24.02.2013 Views

Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno

Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno

Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

– Za raspust ideš kući kod mame! Ja <strong>sa</strong>m rekla (čudeći se): – Ja imam mamu?! I<br />

onda smo spakovali kofere. Mama me je dočekala. Kada <strong>sa</strong>m videla mamu, rekla<br />

<strong>sa</strong>m joj: – Ma-ma! i ona je počela da plače. Jako je plakala. Sestru i brata ni<strong>sa</strong>m<br />

prepoznala. Pa su došle komšinice, pa <strong>sa</strong>m ja rekla: – Tet-ka! pa su i one... pa su<br />

me progonile.<br />

Dva mala goluba <strong>sa</strong>m imala. Stavila ih je mama ispod šerpe. Onda <strong>sa</strong>m ja<br />

rekla: – To je moj golub! a mama je rekla: – Jeste! Samo je plakala, nije mogla da<br />

veruje da govorim... Ja ni<strong>sa</strong>m mnogo govorila, ali ipak nešto je<strong>sa</strong>m.<br />

Uveče smo seli da večeramo paprikaš. Ja <strong>sa</strong>m uzela da jedem, neobično mi<br />

je, gledam, i shvatim... Ja za šerpu da dignem da vidim golubove, a mama kaže:<br />

– Nemoj! Nemoj! On spava! I shvatila <strong>sa</strong>m šta se desilo – oni su zaklali moje<br />

golubove. Počela <strong>sa</strong>m da plačem, naljutila <strong>sa</strong>m se i legla <strong>sa</strong>m da spavam. Pa <strong>sa</strong>m<br />

ujutru otišla kod komšinice i rekla: – Oni su ubili mog goluba! Ona je rekla: – Ja<br />

ću da ti dam drugog! Ja <strong>sa</strong>m rekla: – Ne, ne, ne... I tako <strong>sa</strong>m rasla, uglavnom,<br />

tako neke...<br />

Posle toga, posle škole u Subotici... Ni<strong>sa</strong>m osetila bliskost i pravu ljubav<br />

roditelja. Mama je bila dobra, tata je bio dobar, ali nismo bili zajedno. Sestru i<br />

brata <strong>sa</strong>m slabo znala.<br />

Kada <strong>sa</strong>m <strong>sa</strong> sedamnaest godina dobila verifikaciju kao radnik, onda <strong>sa</strong>m<br />

se zaposlila. Rekla <strong>sa</strong>m tati: – Idem ja kod drugarice. Tata je rekao: – Ne može!<br />

Sedi, heklaj, pravi čipku. Pa <strong>sa</strong>m pomagala... A tata je rekao: – Kada napuniš<br />

o<strong>sa</strong>mnaest, onda ćeš ići! Ja <strong>sa</strong>m rekla: – Dobro. I čekala <strong>sa</strong>m. Kada <strong>sa</strong>m napunila<br />

o<strong>sa</strong>mnaest, rekla <strong>sa</strong>m: – Tata, idem kod drugarice! A tata je rekao: – Ne može! Ja<br />

<strong>sa</strong>m rekla (preklinjući): – Tata, molim te!... imala <strong>sa</strong>m već i devetnaest-dvadeset<br />

godina... rekla <strong>sa</strong>m: – Ja volim gluve! U Subotici ima maskenbal. Čula <strong>sa</strong>m da<br />

ima maskenbal. Tata je rekao: – Ne može! Ja <strong>sa</strong>m mu rekla: – Molim te! Ja neću<br />

<strong>sa</strong> čujućima, hoću <strong>sa</strong> gluvima! A tata je rekao: – Ne može! Gluvi ne valjaju! Gluvi<br />

su glupavi! Ja <strong>sa</strong>m rekla: – Ja <strong>sa</strong>m gluva, ali ja ni<strong>sa</strong>m glupava! Nisu svi glupavi.<br />

Tata je rekao: – Ti nisi, ali su ostali glupavi! I ja <strong>sa</strong>m pošla da pobegnem, planirala<br />

<strong>sa</strong>m beg. Išla <strong>sa</strong>m kod zubara u subotu i <strong>sa</strong>mo <strong>sa</strong>m razmišljala o tome kako da<br />

pobegnem. Pa <strong>sa</strong>m rekla: – Mama, jao, ja <strong>sa</strong>m zaboravila... – tata je već otišao...<br />

a subotom, inače, zubar ne radi... ja <strong>sa</strong>m rekla: – Mama, ja <strong>sa</strong>m zaboravila –moram<br />

da idem kod zubara! I pitala <strong>sa</strong>m mamu: – Je l’ mogu lepo da se obučem? A<br />

mama je rekla: – Lepo, kad dođeš kod doktora, reci Dobar dan! Pocepala <strong>sa</strong>m<br />

džep, da gurnem pare, šminku, sve <strong>sa</strong>m nagurala u džep. Imala <strong>sa</strong>m haljinu, i<br />

rekla <strong>sa</strong>m: – Mama, je l’ dobro ovako? Ona je rekla: – Tako, lepo! Pitala <strong>sa</strong>m<br />

je: – Je l’ mogu da se našminkam? Ona je rekla: – Može! – pošto tata nije smeo<br />

to da zna. Obukla <strong>sa</strong>m se, videla <strong>sa</strong>m da je tata tamo, pa <strong>sa</strong>m brzo trčala da ga<br />

zaobiđem, i trčala <strong>sa</strong>m... do stanice. To je daleko, tri-četiri kilometra od naše<br />

zgrade. Umorila <strong>sa</strong>m se. I onda je na sreću moju došao šinobus, međutim, on je<br />

kasnio, bilo je neko nevreme, i ja <strong>sa</strong>m čekala. I onda mi se odjednom ko<strong>sa</strong> digla<br />

1

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!