LETOPIS naučnih radova - Poljoprivredni fakultet - Univerzitet u ...
LETOPIS naučnih radova - Poljoprivredni fakultet - Univerzitet u ...
LETOPIS naučnih radova - Poljoprivredni fakultet - Univerzitet u ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
12. Ekosistemski pristup treba da uključi sve relevantne sektore društvenih i<br />
<strong>naučnih</strong> disciplina.<br />
Prilikom primene 12 principa ekosistemskog pristupa predloženo je 5 ključnih<br />
tačaka (Smith, 2003):<br />
1. Fokusiranje na funkcionalne veze i procese unutar ekosistema;<br />
2. Povećanje podele dobiti;<br />
3. Sprovođenje mera adaptivnog upravljanja;<br />
4. Sprovođenje mere upravljanja na odgovarajućoj skali;<br />
5. Obezbeđenje međusektorske saradnje.<br />
KORACI SPROVOĐENJA<br />
Za realizaciju principa ekosistemskog pristupa potrebno je da se sprovede pet<br />
koraka po utvrđenom rasporedu. Svaki od koraka podrazumeva seriju akcija i direktno<br />
je povezan sa najmanje jednim od dvanaest principa (Shepherd, 2004).<br />
� Korak A: Determinacija glavnih zainteresovanih strana i područja ekosistema.<br />
� Korak B: Postavljanje mehanizama za upravljanje ekosistemima.<br />
� Korak C: Identifikovanje važnih ekonomskih pitanja.<br />
� Korak D: Determinacija očekivanih uticaja na dati i susedne ekosisteme.<br />
� Korak E: Odlučivanje o dugoročnim ciljevima.<br />
Najteža pitanja su: determinisanje glavnih zainteresovanih strana, određivanje<br />
područja ekosistema i razvijanje veze između njih. Najbolje je istovremeno raditi na<br />
definisanju područja i determinisanju zainteresovanih strana koje će podržati izbor i<br />
upravljanje područjem.<br />
Jedno od prvih pitanja koje se postavlja je: Koja veličina ekosistemski upravljane<br />
teritorije treba da se odabere i na osnovu kog kriterijuma?<br />
Prigodna veličina je ona koja (Hadley, 2000):<br />
� zadovoljava naučne kriterijume,<br />
� odgovara administrativnim, pravnim i kulturnim granicama i<br />
� predstavlja rešiv zadatak za postojeći upravljački kapacitet, znanje i iskustvo.<br />
Kada postane jasno ko ima najjači interes u upravljanju određenim područjima u<br />
ekosistemu, tada postaje moguće identifikovati i granice ekosistema i odgovarajuće<br />
pojedince, grupe ili institucije koje su sposobne da zaštite, upravljaju i donose odluke u<br />
okviru tih granica.<br />
Rezultat će biti mozaik površina, kojima upravljaju različite zainteresovane strane.<br />
Nakon toga se postavljaju pitanja: Kako možemo identifikovati karakteristike strukture<br />
i funkcije ekosistema koje su potrebne za ključna dobra i usluge? i Kako možemo reći<br />
kada je ekosistem ugrožen jer se koristi preko sopstvenog kapaciteta? Najproduktivniji<br />
put uključuje naučnike i lokalno stanovništvo da rade zajedno. Ravnoteža između<br />
zaštite i korišćenja ekosistema će se postići kroz zajedničko donošenje odluka o tome<br />
40