Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
mi iz tog kraja gde <strong>sa</strong>m rođena preselili u drugu ulicu. Moja baka je u Gložanu<br />
prodala svoju kuću i kupili smo drugu, tako da <strong>sa</strong>m imala društvo u toj ulici gde<br />
<strong>sa</strong>m se nekad igrala. Tada <strong>sa</strong>m već imala dvanaest godina i više se ni<strong>sa</strong>m igrala,<br />
nego <strong>sa</strong>m imala drugarice: preko puta komšinicu godinu dana mlađu od mene.<br />
Međutim, najbolji drug je meni bila njena majka. Ja ni<strong>sa</strong>m smela svojoj majci<br />
da se poverim, a njoj je<strong>sa</strong>m. Zato je moja majka bila ljubomorna, ali joj ni<strong>sa</strong>m<br />
mogla pomoći. Ona je tako nastupila prema meni da ni<strong>sa</strong>m smela da joj se poveravam.<br />
Ona nije razumela dete u pubertetu, a ova <strong>žena</strong> jeste i pomagala mi je<br />
<strong>sa</strong>vetima. Jednostavno, bila mi je drug.<br />
Došli ste posle u Novi Sad.<br />
Majka mi je našla neki stan u Karadžićevoj ulici broj jedan. Gazdarica me<br />
je jedno dva puta odvela do škole u Njegoševoj, što nije daleko od Karadžićeve.<br />
Kolege su me jedno dva puta odvele od škole do Saveza slepih u Miletićevoj<br />
ulici, što je isto blizu. Posle <strong>sa</strong>m išla <strong>sa</strong>ma i u školu, i u Savez, nije mi više trebala<br />
pomoć. Jedina muka je bila što ni<strong>sa</strong>m imala kuvane hrane. Ni<strong>sa</strong>m imala dovoljno<br />
para da platim hranu kod gazdarice ili negde – jela <strong>sa</strong>m šta <strong>sa</strong>m stigla. Jedino<br />
kad odem kući, ja se najedem kuvanog.<br />
Sa mnom je stanovala još jedna devojka. Kasnije <strong>sa</strong>m prešla u neki drugi<br />
stan i tamo je bila jedna devojka. Tako <strong>sa</strong>m se muvala do šezdeset pete iz stana<br />
u stan, a šezdeset pete <strong>sa</strong>m se preselila u jedan stan u Temerinsku ulicu broj<br />
sedam. Tu je gazdarica stvarno bila fina prema meni i pomagala je ona meni, a<br />
ja njoj kad joj je trebalo. Tu <strong>sa</strong>m ostala do sedamdesete, kada <strong>sa</strong>m se upi<strong>sa</strong>la na<br />
Akademiju u Beogradu.<br />
Da li su nastavnici u Novom Sadu imali obzira prema Vama?<br />
Nastavnici su od mene tražili da znam. Ako ni<strong>sa</strong>m znala, dobila <strong>sa</strong>m lošu<br />
ocenu. Bila <strong>sa</strong>m lenčuga da vežbam klavir. To me je najviše bolelo. Ko će sedeti<br />
tri–četiri <strong>sa</strong>ta za klavirom? Kad si ti <strong>sa</strong>d izašla iz kaveza, iz Zemuna, ko će <strong>sa</strong>d<br />
sedeti!? Dovoljno ti je da šetaš ulicama koje poznaješ i da znaš da si slobodna. I<br />
da ti niko neće reći kad ćeš ustati, kad ćeš leći, šta ćeš da radiš. Jedino ne smeš<br />
da dovodiš u stan muškarce.<br />
Da li Vas danas opterećuje briga za Vašu decu?<br />
Opterećuju me i materijalno i psihički! Mlađa ćerka mi se udala dve hiljade<br />
druge, a <strong>sa</strong>d se razvodi. Njen muž je našao drugu, a ona je <strong>sa</strong> decom ovde kod<br />
mene bez sredstava za život. Prima socijalnu pomoć i dečiji dodatak – to je sve.<br />
Često se pitam kako će ta deca odrasti. Kakav će biti njen život?<br />
Dobro se slažete <strong>sa</strong> suprugom?<br />
Ja i suprug se slažemo. U braku smo skoro trideset godina, nikad se nismo<br />
posvađali da nismo govorili, čak bi moja starija ćerka htela da ima brak kao naš.<br />
Ja joj kažem: – Brak ti je, draga moja, kao biljka u <strong>sa</strong>ksiji. Moraš je okopavati,<br />
1