88 %). Projekcije emisija za oba
scenarija izračunate su za svaku tvornicu pojedinačno, a zatim zbrojene i prikazane agregirano.
I-12-141 Stranica 102/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
9.1. PROJEKCIJE EMISIJA ZA REFERENTNI SCENARIJ
Kod definiranja referentnog scenarija korišteni su sljedeći kriteriji (Lit 9-1, Lit 9-2, Lit 9-3):
− referentni scenarij uključuje razvojne programe cementne industrije, politiku, mjere i
programe prilagodbe usmjerene prema tržištu;
− referentni scenarij uključuje načelo ekonomičnosti.
Referentni scenarij ne uključuje implementaciju nikakvih mjera za smanjenje emisije
stakleničkih plinova. Ovaj scenarij predstavlja referentnu razinu emisije u odnosu na koju
se izračunava realni potencijal smanjenja emisije CO2.
U nastavku su navedene pretpostavke scenarija:
Proizvodnja klinkera i cementa
Referentni scenarij pretpostavlja da će proizvodnja klinkera u Hrvatskoj u 2010. godini
dosegnuti planirane vrijednosti od oko 3.154.000 tona, a u 2020. godini 3.652.000 tona.
Proizvodnja cementa će u 2010. godini, prema referentnom scenariju, dosegnuti vrijednosti od
3.731.000 tona, a u 2020. godini 4.431.000 tona.
Gorivo za proizvodnju klinkera
− konvencionalna fosilna goriva – ugljen, petrol-koks, mazut, prirodni plin, dizel;
− alternativna goriva fosilnog podrijetla – otpadna ulja i otpadne gume.
Pretpostavljeno je da sve tvornice cementa u Hrvatskoj kao osnovno gorivo koriste ugljen i/ili
petrol-koks, uz korištenje alternativnih goriva fosilnog podrijetla, zbog ekonomski uvjetovanih
razloga i očuvanja konkurentnosti na tržištu. Zbog toga što nije zadovoljen kriterij koji se odnosi
na smanjenje emisije kao i zbog zadovoljenja kriterija ekonomičnosti, alternativna goriva
fosilnog podrijetla uključena su u referentni scenarij. U tablici 9.1-1 prikazan je prosječni sastav
goriva za proizvodnju klinkera u referentnom scenariju, u 2010. i 2020. godini.
Tablica 9.1-1: Prosječni sastav goriva za proizvodnju klinkera u 2010. i 2020. godini
Gorivo 2010. 2020.
Ugljen i/ili petrol-koks 86 - 87 % 81 - 87 %
Ostala konvencionalna fosilna goriva 1 - 4 % 1 - 4 %
Otpadna ulja 5 – 10 % 5 – 10 %
Otpadne gume 5 – 7,5 % 7 – 7,5 %
Energetska efikasnost
Pretpostavljena energetska efikasnost u 2010. i 2020. godini bit će na razini prosjeka vrijednosti
ostvarenih u razdoblju od 2004. do 2006. godine. U navedenom razdoblju je već postignuta
visoka razina energetske efikasnosti, što je prvenstveno rezultat modernizacije postrojenja.
Pretpostavljena prosječna vrijednost specifične potrošnje topline u 2010. i 2020. godini kreće se
u rasponu 3,3 – 3,6 GJ/t klinkera.
Maseni udio klinkera u cementu
Prosječni maseni udio klinkera u cementu pretpostavljen je na temelju prosjeka vrijednosti
ostvarenih u razdoblju od 2004. do 2006. godine. Prema podacima dobivenim od tvornica,
I-12-141 Stranica 103/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
jedan dio klinkera bit će namijenjen izvozu/prodaji i to je uzeto u obzir pri određivanju
prosječnog masenog udjela klinkera u cementu za pojedinu tvornicu.
Pretpostavljena prosječna vrijednost udjela klinkera u cementu kreće se u rasponu 0,7 – 0,8.
Povijesne emisije i projekcija ukupne direktne emisije CO2 cementne industrije u Hrvatskoj do
2020. godine za referentni scenarij prikazane su na slici 9.1-1.
Direktna emisija (kt CO2)
3.500
3.000
2.500
2.000
1.500
1.000
500
0
199019911992 19931994 199519961997 199819992000 200120022003 20042005 200620102020
Slika 9.1-1: Projekcija ukupne direktne emisije CO2 (1990. - 2020.) -
referentni scenarij
Prikaz povijesnog trenda (1990. – 2006. godina) daje porast emisije od preko 52 posto u
odnosu na 1990. godinu, odnosno povećanje od 875 kt CO2, što je u najvećoj mjeri rezultat
porasta proizvodnje klinkera i cementa u navedenom razdoblju. Prema referentnom scenariju, u
razdoblju od 2006. do 2010. godine predviđa se povećanje emisije CO2 od 117 kt CO2, a u
razdoblju od 2006. do 2020. godine povećanje emisije CO2 od 538 kt CO2. Pretpostavljeno je da
će prosječna godišnja emisija u razdoblju druge faze europske sheme trgovanja emisijama biti
na razini 2010. godine.
I-12-141 Stranica 104/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
9.2. PROJEKCIJE EMISIJA ZA SCENARIJ 'S MJERAMA'
Pretpostavke za scenarij ‘s mjerama’ izvedene su na temelju poslovnih planova dobivenih od
tvornica, uzimajući u obzir realno ostvarivanje pojedinih mjera do 2010. i 2020. godine, njihovu
ekonomsku isplativost, kontinuirana ulaganja tvornica u modernizaciju postrojenja, poslovne
strategije tvornica te zahtjeve tržišta.
Scenarij ‘s mjerama’ uključuje sljedeće mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova u
cementnoj industriji:
− Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera;
− Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla;
− Smanjenje udjela klinkera u cementu.
U nastavku su navedene pretpostavke scenarija:
Proizvodnja klinkera i cementa
Scenarij ‘s mjerama’ razrađen je sukladno planovima tvornica za proizvodnju klinkera i cementa.
Količina proizvedenog klinkera manja je u odnosu na referentni scenarij proporcionalno
smanjenju udjela klinkera u cementu. Podaci su agregirani na razini cementne industrije.
Scenarij ‘s mjerama’ pretpostavlja da će proizvodnja klinkera u Hrvatskoj u 2010. godini
dosegnuti planirane vrijednosti od oko 2.747.000 tona, a u 2020. godini 3.094.000 tona.
Proizvodnja cementa će u 2010. godini, kao i u referentnom scenariju, dosegnuti vrijednosti od
3.731.000 tona, a u 2020. godini 4.431.000 tona.
Gorivo za proizvodnju klinkera
− konvencionalna fosilna goriva – ugljen, petrol-koks, mazut, prirodni plin, dizel;
− alternativna goriva fosilnog podrijetla – otpadna ulja i otpadne gume;
− alternativna goriva biološkog podrijetla – gorivo iz otpada (eng. refuse derived fuel, u
daljnjem tekstu: RDF), osušeni mulj sa pročistača otpadnih voda.
Pretpostavljeno je da sve tvornice cementa u Hrvatskoj kao osnovno gorivo koriste ugljen i/ili
petrol-koks, uz korištenje alternativnih goriva fosilnog podrijetla. Određeni udio osnovnog goriva
zamjenjuje se alternativnim gorivom biološkog podrijetla. U tablici 9.2-1 prikazan je prosječni
sastav goriva za proizvodnju klinkera u scenariju ‘s mjerama’, za 2010. i 2020. godinu.
Tablica 9.2-1: Prosječni sastav goriva za proizvodnju klinkera - scenarij ‘s mjerama’
Gorivo 2010. 2020.
Ugljen i/ili petrol-koks 66 - 77 % 51 - 67 %
Ostala konvencionalna fosilna goriva 1 - 4 % 1 - 4 %
Otpadna ulja 5 – 10 % 5 – 10 %
Otpadne gume 5 – 7,5 % 7 – 7,5 %
Alternativno gorivo biološkog podrijetla 10 – 20 % 20 – 30 %
Pretpostavljene prosječne ogrjevne vrijednosti (GJ/t) i faktori emisije (kg CO2/GJ) goriva
prikazani su u tablici 9.2-2. Ogrjevne vrijednosti pretpostavljene su na temelju prosjeka
vrijednosti ostvarenih u tvornicama u razdoblju od 2004. do 2006. godine. Faktori emisije
pretpostavljeni su na temelju literaturnih podataka za pojedina goriva.
I-12-141 Stranica 105/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Tablica 9.2-2: Prosječne ogrjevne vrijednosti (GJ) i faktori emisije (kg CO2/GJ) goriva
Gorivo GJ/t kg CO2/GJ
Fosilno gorivo
Ugljen 26,9 94,6*
Petrol-koks 32,3 97,5*
Mazut 40,4 77,4*
Dizel 43,1 74,1*
Prirodni plin 33,5 56,1*
Alternativno gorivo fosilnog podrijetla
Otpadno ulje 34,8 73,3*
Otpadne gume 30,3 85**
Alternativno gorivo biološkog podrijetla
RDF 15 91,7*
Osušeni mulj 16 100*
* izvor: 2006 IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories; Volume 2: Energy;
Chapter 2: Stationary Combustion; p. 2.18/2.19 Table 2.3 (Lit 9-4)
** izvor: WBCSD CSI CO2 Emissions Inventory Protocol, Version 2.0 (Lit 9-5)
Pretpostavljeni prosječni sastav alternativnog goriva biološkog podrijetla prikazan je u tablici
9.2-3. Sa stajališta smanjenja emisije CO2 bitno je definirati udio otpada biološkog podrijetla,
koji se smatra neutralnim s obzirom na CO2. U otpad biološkog podrijetla ubraja se papir, karton,
drvo, tekstil, a u otpad fosilnog podrijetla ulazi plastika i guma. Udio otpada fosilnog podrijetla u
alternativnom gorivu doprinosi ukupnoj direktnoj emisiji CO2 (Lit 9-6, Lit 9-7).
Tablica 9.2-3: Prosječni sastav alternativnog goriva biološkog podrijetla
Sastav alternativnog goriva 2010. 2020.
RDF
biološko podrijetlo
fosilno podrijetlo
60 %
40 %
40 %
60 %
Osušeni biološko podrijetlo 100 % 100 %
mulj fosilno podrijetlo - -
Energetska efikasnost
Pretpostavljene su vrijednosti specifične potrošnje topline, definirane prema referentnim
industrijskim podacima sukladno najboljim raspoloživim tehnikama (eng. best available
techniques, u daljnjem tekstu: BAT), koje su prikazane u tablici 9.2-4.
Tablica 9.2-4: Referentne vrijednosti (BAT) specifične potrošnje topline
Parametar / vrsta procesa GJ/ t klinkera
Suhi postupak, rotacijska peć sa višestupanjskim ciklonskim
izmjenjivačem topline i sa predkalcinatorom
oko 3,00
Suhi postupak, rotacijska peć sa ciklonskim izmjenjivačem
topline
3,10 – 4,20
izvor: Integrated Pollution Prevention and Control, Reference Document on Best Available
Techniques in the Cement and Lime Manufacturing Industries (Lit 9-8)
Pretpostavljene prosječne vrijednosti specifične potrošnje topline prikazane su u tablici 9.2-5.
I-12-141 Stranica 106/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Tablica 9.2-5: Specifična potrošnja topline (GJ/t klinkera)
Parametar 2010. 2020.
Specifična potrošnja topline 3,20 – 3,60 3,00 – 3,45
Maseni udio klinkera u cementu
U pretpostavku smanjenja udjela klinkera u cementu uključeno je smanjenje proizvodnje
klinkera, uz povećanje udjela dodataka u cementu. U pretpostavku je uključen udio određene
količine klinkera namijenjen izvozu/prodaji. Pretpostavljene prosječne vrijednosti udjela klinkera
u cementu prikazane su u tablici 9.2-6.
Tablica 9.2-6: Maseni udio klinkera u cementu
Parametar 2010. 2020.
Udio klinkera u cementu 0,66 – 0,75 0,65 – 0,75
Učinci provedbe mjera za smanjenje emisije CO2
Primjena mjere Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera rezultira
smanjenom potrošnjom goriva, a time i smanjenom emisijom CO2.
Mjera Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla rezultira smanjenom potrošnjom
primarnih izvora energije - konvencionalnih fosilnih goriva. Kao alternativni energenti
pretpostavljeni su RDF i osušeni mulj sa pročistača otpadnih voda. Komponenta biološkog
podrijetla u navedenim alternativnim gorivima smatra se neutralnom s obzirom na CO2, a time
se direktno ostvaruje i smanjenje emisije CO2. Indirektno smanjenje emisije ostvaruje se
smanjenjem količine otpada biološkog podrijetla koji se odlaže na odlagališta, što rezultira
smanjenjem emisije CH4 do koje bi inače došlo tijekom anaerobnih procesa razgradnje otpada
na odlagalištima. Time se mjera odražava na smanjenje emisije stakleničkih plinova u drugom
sektoru.
Učinak mjere Smanjenje udjela klinkera u cementu je dvojak. Primjenom mjere smanjuje se
proizvodnja klinkera, što ujedno i smanjuje emisiju CO2 iz procesa kalcinacije. Zbog smanjene
proizvodne klinkera smanjena je i potrebna količina goriva, što rezultira smanjenjem emisije iz
izgaranja goriva.
Projekcije ukupne direktne emisije CO2 za 2010. i 2020. godinu prikazane su na slici 9.2-1.
Učinci pojedinačnih mjera promatrani su nezavisno jedan od drugoga.
I-12-141 Stranica 107/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Direktna emisija (kt CO2)
3.500
3.000
2.500
2.000
1.500
1.000
500
0
Referentni scenarij
Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera
Korištenje alternativnih goriva
Smanjenje udjela klinkera u cementu
2010 2020
Slika 9.2-1: Projekcije ukupne direktne emisije CO2 (2010. - 2020.) -
scenarij ‘s mjerama’
I-12-141 Stranica 108/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
9.3. POTENCIJALI SMANJENJA EMISIJE CO2
Potencijali smanjenja emisije CO2, koji se u odnosu na referentni scenarij mogu ostvariti u 2010.
i 2020. godini primjenom mjera definiranih u scenariju ‘s mjerama’, prikazani su u tablici 9.3-1 i
na slici 9.3-1.
Tablica 9.3-1: Potencijali smanjenja emisije CO2 za 2010. i 2020. godinu
Mjera
2010.
(kt CO2)
2020.
(kt CO2)
Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera 10 53
Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla 90 141
Smanjenje udjela klinkera u cementu 299 364
Ukupni potencijal smanjenja emisije CO2 399 558
Potencijal smanjenja emisije (kt CO2)
400
350
300
250
200
150
100
50
0
Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera
Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla
Smanjenje udjela klinkera u cementu
2010 2020
Slika 9.3-1: Potencijali smanjenja emisije CO2 (2010. - 2020.) -
scenarij ‘s mjerama’
Visoka razina energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera koja je postignuta u razdoblju
od 2004. do 2006. godine i pretpostavljene prosječne vrijednosti specifične potrošnje topline za
razdoblje do 2020. godine ukazuju na moguće prosječno povećanje energetske efikasnosti za
oko 6 % do 2010. godine, odnosno 12 % do 2020. godine. Mjerom Povećanje energetske
efikasnosti procesa proizvodnje klinkera može se ostvariti potencijal smanjenja emisije
CO2 od 10 kt CO2 u 2010. godini i 53 kt CO2 u 2020. godini.
Korištenje otpada biološkog podrijetla kao alternativnog goriva u cementnoj industriji vrlo je
atraktivna mjera sa stajališta smanjenja emisije stakleničkih plinova, očuvanja primarnih izvora
energije te smanjenja količine otpada koji se odlaže na odlagališta. Udjeli alternativnih goriva
biološkog podrijetla pretpostavljeni su na temelju raspoloživih podataka o dostupnim količinama
i sastavu otpada pripremljenog u obliku goriva iz otpada. Prema zacrtanim smjernicama
Strategije gospodarenja otpadom i postavkama koje će biti uključene u Plan gospodarenja
otpadom Republike Hrvatske, postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, u sklopu kojih
I-12-141 Stranica 109/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
će biti postrojenja za pripremu RDF-a, bit će sastavni dijelovi Županijskih centara gospodarenja
otpadom, kao sastavnice cjelovitog sustava gospodarenja otpadom (Lit 9-9).
Uspostavom pravno-regulatornog okvira potrebno je definirati smjernice budućeg djelovanja u
sustavnom konceptu gospodarenja otpadom, koje se odnose na mogućnost korištenja otpada
biološkog podrijetla kao energenta u cementnoj industriji. Usklađivanje zakonodavstva sa
mogućnostima i potrebama cementne industrije u pogledu osiguravanja potrebnih količina,
sastava i strukture otpada biološkog podrijetla koji bi se koristio kao energent pruža mogućnost
postizanja znatno većih potencijala smanjenja emisije CO2 primjenom ove mjere. Mjerom
Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla može se ostvariti potencijal
smanjenja emisije CO2 od 90 kt CO2 u 2010. godini i 141 kt CO2 u 2020. godini.
Smanjenjem udjela klinkera u cementu udio klinkera može se smanjiti sa 0,70 – 0,80 (raspon
vrijednosti za tvornice definiranih u referentnom scenariju) na 0,65 – 0,75 (raspon vrijednosti za
tvornice definiranih u ‘scenariju s mjerama’). Mjerom Smanjenje udjela klinkera u cementu
može se ostvariti potencijal smanjenja emisije CO2 od 299 kt CO2 u 2010. godini i 364 kt
CO2 u 2020. godini.
Ova je mjera ograničena tehničkim propisima kojima se definiraju zahtjevi cementa u betonskim
konstrukcijama. Prosječni udjel klinkera u cementu može se smanjiti jedino pod uvjetom da se
za istu namjenu koriste cementi s manjim udjelom klinkera, naravno uz pretpostavku da se
pritom zadovolje potrebna mehanička svojstva konstrukcija. Provedbu mjere smanjenja udjela
klinkera u cementu trebaju pratiti adekvatni tehnički propisi i prihvaćanje od strane tržišta. Osim
toga, smanjenje udjela klinkera znači povećanje udjela dodataka u cementu. Osiguranje
potrebnih količina određenih dodataka predstavlja također uvjet bez kojeg se potencijal mjere
ne može ostvariti.
Ukupni potencijal smanjenja emisije CO2, koji se prema definiranim pretpostavkama
scenarija ‘s mjerama’ može ostvariti u 2010. godini iznosi 399 kt CO2, a u 2020. godini 558
kt CO2. Izuzetno je važno da se potencijal smanjenja emisije CO2 sagleda u širem
kontekstu jer cementna industrija primjenom navedenih mjera nije u mogućnosti
samostalno ostvariti prikazani potencijal. U ovaj prošireni kontekst potrebno je uključiti
aktivnosti u sektoru gospodarenja otpadom i sektoru građevinarstva.
I-12-141 Stranica 110/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
9.4. UTJECAJ UVOĐENJA NAKNADE NA EMISIJE CO2
Kao što je već istaknuto u poglavlju 2., Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva u suradnji sa Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost priprema
uvođenje naknade na emisije u okoliš ugljikovog dioksida, po uzoru na dosad uvedene naknade
na emisije sumporovog dioksida i dušikovih oksida. Za očekivati je da će uredba 10 koja
propisuje ovu naknadu stupiti na snagu u prvoj polovici 2007. godine.
Na temelju raspoloživih informacija, iznos naknade izračunavat će se slično kao i za postojeće
naknade na emisije u okoliš, dakle kao umnožak jedinične naknade, količine emisija u
kalendarskoj godini i korektivnih poticajnih koeficijenata (kk) ovisnih o količini i podrijetlu emisije.
Iznimku čine dodatni korektivni poticajni koeficijenti koji će vrednovati ulaganja obveznika
plaćanja naknade u energetsku efikasnost, obnovljive izvore energije i ostale mjere za
smanjenje emisije CO2, sukladno najboljim raspoloživim tehnikama, s ciljem poticanja ulaganja
u navedene mjere i posljedično smanjenje ukupnog iznosa naknade.
S pozicije cementne industrije potrebno je naglasiti sljedeće aspekte i utjecaje uvođenja
naknade na emisije CO2:
− Praksa u svijetu pokazuje da se naknada (taksa) na CO2 najčešće uvodi posredno preko
takse na gorivo fosilnog podrijetla, dok su rjeđi slučajevi uvođenja naknade na direktne
emisije CO2 iz izgaranja goriva i iz kemijskih procesa, što u praksi može otežati
utvrđivanje ukupne emisije odnosno zahtjeva vrlo precizne upute o metodologiji izračuna
i kontroli i osiguranju kvalitete izračuna11.
− U ukupnim emisijama CO2 iz proizvodnje cementa, približno 50-60 posto čini emisija
uslijed tehnološkog procesa pečenja klinkera u rotacijskim pećima, za što u principu
nema raspoloživih tehnika za smanjenje emisije, osim smanjenja udjela klinkera u
cementu, što je zbog prihvaćenih normi proizvodnje cementa mjera ograničenog učinka.
− Financijski utjecaj uvođenja naknade u prvom redu će ovisiti o visini jedinične naknade i
elastičnosti cijene cementa, kao osnovnog proizvoda, da podnese taj trošak. Do trenutka
donošenja uredbe nije moguće precizno odrediti ovaj utjecaj.
− Cementna industrija je zbog održavanja konkurentnosti na tržištu prisiljena koristiti
goriva s visokom sadržajem ugljika (ugljen, petrol-koks) koji imaju veću specifičnu
emisiju CO2 od primjerice prirodnog plina. Prelazak s postojećeg goriva na prirodni plin u
ovom trenutku nije ekonomski opravdan.
− Cementna industrija planira kao gorivo koristiti gorivo iz otpada (RDF) u kojem određeni
udio čini otpad biološkog podrijetla, koji je prema prihvaćenim smjernicama neutralan s
obzirom na CO2.
− Proizvodnja cementa sukladno Direktivi 2003/87/EK o uspostavi sheme trgovanja
emisijama stakleničkih plinova spada u djelatnosti koje ulaze u sustav trgovanja
emisijama odnosno bit će uključena u nacionalni alokacijski plan kojim će se odrediti
emisijske kvote za svako postrojenje. Postavlja se pitanje opravdanosti eventualnog
plaćanja naknade na emisije CO2 u trenutku kada hrvatska industrija cementa uđe u
10 Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u
okoliš ugljikovog dioksida
11 vidi bazu podataka o naknadama u zaštiti okoliša na www.oecd.org
I-12-141 Stranica 111/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
sustav trgovanja emisija. Svrha oba ekonomska instrumenta (naknada i trgovanje
emisijama) bi trebala biti smanjenje emisije CO2. Međutim, iz dosadašnje prakse je
evidentno da je svrha naknade emisija u okoliš prikupljanje sredstava za rješavanje
prioritetnih pitanja u zaštiti okoliša.
− Slijedom prethodne točke potrebno je preispitati prioritete u zaštiti okoliša nakon
ratifikacije Protokola iz Kyota i analizirati ekonomsku opravdanost ulaganja u pojedina
prioritetna područja.
Temeljem navedenog, u nastavku su navedena moguća stajališta hrvatske industrije cementa u
svezi s uvođenjem naknade na emisije u okoliš CO2 i njenog utjecaja na proizvodnju cementa:
− Svrha uvođenja novih ekonomskih instrumenata u zaštiti okoliša, kao što je naknada na
emisije CO2, mora biti okolišna učinkovitost i ekonomska efikasnost. Izostanak jednog
od ova dva cilja ne vodi ukupnom postignuću navedenih instrumenata.
− Specifični cilj uvođenja naknade na emisije CO2 mora biti smanjenje emisije u sektorima
koji će biti obuhvaćeni plaćanjem naknade, odnosno sredstva koja se prikupljaju trebaju
najvećim dijelom biti plasirana upravo na projekte povećanja energetske efikasnosti,
korištenja obnovljivih izvora energije i primjene ostalih mjera za smanjenje emisije. U
selekciji mjera potrebno se pridržavati principa ekonomičnosti.
− Naknadu na emisije CO2 treba uvoditi postepeno, počinjući s relativno niskim iznosom
jedinične naknade što bi trebalo osigurati lakšu prilagodbu i amortizaciju ovog troška.
− Potrebno je razlučiti emisije uslijed izgaranja goriva i emisije iz tehnoloških procesa pri
čemu emisija CO2 koja nastaje u potonjem slučaju, a za koju ne postoji raspoloživa
tehnika za smanjenje emisije ili je vrlo ograničenog karaktera, kao što je slučaj sa
pečenjem klinkera u rotacijskim pećima, treba biti oslobođena naknade na emisije CO2.
− Uporaba goriva iz otpada ne-fosilnog podrijetla, kao što je primjerice RDF, treba biti
oslobođena plaćanja naknade zbog činjenice da je ovakvo gorivo neutralno s obzirom
na emisije CO2.
− Prije donošenja konačne odluke o odnosu naknade na emisiju CO2 i sustava trgovanja
pravima na emisije CO2 potrebno je provesti analizu opravdanosti istovremene uporabe
naknade na emisije CO2 i sustava trgovanja pravima na emisije CO2, pri čemu posebnu
pozornost treba obratiti na njihovu komplementarnost u ostvarivanju navedenog cilja. U
praksi je potrebno analizirati tri karakteristična slučaja zajedničkog korištenja ovih
instrumenata: (1) kao sredstvo za smanjivanje nesigurnosti troškova za smanjenje
emisije, (2) kao sredstvo za kažnjavanje u slučajevima prekoračivanja dodijeljenog
iznosa kvota i (3) kao sredstvo za sprječavanje ostvarivanja tzv. windfall profita.
I-12-141 Stranica 112/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
10. PRORAČUN TROŠKOVA
10.1. METODOLOŠKI PRISTUP
Proračunom troškova utvrđuje se koliki su troškovi primjene pojedine mjere za smanjenje
emisije stakleničkih plinova. Konačni rezultat proračuna je trošak iskazan u monetarnoj jedinici
po jednoj toni smanjene emisije CO2 (€/t CO2), koji se naziva granični trošak.
U kontekstu smanjenja emisije stakleničkih plinova, granični troškovi (eng. marginal cost, u
daljnjem tekstu: MC) predstavljaju razliku troškova referentnog scenarija i troškova scenarija ‘s
mjerom’. Pozitivni granični trošak predstavlja trošak po jedinici smanjenja emisije, a negativna
vrijednost označava ostvarenje prihoda. Sve mjere s negativnim graničnim troškom su
ekonomski isplative. Trošak, odnosno dobit koja nastaje provedbom mjere, izračunava se na
osnovi razlike između investicijskih i operativnih troškova scenarija ‘s mjerom’ i referentnog
scenarija. Zbog međusobne usporedivosti svi troškovi se iskazuju kao ekvivalentni godišnji
troškovi. Ekvivalentnim godišnjim troškovima (eng. equivalent annual cost, u daljnjem tekstu
EAC) sve investicije diskontiraju se na godišnje troškove u vremenskom razdoblju vijeka
trajanja opreme. Potrebno je naglasiti da se primjena mjere promatra u obliku dodatnog troška
ili dobiti u odnosu na referentni scenarij.
Proračun troškova rađen je po metodološkim uputama:
− Economics of Greenhouse Gas Limitations, Main Reports - Methodological Guidelines
(Lit 10-1);
− Guidelines for defining and documenting data on costs of possible environmental
protection measures (Lit 10-2);
− Economics and Cross-Media Effects (Lit 10-3).
Osnovne formule za proračun troškova su:
C
t
EAC = + -t
⋅
r
1-
(1+
r)
EAC
∆EAC =
O
m n EAC -
t
- R
MC ∆ EAC/(En
Em
) −
=
t
EAC - ekvivalentni godišnji troškovi (€/god)
∆EAC - razlika ekvivalentnih godišnjih troškova dva scenarija (€/god)
EACm - ekvivalentni godišnji troškovi scenarija smanjenja emisije (€/god)
EACn - ekvivalentni godišnji troškovi referentnog scenarija (€/god)
Em - emisija scenarija s mjerom (t/god)
En - emisija referentnog scenarija (t/god)
Ct - troškovi kapitala - investicije (€/god)
Ot - troškovi održavanja pogona (€/god)
Rt - prihod od prodaje proizvoda (€/god)
r - diskontna stopa (%)
t - vrijeme efektuiranja (god)
I-12-141 Stranica 113/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Na razini EU prihvaćeno je da granični trošak od 20 €/tCO2-eq predstavlja prag ispod kojeg
primjena mjere zadovoljava kriterij ekonomičnosti (eng. cost-effectiveness) (Lit 10-4).
S obzirom na troškove, mjere za smanjenje emisije mogu biti podijeljene u nekoliko kategorija:
− mjere s negativnim troškovima ili troškovima jednakim nuli;
− mjere s niskim troškovima (50 €/tCO2-eq).
I-12-141 Stranica 114/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
10.2. TROŠKOVI PROVEDBE TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH MJERA I KRIVULJA
TROŠKOVA
10.2.1. PROCJENA TROŠKOVA PROVEDBE MJERA ZA SMANJENJE EMISIJE
STAKLENIČKIH PLINOVA
Proračun troškova referentnog scenarija i scenarija ‘s mjerama’ izračunat je na osnovi podataka
dobivenih iz planskih dokumenata tvornica cementa. Pojedini parametri su pretpostavljeni na
osnovi podataka iz literature (Lit 10-4, Lit 10-5).
Procjena troškova provedbe mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova izrađena je prema
sljedećim pretpostavkama:
− troškovi mjera se određuju u odnosu na referentni scenarij;
− scenarij ‘s mjerama’ temelji se na pretpostavkama vezanim uz realno ostvarivanje
pojedinih mjera do 2010. i 2020. godine, njihovu ekonomsku isplativost, poslovne
strategije proizvođača te zahtjeve tržišta;
− troškovi su izračunati na temelju cijena iz 2006. godine, konverzija je rađena prema
omjeru 1€= 7,4 kn (važeći tečaj u trenutku izrade proračuna);
− pretpostavljena je inflacija od 3 posto godišnje tijekom razdoblja razmatranja, do 2020.
godine (Lit 10-6);
− u proračunu je primijenjena diskontna stopa od 6 posto;
− u proračunu je korišteno vrijeme efektuiranja od 10 godina.
Zbog činjenice da se pretpostavke parametara za proračun troškova ne mogu prikazati kao
prosječne vrijednosti na razini cementne industrije, parametri su iskazani kao rasponi vrijednosti.
Troškovi su, prema dostavljenim podacima, izračunati za svaku tvornicu pojedinačno, a iskazani
kao rasponi vrijednosti. Uz procjenu parametara vezana je određena nesigurnost, koja ovisi o
dostupnosti podataka.
Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera
Osnovni cilj povećanja energetske efikasnosti proizvodnog procesa je zadovoljavanje
energetskih potreba proizvodnog procesa, uz što efikasniju upotrebu energije. Povećanje
energetske efikasnosti proizvodnog procesa rezultira smanjenjem potrošnje goriva.
Pretpostavke za procjenu troškova:
− kao gorivo koristit će se smjesa konvencionalnih i alternativnih fosilnih goriva u omjerima
navedenim u poglavlju 9.2;
− u troškove je uračunata cijena goriva i investicijski trošak operativnih mjera za
optimiranje procesa (nadogradnja postojećih postrojenja);
− investicijski trošak operativnih mjera procijenjen je na 250.000 - 500.000 € u 2010.
godini te 750.000 - 1.000.000 € u 2020. godini;
− troškovi održavanja postrojenja jednaki su kao i za referentni scenarij;
− 2010. godine će ukupno u tvornicama cementa biti ostvarena ušteda od oko 4.000 t
fosilnog goriva, dok će se u 2020. godini ostvariti ušteda od oko 20.000 t fosilnog goriva
- prema pretpostavkama definiranim u poglavlju 9.2;
− cijene goriva dobivene su od tvornica i uključene u proračun;
− prihod od prodaje proizvoda ne mijenja se u slučaju primjene mjere.
I-12-141 Stranica 115/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Korištenjem formula za proračun troškova (poglavlje 10.1.), uz definirane pretpostavke koje su
uključene u proračun troškova i definirane potencijale smanjenja emisije CO2 za 2010. i 2020.
godinu, slijedi:
Vrijednost graničnih troškova u 2010. godini kreće se u rasponu 19 - 41 €/t CO2-eq.
Vrijednost graničnih troškova u 2020. godini kreće se u rasponu 7 - 19 €/t CO2-eq.
Mjera Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera prema
procijenjenim graničnim troškovima u 2010. godini ulazi u kategoriju mjera s umjerenim
troškovima, dok je za 2020. godinu procijenjena kao mjera s niskim troškovima.
Realizaciju ove mjere potrebno je uskladiti s planiranom dinamikom kapitalnih ulaganja
tvornica cementa.
Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla
Primjena otpada biološkog podrijetla kao alternativnog goriva je vrlo atraktivna mjera i sa
ekološkog i sa ekonomskog stajališta, zbog interesa za gospodarski i ekološki prihvatljiv način
zbrinjavanja otpada, uz prihvaćanje takvog rješenja od lokalne zajednice i javnosti. Uz
ostvareno smanjenje emisije CO2 i indirektno smanjenje emisije CH4 zbog toga što otpad nije
odložen na odlagalište, ostvaruje se i ušteda fosilnog goriva.
Pretpostavke za procjenu troškova:
− kao gorivo koristit će se smjesa konvencionalnih, alternativnih fosilnih i alternativnih
goriva biološkog podrijetla (u daljnjem tekstu: smjesa goriva) u omjerima navedenim u
poglavlju 9.2;
− komunalni otpad će biti pripremljen mehaničko-biološkom obradom u obliku goriva iz
otpada u rastresitom obliku - fluff RDF;
− postrojenja za mehaničko-biološku obradu komunalnog otpada, u sklopu kojih će biti
postrojenja za pripremu RDF-a, bit će sastavni dijelovi Županijskih centara gospodarenja
otpadom;
− investicijski trošak postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada uključen je u
troškove referentnog scenarija;
− za spaljivanje smjese goriva nisu potrebne gotovo nikakve preinake ložišta rotacijske
peći u cementarama, RDF se pneumatski upuhuje u peć, te se zbog toga može
pretpostaviti da su troškovi investicije i održavanja ložišta jednaki kao i za referentni
scenarij;
− u troškove je uračunata cijena goriva, investicijski trošak postrojenja za prihvat i
doziranje otpada u rotacijsku peć i troškovi održavanja tog postrojenja;
− 2010. godine će ukupno u tvornicama cementa biti utrošeno oko 354.700 t fosilnog
goriva - prema pretpostavkama definiranim u poglavlju 9.2, zamjenom fosilnog goriva s
alternativnim gorivom biološkog podrijetla ukupno bi se utrošilo 302.400 t fosilnog goriva
i 101.500 t alternativnog goriva biološkog podrijetla;
− 2020. godine će ukupno u tvornicama cementa biti utrošeno oko 407.500 t fosilnog
goriva - prema pretpostavkama definiranim u poglavlju 9.2, zamjenom fosilnog goriva s
alternativnim gorivom biološkog podrijetla ukupno bi se utrošilo 300.600 t fosilnog goriva
i 208.700 t alternativnog goriva biološkog podrijetla;
− cijene goriva dobivene su od tvornica i uključene u proračun;
I-12-141 Stranica 116/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
− tvornice cementa neće plaćati alternativno gorivo biološkog podrijetla koje zbrinjavaju,
niti će dobivati naknadu za njegovo zbrinjavanje;
− investicijski trošak postrojenja za prihvat i doziranje otpada u rotacijsku peć procijenjen
je na 1.000.000 - 1.500.000 €;
− troškovi održavanja postrojenja za prihvat i doziranje otpada u rotacijsku peć procijenjeni
su na 10 % od investicijskih troškova postrojenja;
− prihod od prodaje proizvoda ne mijenja se u slučaju primjene mjere.
Korištenjem formula za proračun troškova (poglavlje 10.1.), uz definirane pretpostavke koje su
uključene u proračun troškova i definirane potencijale smanjenja emisije CO2 za 2010. i 2020.
godinu, slijedi:
Vrijednost graničnih troškova u 2010. godini kreće se u rasponu 3 - 9 €/t CO2-eq.
Vrijednost graničnih troškova u 2020. godini kreće se u rasponu (-5) - (-7) €/t CO2-eq.
Mjera Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla, je ekonomična mjera za
smanjenje emisije CO2. Prema procijenjenim graničnim troškovima u 2010. godini ulazi u
kategoriju mjera s niskim troškovima, dok je za 2020. godinu procijenjena kao mjera s
negativnim troškovima, odnosno, ostvareni su prihodi koji se prvenstveno odnose na
uštedu fosilnog goriva. Jedna od navedenih pretpostavki, koja se odnosi na naknadu za
zbrinjavanje alternativnog goriva biološkog podrijetla, znatno utječe na pretpostavljene
granične troškove. Formiranje naknada za zbrinjavanje otpada očekuje se prema uzoru
na druge europske zemlje, što bi konkretno značilo plaćanje naknade tvornicama
cementa za zbrinjavanje otpada. Uz tu pretpostavku vrijednost graničnih troškova bila bi
niža.
Smanjenje udjela klinkera u cementu
Smanjenje udjela klinkera u cementu, uz smanjenje proizvodnje klinkera, rezultira i uštedom
goriva.
Pretpostavke za procjenu troškova:
− kao gorivo koristit će se smjesa konvencionalnih i alternativnih fosilnih goriva u omjerima
navedenim u poglavlju 9.2;
− kod primjene mjere nisu potrebne nikakve preinake na postrojenju te se može
pretpostaviti da su troškovi investicije i održavanja postrojenja jednaki kao i za referentni
scenarij;
− u troškove je uračunata cijena goriva i cijena dodataka;
− 2010. godine će ukupno u tvornicama cementa biti ostvarena ušteda od oko 38.700 t
fosilnog goriva, dok će se u 2020. godini ostvariti ušteda od oko 50.200 t fosilnog goriva
- prema pretpostavkama definiranim u poglavlju 9.2;
− udio klinkera u cementu smanjit će se za 0,3 – 14 % u odnosu na referentni scenarij, u
2010. i 2020. godini - prema pretpostavkama definiranim u poglavlju 9.2;
− utrošak dodataka u 2010. godini bit će veći za oko 78.600 t, a u 2020. godini za oko
104.500 t, u odnosu na referentni scenarij - prema pretpostavkama definiranim u
poglavlju 9.2;
− cijene goriva i dodataka dobivene su od tvornica i uključene u proračun;
I-12-141 Stranica 117/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
− prihod od prodaje proizvoda ne mijenja se u slučaju primjene mjere.
Korištenjem formula za proračun troškova (poglavlje 10.1.), uz definirane pretpostavke koje su
uključene u proračun troškova i definirane potencijale smanjenja emisije CO2 za 2010. i 2020.
godinu, slijedi:
Vrijednost graničnih troškova u 2010. godini kreće se u rasponu (-0,6) - 0,1 €/t CO2-eq.
Vrijednost graničnih troškova u 2020. godini kreće se u rasponu (-0,6) - 0,7 €/t CO2-eq.
Mjera Smanjenje udjela klinkera u cementu je ekonomična mjera za smanjenje emisije
CO2, budući da procijenjeni granični troškovi u 2010. i 2020. godini ulaze u kategoriju
mjera s negativnim i niskim troškovima.
10.2.2. KRIVULJA GRANIČNIH TROŠKOVA
U svrhu određivanje prioriteta mjera sa stajališta njihove ekonomičnosti, na temelju definiranih
troškova nacrtana je krivulja graničnih troškova. Na apscisi je iskaz potencijala pojedine mjere,
a na ordinati cijena smanjenja emisije. Površina ispod krivulje predstavlja potrebna sredstva za
smanjenje emisije.
Kao što je već navedeno, troškovi su izračunati za svaku tvornicu pojedinačno, a iskazani kao
rasponi vrijednosti. U svrhu prikazivanja krivulja graničnih troškova za 2010. i 2020. godinu
izračunat je prosjek vrijednosti raspona.
Na slikama 10.2-1 i 10.2-2 prikazane su krivulje graničnih troškova za 2010. i 2020. godinu.
Granični trošak (€/t CO2)
40
35
30
25
20
15
10
5
0
-5
M1
0 50 100 150 200 250 300 350 400 450
M1 - Smanjenje udjela klinkera u cementu
M2 - Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla
M3 - Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera
M2
M3
Smanjenje emisije (kt CO2)
Slika 10.2-1: Krivulja graničnih troškova mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova
za 2010. godinu
I-12-141 Stranica 118/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Granični trošak (€/t CO2)
20
15
10
5
0
-5
-10
0 50 100 150 200 250 300 350 400 450 500 550 600
M1
Smanjenje emisije (kt CO2)
M1 - Korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla
M2 - Smanjenje udjela klinkera u cementu
M3 - Povećanje energetske efikasnosti procesa proizvodnje klinkera
Slika 10.2-2: Krivulja graničnih troškova mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova
za 2020. godinu
I-12-141 Stranica 119/123
M2
M3

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
LITERATURA I DRUGI KORIŠTENI IZVORI
Lit 1-1: Battelle Memorial Institute: Toward a Sustainable Cement Industry, 2002.
Lit 1-2: Battelle Memorial Institute: Towards a Sustainable Cement Industry, Substudy 8:
Climate Change, 2002.
Lit 6-1: World Business Council for Sustainable Development: The Cement CO2 Protocol,
CO2 Accounting and Reporting Standard for the Cement Industry, Cement
Sustainability Initiative (CSI), 2005.
Lit 6-2: Vlada Republike Hrvatske: Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici
Hrvatskoj, N.n. 2/2007.
Lit 6-3: Intergovernmental Panel on Climate Change: 2006 IPCC Guidelines for National
Greenhouse Gas Inventories, Volume 3 Industrial Processes and Product Use, Iges,
Japan, 2006.
Lit 6-4: Intergovernmental Panel on Climate Change: 2006 IPCC Guidelines for National
Greenhouse Gas Inventories, Volume 2 Energy, Iges, Japan, 2006.
Lit 6-5: WBCSD CSI: CO2 Emissions Inventory Protocol, Version 2.0
Lit 8-1: European Commission, Directorate General Environment, The EU Emission Trading
Scheme: How to develop a National Allocation Plan, non-paper, 2003.
Lit 8-2: Cembureau: National Allocation Plans under the Emission Trading Directive: a case
study on consequences for the European Cement Industry, Brussels, 2005.
Lit 8-3: Pravilnik o katastru emisija u okoliš, Narodne novine br. 36/96, Zagreb, 1996.
Lit 8-4 European Commission: Further Guidance on allocation plans for the 2008-2012
trading period of the EU Emissions Trading Scheme, (COM (2005) 703 Final),
Brussels, 2005.
Lit 8-5: Cembureau: Points of Convergence within the Cement Industry, Brussels, 2006.
Lit 8-6 Cembureau: Comments to the European Commission's Communication "Further
Guidance on allocation plans for the 2008-2012 trading period of the EU Emissions
Trading Scheme" (COM (2005) 703 Final), Brussels, 2006.
Lit 8-7: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva: Nacionalni inventar
stakleničkih plinova za razdoblje 1990-2004., Zagreb, 2006.
Lit 8-8: http://cdm.unfccc.int, internetske stranice Sekretarijata UNFCCC, 2007.
Lit 9-1: UNEP: Economics of Greenhouse Gas Limitations, Main Reports – Methodological
Guidelines, Denmark, 1999.
Lit 9-2: European Environment Agency Report: Greenhouse gas emission trends and
projections in Europe 2006, Copenhagen, 2006.
I-12-141 Stranica 120/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
Lit 9-3: European Policy Office: Target 2020: Policies and Measures to Reduce Greenhouse
Gas Emissions in the EU, Wuppertal, 2005.
Lit 9-4: Intergovernmental Panel on Climate Change: 2006 IPCC Guidelines for National
Greenhouse Gas Inventories, Volume 2 Energy, Iges, Japan, 2006.
Lit 9-5: World Business Council for Sustainable Development: The Cement CO2 Protocol,
CO2 Accounting and Reporting Standard for the Cement Industry, Cement
Sustainability Initiative (CSI), 2005.
Lit 9-6: CEMBUREAU: Environmental Benefits of Using Alternative Fuels in Cement
Production, A life-cycle Approach, Brussels, 1999.
Lit 9-7: European Commission: Refuse Derived Fuel Current Practice and Perspectives, Final
Report, Swindon, 2003.
Lit 9-8: European Commission: Integrated Pollution Prevention and Control, Reference
Document on Best Available Techniques in the Cement and Lime Manufacturing
Industries, 2001.
Lit 9-9: Vlada RH: Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, 2005.
Lit 10-1: UNEP: Economics of Greenhouse Gas Limitations, Main Reports – Methodological
Guidelines, Denmark, 1999.
Lit 10-2: EEA: Guidelines for defining and documenting data on costs of possible
environmental protection measures, Technical report No 27, Copenhagen, 1999.
Lit 10-3: European Commission: Integrated Pollution Prevention and Control, Reference
Document on Economics and Cross-Media Effects, 2006.
Lit 10-4: ECOFYS Energy and Environment; AEA Technology Environment: Economic
Evaluation of Sectoral Emission Reduction Objectives for Climate Change; Bottom-up
Analysis of Emission Reduction Potentials and Costs for Greenhouse gases in the EU,
Netherlands, 2001.
Lit 10-5: ECOFYS Energy and Environment; AEA Technology Environment; National
Technical University of Athens: Economic Evaluation of Sectoral Emission Reduction
Objectives for Climate Change; Economic Evaluation of Carbon dioxide and Nitrous
Oxide Emission Reductions in Industry in the EU, Netherlands, 2001.
Lit 10-6: Međunarodni monetarni fond: RH Drugo preispitivanje u okviru stand-by aranžmana,
zahtjevi za produženje aranžmana, povećanje pristupa sredstvima, promjenu
dinamike povlačenja sredstava i za odgodu ispunjenja kriterija za ocjenu uspješnosti
izvršenja programa, Zagreb, 2006.
I-12-141 Stranica 121/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
PRILOG I
KRITERIJI EUROPSKE KOMISIJE ZA RASPODJELU EMISIJSKIH KVOTA PREMA
PRILOGU III DIREKTIVE 2003/87/EK
1. Ukupna količina emisijskih kvota za raspodjelu za određeno vremensko razdoblje bit će u
skladu s obvezom države članice da ograniči svoje emisije sukladno odredbama Direktive
2002/358/EZ i odredbama Protokola iz Kyota, uzimajući u obzir, s jedne strane, razmjere
ukupnih emisija koje te kvote predstavljaju u usporedbi s emisijama iz izvora koji nisu
pokriveni ovom Direktivom i, na drugoj strani, nacionalnu politiku na području energetike, a
trebala bi biti u skladu i s nacionalnim programom za klimatske promjene. Ukupna količina
emisijskih kvota koje se raspodjeljuju ne smije biti viša od one koja će, prema svim
pokazateljima, biti potrebna za strogu primjenu kriterija sadržanih u ovome Prilogu. U
razdoblju do 2008. godine količina mora biti u skladu sa zacrtanim putem potrebnim da
država članica postigne cilj ili čak i bolji rezultat od onoga koji je predviđen u skladu s
Odlukom 2002/358/EZ i Protokolom iz Kyota.
2. Ukupna količina emisijskih kvota koje se raspodjeljuju mora biti u skladu s procjenama
sadašnjega i predviđenoga napretka prema ostvarivanju doprinosa država članica za
ispunjavanje obveza Zajednice sukladno odredbama Odluke 93/389/EEZ.
3. Količine emisijskih kvota koje se raspodjeljuju moraju biti u skladu s potencijalom, uključujući
i tehnološki potencijal, aktivnosti pokrivenih ovom shemom za smanjivanje emisija. Države
članice mogu temeljiti raspodjelu svojih emisijskih kvota na prosječnoj emisiji stakleničkih
plinova po proizvodu u svakoj aktivnosti i napretku koji se može postići u svakoj aktivnosti.
4. Plan mora biti sukladan ostalim zakonodavnim i političkim instrumentima Zajednice. Treba
uzeti u obzir i neizbježna povećanja emisija kao rezultat novih zakonodavnih zahtjeva.
5. U skladu sa zahtjevima Ugovora 12 , osobito članaka 87. i 88., plan ne smije diskriminirati
poduzeća i sektore na način da neopravdano pogoduje nekim poduzećima ili aktivnostima.
6. Plan mora sadržavati informacije o načinu na koji će novi sudionici moći sudjelovati u shemi
Zajednice u državi članici o kojoj je riječ.
7. Plan može uzeti u obzir mjere ranog djelovanja i mora sadržavati informacije o načinu na
koji su mjere ranog djelovanja uzete u obzir. Usporedbeni pokazatelji iz referentnih
dokumenata koji se odnose na najbolje raspoložive tehnologije države članice mogu koristiti
za razvoj svojih nacionalnih planova raspodjele emisijskih kvota, a te referentne vrijednosti
mogu sadržavati i elemente kojima će se uzeti u obzir mjere ranog djelovanja.
8. Plan mora sadržavati informacije o načinu na koji je uzeta u obzir čista tehnologija,
uključujući i energetski efikasne tehnologije.
12 The Treaty on European Union
I-12-141 Stranica 122/123

Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene EKONERG
9. Plan mora sadržavati odredbe koje javnosti omogućuju izražavanje komentara te informacije
o načinima koji će omogućiti da ti komentari budu uzeti u obzir prije donošenja odluke o
raspodjeli emisijskih kvota.
10. Plan mora sadržavati popis postrojenja pokrivenih ovom Direktivom s količinama emisijskih
kvota koje im se namjeravaju dodijeliti.
11. Plan može sadržavati informacije o načinu na koji će biti uzeto u obzir postojanje
konkurencije iz zemalja ili entiteta izvan Unije.
I-12-141 Stranica 123/123