ože nešto da se desi, da je pogrešno nešto shvatio, može da dođe do povređivanja. Ali, ona to zna. Radila je ona <strong>sa</strong> nama, dolazila je u Savez, ali to je jako malo. Primiš mnogo informacija, ne možeš ništa da zapamtiš i primeniš. Kakvo je Vaše iskustvo u vezi <strong>sa</strong> drugim vidovima asistencije, <strong>sa</strong> psima vodičima, na primer? Da li su oni zastupljeni? U Srbiji ih je malo, u <strong>Vojvodini</strong> ih uopšte nema. Jedna devojka iz Bačke Palanke je pokušala. Išla je na obuku, i ona i pas, ali na kratko... Ali, kod nas sve to nije reguli<strong>sa</strong>no zakonski. Pas ne može da uđe ni u sredstva javnog prevoza, ni u javne ustanove. Pa onda, ti zvučni semafori, na primer, postavili su nam jedva nekoliko u Novom Sadu. Beograd je pepun, Zrenjanin, Vršac, Subotica, Inđija, svugde ih ima. Kod nas su postavili na o<strong>sa</strong>m raskrsnica, kako smo želeli, pre jedno pet godina. I <strong>sa</strong>d, kad su se neke raskrsnice (ova u Jovana Subotića i u Miletićevoj) rekonstrui<strong>sa</strong>le prošle godine, oni ni dan–danas nisu vratili zvučne semafore. Žalio se Savez. Ali oni koji treba to da rade, oni se ne kreću <strong>sa</strong>mostalno, oni sednu u automobile, a mi kojima to nedostaje, mi se žalimo i zivkamo. I Radio Novi Sad ima kontakt– program, tu možeš da se žališ na šta god želiš. Međutim, ništa! Ima jedna emisija ponedeljkom na Radio Novom Sadu, tamo <strong>sa</strong>m često gost kod novinarke Smilje Dabetić, tamo <strong>sa</strong>m baš rekla ovako: – Iz kuće ne izbaciš stari aparat, dok ne kupiš novi! Šporet, frižider, nemam pojma. Znači, tako nisu smeli ove semafore da nam skinu, dok ne nađu nove. U gradu ima puno barijera. Evo, u zgradi u koju <strong>sa</strong>d treba da se uselim, rampu nisu napravili. Pitam se, kako će meni doći gost u kolicima? Investitor kaže: – Pa, niko od invalida nije kupio stan u toj zgradi! – Kako će mi doći u goste, ja se s njima družim! On kaže: – Pa, poguraćete malo... Pa, ti uređaji! Na primer, kad slepa <strong>žena</strong> kupuje veš mašinu, ona mora da vodi računa o tome kako će moći da se snađe da <strong>sa</strong>ma rukuje. Ne može meni iznad glave neko biti da mi uključuje mašinu ili šporet. I ne treba mi! Svako teži <strong>sa</strong>mostalnosti i u kretanju, i u gledanju TV-a i radu na računaru i u čitanju. Kad <strong>sa</strong>m nešto uradiš, bolje se osećaš. Onda, ta personalna asistencija je dobro zamišljena, ali se kod nas još ne primenjuje zakonski. Postoje volnteri koji pružaju pomoć nekoliko <strong>sa</strong>ti nedeljno. Kad <strong>sa</strong>m čula od mojih koji to koriste kako je to malo, radije tražim pomoć od svoje dece i prijatelja. Pomoć mi je potrebna naročito na otvorenom prostoru i pri kupovini. I normalno, što <strong>sa</strong>m starija, sve mi je teže što ne vidim. Mnogo treba još da se uradi za osobe <strong>sa</strong> <strong>invaliditetom</strong>. Ima dosta problema. Kako se <strong>sa</strong>da osećate u vezi s tim što ne vidite? Pa, nemoć. Meni se <strong>sa</strong>d šeta. Nemam s kim da šetam. Mogu ja da prošetam ovde oko zgrade, a to mi nije šetnja. Otišla bih na kej, u park, otišla bih
na Popovicu, otišla bih negde. Volim hodanje. Zato <strong>sa</strong>m kupila statički bicikl... jedan dan izađem napolje, drugi dan sednem na bicikli, malo da se aktiviram fizički. Bavim se kuglanjem. Čime se najviše ponosite u svom životu? Pa, eto, ja <strong>sa</strong>m zadovoljna što <strong>sa</strong>m završila za fizioterpaeuta, što <strong>sa</strong>m bila dobar radnik, što <strong>sa</strong>m mnoge podigla na noge, kao i svi fizioterapeuti: dođe neko nepokretan, a ode kući hodajući. To su jako lepi trenuci. Sinovi su mi takođe dragoceni. Jesu imali nekih problema u tinejdžerskim danima, ali su postali svoji: nemaju poroke, drogu, alkohol, tako da <strong>sa</strong>m zadovoljna. Ipak nije bilo lako sve to postići. I devojčice su se o<strong>sa</strong>mostalile – imaju svoje porodice. Smatram i to kao svoj doprinos. Ne želim da neko prođe onako kako <strong>sa</strong>m ja prošla. Volela bih da mi se mnogo toga u životu nije desilo, ali i pored toga što je bilo veoma teških trenutaka, ipak <strong>sa</strong>m ostala vedrog duha. Ne treba se predavati i ne treba u ljudima i događajima tražiti loše, nego treba u njima tražiti ono što je dobro! Milica Bracić, 24. aprila 2009.
- Page 1 and 2:
Životne priče žena sa invalidite
- Page 3 and 4:
Životne priče žena sa invalidite
- Page 5 and 6:
Predgovor Milica Bracić, Milica Mi
- Page 7 and 8:
• Preduzeti mere i aktivnosti u c
- Page 9 and 10:
sa invaliditetom sa kojom se vodi r
- Page 11 and 12:
„Školu sam obožavala. Obožaval
- Page 13 and 14:
„Nisam imala privilegije kod nje,
- Page 15 and 16:
„Nosili su me gore-dole ako sam h
- Page 17 and 18:
neopipljive, ali njihove realne pre
- Page 19 and 20:
„Jedna od teškoća je bio odnos
- Page 21 and 22:
je malo vidim. Nisam je dojila neko
- Page 23 and 24:
svoj nedostatak, onda se lošije pr
- Page 25 and 26:
Zaključak Ono što pada u oči pri
- Page 27 and 28:
Hellar, Beth (1999). News coverage
- Page 29 and 30:
ona koja niko pre nas toj ženi nij
- Page 31 and 32: i na kraju datum i mesto snimanja,
- Page 33 and 34: Tbl 1. Životne priče žena sa inv
- Page 35: Životne priče Rođene između 191
- Page 38 and 39: Između Smilje i mene je šest godi
- Page 40 and 41: Kad sam otišla tamo, nisam našla
- Page 42 and 43: vlasti su me odmah otpustile i doš
- Page 44 and 45: A Vi ste se razboleli zato što ste
- Page 46 and 47: kaže: - Dajte meni da ja to proči
- Page 48 and 49: Da li je on imao pravo da Vas otpus
- Page 50 and 51: Al’ može biti da su oni mislili
- Page 53: Rođene između 1930. i 1940.
- Page 56 and 57: U Petrovcu je bio jedan čovek koji
- Page 58 and 59: muzičke škole. Nažalost, drugari
- Page 60 and 61: Kada je trebalo da rodim stariju ć
- Page 62 and 63: zalivati, negovati, činiti ustupke
- Page 64 and 65: Neza (1948), Bosanska Kamenica Reci
- Page 66 and 67: godine provela kod kuće sa drugari
- Page 68 and 69: Imali smo nastavu pre podne, po pod
- Page 70 and 71: mi se javi. Obično zovem isti taks
- Page 72 and 73: posle nisam primenjivala, nije me z
- Page 74 and 75: haljinu, i sad imam suknju od nje.
- Page 76 and 77: Onda sam sedamdeset pete rodila tre
- Page 78 and 79: Bilo je dinamično, nije bilo dosad
- Page 80 and 81: Dok sam još bila u školi, u Savez
- Page 85: Rođene između 1950. i 1960.
- Page 88 and 89: Učila sam za krojačicu, vežbala
- Page 90 and 91: izmerio mi je glavu, ja sam mislila
- Page 92 and 93: na glavi - videla sam tatu, i okren
- Page 94 and 95: Ono što me najviše privlači je d
- Page 96 and 97: Radovala sam se kada sam je rodila,
- Page 98 and 99: Mi smo mislili da će biti teško,
- Page 100 and 101: Šta mislite o odnosu države prema
- Page 102 and 103: moga školovanja, dvadeset pet godi
- Page 104 and 105: htela da je nosi, pa se posvađamo,
- Page 106 and 107: konkurs za „samostalnog referenta
- Page 108 and 109: Moji roditelji su stalno izmišljal
- Page 110 and 111: sretna napustila tu zajednicu u koj
- Page 112 and 113: Da li ste ikad imali nekih benefici
- Page 114 and 115: Za deset godina postojanja subotič
- Page 116 and 117: 11 Kristina (1954), Novo Miloševo
- Page 118 and 119: da moja šefovica, poslodavka, zara
- Page 120 and 121: Ne znam šta se dogodilo u meni, al
- Page 122 and 123: ilo strašno, jer više nisam bila
- Page 124 and 125: da bude uredna: šišanje i ono št
- Page 126 and 127: je bio mir: ona dođe polako, legne
- Page 128 and 129: u životu koje moram da završim. P
- Page 130 and 131: Zovu nas iz okolnih sela u vezi sa
- Page 132 and 133:
Društvu to nedostaje, iako društv
- Page 134 and 135:
sam rekla: - Učiteljice, a je l’
- Page 136 and 137:
Posle osnovne škole upisala sam Sr
- Page 138 and 139:
popustili, ja se ne bih iskrivila o
- Page 140 and 141:
Da li ste slavili Osmi mart? Predse
- Page 142 and 143:
ljenje kičme i u lumbalnom i u tor
- Page 144 and 145:
Prošle godine smo radili projekat
- Page 146 and 147:
A sad nešto sve manje imam i vreme
- Page 148 and 149:
posle posta bila na ispovesti, i to
- Page 150 and 151:
Jedno vreme ste bili na čelu Savez
- Page 152 and 153:
Republike Srbije!!! Jedan pečat se
- Page 154 and 155:
liti da pomognu. Eto, to su neka mo
- Page 157 and 158:
Tanja (1967), Sremska Mitrovica Isp
- Page 159 and 160:
sama i u prodavnicu i kretala sam s
- Page 161 and 162:
posle toga, kad sam prešla u Centa
- Page 163 and 164:
smirila! Kao mala nisam bila neposl
- Page 165 and 166:
Da li biste izdvojili neku za Vas z
- Page 167 and 168:
A kada sam došla u Novi Sad, to je
- Page 169 and 170:
ja, koja ne bih ni izlazila iz vode
- Page 171 and 172:
kuje da je ona crna njena. Međutim
- Page 173 and 174:
osobe sa invaliditetom. Nisam sedel
- Page 175 and 176:
Zato se druga ćerka tako brzo rodi
- Page 177 and 178:
psihologa, i da naučim mnogo o oso
- Page 179 and 180:
kad neko drugi u porodici ne može,
- Page 181:
Rođene između 1970. i 1980.
- Page 184 and 185:
u bolnicama. Odlazak u obdanište j
- Page 186 and 187:
1 Čime se bavila Vaša majka? Mama
- Page 188 and 189:
da idem na službeni put u Budimpe
- Page 190 and 191:
političkoj poziciji jesam, vlasnik
- Page 192 and 193:
da je Dunja meni davala snagu da ja
- Page 194 and 195:
da se bavim i univerzalnim dizajnom
- Page 196 and 197:
nim. Ono nas ushiti u nekom trenutk
- Page 198 and 199:
Tamo sam naučila da pišem i čita
- Page 200 and 201:
00 Nije bilo većih problema u ško
- Page 202 and 203:
0 Šta se dešava posle srednje šk
- Page 204 and 205:
A kad sam se vratila u naše društ
- Page 206 and 207:
to bilo u redu, ali u tom momentu s
- Page 208 and 209:
Bila sam predsednica do dve hiljade
- Page 210 and 211:
sam pomislila na moju mamu i na to
- Page 212 and 213:
mu rekla koliko je važno da dođu
- Page 214 and 215:
Potrebne su nam osobe sa invalidite
- Page 216 and 217:
1 Biografije priređivačica Milica
- Page 218 and 219:
majčinstvom i podizanju potomstva.
- Page 220 and 221:
aise children. What is encouraging
- Page 222 and 223:
Elizabet Kestli, Žene sa Kosova:
- Page 224 and 225:
Jelica Rajačuć Čapaković (2008)