Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Učila sam za krojačicu, vežbala sam neke dve godine, i onda sam se prebacila u sektor za firmopisce. Radila sam i kao dekorater na terenu nekih šest godina i posle toga sam se izborila da radim kao graver, pošto sam to želela. Jako sam to volela, bila sam zaljubljena u taj posao. Pa sam bežala tamo tokom radnog dana, pa se šef ljutio na mene. Međutim, ja sam ga molila, govorila sam mu da sam sposobna za to, osećala sam da je to nešto što želim da radim. Nekih godinu i po dana sam ga molila, i onda me je pustio da radim kao graver dok nisam otišla u penziju. I tako je to bilo. Da se vratimo na detinjstvo. Sa koliko godina ste izgubili sluh? Sa dve godine. Bila je to situacija bukvalno život i smrt. Da je tu moja sestra, ona bi vam možda to bolje objasnila. A kako ste Vi dobili ime? Moja baka je Nemica, i po njoj sam dobila ime. Moja mama je takođe Nemica, pa mi je ona dala takvo ime. Da li imate sestru ili brata? Imam i sestru i brata. Ja sam najstarija, druga je sestra i najmlađi je brat. Kada su se oni rodili? Ja sam se rodila pedesete, sestra pedeset treće i brat pedeset četvrte. Kako se oni zovu? Sestra je Jasmina, a brat Dragan. A kako Vam se zovu roditelji i odakle su poreklom? Moja mama je Nemica, a živela je u Apatinu, samo je pre braka živela u Nemačkoj, to je lepa i duga priča. Moja baba mi je pričala kako je živela u Apatinu, a moj deda ili pradeda su bili iz Nemačke, bili su na bordu „Elizabeta“, videli su Apatin, i on im se jako dopao, pa su se vratili u Nemačku, pa su se onda opet vratili u Apatin i deda je upoznao babu, i onda se rodila moja mama, i ja sam se onda rodila u Apatinu. Kako se ona zvala? Jelizabeta. A tata Dobrivoj, iz Srbije je. On je doputovao ovde. Radio je kao policajac. Kada mi se oštetio sluh, jako sam bila bezobrazna, stalno sam lutala negde, mama me je stalno tražila. Kad mi mama dâ pare da kupim nešto, ja kažem: – Hoću! Hoću! i ja poklonim nekome. Onda se vratim kući, pa mama pita gde su pare, a pošto ja nisam govorila, ali sam se sa mamom sporazumevala, ona je odmah znala šta je bilo. A mama zaključa vrata da ja ne izađem. Nema napolje! A ja vučem vrata, velika kapija. Ne može! I onda sam videla dva velika sanduka, bilo mi je to čudno, pa sam tražila neki način da se na to popnem. I uzela sam
neku stolicu, ili nešto... pokušala sam da otvorim jedan sanduk, i kad sam ga otvorila, videla sam golubove. Ja sam mislila: – Jao, žao mi je, bolje da zatvorim... Ali onda sam već sve golubove oslobodila, sve sam ih pustila napolje. Oni su bili vezanih krila i ja sam ih sve pustila. Pa sam jedva onda otvorila drugi sanduk i videla sam zeca, male zečeve i velikog zeca. I njih mi je bilo žao, ušla sam u taj sanduk, i sve sam male izbacila napolje, velikog nisam mogla. I onda sam se igrala. Onda je mama došla kući i videla. Ja sam ćutala, a onda je ona pitala: – Pa dobro, gde su zečevi? Pa sam dobila batina. Ili, na primer, ja sam išla ulicom i videla sam preko jednu kapiju i neku mačku kako spava pored kapije. Odjednom sam videla svinju... gledam svinju, gledam mačku... Pomislim... hoću nekako mačku da upozorim, a ne mogu da joj kažem. I onda sam potrčala, uhvatila mačku a ispod kapije je bio prolaz, htela sam da je proguram, ali glava nije mogla da joj prođe i udavila se mačka. Onda sam je uhvatila i ušla sam unutra. Svinja je pošla za nama, pa sam onda zvala, rekla sam: – Mama! Mama! Mama je videla mačku, ali ja nisam dala mačku da je svinja ne bi uzela. Onda me je mama udarala dok mi mačku nije uzela i onda je oterala svinju, pa sam plakala. Stalno sam se muvala! I tako sam rasla. Da li ste imali neke drugarice i drugove u tom najranijem detinjstvu? Nisam. Gluva sam, pa se nisam družila. Imala sam sestru, rođaku, sa kojom sam se družila. Svaki dan sam išla sa sestrom na njivu. Brale smo, svaki dan smo se igrale tako. A sa svojim bratom i sestrom kako ste se igrali? Nisu se igrali. Nismo se igrali. S mojom sestrom od strica sam se igrala. Kod nje sam uvek išla u Karavukovo. To je bilo selo, imali su krave, koze i to sve, tako da sam više provela tamo nego sa svojom braćom i sestrom. Tamo sam se stalno muvala, zato su mene stalno tamo slali. A kako ste se sporazumevali sa rođacima? Znali smo nekako. Nikada nismo pričali međusobno, ali nekako smo se sporazumevali. Nismo govorili. Oni su me dirali, ja sam bila ljuta i otišla sam negde. A kako ste se se sporazumevali sa mamom i tatom? Otkad sam krenula u školu, tata mi je pokazao, kao, idemo negde, odlazimo, ja sam rekla: – Može, može, može! Pa smo prvo stigli u Novi Sad, nisam znala zašto smo tu, i onda smo otišli u centar, nekada je bila ambulanta tu, u samom centru grada Novog Sada. Doveli su me tamo, a ja vidim – doktor, i bež’! Nisam volela beli mantil. Pa su me tamo pregledali, tata mi je stalno pokazivao nešto ovako (kao pisanje, prstima po dlanu), ali ja nisam razumela, samo sam gledala okolo, ali nismo nikada pričali. Pa me je doktor poslušao, imao je metar,
- Page 38 and 39: Između Smilje i mene je šest godi
- Page 40 and 41: Kad sam otišla tamo, nisam našla
- Page 42 and 43: vlasti su me odmah otpustile i doš
- Page 44 and 45: A Vi ste se razboleli zato što ste
- Page 46 and 47: kaže: - Dajte meni da ja to proči
- Page 48 and 49: Da li je on imao pravo da Vas otpus
- Page 50 and 51: Al’ može biti da su oni mislili
- Page 53: Rođene između 1930. i 1940.
- Page 56 and 57: U Petrovcu je bio jedan čovek koji
- Page 58 and 59: muzičke škole. Nažalost, drugari
- Page 60 and 61: Kada je trebalo da rodim stariju ć
- Page 62 and 63: zalivati, negovati, činiti ustupke
- Page 64 and 65: Neza (1948), Bosanska Kamenica Reci
- Page 66 and 67: godine provela kod kuće sa drugari
- Page 68 and 69: Imali smo nastavu pre podne, po pod
- Page 70 and 71: mi se javi. Obično zovem isti taks
- Page 72 and 73: posle nisam primenjivala, nije me z
- Page 74 and 75: haljinu, i sad imam suknju od nje.
- Page 76 and 77: Onda sam sedamdeset pete rodila tre
- Page 78 and 79: Bilo je dinamično, nije bilo dosad
- Page 80 and 81: Dok sam još bila u školi, u Savez
- Page 82 and 83: ože nešto da se desi, da je pogre
- Page 85: Rođene između 1950. i 1960.
- Page 90 and 91: izmerio mi je glavu, ja sam mislila
- Page 92 and 93: na glavi - videla sam tatu, i okren
- Page 94 and 95: Ono što me najviše privlači je d
- Page 96 and 97: Radovala sam se kada sam je rodila,
- Page 98 and 99: Mi smo mislili da će biti teško,
- Page 100 and 101: Šta mislite o odnosu države prema
- Page 102 and 103: moga školovanja, dvadeset pet godi
- Page 104 and 105: htela da je nosi, pa se posvađamo,
- Page 106 and 107: konkurs za „samostalnog referenta
- Page 108 and 109: Moji roditelji su stalno izmišljal
- Page 110 and 111: sretna napustila tu zajednicu u koj
- Page 112 and 113: Da li ste ikad imali nekih benefici
- Page 114 and 115: Za deset godina postojanja subotič
- Page 116 and 117: 11 Kristina (1954), Novo Miloševo
- Page 118 and 119: da moja šefovica, poslodavka, zara
- Page 120 and 121: Ne znam šta se dogodilo u meni, al
- Page 122 and 123: ilo strašno, jer više nisam bila
- Page 124 and 125: da bude uredna: šišanje i ono št
- Page 126 and 127: je bio mir: ona dođe polako, legne
- Page 128 and 129: u životu koje moram da završim. P
- Page 130 and 131: Zovu nas iz okolnih sela u vezi sa
- Page 132 and 133: Društvu to nedostaje, iako društv
- Page 134 and 135: sam rekla: - Učiteljice, a je l’
- Page 136 and 137: Posle osnovne škole upisala sam Sr
Učila <strong>sa</strong>m za krojačicu, vežbala <strong>sa</strong>m neke dve godine, i onda <strong>sa</strong>m se prebacila u<br />
sektor za firmopisce. Radila <strong>sa</strong>m i kao dekorater na terenu nekih šest godina i<br />
posle toga <strong>sa</strong>m se izborila da radim kao graver, pošto <strong>sa</strong>m to želela. Jako <strong>sa</strong>m to<br />
volela, bila <strong>sa</strong>m zaljubljena u taj po<strong>sa</strong>o. Pa <strong>sa</strong>m bežala tamo tokom radnog dana,<br />
pa se šef ljutio na mene. Međutim, ja <strong>sa</strong>m ga molila, govorila <strong>sa</strong>m mu da <strong>sa</strong>m<br />
sposobna za to, osećala <strong>sa</strong>m da je to nešto što želim da radim. Nekih godinu i po<br />
dana <strong>sa</strong>m ga molila, i onda me je pustio da radim kao graver dok ni<strong>sa</strong>m otišla u<br />
penziju. I tako je to bilo.<br />
Da se vratimo na detinjstvo. Sa koliko godina ste izgubili sluh?<br />
Sa dve godine. Bila je to situacija bukvalno život i smrt. Da je tu moja sestra,<br />
ona bi vam možda to bolje objasnila.<br />
A kako ste Vi dobili ime?<br />
Moja baka je Nemica, i po njoj <strong>sa</strong>m dobila ime. Moja mama je takođe Nemica,<br />
pa mi je ona dala takvo ime.<br />
Da li imate sestru ili brata?<br />
Imam i sestru i brata. Ja <strong>sa</strong>m najstarija, druga je sestra i najmlađi je brat.<br />
Kada su se oni rodili?<br />
Ja <strong>sa</strong>m se rodila pedesete, sestra pedeset treće i brat pedeset četvrte.<br />
Kako se oni zovu?<br />
Sestra je Jasmina, a brat Dragan.<br />
A kako Vam se zovu roditelji i odakle su poreklom?<br />
Moja mama je Nemica, a živela je u Apatinu, <strong>sa</strong>mo je pre braka živela u<br />
Nemačkoj, to je lepa i duga priča.<br />
Moja baba mi je pričala kako je živela u Apatinu, a moj deda ili pradeda<br />
su bili iz Nemačke, bili su na bordu „Elizabeta“, videli su Apatin, i on im se jako<br />
dopao, pa su se vratili u Nemačku, pa su se onda opet vratili u Apatin i deda je<br />
upoznao babu, i onda se rodila moja mama, i ja <strong>sa</strong>m se onda rodila u Apatinu.<br />
Kako se ona zvala?<br />
Jelizabeta. A tata Dobrivoj, iz Srbije je. On je doputovao ovde. Radio je kao<br />
policajac.<br />
Kada mi se oštetio sluh, jako <strong>sa</strong>m bila bezobrazna, stalno <strong>sa</strong>m lutala negde,<br />
mama me je stalno tražila. Kad mi mama dâ pare da kupim nešto, ja kažem:<br />
– Hoću! Hoću! i ja poklonim nekome. Onda se vratim kući, pa mama pita gde<br />
su pare, a pošto ja ni<strong>sa</strong>m govorila, ali <strong>sa</strong>m se <strong>sa</strong> mamom sporazumevala, ona je<br />
odmah znala šta je bilo. A mama zaključa vrata da ja ne izađem. Nema napolje!<br />
A ja vučem vrata, velika kapija. Ne može! I onda <strong>sa</strong>m videla dva velika <strong>sa</strong>nduka,<br />
bilo mi je to čudno, pa <strong>sa</strong>m tražila neki način da se na to popnem. I uzela <strong>sa</strong>m