Oprašivanje Oplodnja - PBF

Praktikum iz Biologije II
Oprašivanje
Vježba br. 4
PLOD
Oprašivanje (polinacija) je proces prijenosa muškog gametofita (peludno zrno) iz
peludnice do njuške tučka. Time muški i ženski gametofit dolaze u kontakt, što je prvi
korak u nizu dogañaja koji dovode do oplodnje. Oprašivanje se može odvijati na više
načina:
1. Oprašivanje uz pomoć vjetra (anemofilija). Biljke koje se oprašuju vjetrom
(anemofilne biljke), poput trava i mnogog drveća (npr. breza i hrast), proizvode
goleme količine malih i vrlo laganih peludnih zrnaca koje vjetar raznosi i na
udaljenosti od nekoliko kilometara. Velika količina peluda povećava vjerojatnost
da barem dio peludnih zrnaca stigne do ženskih dijelova cvijeta, jer je
oprašivanje vjetrom nasumično i vrlo neučinkovito ako biljke ne žive u gustim
populacijama. Ako je odreñena jedinka izolirana, mala je vjerojatnost da peludno
zrnce drugih jedinki iste vrste dospije do njezinih stigmi.
2. Oprašivanje uz pomoć životinja (zoofilija). Najčešće se radi o oprašivanju uz
pomoć kukaca (entomofilija) – pčela, leptira, osa i drugih – ali i kralježnjaka kao
što su ptice, šišmiši pa čak i južnoafrički miš! Biljka koja se oprašuje uz pomoć
životinja proizvodi puno manje peluda od anemofilnih biljaka i na taj način štedi
energiju: Meñutim, ona mora na neki način privući životinje oprašivače; zato
cvjetovi mirišu, upadljivog su oblika i/ili boje. Kada cvijet privuče životinju da
priñe bliže, slijedi nagrada - obično je to slatki nektar, koji je u cvijetu smješten
tako da ga kukac ne može dohvatiti bez da istovremeno ne pokupi pelud.
3. Oprašivanje uz pomoć vode (hidrofilija). Ovaj tip oprašivanja, gdje se peludna
zrnca prenose rijekama i potocima, je prilično rijedak i svojstven vodenim
biljkama.
4. Samooprašivanje – ako pelud padne s prašnika na stigmu istog (dvospolnog)
cvijeta. Ovo rezultira samooplodnjom. Ipak, prijenos peluda na drugu jedinku iste
vrste daje veću genetsku raznolikost. To je često evolucijska prednost, pa stoga
56
Praktikum iz Biologije II
Oplodnja
Vježba br. 4
mnoge biljke imaju prilagodbe koje sprečavaju samooplodnju (npr. tučkovi
sazrijevaju tek nakon što su prašnice rasipale svoj pelud).
Slika 1. Peludne mješinice.
Kao što je rečeno u Vježbi 3, peludno
zrno dovrši svoj razvoj u zreli muški gametofit
tek kada dospije na njušku tučka. Generativna
stanica se mitotički podijeli u dvije spermalne
stanice, a vegetativna stanica proklija u
peludnu mješinicu koja služi za prijenos
spermalnih jezgara do embrionske vreće.
Peludna mješinica raste kroz vrat tučka dok ne
doñe do plodnice, bazalnog proširenog dijela
tučka (Slika 6 u Vježbi 3, te Slika 1). Peludna
mješinica kroz mikropilu dolazi do sjemenog
zametka i tamo otpusti dvije spermalne jezgre (muške gamete). Oplodnja (fertilizacija)
je spajanje muške i ženske gamete čime nastaje diploidna (2n) zigota. Iz nje se
višestrukim mitotičkim diobama razvija embrio unutar sjemenke. Mikropila se nakon
oplodnje zatvara, spriječavajući ulazak ostalih peludnih mješinica (naime, na istu njušku
tučka često istovremeno padne više od jednog peludnog zrna i sva ona prokliju u peludne
mješinice). Ako u plodnici postoji više sjemenih zametaka, druge peludne mješinice ulaze
kroz njihove mikropile.
Za spolno razmnožavanje kritosjemenjača karakteristična je dvostruka oplodnja
(«dvostruka» jer uključuje obje spermalne jezgre). Spermalne jezgre oplode embrionsku
vreću tako da jedna od njih oplodi jajnu stanicu, čime nastaje zigota (2n), a druga se
spoji s dvije polarne jezgre stvarajući endospermalnu jezgru u centru velike središnje
stanice embrionske vreće. Endospermalna jezgra je triploidna jer je nastala spajanjem
tri haploidne jezgre (3n, gdje n predstavlja količinu genetičkog materijala haploidne
jezgre). Iz zigote se razvije embrio, a iz velike triploidne stanice endosperm (tkivo koje
služi kao rezerva hrane za razvoj embrija). Dakle, dvostruka oplodnja je proces u kojem
57

Praktikum iz Biologije II
dolazi do fuzije dvaju spermalnih stanica s različitim jezgrama embrionske vreće.
Smisao dvostruke oplodnje je taj da će se endosperm razviti samo u oploñenim sjemenim
zamecima, odnosno neće biti suvišne potrošnje energije. Nasuprot tome kod
golosjemenjača, koje su evolucijski primitivnije, nema dvostruke oplodnje nego se
spremišno tkivo stvara unaprijed u svakom sjemenom zametku, bez obzira da li je on
oploñen ili ne.
Razvoj sjemenke
Vježba br. 4
Nakon dvostruke oplodnje sjemeni zametak se razvija u sjemenku, a plodnica u
plod (u kojem se nalazi sjemenka/e). Ovoj sjemenog zametka (integument, vidi Vježbu
3), razvija se u tvrdu sjemenu lupinu.
Kao prvi korak u razvoju sjemenke, zigota ulazi u fazu mirovanja. Za to vrijeme se
triploidna jezgra endosperma podijeli više puta i tako nastane tkivo endosperma, koje
raste i upija hranu od biljke majke. Kad zigota završi s mirovanjem, endosperm je već
stvorio zalihe hrane u obliku bjelančevina, ulja i škroba.
Nakon razvoja endosperma, zigota se počne mitotski dijeliti i razvija se zreli
biljni embrio. On ima na svakom kraju apikalni meristem (jedan za klicin korijenak, a
Slika 2. Embriogeneza roda Arabidopsis (dvosupnice); (a) razvoj embrija u
sjemenci, (b) zreli embrio unutar sjemenke, (c) shematski prikaz zrelog
embrija.
58
Praktikum iz Biologije II
drugi za izdanak). Ta dva apikalna meristema ostat će mitotski aktivna kroz cijeli život
biljke (Slika 2). Osim toga, za embrio su pričvršćene jedna ili dvije supke (kotiledona)
ovisno o tome da li se radi o jednosupnicama ili dvosupnicama. Supke su tvorbe
pričvršćene za embrio koje skladište hranjive tvari potrebne za klijanje sjemenke. One
se razvijaju tako da crpe hranjive tvari iz endosperma. Neke biljne vrste imaju jače
razvijene supke (najčešće dvosupnice, Slika 2), a kod drugih je jače razvijen endosperm,
dok su supke vrlo tanke i služe prvenstveno za prijenos tvari iz endosperma u embrio pri
klijanju (najčešće kod jednosupnica, ali i postoji i kod nekih dvosupnica, poput ricinusa).
Dio embrija ispod mjesta na kojem se drže supke (grč. hypo - ispod) naziva se hipokotil,
a dio iznad supki je epikotil (grč. epi - iznad). Hipokotil završava klicinim korijenkom
(radicula), a na vrhu epikotila se nalazi plumula (apikalni meristem izdanka i par
minijaturnih listova koji će se razviti u prve listove biljke) (Slike 2 i 3). Iz epikotila će
se razviti izdanak (nadzemni dio biljke s stabljikom i listovima), a iz hipokotila korijenov
sustav. Embrio zajedno sa supkom/supkama obavija zaštitna sjemena lupina (“kožica”
graha, Slike 2b i 3), nastala, kao što je ranije rečeno, iz integumenta sjemenog zametka.
sjemena lupina
plumula
sjemena lupina
Vježba br. 4
klicin korijenak
(radicula)
supka
prva dva
prava lista
sjemena lupina
hipokotil
korijen
Slika 3. Struktura i klijanje sjemenke graha.
supka
hipokotil
smežurane
supke
stabljika
glavni korijen
bočni ogranak
korijena
59

Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 4
U posljednjoj fazi razvoja dolazi do dehidracije sjemenke, odnosno ona gubi vodu
sve dok joj ukupni sadržaj vode ne bude tek 5-15% težine. Embrio, okružen
endospermom i/ili povećanim supkama, prestane rasti dok sjemenka ne proklija.
Razvoj i graña plodova
Oprašivanje uzrokuje hormonalne promjene u biljci koje onda uzrokuju razvoj
plodnice u plod, usporedo s razvojem sjemenki iz sjemenih zametaka (iz neoprašenih
cvjetova većinom ne nastaju sjemenke i plodovi). Plod (fructus) je biljni organ koji služi
zaštiti i rasprostiranju sjemenki, te time i širenju biljaka na nova područja. Razvija se iz
plodnice s pripadajućim sjemenim zamecima, a ponekad i iz okolnih tkiva. Plod je, poput
cvijeta, organ karakterističan za kritosjemenjače.
Rasijavanje sjemenki vrši se na različite načine, ovisno o grañi ploda:
1. Anemokorija je rasprostiranje sjemenki vjetrom. Anemokorni plodovi su suhi i
imaju različite nastavke koji im olakšavaju rasprostiranje vjetrom. Primjeri su
plod javora, perutka, koji ima krilca koja omogućuju lakše letenje, Slika 12, i plod
maslačka, roška, s perastim nastavkom pomoću kojeg lebdi na vjetru.
2. Zookorija je rasprostiranje sjemenki uz pomoć životinja. Postoje razni načini
kako životinje mogu raznositi plodove odnosno sjemenke biljaka:
a. Epizookorija - plodovi imaju na sebi adhezivnu sluz, te različite kukice i
druge nastavke kojima se pričvrste za dlaku i perje životinja.
b. Endozookorija je rasprostiranje sjemenki preko probavnog trakta
životinja. Životinje pojedu endozookorne plodove, a sjemenke se na nova
područja rasprostiru izmetom. Primjer su svi sočni, jestivi plodovi.
Najčešće životinje uključene u ovaj način rasprostiranja sjemenki su
ptice i sisavci.
3. Hidrokorija je rasprostiranje sjemenki vodom. Većina vodenih biljaka, kao i neke
kopnene, su hidrokorne. Ekstreman primjer hidrokorije su palme, koje često
rastu blizu obala mora. Njihove plodove, kokosove orahe, vodene struje mogu
60
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 4
odnjeti tisućama kilometara daleko da prokliju, ponekad čak na kopnu drugog
kontintinenta.
4. Autokorija je karakteristična za tzv. plodove pucavce koji se otvaraju vrlo naglo
i eksplozivno, pucanjem i iz kojih sjemenke bivaju izbačene na prilično velike
udaljenosti. Obično se radi mehanizmu koji uključuje elastično savijanje tkiva
ploda.
5. Antropokorija je rasprostiranje sjemenki (odnosno biljaka) uz pomoć čovjeka.
Kada sjemenka doñe u povoljne uvjete (npr. u kontakt s dovoljno vlažnim tlom, na
prikladnu temperaturu i količinu svjetlosti), ona proklija i iz nje izraste nova biljka tj.
novi sporofit.
plodnica
sjem. zametak
zreo plod; ostali cvjetni
dijelovi su otpali
razvoj ploda
iz plodnice
cvijet nakon
opolodnje
Slika 4. Razvoj ploda.
zigota
latice se suše
razvoj sjemenke
iz sjemenog
zametka
razvoj embrija
Tijekom razvoja ploda (Slika 4) stijenka plodnice se pretvara u usploñe
(perikarp), stijenku ploda. Kako plodnica raste, ostali dijelovi cvijeta (latice, lapovi itd.)
se najčešće osuše i otpadnu. Meñutim, kod nekih kritosjemenjača se ne samo plodnica
već i drugi cvjetni i cvatni dijelovi mogu razviti u strukture koje ulaze u sastav ploda. Na
primjer, plod jagode je u ustvari povećana cvjetna os koja nosi mnogo tučkova (Slika 8,
Vježba 3). Svaka «točkica» u jagodi je jedan sjemeni zametak i u botaničkom smislu
61

Praktikum iz Biologije II
jedan plod, jer se svaka od njih razvila iz po jedne plodnice. Stoga jagoda spada u tzv.
zbirne plodove (plodovi koji nastaju iz više plodnica istog cvijeta).
Vježba br. 4
Plodovi su prema grañi vrlo raznoliki, pa je i podjela plodova ponešto komplicirana
(Slika 5). Mogu se podijeliti ovisno o grañi usploña razlikuju na suhe (npr. kikiriki) i sočne
(npr. jabuka, jagoda, trešnja). Ovisno o tome da li se otvaraju ili nakon dozrijevanja
ostaju zatvoreni oko sjemenki, plodovi se dijele na pucavce i nepucavce. Nadalje, plodovi
mogu, ovisno o biljnoj vrsti, sadržavati jednu ili više sjemenki (jednosjemeni i
višesjemeni plodovi). Pri klasifikaciji se takoñer uzima u obzir i broj plodnih listova koji
grade plodnicu, te je li plod nastao iz jedne plodnice (jednostavan plod) ili iz više njih
(složeni plod). Složeni se plodovi dijele na zbirne (ako su nastali iz više plodnica jednog
cvijeta, npr. jagoda) i skupne (ako su nastali čitavog cvata, npr. ananas) (Slika 5).
Perikarp se kod sočnih plodova često diferencira u tri sloja: površinski tanki
egzokarp, sočan i mesnati središnji sloj mezokarp i unutrašnji endokarp koji okružuje
sjemenke. Primjer je marelica u kojoj je koštica grañena od tvrdog endokarpa koji
okružuje sjemenku (Slika 15).
Plodovi čine najveći dio ljudske prehrane. Tu spadaju razni sočni plodovi (voće i
povrće), ali i razne žitarice koje spadaju u porodicu trava. To su kukuruz, pšenica, riža i
druge biljke. Često se misli da su "zrna" koja jedemo sjemenke, ali to nije točno.
Zapravo se radi o plodovima s jednom sjemenkom s kojom je srastao suhi perikarp.
62
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 4
Slika 5. Shema osnovne podjele plodova.
63

Praktikum iz Biologije II
Klasifikacija plodova
1. Jednostavni plodovi – nastali iz jedne plodnice
1.1. Suhi plodovi
1.1.1. Suhi višesjemeni pucavci
1.1.1.1. TOBOLAC (capsula)
Slika 6. Tobolac (capsula).
1.1.1.2. MJEHUR (folliculus)
Slika 7. Zbirni mjehur - više
mjehura nastalih iz
cvijeta s više plodnica.
Vježba br. 4
Sastoji se od 2 ili više plodnih listova, a
otvara se na različite načine. Neki tobolci
pucaju duž šavova (mjesta spajanja plodnih
listova) (Slika 6), npr. kod ljiljana. Neki se
otvaraju porama i kroz njih izbacuju sjemenke
(npr. plod maka), a neki na vrhu imaju poklopac
koji se otvara i tada izlaze sjemenke.
Vrsta ploda pucavca koji je nastao iz plodnice
grañene od jednog plodnog lista (Slika 7). Nakon
dozrijevanja puca duž trbušnog šava, za koji je
prihvaćeno sjemenje. Ovakav plod imaju npr.
kukurijek i magnolija.
64
Praktikum iz Biologije II
1.1.1.3. MAHUNA (legumen)
Vježba br. 4
Plod grañen od jednog plodnog lista koji se otvara na dva šava. Tipičan je plod
Slika 8. Različiti oblici mahuna.
1.1.1.4. KOMUŠKA (siliqua) i KOMUŠČICA
(silicula)
Plodovi svojstveni biljkama iz porodice
krstašica (Brassicaceae). Nastaju iz plodnice
grañene od dva plodna lista koja je po sredini
pregrañena nepravom pregradom na dva
pretinca (Slika 11, Vježba 3). Komuščica je
otprilike jednako duga i široka, a komuška je 2
ili više puta duža od svoje širine. Komuščicu ima
npr. rusomača, a komušku rotkva (Slika 9).
1.1.2. Suhi jednosjemeni nepucavci
1.1.2.1. ROŠKA (achenium)
Jedna sjemenka leži slobodno unutar ploda
grañenog od jednog plodnog lista. Roška je
karakteristična za biljke iz porodice glavočika
(Asteraceae) poput maslačka, tratinčice i suncokreta
(Slika 10).
biljaka iz porodice mahunarki (Fabaceae) kao što
su grah, slanutak i kikiriki (Slika 8).
otvorena
otvorena
Brassica sp.
KOMUŠKA
Lunaria sp.
KOMUŠČICA
Slika 9. Komuška i komuščica.
zatvorena
zatvorena
sjemenka
Slika 10. Plod suncokreta
(Helianthus annuus),
roška.
65

Praktikum iz Biologije II
1.1.2.2. PŠENO (caryopsis)
Vježba br. 4
Suhi plod nepucavac s jednom sjemenkom čije su
stijenke srasle s usploñem. Pšeno je svojstveno porodici trava
(Poaceae) i nalazimo ga kod pšenice, kukuruza (Slika 11), ječma,
zobi itd.
1.1.2.3. ŽIR (glans)
Suhi jednosjemeni nepucavac koji je pri osnovici obavijen čaškastom izraslinom
koja nastaje bujanjem stabljičnih ili lisnih dijelova cvijeta a zove se kupula. Žir je plod
npr. hrasta i bukve.
1.1.2.4. ORAH (nux) i ORAŠČIĆ (nucula)
I orah i oraščić su suhi jednosjemeni nepucavci tvrda drvenasta usploña.
Sjemenka nije srasla s usploñem već slobodno leži u plodu. Razlikuju se po tome što je
oraščić manjih dimenzija i posjeduje različite vrste prilagodbi za raznošenje kao što su
krilca, dlake i kuke. Plod oraščić imaju konoplja (Cannabis sativa) i lipa, a orah je npr.
plod lijeske (poznat pod imenom lješnjak).
1.1.2.5. PERUTKA (samara)
Perutka je krilati ili okriljeni suhi plod nepucavac sastavljen od
dva plodna lista. Kožasta opna ili krila služe raznošenju vjetrom. Plod
perutku imaju npr. brijest i javor (Slika 12).
1.2. Sočni plodovi
Svi sočni plodovi su nepucavci.
1.2.1. BOBA (bacca)
Slika 11. Plod kukuruza
(Zea mays),
pšeno.
Slika 12. Perutka.
Sočni plod potpuno mesnata usploña. Nastaje iz nadrasle plodnice grañene od
jednog ili više plodnih listova koji sadrže jednu ili više sjemenki. Egzokarp se sastoji od
jednog sloja stanica povrh kojeg se nalazi voštana kutikula (npr. kod grožña). Mesnati dio
66
Praktikum iz Biologije II
bobe, mezokarp, se sastoji od velikih stanica tankih stijenki bogatih slatkim sokom.
Endokarp, za razliku od koštunice, nikad nije drvenast. Plod bobu imaju npr. trs (grožñe),
ribizl, bršljan, banana, kava i rajčica.
1.2.2. HESPERIDIJ (hesperidium)
Vježba br. 4
Sočan plod sličan bobi samo što je egzokarp žive boje (najčešće žute ili
narančaste), žljezdast i aromatičan, mezokarp spužvast, ali nije sočan, a endokarp sočan
i grañen od ispregrañenog staničja (Slika 13). Nastao je iz nadrasle sinkarpne plodnice.
Ovaj plod je svojstven vrstama roda Citrus (naranča, limun, mandarina itd.).
1.2.3. TIKVA (pepo)
Ovo je višesjemeni sočni nepucavac nastao iz podrasle plodnice i cvjetišta
(receptaculum). Plodnica je izgrañena od tri do pet plodnih listova. Pravi plod tvori samo
središnji dio tikve, dok je rubni, libivi dio nastao iz cvjetišta. Plod je svojstven biljkama
iz porodice bundeva, Cucurbitacae (bundeva, krastavac, dinja, lubenica, tikvica itd.).
1.2.4. JABUKA (pomum)
Plod svojstven nekim biljkama iz porodice ružovki kao što su jabuka, kruška, dunja
i oskoruša. Pravi plod, nastao iz podrasle plodnice (vidi Sliku 7c u Vježbi 3), čini samo
središnji dio jabuke, do kožaste opne, unutar kojeg se nalazi nekoliko pretinaca sa
sjemenkama. Ostatak tj. veći dio sočnog ploda razvije se iz vrčasto udubljenog cvjetišta
(Slika 14).
aromatičan kožasti
egzokarp
Slika 13. Hesperidij.
mezokarp
endokarp
jedan odjeljak plodnice
sjemenka
egzokarp
67

Praktikum iz Biologije II
latica
lap
plodnica
sjemeni zametak
1.2.5. KOŠTUNICA (drupa)
Vježba br. 4
Mesnati sočni nepucavac koji se razvija iz obrasle plodnice grañene od jednog
plodnog lista. Mezokarp je najčešće sočan (katkad može biti suh i tvrd, npr. kod badema
ili vlaknast npr. kod kokosova oraha) i obavija tvrdu drvenastu košticu (endokarp) unutar
koje se najčešće nalazi jedna sjemenka. Koštunicu imaju šljiva, breskva, trešnja, badem,
marelica itd (Slika 15).
sjemenka
torus
prov. snopići
endokarp
njuška tučka
vrat tučka
prašnik
Slika 15. Graña sočnog ploda (marelica).
sjemenka
endokarp
mezokarp
egzokarp
lapovi
ostaci prašnika
perikarp
Slika 14. Cvijet i plod jabuke.
68
Praktikum iz Biologije II
2. Složeni plodovi – nastali iz više plodnica
2.1. Zbirni plodovi – nastali iz više plodnica jednog cvijeta
2.1.1. JAGODA (fragum)
Vježba br. 4
Sočni plod u tvorbi kojega sudjeluje izbočeno cvjetište na kojemu je smješteno
mnogo (nadraslih) plodnica. Nakon oplodnje izbočeno cvjetište postane mesnato, a iz
svake se plodnice razvije po jedan sitni plodić – jednosjemeni oraščić. Plod je svojstven
vrstama roda jagoda (Fragaria) (Slika 8 iz Vježbe 3).
2.1.2. ŠIPURAK (cynarrhodium)
Plod vrsta iz roda ruža (Rosa) koji se
sastoji od boci sličnog izdubenog cvjetišta u
kojem se nalazi mnogo oraščića.
2.1.3. MNOGOKOŠTUNICA (polydrupa)
Sočni plod grañen od mnogo sitnih
koštunica (Slika 16). Svojstven predstavnicima
roda Rubus kao što su kupina i malina.
2.2. Skupni plodovi – nastali iz više plodnica čitavog cvata
U razvitku pojedinog ploda mogu sudjelovati i dijelovi ocvijeća.
2.2.1. DUDINJA (morum)
Sočni skupni plod kod kojeg svaki pojedini sitni plod predstavlja malu koštunicu.
Dudinja je svojstvena za vrste roda dud (Morus).
2.2.2. SMOKVA ili SIKONIJ (syconium)
Sikonij je sočni skupni plod smokve gdje cvat ima oblik vrčasto izdubljene osi
ispunjene s mnogo plodnica. One se nakon oplodnje zajedno s ocvijećem i osi pretvaraju u
kuglast ili kruškast sočan plod. Pojedini plodići su oraščići.
perikarp
izbočeno
cvjetište
sjemenka
Slika 16. Mnogokoštunica.
koštunica
ostaci
prašnika
69

Praktikum iz Biologije II
2.2.3. ANANAS
cvatnoj osi.
Vježba br. 4
Ananas takoñer nastaje od čitavog cvata. Pojedini plodovi se nalaze na mesnatoj
Zadatak 1: Odreñivanje plodova.
Biljni materijal: plodovi različitih biljnih vrsta
Dobit ćete plodove različitih biljnih vrsta. Proučite ih te uz pomoć skripta i
Ključa za odreñivanje plodova u Prilogu odredite o kakvim se plodovima radi. Zašto
pripadaju u tu skupinu? Nacrtajte i objasnite!
70
Praktikum iz Biologije II
PRILOG: KLJUČ ZA ODREðIVANJE PLODOVA:
1. Sočni plod .................................................................................................................................... 2
1. Suhi plod ...................................................................................................................................... 8
2. Jednostavan plod (razvio se iz jednog cvijeta s jednom plodnicom) ................................. 3
2. Složeni plod (razvio se iz više od jedne plodnice) ................................................................ 7
3. Endokarp je tvrd i drvenast te okružuje jednu sjemenku .................................... koštunica
3. Plod s više od jedne sjemenke ................................................................................................. 4
4. Unutar ploda postoji kožasti ili opnasti ovoj, a sočni dio ploda se većinom sastoji od
tkiva receptakuluma ............................................................................................................ jabuka
4. Bez kožastog ili opnastog ovoja unutar ploda ....................................................................... 5
5. Plodnica podrasla ................................................................................................................. tikva
5. Plodnica nadrasla ....................................................................................................................... 6
6. Egzokarp je tanak; sočan plod potpuno mesnata usploña ............................................. boba
6. Egzokarp je žive boje (žute, narančaste), žljezdast i aromatičan ................... hesperidij
7. Plod se razvio iz jednog cvijeta s više od jednog tučka ..................................... zbirni plod
7. Plod se razvio iz čitavog cvata ............................................................................... skupni plod
8. Nepucavac (obično samo jedna sjemenka) ........................................................................... 9
8. Pucavac (obično više sjemenki) ...............................................................................................13
9. Plod ima krilca ................................................................................................................. perutka
9. Plod bez krilaca .........................................................................................................................10
10. Perikarp je tvrd i drvenast ................................................................................................... 11
10. Perikarp je tanak ....................................................................................................................12
11. Plod je pri osnovici obavijen čaškastom izraslinom (kupulom) ......................................... žir
11. Plod nije pri osnovici obavijen kupulom ........................................................ orah ili oraščić
12. Stijenke sjemenke su srasle s tvrdim usploñem; porodica trava ........................... pšeno
12. Sjemenka nije srasla s usploñem već leži slobodno u plodu; biljka iz porodice
glavočika ................................................................................................................................... roška
13. Plod nastao iz plodnice grañene od više (rijetko 2) sraslih plodnih listova; otvara se
na različite načine (puca po šavu, ili se otvara porama ili poklopcem) ........................ tobolac
Vježba br. 4
71

Praktikum iz Biologije II
13. Plod nastao iz plodnice grañene od 1 ili 2 plodna lista, puca po dužini ...........................14
14. Plod nastaje iz dva plodna lista, a po sredini je pregrañen nepravom pregradom
(replum) na dva pretinca (loculi), porodica krstašica ..............................................................15
14. Plod u svojoj unutrašnjosti ne sadrži nepravu pregradu (replum) ...................................16
15. Dužina ploda je približno jednaka širini ................................................................ komuščica
15. Plod je 2 ili više puta dug nego širok ........................................................................ komuška
16. Plod se otvara duž jednog šava (na koji su pričvršćene sjemenke), nastao je iz jednog
plodnog lista .......................................................................................................................... mjehur
16. Plod je grañen od jednog plodnog lista, a otvara se duž dva šava; porodica mahunarki
............................................................................................................................................... mahuna
Vježba br. 4
72