LETOPIS naučnih radova - Poljoprivredni fakultet - Univerzitet u ...

LETOPIS naučnih radova - Poljoprivredni fakultet - Univerzitet u ... LETOPIS naučnih radova - Poljoprivredni fakultet - Univerzitet u ...

polj.uns.ac.rs
from polj.uns.ac.rs More from this publisher
24.02.2013 Views

Letopis naučnih radova Godina 36 (2012), Broj 1, strana 140-148 UDK: 599.735.5:616-056.2:57.017.7:613.287.5 Originalni naučni rad Original scientific paper KARAKTERISTIKE LABORATORIJSKOG NALAZA KOD PASA SA BOLESTIMA JETRE – ISPITIVANJE KLINIČKOG ZNAČAJA Branislava Belić, Marko R. Cincović, Sandra Neckov 1 REZIME Cilj ovog rada je da se ispita klinički značaj laboratorijskih nalaza kod pasa sa oboljenjima jetre. Metablički profil kod pasa sa bolestima jetre pokazuje značajno višu koncentraciju ALT, AST, AP, GGT i bilirubina, dok je koncentracija uree i holesterola bila signifikantno niža. Nađena je signifikantna veza između povišene koncentracije ALT, AST, AP, GGT i bilirubina sa postojanjem bolesti jetre pasa. AP i AST imaju najveći klinički značaj, dok ALT, GGT i bilirubin imaju nešto nižu vrednost senzitivnosti i specifičnosti. Određivanjem najznačajnijih faktora koji pokazuju zdravstveno stanje jetre izdvajaju se dva faktora, tako da prvi objašnjava 79,7% varijacije svih parametara i najviše korelira sa vrednostima ALT i AP, a drugi faktor objašnjava 14,4% varijabilnosti svih parametara i najviše korelira sa vrednostima bilirubina. Ovi rezultati indiciraju da upoteba navedena tri parametra može u velikom procentu zameniti veliki metabolički profil za procenu zdravlja jetre kod pasa, što ističe i njihov klinički značaj. Ključne reči: psi, bolesti jetre, metabolički profil, krvna slika, klinički značaj. UVOD U ispitivanju funkcionalnog statusa jetre vrši se određivanje i analiza hepatograma. Hepatogram se sastoji od nekoliko jetrinih profila, koji zajedno čine neki od hepatičnih sindroma: sindrom zapaljenske reakcije, sindrom bilijarne retencije, sindrom insuficijencije hepatocita i sindrom nekroze hepatocita (Trailović, 1999; Latimer i sar., 2003; Belić i Cincović, 2012). Sindrom zapaljenske reakcije podrazumeva opšte principe za dijagnostiku zapaljenskog procesa: određivanje leukograma, sedimentacije krvi, gama globulina i dr. Navedeni nalazi su nespecifični. Sindrom bilijarne retencije obuhvata određivanje: koncentracije ukupnog i direktnog bilirubina u krvi, koncentracije urobilinogena u krvi, koncentracije žučnih boja u mokraći i fecesu, koncentracije holesterola u krvi, serumsku aktivnost AP i GGT i test ekskrecije bromsulfaleina. Parametri koji ukazuju na smanjenje pojedinih funkcija jetre 1 Dr Branislava Belić, vanr.prof.; Marko R. Cincović, DVM, MSc, asistent; Sandra Neckov, dipl.vet.;Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Departman za veterinarsku medicinu 140

(sindrom insuficijencije jetre) su: koncentracija albumina u krvi, koncentracija amonijaka u krvi, koncentracija proteinskih faktora koagulacije krvi, protrombinsko vreme, ekskrecija bromsulfaleina, koncentracija holesterola i žučnih kiselina u krvi. Kod životinja sa oboljenjem jetre čest nalaz je blaga do umerena anemija, sa sniženim hematokritom, koja najčešće predstavlja rezultat hronične bolesti ili krvarenja iz digestivnog trakta i hemostatskih poremećaja. Unutrašnja krvarenja, poreklom od hepatičnih tumora, uopšteno rezultiraju umerenom anemijom. Teže anemije su posledica primarnih hemolitičkih oboljenja ili oboljenja jetre koja uzrokuju profuzna krvarenja, npr. povrede i ruptura jetre. U hroničnim slučajevima bolesti, mogu se na razmazima periferne krvi uočiti pojkilocitoza i akantocitni eritrociti, dok se šistociti često dovode u vezu sa inflamatornim i benignim ili malignim neoplastičnim oboljenjima jetre. Kada se radi o beloj krvnoj lozi, literatura ne navodi dapostoje patognomonične promene kod oboljenja jetre. Ukupan broj leukocita može biti povišen, uz inflamatorni leukogram kod akutnih infektivnih bolesti, npr. Leptospiroze, a ponekad i kod teških hroničnih inflamatornih hepatopatija i neoplazija jetre sa nekrozom tumorskih nodula. Promene koje se odnose na trombocite su nespecifične i ponekad se javljaju kod oboljenja jetre u vidu umerenog smanjenja broja trombocita i poremećaja njihove funkcije, koji pre svega nastaje zbog poremećaja u stvaranju faktora koagulacije. Cilj ovog rada je da se ispita klinički značaj laboratorijskih nalaza kod pasa sa oboljenjima jetre. MATERIJAL I METODE RADA U ogled je uključeno 30 pasa, 15 zdravih, 15 sa bolestima jetre. Kod pasa je prilikom sumnje na hepatične bolesti (na osnovu kliničkih simptoma) ispitan hepatični profil sa diferencijalnom krvnom slikom, koji je podrazumevao: aktivnosti ALT, AST, AP, GGT, koncentraciju bilirubina, albumina, glukoze, uree, holesterola, broj eritrocita, koncentraciju hemoglobina i ukupan broj leukocita. Dalja dijagnostička ispitivanja su takođe indikovana ukoliko pacijent nije predstavnik rase predisponirane ka hepatopatijama, nema istoriju korišćenja medikamenata, ali ima bilo šta od sledećeg: Porast aktivnosti više od jednog enzima koje je tri puta veće od gornje granice referentnih vrednosti, Progresivni porast enzimske aktivnosti, Porast aktivnosti samo jednog od enzima uz porast koncentracije bilirubina ili pad koncentracije albumina (Cooper i Webster, 2003). Hematološki parametri su ispitivani u hematološkom analajzeru proizvođača Hemavet. Biohemijski parametri su određeni spektrofotometrijski na aparatu proizvođača Rayto. Korišćeni su standardni kitovi Pointe Scientific (USA) i Randox (UK). Ultrazvučni pregled je vršen aparatorm Klinički značaj laboratorijkih parametara kod oboljenja jetre ispitan je sledećim statističkim metodama: 1.Određena je srednja vrednost ± standardna devijacija za sve ispitivane parametre i ispitana je značajnost razlike srednje vrednosti odabranih parametara između grupe zdravih i bolesnih pasa; 2.Međusobna zavisnost između nalaza izvan referentnih vrednosti za hematološke i metaboličke parametre i razvoja oboljenja jetre ispitana je Hi-kvadrat testom (χ2); 3.Specifičnost i senzitivnost upotrebe odabranih metaboličkih i hematoloških parametara u dijagnostici oboljenja jetre biće 141

(sindrom insuficijencije jetre) su: koncentracija albumina u krvi, koncentracija<br />

amonijaka u krvi, koncentracija proteinskih faktora koagulacije krvi, protrombinsko<br />

vreme, ekskrecija bromsulfaleina, koncentracija holesterola i žučnih kiselina u krvi.<br />

Kod životinja sa oboljenjem jetre čest nalaz je blaga do umerena anemija, sa sniženim<br />

hematokritom, koja najčešće predstavlja rezultat hronične bolesti ili krvarenja iz<br />

digestivnog trakta i hemostatskih poremećaja. Unutrašnja krvarenja, poreklom od<br />

hepatičnih tumora, uopšteno rezultiraju umerenom anemijom. Teže anemije su<br />

posledica primarnih hemolitičkih oboljenja ili oboljenja jetre koja uzrokuju profuzna<br />

krvarenja, npr. povrede i ruptura jetre. U hroničnim slučajevima bolesti, mogu se na<br />

razmazima periferne krvi uočiti pojkilocitoza i akantocitni eritrociti, dok se šistociti<br />

često dovode u vezu sa inflamatornim i benignim ili malignim neoplastičnim<br />

oboljenjima jetre. Kada se radi o beloj krvnoj lozi, literatura ne navodi dapostoje<br />

patognomonične promene kod oboljenja jetre. Ukupan broj leukocita može biti povišen,<br />

uz inflamatorni leukogram kod akutnih infektivnih bolesti, npr. Leptospiroze, a ponekad<br />

i kod teških hroničnih inflamatornih hepatopatija i neoplazija jetre sa nekrozom<br />

tumorskih nodula. Promene koje se odnose na trombocite su nespecifične i ponekad se<br />

javljaju kod oboljenja jetre u vidu umerenog smanjenja broja trombocita i poremećaja<br />

njihove funkcije, koji pre svega nastaje zbog poremećaja u stvaranju faktora<br />

koagulacije.<br />

Cilj ovog rada je da se ispita klinički značaj laboratorijskih nalaza kod pasa sa<br />

oboljenjima jetre.<br />

MATERIJAL I METODE RADA<br />

U ogled je uključeno 30 pasa, 15 zdravih, 15 sa bolestima jetre. Kod pasa je<br />

prilikom sumnje na hepatične bolesti (na osnovu kliničkih simptoma) ispitan hepatični<br />

profil sa diferencijalnom krvnom slikom, koji je podrazumevao: aktivnosti ALT, AST,<br />

AP, GGT, koncentraciju bilirubina, albumina, glukoze, uree, holesterola, broj eritrocita,<br />

koncentraciju hemoglobina i ukupan broj leukocita. Dalja dijagnostička ispitivanja su<br />

takođe indikovana ukoliko pacijent nije predstavnik rase predisponirane ka<br />

hepatopatijama, nema istoriju korišćenja medikamenata, ali ima bilo šta od sledećeg:<br />

Porast aktivnosti više od jednog enzima koje je tri puta veće od gornje granice<br />

referentnih vrednosti, Progresivni porast enzimske aktivnosti, Porast aktivnosti samo<br />

jednog od enzima uz porast koncentracije bilirubina ili pad koncentracije albumina<br />

(Cooper i Webster, 2003).<br />

Hematološki parametri su ispitivani u hematološkom analajzeru proizvođača<br />

Hemavet. Biohemijski parametri su određeni spektrofotometrijski na aparatu<br />

proizvođača Rayto. Korišćeni su standardni kitovi Pointe Scientific (USA) i Randox<br />

(UK). Ultrazvučni pregled je vršen aparatorm<br />

Klinički značaj laboratorijkih parametara kod oboljenja jetre ispitan je<br />

sledećim statističkim metodama: 1.Određena je srednja vrednost ± standardna devijacija<br />

za sve ispitivane parametre i ispitana je značajnost razlike srednje vrednosti odabranih<br />

parametara između grupe zdravih i bolesnih pasa; 2.Međusobna zavisnost između<br />

nalaza izvan referentnih vrednosti za hematološke i metaboličke parametre i razvoja<br />

oboljenja jetre ispitana je Hi-kvadrat testom (χ2); 3.Specifičnost i senzitivnost upotrebe<br />

odabranih metaboličkih i hematoloških parametara u dijagnostici oboljenja jetre biće<br />

141

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!